20:31, 14. Prosinac 2017

kultura...

Kultura 29. studenoga 2017.

Objavljeno: 29.11.2017 u 05:28
Pregledano 65 puta

Autor: Icom, Hina
Kultura 29. studenoga 2017.

ZAGREB 29. studenoga 2017. (Icom, Hina) - Pregled vijesti iz kulture:

Branislav Glumac predstavio proznu zbirku "Moj budući otac osjeća da ga gledam"

ZAGREB - Književnik Branislav Glumac predstavio je u srijedu u Zagrebu svoju novu zbirku priča "Moj budući otac osjeća da ga gledam", najavljenu kao intimni obračun s neuhvatljivim i nezaustavljivim protokom vremena.

Knjiga je objavljena u izdanju nakladnika VBZ, čiji je glavni urednik Drago Glamuzina istaknuo kako je riječ o prvoj novelističkoj knjizi tog istaknutog i plodnog autora nakon 40 godina, "iza čijeg začudnog naslova stoji jedna lijepa priča i jedna dobra knjiga".

Tijekom toga vremena Glumac je napisao desetak knjiga poezije, brojne knjige novela, drame, monodrame, tv drame, kazališne adaptacije, antologije, eseje, kritike, knjige razgovora, rekao je Glamuzina na predstavljanju u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića.

"Riječ je dakle o jednom velikom opusu, koji je velik ne zbog veličine, nego prvenstveno zbog svoje kvalitete", ocijenio je Glamuzina.

Pisac, pjesnik, dramatičar, likovni kritičar i polemičar, Branislav Glumac (1938.), autor slavnog romana "Zagrepčanka" (1974.), objavio je dosad tridesetak knjiga, od kojih su pojedina djela prevedena na francuski, engleski, njemački, talijanski, ruski, slovenski, bugarski, slovački i albanski jezik.

Glumac možda jest široj javnosti najpoznatiji po "Zagrepčanki", rekao je Glamuzina, no neke su njegove druge knjige daleko bolje i kvalitetnije.

Zbirka "Moj budući otac osjeća da ga gledam" njegova je šesta zbirka novela, i to nakon četrdeset godina "novelističke šutnje", a sadrži deset priča "rubnih žanrovskih granica" te dvije monodrame, okupljene oko motiva sjećanja, prolaznosti, Drugoga i načina na koji oblikuju ono što smatramo vlastitim identitetom.

Prve tri priče napisane su još 70-ih godina prošloga stoljeća, "dakle, kad je Glumac punim jedrima surfao po hrvatskoj književnosti", dok su ostalih sedam novijeg datuma, napomenuo je Glamuzina.

Monodrame su pridodane gotovo kao bonus, a riječ je o jednoj heterogenoj knjizi u kojoj sve tekstove okuplja jedna tematska okosnica, "a to je pitanje prolaznosti, smisla života i koliko smo uspjeli od tog života zgrabiti, te koliko je to što smo zgrabili vrijedno", istaknuo je.

Kritičar i esejist Velimir Visković otkrio je kako je Glumca posebno zavolio kao pisca tijekom posljednjih deset do 15 godina, "kad je doživio neke traume u svojem životu, i kad je počeo govoriti o tim svojim traumama pisati".

"Od prvih priča u toj knjizi, kod kojih se u banalnim običnim situacijama događa nekakva čudna, kafkijanska atmosfera, pa do naslovne priča koja je vezana za najdublje emotivne slojeve pisca koji otkriva fotografije svoga oca i priča priču o svojim roditeljima, ono što je važno je taj jedan emotivni sloj, poetske lirske vrijednosti", rekao je Visković.

"Ta knjiga pokazuje da je Glumac najbolji u onim trenucima kad zadre sebi pod kožu i govori o stvarima koje ga se najdublje tiču", zaključio je.

O knjizi je s aspekta nelinearnosti pripovijedanja i odnosu prostor-vrijeme govorio predsjednik Hrvatskog društva pisaca (HDP) Nikola Petković.

"Tu nema prije i poslije, tu je jedan prezentizam koji nam govori da se zapravo stvari esencijalno bitno ne mijenjaju, da se ne radi nužno o progresu, već eventualno o promjeni paradigme", rekao je Petković.

