18:08, 24. Svibanj 2018

Mišljenja

Neki nepoznati Milanović

Objavljeno: 16.01.2018 u 08:09
Pregledano 133 puta

Autor: Josip Jović

Mediji su se posljednjih tjedana jako zainteresirali za razmišljanja i planove pomalo zaboravljenog Zorana Milanovića pa je tako objavljeno nekoliko velikih razgovora s njim.

Dok je bio premijer mnoge je u njegovoj stranci i izvan nje iznenadio, neke čak i zaprepastio, njegov skok do Mostara u danima kad su se Hrvati u BiH osjetili ugroženima u valu bošnjačkih ne baš mirnih demonstracija, pa onda put u Australiju na noge „neprijateljskoj emigraciji“, kako o njoj još uvijek sude u SDP-u, i to unatoč činjenici da od dijela tamošnjih iseljenika nije bio lijepo dočekan i poglavito je revolt izazvao susret s predstavnicima braniteljskih udruga i ona izjava uoči izbora o beogradskoj „šaci jada“.

Ovaj nas put bivši premijer, koji je znao ostavljati dojam arogancije, naprasnosti i isključivosti, izenanađuje tolerantnošću, realističnošću i kroatocentrizmom.
Zalažući se za jaču obranu hrvatskih interesa u međunarodnim odnosima veli kako se ne osjeća dobro kad netko slijedi Bruxelles.

U vezi s haaškim presudama kategorički tvrdi kako udruženi zločinački pothvat nije postojao te da su presude rezultat činjenice da je netko negdje na političkoj razini ocijenio da tu poltiku Hrvatske prema BiH, u kojoj je bilo grešaka ali nije bila zločinačka, treba sankcionirati.

Vrlo je benevolentan prema Franji Tuđmanu za kojega drži kako je morao početkom devedesetih godina praviti različite kompromise pa i s raznim udbaškim ili pak kriminalnim elementima. Za sadašnje stanje zategnutih odnosa između Bošnjaka i Hrvata u susjednoj državi kaže kako Bošnjaci moraju razgovarati s pozicije sile ili će razgovarati s Hrvatima kao ravnopravnim narodom.

Zanimljiv je i passage o odnosu prema Srbiji i o stanju u toj državi. Određeni hrvatski političari, tvrdi Milanović, padaju u strastveni zagrljaj manipulatorima iz beogradske čaršije, koji u Srbiji dominiraju zadnjih sto godina. A položaj srpske manjine u Hrvatskoj bolji je nego u zadnjih deset ili petnaest godina.

Svog naslijednika Andreja Plenkovića nije želio komentirati, jer valjda iz vlastita iskustva zna kako posao premijera nije lagan, nije ogorčen ni na HNS-ovu nevjeru, a razumije i probleme Vlade koja „radi ono što može“. Ponekad je, eto, potreban i odmak od vlasti i slave da bi se situacija objektivnije, mirnije i zrelije sagledavala.
Zoran Milanović se ne želi vratiti u SDP, po svojim ovdje prezentiranim stavovima on bitno odudara od matice te stranke koja se nikako ne može osloboditi svojih demona prošlosti. Moglo bi se čak zaključiti kako mu je SDP bio pretežak okvir i okov. Ne potvđuje nagađanja o kandidaturi na predsjedničkim izborima, ali očito o njoj razmišlja.

Onaj tko jednom okusi vlast teško je zaboravlja, ali bi morao voditi računa o pravilu da onaj tko jednom u politici padne teško ustaje, pogotovo ako se u utrku kreće izvan stranačkih struktura.

← Povratak

Komentari

comments powered by Disqus