11:26, 25. Travanj 2019

Mišljenja

Licemjerstvo bez granica

Objavljeno: 07.03.2019 u 11:21
Pregledano 109 puta

Autor: Josip Jović

Hrvatsko novinarsko društvo u subotu je organiziralo prosvjed pred Vladom, najavljen dan prije prilikom primanja nagrade "Miko Tripalo" za demokratizaciju medija iz ruku Tvrtka Jakovine. Ova su dva skupa uveličali ili, kako se uzme, zagadili političari lijeve orijentacije: Budimir Lončar, Vesna Pusić, Anka Mrak Taritaš, Davor Bernardić, Mirando Mrsić, Dalija Orešković, Bojan Glavašević, Ranko Ostojić, Gordan Maras....

Našli su se tu i novinari sličnog svjetonazora. Stigla je i bratska pomoć iz "regiona". Slogan skupa, iz čijega je sastava očito da je bila više riječ o političkoj kampanji negoli o cehovskoj solidarnosti, bijaše: "Oteli ste nam medije, ne damo novinarstvo". Nije rečeno tko je to oteo medije i kome ga ne daju. Puno se galamilo o "cenzuri" i neslobodama. No, nema tog lista u svijetu koji nije ograničen ideološkim, interesnim i financijskim okvirima. Kao i istina, tako je i sloboda u cjelini, a kad se ona realno pogleda, priznat ćemo da zapravo novinarske slobode nemaju granica.

Sigurno u svakoj redakciji ima problema, ali zašto se pobuna ne usmjeri konkretno u tom pravcu, unutar redakcija? Apsurdno je stoga da su skup došli podržati čak i glavni urednici Nacionala, Večernjeg i Novog lista. Apostrofirane su posebno brojne tužbe protiv novinara, ali tko može zabraniti građanima tužiti ako misle da im je dezinformacijom, klevetom ili vrijeđanjem povrijeđena čast i ugled. Dobro bi došla i nota samokritike u vrijeme kad ova profesija zna pasti ispod svake razine objektivnosti, pristojnosti, pa i pismenosti.

Glavna meta i motiv kritike bio je HTV, čemu je prethodio i bojkot ove kuće od strane oporbenih stranaka i tridesetak udruga. Daleko od toga da je stanje tamo idealno. Filmski i dramski programi su negledljivi, gledljivi su tek "Kalendar" i poneka dokumentarna emisija, informativne su emisije u službi promidžbe. Andreja Plenkovića i u najbanalnijim nastupima gledamo u svakom dnevniku najmanje tri puta.

Ali tako je bilo i sa Sanaderom, Milanovićem, Mesićem i Josipovićem. I tu dolazimo do vrhunca licemjerstva. Iste su te stranke i isti ljudi (nedostajali su samo Zlatar Violić i Beus Richembergh) 2011., kad su osvojili vlast, ukinuli Zakon o televiziji, koji je bio dobra osnova neovisnosti javnog TV servisa, da bi donijeli, misleći kako su vječni, novi zakon koji je omogućio potpunu političku kontrolu najmoćnijeg medija. Velika uzbuna u samom HND-u dizala se uvijek kad bi nastradao netko od njima bliskih, ali kad bi nastradao netko tko im nije bio baš drag, zavladalo bi tiho zadovoljstvo.


← Povratak

Komentari

comments powered by Disqus