17:16, 21. Listopad 2018

Mišljenja

Kavanska ljevica u jurišu na Kumlerove dvore

Objavljeno: 04.02.2015 u 03:45
Pregledano 1509 puta

Autor: dr. Damir Pešorda

Dvori su, naravno, Kulmerovi, međutim predstavnik Radničke fronte, izvjesni Željko Budić, koji je gostovao u emisiji Nedjeljom u 2 Aleksandra Stankovića, nije baš siguran pa se, nakon što je ispravno rekao Kulmerovi, ispravio i rekao Kumlerovi dvori.

U pitanju je tipični lapsus skromno obrazovanih ljudi koji suglasničke skupove nekarakteristične za njihov materinji jezik zamjenjuju onima zbog kojih ne moraju ''lomiti jezik''.  Plemićka obitelj Kulmer ostavila je stanoviti trag u hrvatskoj povijesti i hrvatskoj povijesti umjetnosti te bi bilo logično da je onaj tko ima aspiracija igrati neku važnu ulogu u političkom životu suvremene Hrvatske barem čuo za nju. Kako to već kod nas Hrvata biva, od Kulmera su prosječnom suvremeniku puno poznatiji dvori koji po njima nose ime jer je njihov sadašnji vlasnik Ivica Todorić. Tako i ''frontaš'' Budić, kojemu je Todorić očito oličenje tajkuna i kapitalista, poseže ''kantom za smeće'' i Kulmerovim dvorima kao za metonimijom za dvije suprotstavljene Hrvatske, onom siromašnom i onom bogatom. To bi sve bilo u redu da on sebe i svoju frontu ne vidi u ulozi revolucionara koji će revolucionarnim zahvatom taj gordijski čvor presjeći, uništiti nepravedni kapitalizam i uvesti raj na zemlji ili, kako on to veli, ''socijalizam 21. stoljeća''.

E, tu već nastaju problemi! Načelne i personalne naravi. Načelno – revolucije gotovo nikada ne poluče željene rezultate, odnosno, kao što reče jedan mudri Španjolac, kada se pokrene gladna masa, prvo stradaju pekare. Logična posljedica je još veća glad. I teror. Personalno – cijela ta skupina ljudi okupljena oko Radničke fronte ne ulijeva povjerenje. Na mrežnim stranicama mnogi ih nazivaju salonskom ljevicom, valjda zato što su osnivači RF-a dvojica profesora i jedan sindikalac. Na žalost, diskurs najistaknutijeg predstavnika skupine, lingvista Mate Kapovića, ne upućuje na rafiniranog salonskog ljevičara. I pojavom i govorom taj mladi gospodin nelagodno podsjeća na vremenskog putnika koji je, lansiran u nekom tajnom eksperimentu iz herojskog razdoblja SSSR-a, zaglavio u našem vremenu. Pri svemu tomu treba imati na umu da Lajkinu žrtvu za znanost treba respektirati, dok se Matine požrtvovnosti za siromašne treba umjereno pribojavati. Nedjeljni Stankovićev gost Željko Budić taj je dojam samo osnažio. Budićeva pojava kavanskog mudrijaša i simplificirano muljanje o kapitalizmu i revoluciji u ponoćnoj emisiji malnarovskog tipa djelovali bi možda i zabavno, no poslije nedjeljnog ručka na prvom programu nacionalne televizije djeluju gotovo skandalozno. I upućuju na nizak intelektualni nivo na koji se srozala ljevica u Hrvatskoj. Umjesto salonske, čini mi se, da smo na dobrom putu da dobijemo kavansku ljevicu.

Nakon Stankovićevih i Kapovićevih frontaša Sinčić i Živi zid djeluju sasvim pristojno, čak i sofisticirano.No sve te pojave ne bi bile vrijedne ozbiljnije analize da se nakon grčkog slučaja ne otvara mogućnost da neka slična grupacija zaigra važnu ulogu i u našoj politici. Kriza je, postmoderni je relativizam od mnogih ljudi učinio svojevrsnu ideološku tabulu rasu, a u takvim uvjetima moguće je da i primitivni ideološki sklopovi, prema kojima je Staljinov Kratki kurs filozofija prve vrste, imaju stanovitu prođu.

U situaciji kada imamo s jedne strane puzajući totalitarizam globalizma po mjeri centara financijske moći i anarhičnu, misaono nekonzistentnu, primitivnu ljevicu s druge strane, razumnom čovjeku ne preostaje ništa drugo nego da se prikloni nesavršenim, ali provjerenim, demokratskim vrijednostima. Pri tomu nikada ne treba ispuštati iz vida da su rodno mjesto novovjeke demokracije nacionalne države, velike asocijacije pak po svojoj naravi teže prerasti u imperije.

← Povratak

Komentari

comments powered by Disqus