Književnik Zoran Ferić napomenuo je da je glavni lik te knjige – vrijeme, "ne samo vrijeme, ali vrijeme u jednoj poetici koja bi se mogla sažeti ili citirati čak Glumčevom rečenicom iz priče 'Kante': 'Što treba? Odbaciti suvišno, ostaviti najnužnije. Pokušati!'".

"Mislim da je to nekakva ideja za pisanje dobrih, izvrsnih knjiga, gdje svakako spada i ta knjiga, jer on u svakoj priči, neovisno o tome kad su napisane, odbacuje suvišno i ostavlja ono bitno. Rekao bih da je Glumac ovdje pisac bitnog", rekao je Ferić.

Cijena dobre književnosti nije mala, cijena dobre književnosti je život, i to vlastiti život, dodao je, te poručio: "U toj knjizi ja vidim taj život i tu cijenu, koja je plaćena".

Glumac je zahvalio svim govornicima na lijepim riječima, ispričao nekoliko anegdota vezanih uz knjigu, te pročitao isječak iz jedne priče.



Predstavljena knjiga "Sakralna arhitektura Zagreba u 20. stoljeću"


ZAGREB - Knjiga "Sakralna arhitektura Zagreba u 20. stoljeću" autorice Zorane Sokol Gojnik, koja se katoličkim liturgijskim građevinama Zagreba nastalim u proteklome stoljeću bavi u širem kulturnom, povijesnom i teološkom te europskom kontekstu, predstavljena je u srijedu u Zagrebu kao prvi sustavni, kritički i znanstveni prikaz sakralnog arhitektonskog nasljeđa grada Zagreba 20. stoljeća.

Knjiga je objavljena u izdanju naklade UPI-2M PLUS i Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. O projektu je na predstavljanju u Muzeju za umjetnost i obrt (MUO) uvodno govorio dekan Arhitektonskog fakulteta Krunoslav Šmit.

Istaknuo je kako je knjiga rezultat višeslojnih znanstvenih istraživanja kakva ta institucija smatra posebno važnim dijelom svojeg djelovanja, "jer pridonose sagledavanju pouka iz prošlosti i stvaraju polazišta za moguće iskorake u budućnosti".

"Materija publicirana u toj knjizi pokazuje kako je to moguće napraviti na najbolji mogući način, s visokom kvalitetom rada, sustavnošću izričaja i uz otkrivanje novih znanstveno utemeljenih spoznaja", rekao je Šmit.

Zorana Sokol Gojnik (1977.) docentica je na Katedri za projektiranje Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Podnaslovljena "Katoličke liturgijske građevine", njena knjiga "Sakralna arhitektura Zagreba u 20. stoljeću" na gotovo 350 stranica donosi rezultate autoričina višegodišnjeg interdisciplinarnog bavljenja problematikom sakralne umjetnosti i arhitekture u gradu Zagrebu i suvremenom svijetu.

Sokol Gojnik u njoj se bavi poviješću gradnje pojedinih liturgijskih građevina u Zagrebu i Europi, problemom liturgije kroz povijest i danas, te odnosnom liturgije i arhitekture unutar pripadajućeg kulturološko-povijesnog i filozofsko-teološkog konteksta.

Provedena istraživanja dio su njezine doktorske disertacije s temom "Arhitektonska i urbanistička obilježja liturgijskih građevina u Zagrebu u 20. stoljeću", obranjene na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu pod mentorstvom stručnjaka sakralne arhitekture Tomislava Premerla i akademika Mladena Obada Sčitarocija, koji su i recenzenti knjige.

Obad Sčitaroci je istaknuo kako je riječ o prvoj publikaciji u Hrvatskoj koja na tako cjelovit način sažima najvažnije o temi sakralne arhitekture Zagreba u katoličkim liturgijskim građevinama 20. stoljeća.

"Koristeći se svim dostupnim izvorima i informacijama, autorica u njoj analizira i vrednuje izgradnju liturgijskih građevina Zagreba u 20. stoljeću u okviru europskih stremljenja, povezujući ostvarenja naših arhitekata s relevantnim europskim primjerima, te ukazujući na nedvojbenu pripadnost zagrebačke sakralne arhitekture europskom kulturnom krugu", rekao je Obad Sčitaroci.

