08:44, 21. Kolovoz 2018

Mišljenja

Dva lica jednog voditelja

Objavljeno: 12.05.2018 u 05:11
Pregledano 111 puta

Autor: Josip Jović

U posljednjem izdanju HTV-ova političkog showa pojavio se beogradski, ovdje malo poznati glumac Sergej Trifunović, došavši s reputacijom čovjeka koji je na svojoj stranici nekrofilski objavio fotografiju Slobodana Praljka na kojoj se vidi kako general ispija otrov, a preko slike je Trifunovićev komentar: Danas je Dan Republike - stari je malo popio.

U samoj je emisiji dodatno Praljka nazvao „slinavcem“, kako su ga navodno zvali u mostarskoj gimnaziji, dodavši još kako je oteo ženu Gorana Babića.
Trifunović je u prilogu predstavljen kao veliki, talentirani glumac i plemeniti čovjek. Sam je kazao kako je bio loš učenik, što se po nedostatku logike, nepoznavanju povijesti, šatrovačkom govoru i vulgarnom jeziku ulice lako dalo zaključiti i bez osobnog očitovanja.

Ipak nam je održao lekciju iz novije povijesti. Govorio je o ustašama kojima trebaju četnici i obrnuto, o Jasenovcu i famoznoj ploči, rekao je da su u Srbiji i u Hrvatskoj na vlasti gamad i idioti, koji su započeli rat, tamo Šešelj ovdje Đapić, o Jugoslaviji u kojoj direktor pečenjare nije mogao postati ministar, o oslobađanju Gotovine kao propuštenoj prilici da Hrvati dožive katarzu... Ove genijalne misli nisu propustile naširoko prenijeti sve „središnje“ novine.

Voditelj Aleksandar Stanković bez kontriranja i potpitanja s neskrivenim divljenjem i ushićenjem samo je pratio izlaganje „talentiranog glumca“, bio je s njim „na ti“, povremeno čak prelazeći na ekavicu. Samo se na kraju sažalnim licem ogradio od izraza slinavac namijenjenog generalu Praljku, jer „ipak je on mrtav čovjek“.
Postoje, inače, dvije vrste Stankovićevih gostiju, oni spram kojih je on obziran do snishodljivosti i oni koji su objekt njegova iživljavanja i agresije Ovi prvi su oni koji s njim pušu u isti rog, a ovi drugi dolaze iz političkog diskursa koji ne misle kao on. Eto taj drugi bijaše prof. Slobodan Prosperov Novak, gost iz prethodne emisije.

Unatoč svojoj rječitosti i načitanosti Novak nije ponekad mogao doći do riječi i do kraja svoje rečenice, jer mu voditelj u maniri isljednika jednostavno nije dao govoriti hvatajući ga u nedosljednostima i uskačući mu u riječ.

Novak je govorio kritički o Jokićevoj kurikulnoj reformi, o medijima i uopće o javnom prostoru u kojemu dominira ideološki kružok za kojega je karakteristično poistovjećivanje Republike Hrvatske s NDH, paranoična potraga za ustašama i u trećoj generaciji, te teorija o građanskom ratu u Hrvatskoj devedesetih, o „antifašizmu“ danas, kada je postao floskulom i sramotom, itd.

Sve su te Novakove teze strašno nervirale Stankovića, koji je tražio od sugovornika da ih potkrijepi imenima. A mogao je Novak baš poći od svog ispitivača, koji je pretvoren u nedodirljivi televizijski kult. Sve prolazi i svi prolaze, on pak ne.

 

 

 

← Povratak

Komentari

comments powered by Disqus