19:01, 23. Svibanj 2018

Mišljenja

Pouka Šešeljeva gaženja zastave

Objavljeno: 22.04.2018 u 11:38
Pregledano 66 puta

Autor: Josip Jović

Od Vojislava Šešelja, koji je strgnuo i pogazio hrvatsku zastavu za posjeta delegacije RH u Skupštini Srbije, ništa se drugo nije ni moglo očekivati, i to nakon prijetnji poslanici Aleksandri Jerkov, koja je tražila da mu se nakon haaške presude oduzme mandat, te Tomislavu Žigmanu, predsjedniku Demokratskog saveza vojvođanskih Hrvata, i nakon cijelog njegova političkog opusa.

Nadajmo se ipak da Šešelj, ako je bio simbolom Srbije devedesetih, to danas više nije te da je njegova najnovija provokacija, kao što je konstatirala Kolinda Grabar-Kitarović, samo „izraz nemoći“. Bacimo ipak načas oko na burne beogradske i zagrebačke reakcije u povodu ovoga, malo je reći, skandala.

Najiskrenije djeluje izjava Marka Čadeža, predsjednika Privredne komore Srbije, kojega je „sram zbog izljeva primitivizma jednog čovjeka prošlosti“. Nema se što prigovoriti ni jasnim i bezrezervnim osudama koje su izrekle predsjednica Vlade Ana Brnabić te predsjednica Skupštine Maja Gojković.

No, već su komentari Aleksandra Vučića problematični. On također kao nešto osuđuje i žali, ali ponajviše zbog narušavanja međunarodnog ugleda Srbije i zbog toga što će u sjenu Šešeljeva „nedopustivog“ ispada pasti podizanje spomenika Alojziju Stepincu u Dvoru na Uni, za kojega kaže, i naravno laže, kako je pravomoćno osuđen zbog zločina nad Srbima. Posve neprimjereno pokušava s tim ispadom izjednačiti jedno provokativno pitanje koje mu je za posjeta Zagrebu, gdje je dočekan uz sve časti i počasti, postavio zastupnik Miro Bulj.

Možda je najzanimljivije ono što je napisao Milorad Pupovac. Citiram:

"Zar nije dovoljno gaženja dostojanstva i nacionalnih osjećaja u odnosima između Hrvata i Srba. Zar ne vidimo da je bezumno da se uzajamno gazimo dok nam je nad glavom čizma koja nas i jedne i druge može zgaziti."

Ova je misao doista vrijedna razmišljanja, iako ostavlja stanovite nedoumice. Na koju čizmu misli Pupovac: na američku, rusku, njemačku ili možda tursku? I bila bi vrijedna svakog poštovanja da je izrečena izvan konteksta ovog događaja u srbijanskoj Skupštini.

A ovako ispada kao ublažavanje i relativiziranje tog događaja. Navedena bi misao također djelovala iskrenije kad list SNV, koji vodi upravo Pupovac, ne bi gazio hrvatske nacionalne osjećaje, hrvatsku himnu, slobodu i povijest.

Ima i nešto dobro u svemu ovome. Sve su političke stranke pokazale jednodušnost u otporu znaku velikosrpske agresije. HDZ-u je taj otpor došao kao kompenzacija nakon što je pokvario odnose s vlastitim biračima. Dobra je i pouka. Svako forsirano zbližavanje završi šokom.

Samo vrijeme i život mogu zaliječiti rane, a nasilne demonstracije prijateljstva kojega nema mogu ih samo raskrvariti. Da Jandroković predvodeći saborsku delegaciju nije pohodio Beograd, ni Šešelj se ne bi dogodio.


← Povratak

Komentari

comments powered by Disqus