Na višestruk doprinos knjige osvrnuo se i Premerl, koji je napomenuo da je riječ o radu kojim je liturgijska arhitektura Zagreba dobila ključno mjesto u cjelovitoj arhitektonskoj baštini Zagreba 20. stoljeća.

"Autorica Sokol Gojnik provela je prvo sistematsko istraživanje niza relevantnih podataka i dala značajan prilog velikom i složenom problemu značajnog sudjelovanja specifične arhitektonske i urbanističke teme u razvoju grada Zagreba tijekom za takve građevine politički i društveno burnoga razdoblja", ocijenio je Premerl.

Prodekan za znanost Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu Zlatko Karač napomenuo je kako ta knjiga, iako je proizašla iz doktorata, nije doktorska disertacija, jer nije pisana teškim jezikom za samo uzak krug ljudi iz struke, već je pisana pitkim jezikom prikladnim za čitanje široj publici.

"Kroz jednu stilsku stratifikaciju autorica nas provodi kroz desetljeća tijekom kojih je Zagreb dobio čak 50 crkava, donoseći pred nas panoramu neobično bogate baštine Zagreba koje gotovo da nismo svjesni, baštine moderne i suvremenosti, sakralne baštine 20. stoljeća", kazao je Karač.

Njena knjiga pouzdano je djelo koje nije subjektivna interpretacija već objektivizirani pristup, rekao je, te napomenuo kako je riječ o velikome projektu koji je "zaista na ponos Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu".

Kriza transcedentnoga u sakralnoj arhitekturi 20. stoljeća

Knjiga se dijeli na šest poglavlja, koja se bave genealogijom izgradnje liturgijskih građevina u Zagrebu u urbanističkim planovima 20. stoljeća, njihovim arhitektonskim obilježjima, urbanističkim osobitostima primjenjivanih u izgradnji i planiranju. Liturgijske se građevine Zagreba u knjizi sagledavaju i iz perspektive zahtjeva liturgije, a stavljanjem u širi europski kontekst zagrebačko se liturgijsko nasljeđe nastoji i vrednovati kao doprinositelj europskoj kulturi.

Knjiga sadrži i katalog koji predstavlja zbir podataka o genezi izgradnje 50 zagrebačkih sakralnih zdanja.

Autorica je zahvalila svima koji su pomogli u realizaciji toga projekta, istaknuvši kako je riječ o temi koja ju je oduvijek intrigirala.

"Iz primjera crkava sagrađenih kroz povijest učimo o arhitekturi - ono što je ostalo u povijesti naše civilizacije su crkve koje su obilježile sve domete koje je arhitektura ostvarila kroz povijest", rekla je Sokol Gojnik.

No, u 20. stojeću javlja se kriza sakralnog graditeljstva, rekla je, čemu je kriva "neosjetljivost suvremenog čovjeka na transcedentno, nedostatak sposobnosti izražavanja simboličkim govorom, što je dovelo do skliznuća arhitekture, posebno sakralne, u jedan svijet čiste senzorike i estetike, neutemeljen u onome što bi sakralna arhitektura trebala biti, a to je oprostorenje teološko-simboličnog govora suvremenim arhitektonskim jezikom".

Ta spoznaja otvorila joj je horizont da je riječ o kompleksnom problemu kojemu se ne može pristupi samo iz pozicije arhitekture, istaknula je Sokol Gojnik, te istaknula kako je cijela knjiga zapravo jedan "poziv na suradnju struka, koja je prijeko potrebna da bismo bili osposobljeni napraviti kvalitetna arhitektonska ostvarenja".

Knjiga je objavljena uz potporu Nadbiskupskog duhovnog stola, Ministarstva znanosti i obrazovanja, Ministarstva kulture, Zaklade HAZU i Grada Zagreba.



