08:13, 19. Srpanj 2018

Mišljenja

Zalijevanje nade

Objavljeno: 31.12.2017 u 09:37
Pregledano 251 puta

Autor: Benjamin Tolić

Običaj nalaže da se politički promatrač u se vrime godišća osvrne na proteklu godinu, da zabilježi veće uspjehe i veće neuspjehe zajednice u tom razdoblju, da pohvali ono što je bilo dobro, a pokudi ono što je bilo zlo. Krasan je to tako reći vrtlarski posao: okopavaju se krjeposti i plijeve poroci. A svrha je svih napora – zalijevanje nade.

A tu, kod te svrhe, mene su ove godine snašle nevolje. – Zar ni vi? – reče mi čovjek na ulici. – Što? – rekoh ja. – Ne vidite ništa dobro i ništa lijepo u Lijepoj Našoj?! Vidite samo zlo i rugobu. Pogled vam je crn, kao da ga sam Vrag plaća! – Ma što je vama?! – velim. – Nije meni ništa. Samo vidim, širite beznađe. Kao da nam nije dosta to što su nam glavna javna općila prepuna crnila! Oni nam žele ogaditi domovinu, a vi im pomažete. Sram vas bilo!  –  reče  i nestade u uličnoj stisci.

  Ne treba reći koliko sam u prvi mah bio preneražen. A onda shvatih. On je očito moje gore list! Pročitao je moj članak „Divljanje demokracije“, i bit će da je o njemu razmislio pod dojmom božićne poruke zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića. U verbalnom se naime nasrtaju jasno čula jeka te poruke.

Kada me je neznanac prepoznao, nije dakle mogao odoljeti da mi ne očita domoljubnu lekciju u slogu kardinalova poziva na povratak dobru. Bio je to nesporazum. Nisam se ćutio uvrijeđenim. Odmah sam čovjeku oprostio jer je kardinalova poruka i meni posve prihvatljiva, premda su mi, priznajem, osjećanje, mišljenje i govor sisačkoga biskupa Vlade Košića mnogo bliži. Kardinal poziva ljude da u domovinskom društvu otkrivaju i unaprjeđuju dobro, a biskup iseljivanje iz domovine naziva svojevrsnim dezerterstvom.

Nisam se, velim, ćutio uvrijeđenim, ali me je neznančev izgred ipak kopkao. Ima tu nešto. U mislima prebirem svoje članke i vidim, nema u njima oduševljenja ni „u tragovima“!  A puno je dobrote u privatnom životu hrvatskoga naroda. To sjajno potvrđuju brojni dragovoljni davatelji krvi, darivatelji tjelesnih organa, humanitarni pothvati u kojima privatna iskra ljubavi prema bližnjemu u nevolji nerijetko zapali cjelokupnu javnost. Veličanstvene su to stvari!

A zašto ja to ne vidim? Vidim ja to, vidim. Kao što vidim i ljepotu domovinskih krajolika. I uvijek iznova budem jednako ganut istim dobrotama i jednako očaran istim ljepotama.

Ali ja pišem – političke osvrte. A hrvatska je politika i unutarnja i vanjska u potpunu neskladu s kakvoćom, smještajem i veličinom hrvatskoga žiteljstva. Da nije tako, ne bi se narod od oko 4.284.889 žitelja, smješten u Srednjoj Europi i na Sredozemlju, masovno iseljivao iz tako divne postojbine koja se proteže na 56.542 četvorna kilometra kopna i 31.067 četvornih kilometara mora.

A što je ovoga ljeta Gospodnjeg 2017. obilježilo život i politiku hrvatske nacije? Malo neznatna dobra i mnogo znatna zla.

Pohvaliti treba dva trgovačka uspjeha: jadranski turizam i zagrebački „Advent“.

Zlo je bilo neusporedivo obilatije. Počelo je s propašću partijskoga giganta Agrokora. Zatim je slijedilo Plenkovićevo „preslagivanje“ Vlade – raskid HDZ-ove koalicije s Mostom nezavisnih lista i stvaranje koalicije HDZ-a i HNS-a uz potporu  sljedbe Milorada Pupovca i „inokosnog“ neokomunista Tomislava Sauche. Onda je došla presuda arbitražnog suda o graničnom prijeporu sa Slovenijom iako je Hrvatska davno prije donošenja presude istupila iz arbitražnog postupka jer su slovenski Europljani taj postupak „nepovratno kompromitirali“.  Kao zadnja karika zala pročitana je 29. studenoga, kao svečana komemoracija pokojnoj Jugoslaviji posljednja presuda Haaškoga suda – pravomoćna presuda vodstvu ratne Hrvatske Republike Herceg-Bosne – gospodi Jadranku Prliću, Bruni Stojiću, Slobodanu Praljku, Milivoju Petkoviću, Valentinu Ćoriću i Berislavu Pušiću za ratne zločine koje nisu počinili. Svečanost je pokvario general Slobodan Praljak prosvjedno počinivši samoubojstvo u sudnici za čitanja presude.

Tko je to vidio, čuo ili pročitao, kako može očekivati neko dobro od „vjerodostojnika“ Andreja Plenkovića, Ivana Vrdoljaka i Tomislava Sauche, toga trojstva političkih krjeposti u Hrvata.

A što ćemo s prigodnim zalijevanjem nade? Ne treba očajavati. Treba se pouzdati u Boga i u svoje snage, pa referendumom uljuditi izborni zakon, a nakon novih izbora preurediti državu. U to ime: Blagoslovljen Božić i Sretna Nova godina!










← Povratak

Komentari

comments powered by Disqus