02:06, 21. Studeni 2017

Mišljenja

Narodna volja

Objavljeno: 27.10.2017 u 13:15
Pregledano 134 puta

Autor: Benjamin Tolić

Narodna volja, što je to? Naravno, može se i tako pitati. No   taj cinizam ne će ni vrapca zbuniti. Narodna je volja, cvrkuće i on na grani, ono što se prije izbora bučno glasa na javnim mjestima, ono što zatim tiho glasuje na izborima te tako svoju političku vjeru pretače u novu vlast. Brutalno pojednostavnjenje? Možda, ali u osnovi točno.

U Hrvatskoj se tako artikulirana narodna volja nakon izbora redovito iznenadi te počne rogoboriti da su je iznevjerili njezini izabranici, odn. da su [narodni] zastupnici pogazili predizborna obećanja svomu biračkom tijelu. Iznevjerena narodna volja rogobori, ali ništa – ne čini.

Ima li to gunđanje kakva stvarnog razloga ili je posrijedi obična mrzovolja?

Razloga svakako ima.  Neki su drastični. Tako je, primjera radi, Sanaderovo vodstvo HDZ-a prije izbora god. 2003. obećavalo da će, ako HDZ izbori relativnu pobjedu na izborima, sastaviti vlast s Đapićevim HSP-om, a nakon izbora je (s božićnom čestitkom: „Hristos se rodi!“) svečano ušlo u vladajući savez sa Stanimirovićevim SDSS-om. Zatim je puštalo balončiće da je „tihom diplomacijom“ sklopilo „dobre aranžmane“ s glavnom tužiteljicom Haaškoga sudišta Carlom del Ponte. Taj događaj uznosito je opisao HDZ-ov politički filozof Vladimir Šeks riječima: „U vodstvu i u biću“ stožerne hrvatske političke stranke dogodio se „kopernikanski obrat!“ Što je time htio reći? Ne znam. Ali razumio sam to ovako: Dosad se je državna politika vrtjela oko Zemlje (Hrvatske), a odsad će se vrtjeti oko svojih Sunaca (Bruselja i Washingtona).

Najnoviji Plenkovićev HDZ vrlo se brzo nakon izborne pobjede vratio u Sanaderove stope. Razvrgnuo je „suradnju“ s Mostom Bože Petrova i sklopio srdačan savez s svojim ideološkim antipodima. Ali Šeks u Plenkovićevoj „dionici“ više nije onako egzaltiran kako je bio u Sanaderovoj „dionici“. Stoga ovaj put umjesto uzvišene priče slušamo nekako rasputinovski uniženu priču. Politički se filozof spustio na razinu Plenkovićeva mehaničara vlasti. Više ne smišlja filozofsko-astronomske floskule za prekrivanje političkih opačina, nego se javno hvasta kako je Plenkoviću rekao: Ako Petrov sruši Zdravka Marića, ti si sljedeći. Odatle bismo trebali razumjeti zašto Plenković otad gradi „stabilnost“ svoje Vlade i cijele „regije“ na HDZ-ovu srdačnom savezu s SDSS-om i HNS-om, tj. s „Pupovčevom sljedbom“, kako reče Zlatko Hasanbegović, i Vrdoljakovim figurantom Štromarom.

Razlozi su, kao što vidimo, doista bili i ostali drastični. Ali nitko „niti pisnu niti zubī škrinu“ ni prvi ni drugi put, ni stranačko članstvo ni simpatizeri stranke.Takvi događaji očito nisu poučni. Da jesu, zar bi članstvo za predsjedničku dužnost jednoglasno izabralo i Jadranku Kosor, i Tomislava Karamarka, i Andreja Plenkovića? To su prilično različiti ljudi, ne toliko ni po naobrazbi ni po ugledu. Nego po čemu? Po značaju i duhovnomu habitusu. Lijepo je Ivo Sanader odgojio to izborno tijelo.

Ali vrč ide na vodu dok se ne razbije. Zna to Šeks. Zato je ovih dana vrlo žustro uskočio u javnu raspravu o potrebi da se mijenja hrvatski izborni sustav. Hrvatski se HDZ, čuli smo prije toga, složio s HDZ-om BiH da nije dobro da jedan narod drugom narodu bira njegove zastupnike. No nitko nije govorio kako ta stvar stoji u Hrvatskoj. Stoga je Šeks istaknuo da on ne iznosi mišljenje HDZ-a, nego svoje osobno.  

Pa što to Šeks misli? Evo nekoliko zanimljivih točaka: rasprava je o izbornomu zakonodavstvu legitimna; treba  uvesti većinski izborni sustav; Hrvati izvan Hrvatske trebaju birati 6 zastupnika u Hrvatski [državni] sabor; [narodni] zastupnici tzv. nacionalnih manjina ne mogu sudjelovati u stvaranju saborske većine. Kad to čovjek sluša, ne može se oteti dojmu da se dosadašnji škopitelj narodne volje preobrazio u liberalnog demokrata. Ali dojam vara. Kako to? Eh, kako! Šeks bi izborni prag podignuo s 5 na 7 posto! A ni razlog za to „otac hrvatskoga zakonodavstva“ ne taji. Treba, veli, radi političke stabilnosti, spriječiti preveliku rascjepkanost i izgraditi stabilno partijsko – dvostranačje.

Krasno! Priprema je blistava. S HDZ-ove strane Šeksov liberalizam, a s SDP-ove strane – nekakva kršćanska demokracija. Blago nama!








← Povratak

Komentari

comments powered by Disqus