Dvojac Bow vs Plectrum na svečanoj večeri u Washingtonu kao simbol hrvatske glazbe


ZAGREB - U povodu 25 godina uspostave diplomatskih odnosa između Hrvatske i SAD-a, Veleposlanstvo Republike Hrvatske u Sjedinjenim Državama organizira 6. prosinca svečanu večeru na kojoj će se okupljenim uzvanicima kao simbol hrvatske glazbe predstaviti duo Bow vs. Plectrum.

Na svečanoj večeri koja će se održati 6. prosinca pod visokim pokroviteljstvom i sudjelovanjem hrvatske predsjednice Kolinde Grabar - Kitarović bit će prisutni nekadašnji i sadašnji visoki dužnosnici hrvatske i američke vlade, poslovni i politički lideri, te predstavnici hrvatske dijaspore, priopćila je Zagrebačka filharmonija.

Kako se ističe u najavi, večeru će posebnim koncertom uveličati svjetski priznati hrvatski duo "gudalo protiv trzalice", iza kojega stoje Filip Novosel za tamburom i Tihomir Hojsak za kontrabasom.

Dvojac Bow vs Plectrum, već dobro poznat američkoj publici, posebno u Washingtonu, gdje je nastupao u glasovitom Kennedy Centeru, tom će prilikom predstaviti svoj novi album "Strings Only", izdan u suradnji sa Zagrebačkom filharmonijom.


Objavljen stoti broj časopisa "Sušačka revija"

RIJEKA - Stoti broj časopisa za kulturu i društvena zbivanja Hrvatskog primorja, kvarnerskih otoka i Gorskog kotara "Sušačka revija" koji izdaje riječka udruga Klub Sušačana, predstavljen je na konferenciji za novinstvo u srijedu u Rijeci.

Predsjednica Kluba Sušačana Tamara Morić kazala je da je ovaj časopis počeo izlaziti 1993. godine kao glasilo Kluba a već od početka je otvorio prostor za objavu tekstova o povijesti Rijeke i šire okolice, znamenitim osobama, arhitekturi, urbanizmu, te drugim važnim i zanimljivim temama. Prvi glavni urednik bio je Danko Pavešić, naslijedio ga je Mladen Urem a od 1996. godine na mjestu glavnog urednika je Alen Čemeljić. Morić je izrazila ponos što je udruga uspjeva izdavati ovaj časopis do danas, unatoč nepovoljnim okolnostima za izdavaštvo i časopise.

"Sušačka revija" postala je prepoznatljiv i vrlo čitan časopis. Želja nam je da njime doprinesemo jačanju i njegovanju identiteta Rijeke i okolnog područja te civilizacijskih vrijednosti koje žive u ovom kraju, kazala je.

Glavni urednik Alen Čemeljić istaknuo je da je "Sušačka revija", uz pomoć čitatelja suradnika, objavila niz vrlo interesantnih podataka, neke i prvi put, poput priče o Robertu Bartiniju, konstruktoru zrakoplova u Rusiji i jednom od pionira tamošnjeg svemirskog programa rođenom u Rijeci, o Georgu von Trappu, po čijem životu je snimljen film "Moje pjesme, moji snovi", koji se školovao na riječkoj vojnopomorskoj akademiji, a profesor mu je tamo bio Peter Salcher, koji je pomogao Ernstu Machu dokazati postojanje zvučnog zida. Nadalje pisano je o izumiteljima modernog tunolova i koćarenja, rodom iz ovih krajeva te je prvi put objavljen podatak da je himna Hrvatske "Lijepa naša" napisana u Rijeci, kazao je Čemeljić.

U stotom broju se nalazi razgovor s ravnateljem Muzeja moderne i suvremene umjetnosti i umjetničkom ravnatelju projekta Europske prijestolnice kulture 2020 u Rijeci Slavenom Toljem, sociologom i pjesnikom Ivanom Rogićem Nehajevim, tu je tekst o povijesti riječkih industrijskih dimnjaka i vizurama grada definiranih njima, znamenitim osobama iz obitelji Marjanović, polijetalištu hidroaviona u Žurkovu kod Rijeke sredinom prošlog stoljeća i još dvadesetak tema.

