09:09, 20. Studeni 2017

Mišljenja

I po babi i po stričevima

Objavljeno: 17.10.2017 u 12:14
Pregledano 86 puta

Autor: dr. Damir Pešorda

Hrvatska je kao drvo izraslo na krivom mjestu. Vjetri ga biju, sitna mu stoka brsti mladice, krupna se češe o deblo, putnici i namjernici krše grane ili zapišavaju korjenje, a tu i tamo  i grom udari u njega. I za divno čudo to drvo, evo već više od tisuću ljeta, postojano stoji. Ne baš kano klisurina nego nekako čudno, zgrbljeno, nagnuto sad na jednu sad na drugu stranu, teturavo, rekao bi sad će pasti… Pa i padne, ali se onda pridigne, čudno neko drvo. Dok ono što stoji kano klisurina, iz iskustva znamo, padne lakše nego što bi itko očekivao, i razbije se u paramparčad.
 
To hrvatsko teturanje u mirnim vremenima kao da je izazvano nekim komešanjem unutra, nekim unutarnjim demonima. To je taj duboki rascjep u samom hrvatskom biću. ''Ustaše'' i ''partizani'' ako baš hoćete. Tako se ovih dana oglasio Peđa Grbin tražeći od Brune Esih da mu se ispriča jer je navodno optužila njegova oca da se borio protiv Hrvatske, a njegov je otac, zapravo, bio hrvatski branitelj. Ispostavilo se da se netko koristio lažnim profilom kako bi   napadao Grbinove i da  Bruna Esih s tim nema veze. Međutim, uskoro se u bespućima međumrežja pojavila tvrdnja da nije Grbinov otac ''pucao po Puli i ubijao hrvatske branitelje'', ali da jest njegov stric. Il' po babi il' po stričevima, neki vrag tu ne štima.
   
Strane su u Hrvatskoj, čini se, određene već desetljećima, stoljećima čak! S koljena na koljeno, s oca na sina, i po babi i po stričevima. Rijetka su pretrčavanja, prelasci s jedne na drugu stranu. Hrvatski ''unionisti'' uvijek su na strani unije, od personalne do Europske, samo im je samostalna Hrvatska upitna, a u ekstremnijim slučajevima i fašistička.Nacionalisti pak uglavnom u denzivi, hrvatski je nacionalizam defenzivan, pa i defetistički. ''Unionisti'' su malobrojniji, ali su dobro raspoređeni i uvijek mogu računati na pomoć sa strane, iz inozemstva. Ta podjela kao neka bolest zahvaća već sve aspekte društva, od politike i kulture do estrade i sporta.
   
Nakon dugotrajnog, samoprijegornog i mukotrpnog sabotiranja hrvatskog nogometa ''unionisti'' su na pragu konačnog uspjeha. Reprezentacija je postala skup bezvoljnih i uplašenih pojedinaca, koji se muči s Kosovom i ne uspijeva izaći na kraj s jednom Finskom.Svi ti Stevanovići, Jovanovići, Stankovići i ostali bab(un)ići konačno imaju razlog za otvaranje šampanjca. Hrvatski izgledi za odlazak na Svjetsko prvenstvo u Rusiji nisu veliki. Režirane pseudofašističke predstave i neredi na tribinama, crtanje svastike, sotoniziranje Šukera, Mamića, Modrića i brojnih drugih aktera hrvatskog nogometa, fizički napadi, medijska kampanja i sudski progoni konačno daju rezultate. Neprijatelji hrvatskog nogometa likuju.

  Ipak, najodvratnije je kada to čine pod krinkom silne brige za Hrvatski nogomet, a stalo im je do hrvatskog nogometa taman toliko koliko i Staziću da Istra ostane u Hrvatskoj. Tako jedandrugorazredni bivši nogometaš i trećerazredno komentator nogometa kaže: ''Jedini kriteriji kod nas za odabir izbornika je da piju u istom kafiću ili da je član HDZ-a''. Zatim dodaje: '' Kada vas vodi novac, kada ste dovoljni sami sebi i ne osluškujete bilo puka, onda se ovo događa. Predsjednik HNS-a više leti od Klepetana, a najmanje ga ima tamo gdje treba biti''. Dočim ima potrebu da u priču o nogometu ubaci politiku i ''bilo puka'', sve mi je jasno. Kakvo ''bilo puka'' u nogometnoj taktici, čovječe, nisu to izbori!? Ali, da, kod nas se upravo to hoće postići, da pomno uzgajano ''bilo puka'', to jest ulica, skida i postavlja izbornike, predsjednike HNS-a, a valjda i određuje sastav na terenu.  U onom svom sakoiću Jeličić me podsjeća na Marasa dok u Saboru laprda koješta o koječemu, samo neka je protiv HDZ-a. Nakon takvih likova čak mi se i HDZ čini  manje lošim.

S druge strane i oni koji misle i navijaju drukčije, pa čak i protuhrvatski, na neki su način dio ovog broda koji se naziva Hrvatska. Uostalom, kad bi svi prešli na jednu stranu brod bi se prevrnuo. Oni nas podsjećaju da rad na stvaranju nacije nikada ne prestaje, to je trajni proces. Zato neka ih, ma tko im stričevi bili. Nepošteno je međutim što se očito prečesto zamućuje. Stoga i ovo pisanje ima smisla tek ako je svojevrsno osvjetljavanje takvih zatamnjenih mjesta.


← Povratak

Komentari

comments powered by Disqus