14:05, 18. Lipanj 2018

Mišljenja

HDZ i disidenti u pat-poziciji

Objavljeno: 11.06.2018 u 22:28
Pregledano 45 puta

Autor: Josip Jović

Nakon kritičkih opaski Davora Ive Stiera, Mira Kovača i Drage Krpine na Sabor HDZ-a, a na račun vlastite stranke i njezina vodstva, čuli su se iz same stranke utješni komentari: pa mi smo demokratska, otvorena i tolerantna stranka, kritika je uvijek dobrodošla, itd.

No čim su se strasti smirile i izmjerena duljina i žestina aplauza koje su kritičari pobrali, uslijedila je egzekucija. Kovač i Stier su smijenjeni sa svojih tajničkih položaja, što je ozbiljna opomena dokle mogu ići i koji im startovi u budućnosti neće biti dopušteni.

Branko Bačić, voditelj parlamentarnog Kluba HDZ-a, veli kako će svatko tko ne podrži Vladu biti sankcioniran iliti isključen iz stranke. Naime, Stiera i Kovača nije zgodno već sada isključiti, iako su za to stvoreni svi potrebni preduvjeti, jer bi oni mogli uskratiti svoj glas i ozbiljno zaljuljati Vladu. Tako je stvorena svojevrsna pat- pozicija, neka vrsta igre mačke i miša.

Između vodstva i dvojice disidenata nestalo je, kako kaže Andrej Plenković, povjerenja, za što ne može biti odgovorna samo jedna strana, ako se pod povjerenjem ne misli na slijepu poslušnost. I to nepovjerenje nije iskazano tek na spomenutom Saboru, ono traje dulje vrijeme, a počelo je raskidom koalicije s Mostom i uspostavom saveza s HNS-om i SDSS-om, pa se nastavilo forsiranjem Istanbulske konvencije i sve do klijentelizma bezočno demonstriranog oko Agrokora te do odnosa prema referendumu.

Radi se o načelima pa je posve cinično i pogrješno disidentske motive dvojice inače dobro pozicioniranih hadezeovaca svoditi na karijerizam.

Velika je zabluda, također, misliti kako je HDZ nakon svega jedinstven homogen. Možda ta (lažna) homogenost vrijedi samo za stranačka tijela, ali zacijelo ne i za članstvo koje je bliže Kovaču i Stieru nego Plenkoviću.

Raskid s ovom dvojicom supstancijalno je kidanje rijetke preostale veze s autentičnim duhom stranke u korist golih interesa i bezličnih birokrata, kojima je važno izdržati do sljedećih izbora, a poslije što Bog da. Bog će možda dati i „veliku koaliciju“ koju evo gromoglasno zagovara Ivo Sanader. Samo bojim se kako je ta ideja promašena, kao što je promašen i sam Sanader.

Ta „velika koalicija“ pomalo se stvara na jednodušnom otporu prema referendumskim inicijativama koje „ugrožavaju institucije“, a institucije to smo mi. I jedna i druga velika stranka prazne su od morala i ideala pa ih i to međusobno povezuje. Problem je samo što bi velika koalicija mogla uskoro biti mala koalicija.

Što se tiče bivšeg političkog i bivšeg međunarodnog tajnika, iako obećavaju lojalnost stranci, oni su intimno u velikoj dilemi. Nešto organizirati i pokrenuti prije izbora ili čekati izbore (i nakon žutog crveni karton) a tada će već baba proći s kolačima.








← Povratak

Komentari

comments powered by Disqus