Čemeljić je posebno istaknuo inicijativu koja se obnavlja ovim brojem, a to je bojenje pročelja zgrada u ulici Fiumara, uz obalu Mrtvog kanala, u više veselih boja, po uzoru na Baltazargrad iz crtanog filma Profesor Baltazar. Naime, autori crtanog filma tvrdili su da su inspiraciju za grad u kojem živi Baltazar pronašli najviše u Rijeci.

"Sušačka revije" izlazi dvaput godišnje kao dvobroj.


Izložba posvećena Trešnjevci u Muzeju grada Zagreba

 ZAGREB - Studijska izložba "Trešnjevka - prostor i ljudi", dio interdisciplinarnog projekta Zagrebački kvartovi koji je započeo 2009. godine, otvara se u srijedu u Muzeju grada Zagreba.

Riječ je o četvrtoj dionici projekta koji se bavi zagrebačkom periferijom i njezinom preobrazbom od druge polovine 19. stoljeća do danas, a koji četvrti predstavlja spajajući pogled izvana, od prostornog razvoja i izgradnje do društvenog života i privrede, s osobnim iskustvom.  

Stoga su važan dio izložbi sjećanja pojedinaca i fotografije iz obiteljskih albuma. "Priče ispričane iz perspektive stvarnih aktera prenose na izložbe djelić atmosfere kvartovske svakodnevice te pružaju pogled iznutra na prostor, događaje i vrijednosti", ističe se u najavi izložbe.

Nova izložba Muzeja grada Zagreba prikazuje Trešnjevku, nekad periferiju, a danas prostor dviju gradskih četvrti, koja je doživljavala velike promjene. 

"Od pojave toponima Črešnjevka i Trešnjevka, preko nastanka sela i rasta radničkih naseobina južno i zapadno od pruge u smjeru Siska, do njihove integracije u grad, izložba nastoji kompleksno zaroniti u povijest prostora današnjih gradskih četvrti Trešnjevka sjever i Trešnjevka jug", dodaje se. 

U posebnim su temama, o rijeci Savi i Savskoj cesti, zastupljena pitanja urbanizma, arhitekture, modernizacije te društvenog života i svakodnevice.

Iako se Trešnjevka predstavlja kao cjelina, fokus je i na raznim njezinim dijelovima koji imaju vlastiti (pod)identitet, a za koje su se koristila sjećanja tamošnjih stanovnika - Ciglenicu, Gajevo, Gredice, Horvate, Jarun, Knežiju, Ljubljanicu, Pongračevo, Prečko, Remizu, Rudeš, Srednjake, Staglišće, Staru Trešnjevku, Voltino i Vrbane.

Osim građana, u realizaciji izložbe pomogli su Centar za kulturu Trešnjevka i projekt Mapiranje Trešnjevke.

Ta se izložba nadovezuje na prethodne, već održane studijske izložbe "Pola stoljeća Trnskog – priča jedna generacije" (2010.), "Zagrebačka Dubrava – od predgrađa do grada" (2012.) i "Maksimir – povijest i kvartovski simboli" (2014.). 

Izložba o Trešnjevci će biti otvorena do 25. veljače iduće godine, a potom će postaviti još jedna studijska izložba tog projekta na temu Trnja. 

Projekt omogućuje usporedbu povijesti kvartova koje povezuju dramatične prostorne transformacije i promjene životnih okolnosti u posljednjih stotinjak godina. Voditelj  je kustos Muzeja grada Zagreba Kristian Strukić.

Koncepciju izložbe izradili su Kristian Strukić i Goran Arčabić, a oblikovanje izložbe potpisuje Nikolina Jelavić Mitrović.


Za 48. festival kratkog filma KRAF u Rijeci prijavljeno više od 3000 filmova

RIJEKA - Za sudjelovanje na ovogodišnjem, 48. međunarodnom festivalu kratkog filma KRAF (Kvarnerska revija amaterskog filma) u Rijeci, 1. i 2. prosinca, prijavljeno je više od 3000 filmova iz stotinjak zemalja, od čega je u uži izbor za nagrade ušlo njih osamdesetak, rečeno je u srijedu na konferenciji za novinare.

