23:40, 23. Siječanj 2018

Mišljenja

Divljanje demokracije

Objavljeno: 20.12.2017 u 06:05
Pregledano 96 puta

Autor: Benjamin Tolić

Svi mi ponešto znamo o demokraciji, od njezina rođenja do dana današnjega. Ponetko zna da je domaja demokracije antička Grčka, da je naziv „demokracija“ u hrvatskomu jeziku fonetizirani latinizam, a u latinskomu posuđenica iz grčkoga, koja je tamo imala lik  δημοκρατία (dēmokratίa). Znamo i da „demokracija“, od svoga postanka do dana današnjega označuje pukovlađe ili pučku vladavinu. Politolozi uz to razlikuju tri vrste demokracije: antičku „robovlasničku“ i dvije novovjekovne – građansku „liberalnu“ i komunističku „narodnu“ demokraciju. Ne treba dokazivati da su atributi „liberalna“ i „narodna“ često vrlo varljivi.

Iako vrlo različito shvaćaju demokraciju, uljuđeni je javni djelatnici zapadnoga kulturnog kruga poodavno složno slave kao neupitnu vrjednotu. I jednako se svi slažu da demokraciji nije mjesto u organizacijama od kojih se očekuje djelotvornost. Na primjer – u vojsci ili u policiji. Naravno, i tu od pamtivijeka ima drukčijih mišljenja. Tako je filozof Aristotel u Ateni u IV. stoljeću pr. Kr. pučku vladavinu (δημοκρατία) smatrao „zastranom ustavne vladavine“ (πολιτεία), a slično je u Zagrebu u Republici Hrvatskoj (Πολιτεία τῶν Χρωβάτων) na prijelazu iz XX. u XXI. stoljeće o demokraciji mislio Mladen Schwarz.

Dobro, a što je, pitate se, mojoj neznatnosti demokracija? Da sam političar, rekao bih: „Procedura!“ U redu, ponajprije procedura. Ali i mnogo više od procedure: „Vladavina većine!“ Jest, i vladavina većine. Ali mnogo više i od vladavine većine: „Obzirnost prema interesima manjine!“ O da, ali i više od svega toga: „Jednakost svih državljana u političkim pravima!“   Ima li što povrh toga? Ima: „Socijalna pravednost.“ Što je pak to? Ono bez čega nema dobro uređene države ni ustavne vladavine, a davno je definirano izrekom: Honeste vivere, alterum non laedere, suum cuique tribuere (živjeti pošteno, ne škoditi drugomu, dati svakomu njegovo). Oho, pa tvoja se demokracija zapravo posve poklapa – s republikom?! Može i tako. Danas su to gotovo sinonimi. Uostalom, πολιτεία se u starini na latinski prevodila kao res publica, a na hrvatski se i danas prevodi kao „država“. A zdrava je pučka vladavina duša republike.

Što dakle? Demokracija je i meni visoka vrjednota? Jest, ali nije mi neupitna. Pučka vladavina ima već u samom pojmu velikih  teškoća, pa ih stoga mora imati i u životu. A kada ne uspijeva svladati te teškoće, ona podivlja i pretvori se u tiraniju svakojakih poroka, neukusa, gluposti, laži i bestidnosti.

Aristotel je nekoć s tugom gledao kako se po Heladi monarhije pretvaraju u tiranije, aristokracije u oligarhije, ustavne vladavine u demokracije, a demokracije u ohlokracije. Tako i mi koji se ne zatvaramo u svoje osobno, obiteljsko ili staleško blagostanje danas s tugom gledamo u kakvu se rugobu u zadnjih 17 godina izrodila naša Republika Hrvatska, naša ustavna vladavina, naša demokracija.

Naša je Hrvatska obilato ustavna. Ima jedan Ustav Republike Hrvatske i dva protuhrvatska Ustavna zakona Republike Hrvatske: Ustavni zakon o suradnji Republike Hrvatske s Međunarodnim kaznenim sudištem za bivšu Jugoslaviju u Haagu i Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj. Ustavne su zakone [narodni] zastupnici donijeli kao dva protuutega Ustavu – radi obuzdavanja državne slobode, samostalnosti i suverenosti hrvatskoga naroda.

Državna vlast podjednako prezire Ustav i štuje ustavne zakone. Nije to zločesta tvrdnja. To potvrđuju činjenice. Nikomu u državnoj vlasti još nije zasmetalo to što je predsjednik Republike Stjepan Mesić obasipao Tužiteljstvo hrpama „državnih tajna“ nadajući se da će tako dokazati podjednaku odgovornost Hrvatske i Srbije za srpsko-crnogorsko ratno orgijanje po Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, niti se dosad itko u državnoj vlasti javno sablaznio nad mahnitanjem predsjednice Vlade Jadranke Kosor kada je zlostavljala hrvatske branitelje tragajući za nepostojećim „topničkim dnevnicima“ koji su trebali dokazati tužiteljevu tezu o prekomjernom granatiranju Knina u Oluji. A što reći na to da su naši vrli [narodni] zastupnici u Ustav ugurali 22  tzv. nacionalne manjine, a Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina i posebnim izbornim zakonom predali nehrvatskim manjinama demokratsku vlast nad hrvatskom većinom.

Što je to nego divljanje demokracije?


← Povratak

Komentari

comments powered by Disqus