11:17, 22. Srpanj 2018

Mišljenja

Srbijanski 'drang nach westen'

Objavljeno: 12.07.2018 u 14:26
Pregledano 48 puta

Autor: Josip Jović

Zahvaljujući nekim srpskim portalima, zakotrljala se priča o vrataru naše nogometne vrste. S puno zlobe istaknuto je, eto, kako jedan Srbin spašava Hrvatsku, što neki s ove strane Dunava odbacuju sa zgražanjem, neki ismijavaju, a neki čak, s malim nijansama, nastavljaju u istom tonu. Na stranu to što je sam Subašić, a po prezimenu bi mogao biti i turskog podrijetla, više puta potvrdio kako se osjeća Hrvatom i katolikom.

U pitanju je odnos etničkog podrijetla i pripadnosti drugoj nacionalnoj kulturi, radilo se o znanosti, umjetnosti ili sportu. Književnici Petar Preradović, Vladan Desnica i Novak Simić srpsko-pravoslavnog su podrijetla, ali su i neosporno hrvatski književnici.

General Svetozar Borojević isticao je svoju odanost hrvatskom narodu. Dražen Petrović je s ponosom nosio boje Hrvatske na terenu i izvan njega. Desetak tisuća Srba branilo je Hrvatsku devedesetih.

Ima, dakako, puno i obrnutih primjera, od književnika Ive Andrića ili Branka Radičevića preko povjesničara Viktora Novaka i prirodoslovca i prvog predsjednika SANU Josipa Pančića, do aktualne premijerke Ane Brnabić.

Kad je već riječ o nogometu, čitav niz slavnih nogometaša, od Zebeca i Bobeka do Prosinečkog, nastupao je za srpske klubove. I otac uoči Svjetskog prvenstva u Rusiji smijenjenog selektora srbijanske reprezentacije Slavoljuba Muslima bio je Hrvat. Novak Đoković je po majci hrvatskog podrijetla. I nisu samo Srbi i Hrvati u pitanju. Vodeći hrvatski preporoditelji 19. stoljeća, kao što su Gaj, Šenoa, Lisinski, Vraz, Strossmayer ili Demetar, stigli su iz nekih drugih zemalja.

Polovina francuskih reprezentativaca potječe iz Afrike. Franz Kafka austrijski je pisac češko-židovskih korijena, a Eugen Ionesco francuski pisac rumunjskog podrijetla. Većina Amerikanaca uz svoj američki ima i onaj drugi identitet. I Nikola Tesla, koji je pripadao "srpskom rodu i hrvatskoj domovini", zapravo nije ni hrvatski ni srpski, nego američki izumitelj.

I nigdje taj problem dvojnog identiteta nije tako izražen kao u srpsko-hrvatskim odnosima, što, dakako, ima svoje povijesne razloge, a nadajmo se kako će ga povijest i prevladati. Ništa ne bi trebalo biti normalnije nego osjećaj pripadnosti jednom narodu ili plemenu iz kojega si potekao i istovremeni osjećaj pripadnosti domovini u kojoj si rođen, u kojoj živiš i radiš.

Srbi u Hrvatskoj, i osobito pravoslavlje, čitavo su jedno stoljeće, a to poneki njihovi prelati čine i dandanas, korišteni kao sredstvo srbijanskog "drang nach west", i to je izvor tragedije. Otuda stalno svojatanje ljudi i krajeva, podgrijavanje i bildanje mita o vjekovnim progonima ili ogorčeno protivljenje osnivanju hrvatske pravoslavne crkve.

I nisu u pitanju samo tabloidi ili tek čaršija, kao što nisu u pitanju samo Srbi i pravoslavci. Vodeći srbijanski ideolozi, kao Vuk Karadžić, Jovan Cvijić ili Jovan Dučić, sve su štokavce držali za Srbe, a dubrovačku književnost srpskom.


← Povratak

Komentari

comments powered by Disqus