Marija Lisac-Renko iz Kino video kluba Liburnija film iz Rijeke, organizatora festivala, kazala je da je pristiglo više od 1000 igranih filmova, više od 1000 eksperimentalnih, oko 300 animiranih, 400 dokumentarnih i 300 video spotova.

Na programu festivala, kazao je predsjednik kluba Koraljko Pasarić, 1. prosinca će biti projekcija najboljih hrvatskih filmova s ovogodišnjeg festivala te filmova koji su bili u užem krugu za nagrade. Drugog dana festivala proglasit će se pobjednici i prikazati nagrađeni filmovi. Tog dana će se održati i radionica o video umjetnosti 90-tih godina uz sudjelovanje medijske umjetnice i profesorice Ingeborg Fülepp.

O dobitnicima desetak nagrada KRAF-a odlučuje prosudbeno povjerenstvo u kojem su Fülepp, glumac Leon Lučev i filmski djelatnik Miroslav Tatić.

"KRAF je počeo 1969. godine kao festival amaterskog filma a prerastao je u festival u kojem su gotovo isključivo profesionalni radovi", kazao je Tatić. Naglasio je da je ovo jedna od najstarijih filmskih festivala u Hrvatskoj te da je namjera da postane značajna filmska manifestacija, odnosno višednevni festival s gostovanjima autora.  



Izložba "Znaci i šaputanja" na temu migranata u zagrebačkoj Galeriji Nova


ZAGREB - Izložba "Znaci i šaputanja", koja se otvara u srijedu u zagrebačkoj Galeriji Nova, predstavlja primjere umjetničkih praksi koje promišljaju pojam granice i reflektiraju ekonomske i ideološke uzroke migracija i dominantne politike reprezentacije migrantske i izbjegličke krize.

Kritički propitujući posljedice rastuće militarizacije granica, osobito od zatvaranja europskih granica i balkanske migrantske rute i terorističkih napada u Parisu 2015. godine, izložba sučeljava tehnički jezik mapa, dijagrama i fotografskih prikaza s angažiranim korištenjem tjelesnih izraza, glasa i pjesme, ističe se u najavi izložbe.

Projekt "Na mapi je jasno" Thomasa Keenana i Sohraba Mohebbija propituje ulogu kartografije u kretanjima velikog broja ljudi iz zona sukoba na Bliskom Istoku i u Africi prema Europi - migrantske rute obuhvaćaju mape koje nastaju tijekom putovanja i koje njihovi korisnici razmjenjuju, a tu su i mape kao oruđa provedbe opresivnih režima kontrole kretanja.

Serija fotografija "Aura: F37" Davora Konjikušića, realizirana je pomoću policijskih termovizijskih kamera za noćni nadzor vanjskih granica Europske unije i bilježi migrantske prelaske šengenske granice, koje je umjetnik upotpunio audio zapisom razgovora migranata.

Po autorovim riječima, dok je prognanik i izbjeglica u širem biopolitičkom kontekstu za policijski aparat samo tijelo, 'homo sacer', kroz spajanje fotografije i zvuka ovim se prikazima daje jasan društveni identitet.

Slikovnica "ABC rasističke Europe" Daniele Ortiz služi se kolažem, slikom i tekstom definirajući pojmove koji se odnose na europski sustav kontrole migracija i kolonijalni rasizam, opisujući različite termine iz anti-kolonijalne i anti-rasističke perspektive.

Video Erkana Özgena "Zemlja čudesa" iz perspektive gluhonijemog dječaka koji je pobjegao iz Sirije progovara o nemogućnosti opisa iskustva traume.

Izložba je dio dvogodišnjeg suradničkog projekta Oni su bili kakvo-takvo rješenje koji je u sklopu EU programa Kreativna Evropa inicirao kustoski kolektiv Što, kako i za koga/WHW u suradnji s Tensta Konsthall iz Stockholma, Centrom za mirovne studije iz Zagreba i European Institute for Progressive Cultural Policies/EIPCP iz Beča.

S pjesmama sa svih strana svijeta na otvorenju će nastupiti zbor Domaćigosti, koji je nastao prošle godine na inicijativu Centra za mirovne studije, ne bi li se okupili stranci i domaći koji druženjem i pjevanjem žele ostvariti integraciju izbjeglica i ostalih u hrvatsko društvo te osnažiti borbu protiv predrasuda.

