05:38, 20. Studeni 2017

Mišljenja

Palikuće i požari

Objavljeno: 08.09.2017 u 12:56
Pregledano 121 puta

Autor: Benjamin Tolić

Dogorjelo je ovo žarko ljeto. Plamtjela je južna Hrvatska, kao nikad dosad. Bilo je strašno. I medijski „atraktivno“, kako reče predsjednik Vlade Andrej Plenković. Sreća je u nesreći što nije bilo ljudskih žrtava.

A ti požari, kako su izbijali? Najčešće istodobno na više mjesta. Što ih je prouzročilo? To je već teže pitanje.

Nehotične požare izazvalo je nemarno spaljivanje korova, loženje vatre na otvorenom i prirodno samozapaljivanje. Hotimične požare podmetnuli su duševni bolesnici (piromani) i petokolonaški djelatnici (diverzanti). Tako to razvrstava laički razum. Koliko je kojih požara bilo? To znaju sigurnosne službe. No one su zbog tobožnjega „državnog razloga“ (raison d'État), u takvim pitanjima do grla zakopčane. Smijete se mojoj vjeri u policijsko znanje? Dobro, smijte se. Ali ni vaša vjera nije manje djetinjasta. Zar vi doista vjerujete da te službe još nisu uspjele otkriti onoga umjetnika koji je prije nekoliko godina svjetsku slavu stekao crtežom divovske svastike na travnjaku splitskoga nogometnog stadiona? Da o njemu nitko ništa ne zna? Ni Ranko Ostojić (SDP), ni Vlaho Orepić (Most), ni Davor Božinović (HDZ)? To je, najblaže rečeno, nevjerojatno. Ne stoga što poslovično OZNA „na ovim prostorima“ sve dozna. To ne. Ovdje je riječ o postmodernim ljudima koji su prirodno nadareni i odgojem u mladosti osposobljeni za demokratske ministre unutarnjih poslova. A sudeći po okolnostima počinjenja zločina, sigurnosne su službe jamačno znale zločinca, pa ga nije trebalo identificirati, a locirati, uhititi i transferirati perverznoga junaka nisu ni htjele ni smjele – zbog  „državnoga razloga“. Zbog istoga razloga ni danas ne znamo tko je prije desetak godina bacio bombu na kuću predsjednika Hrvatskoga bloka. Ne znamo niti ćemo doznati. Ignoramus et ignorabimus.

Kada su vatrogasci, vojnici i mjesni stanovnici pogasili  šumske požare u južnoj Hrvatskoj, dok su se još dimila golema požarišta, planuo je krasan požar u središnjoj Hrvatskoj. Točnije, u  Zagrebu, glavnomu gradu svih Hrvata. Vatra je užgana u starogradskoj vijećnici Skupštine Grada Zagreba. Užgali su je Bruna Esih, Zlatko Hasanbegović i ostali gradski zastupnici stranke Neovisni za Hrvatsku. Kako? Vrlo jednostavno. Milanu su Bandiću za razgovor o skupštinskoj suradnji postavili preduvjet: micanje imena velezločinca Josipa Broza Tita s najljepšega zagrebačkog trga. Bandić je dugo razmišljao, a kada mu se učinilo da bi zbog Tita mogao izgubiti vlast, žrtvovao je svoga kumira. Tako su gospođa Esih i gospodin Hasanbegović uspješno dovršili dugogodišnje nastojanje Kruga za trg. Tito je otišao preko Romanije, a trg je preimenovan, po Bandićevoj želji u Trg Republike Hrvatske.

Ta je vatra ugrozila ne samo ideološki dom zagrebačkih titoista, nego i njihove materijalne i statusne stečevine u Hrvatskomu društvu. Zbog toga su, u nazočnosti predsjednika SDP-a Davora Bernardića i bivšega predsjednika Republike Hrvatske Ive Josipovića, na Trgu žrtava fašizma potpalili anakroničnu prosvjednu vatricu okićenu zastavama – Sovjetskoga Saveza i KPSS-a! Vidjevši tu tugu, milosrdni je Milan, uvjeren da je za krvnika postigao solidnu cijenu, svojim titoistima obećao naknaditi gubitak postavljanjem spomenika – sedmorici sekretara SKOJ-a.

Ako vam se te ideološke vatre čine bizarnima, utješite se. One koje potpaljuje vlast nisu nimalo suvislije. Blesavo je što je spomenuti trg dobio ime „Trga Republike Hrvatske“. Zašto? Pa svi su trgovi u današnjoj Hrvatskoj – trgovi Republike Hrvatske! A liberalno-demokratski rat protiv doma i spremnosti na njegovu obranu? Ti su se ljudi raspametili.  Naša draga Predsjednica tvrdi da je poklič „Za dom spremni“ stari hrvatski pozdrav, ali da su ga ustaše kompromitirali. Ali kako nisu kompromitirali kruh i vino, kunu i mnoge druge stvari?! Plenković gradi hrvatsku političku stabilnost u savezu s Miloradom Pupovcem i Furiom Radinom, pa se sada čudi što haenesovac Predrag Štromar, figurant Ivana Vrdoljaka, prijeti da će s njim raskinuti koaliciju ako iz Jasenovca ne makne spomen-ploču HOS-ovim bojovnicima koji su pod geslom „Za dom spremni!“ poginuli u obrani domovine. Zakonito podignutu ploču?! Zašto iz Jasenovca? Jer Jasenovac treba biti mjesto posebnoga pijeteta zbog masovnoga stradanja ljudi u tamošnjemu logoru? Hoćemo li sva ona mjesta u kojima su stradali ljudi, sva komunistička stratišta proglasiti „mjestima posebnoga pijeteta“? A onda osnutak Povjerenstva za suočavanje s posljedicama vladanja nedemokratskih režima? Tko je to smislio još se služi slogom komunističkoga baroka.

Što dakle? Stvar je vrlo jednostavna. Pustiti svakomu da štuje svoje kumire, zabraniti političarima, ako nisu povjesničari,  da tumače povijest, a onima koji obožavaju propale države, a mrze svoju – uskratiti novac iz državnih, županijskih i mjesnih proračuna.






← Povratak

Komentari

comments powered by Disqus