Izložba će biti otvorena do 10. veljače iduće godine.



Likovni radovi hrvatskih učenika nagrađeni u Japanu i Češkoj


ZAGREB - Diplome i priznanja hrvatskim učenicima čiji su likovni radovi nagrađeni na međunarodnim izložbama u Republici Češkoj i Japanu tijekom protekle dvije godine svečano su dodijeljene u srijedu u Hrvatskom školskom muzeju.

U organizaciji Hrvatskoga školskog muzeja, Veleposlanstva Republike Češke i Veleposlanstva Japana učenici iz Hrvatske niz godina sudjeluju na Međunarodnoj izložbi dječjeg likovnog stvaralaštva "Lidice" u Češkoj te Bienalnoj međunarodnoj izložbi dječje umjetnosti Kanagawa i Međunarodnoj izložbi dječje umjetnosti Narita u Japanu.

"Jezik umjetnosti je jezik povezivanja, tolerancije, razmjene i komunikacije, a nagrađeni učenici već sada govore i razvijaju taj jezik, uz pomoć mentora koji su prepoznali njihove posebnosti", rekla je Štefka Batinić, ravnateljica Hrvatskog školskog muzeja.

Diplome i priznanja učenicima i ustanovama uručio je japanski veleposlanik u Hrvatskoj, Keiji Takiguchi i češki veleposlanik u Hrvatskoj, Vladimir Zavazal.

"Japan je lociran daleko od Hrvatske i poznat je po mangama, animeima i Pokemonima, no pozivam djecu da se dalje zanimaju i još više upoznaju japansku kulturu te time jačaju odnose dviju zemalja", rekao je japanski veleposlanik Takiguchi.

Na Međunarodnoj izložbi dječje likovne umjetnosti Narita 2016. nagrađeni su Paola Palaš iz Osnovne škole Marija Jurić Zagorka i Pavao Pap iz Osnovne škole Zrinskih Nuštar, PŠ Marinci.

Nagradu na 19. Bienalnoj međunarodnoj izložbi dječje umjetnosti Kanagawa je dobio Bruno Volpe iz OŠ "Đuro Pilar" iz Slavonskog Broda.

Češki veleposlanik Zavazal je rekao kako mu je drago da je tema ovogodišnje izložbe Lidice bilo putovanje, jer ona povezuje dva naroda. "Svake godine gotovo milijun mojih čeških sunarodnjaka putuje na odmor u Hrvatsku, čije more na neki način već smatraju svojim", ustvrdio je.

Na 45. Međunarodnoj izložbi dječjeg likovnog stvaralaštva "Lidice 2017." prijavilo se više od 25 tisuća radova iz 83 zemlje, a iz Hrvatske oko 350, od kojih je nagrađeno njih trinaest.

Počasnu diplomu dobili su Fran Šandor iz Belišća, Osnovne škole Ivana Kukuljevića, Nea Pohižek iz Fotokluba Valpovo, Nina Stanić iz Osnovne škole Mejaši u Splitu.

Hrvatski fotosavez dobio je medalju, a počasne diplome Marijana Buratović, Marta Grabić, Benjamin Peronja, Josipa• Tepić, Dijana Tot.

Počasne diplome primili su i Marija Glasnović te Lucija Kovačević iz OŠ Julija Klovića, a iz zagrebačke Privatne Umjetničke gimnazije s pravom javnosti medalju i priznanje dobila je Petra Pavetić Kranjčec, a počasnu diplomu Maks Marković.




IZ SVIJETA - (KULTURA - ZNANOST - ZANIMLJIVOSTI)


Seth Meyers domaćin Zlatnog globusa 2018.

LOS ANGELES - Američki komičar, politički komentator i domaćin tv-programa, poznat po emisiji "Late Night with Seth Meyers" koju emitira tv-kuća NBC, bit će domaćin 75. po redu dodjele nagrada Zlatni globus.

Svečanost uručenja nagrada održat će se u 7. siječnja 2018. na Beverly Hillsu.

Neformalna i uzbudljiva večer kojoj rado prisustvuju stotine zvijezda s holivudske A-liste, jedna je od najvećih u Hollywoodu prije dodjele Oscara u ožujku.

Prošlogodišnji domaćin događaja bio je Jimmy Fallon, a prije njega britanski komičar Ricky Gervais te Tina Fey i Amy Poehler.

Objava nominacija najavljena je za 11. prosinca.



DNK analiza devet uzoraka pokazala - jeti je medvjed... ili pas


WASHINGTON - Obožavatelji jetija, majmunolikog stvorenja koje navodno živi na Himalaji, poznatog i po nazivu Strašni snježni čovjek, teško će podnijeti rezultate DNK analize ostataka koji mu navodno pripadaju, a po kojima je riječ o običnome medvjedu, a možda i psu.

Znanstvenici su u utorak izvijestili da je genetskom analizom devet uzoraka (kostiju, zuba, kože, dlaka i uzoraka fekalija) koji se pripisuju jetiju, a izloženi su u muzejima ili su ustupljeni iz privatnih zbirki, utvrđeno da ih osam pripada azijskim crnim medvjedima, himalajskim smeđim medvjedima i tibetanskim smeđim medvjedima, a jedan uzorak ukazuje na to da je riječ o psu.

"Rezultati analize upućuju na to da legenda o jetiju korijene vuče iz bioloških činjenica te da je povezana s lokalnim vrstama medvjeda koji žive u regiji", rekla je biologinja Charlotte Lindkqvist sa sveučilišta Buffallo u New Yorku koja je vodila istraživanje.

Rezultate istraživanja objavilo je u časopisu Proceedings of the Royal Society londonsko društvo za prirodne znanosti.

Lindquist je rekla da je riječ o dosad najtemeljitijoj studiji navodnih ostataka jetija. Ona i kolege su sekvencionirali mitohondrijski DNK, genetski materijal koji se nalazi u stanicama i nasljeđuje se preko majke. Uzorci su uzeti iz navodnih ostataka jetija i od raznih medvjeđih vrsta iz drugih dijelova svijeta.

Iako nije dokazano postojanje jetija, studija je pokazala da je tibetanski smeđi medvjed u rodu s medvjedima Sjeverne Amerike i Europe. Pretpostavlja se da su se himalajski smeđi medvjedi od njih odvojili još prije 650.000 godina. Pretpostavlja se da su ih izolirali glečeri te da su živjeli odvojeno od drugih vrsta medvjeda.

Iako priča o postojanju jetija nije potvrđena, istraživanje bi moglo pridonijeti zaštiti staništa himalajskih medvjeda kojima prijeti izumiranje.  

 

Vaš liječnik će vas primiti, ali nakratko


LONDON - Za polovinu svjetske populacije konzultacije s liječnikom primarne zdravstvene zaštite traju manje od pet minuta, pokazalo je britansko istraživanje.

Konzultacije prosječno traju od 48 sekundi - u Bangladešu do 22,5 minute u Švedskoj. U Sjedinjenim Državama kontrola i razgovor s liječnikom prosječno traju oko 20 minuta.

Kraće vrijeme trajanja konzultacija za pacijenta znači potencijalno lošiji ishod bolesti i lošije zdravstveno stanje, a za liječnika znači sindrom izgaranja na poslu, pišu na online stranicama časopisa BMJ Open dr. Greg Irving i njegovi kolege sa Sveučilišta Cambridge.

Znanstvenici su proučili 178 ranije provedenih studija na engleskom, kineskom, japanskom, portugalskom, ruskom i španjolskom jeziku, pokrivši pritom 67 zemalja svijeta i više od 28,5 milijuna evidentiranih konzultacija s liječnicima primarne zdravstvene zaštite.

Ustanovili su da u osamnaest zemalja, u kojima živi gotovo polovina svjetske populacije, razgovor i pregled traju manje od pet minuta. U drugih 25 zemalja konzultacije traju manje od 10 minuta.

Zabilježeno je i da se u razvijenim zemljama vrijeme koje pacijent provede na konzultacijama sa "svojim" liječnikom opće prakse postupno produljuje.

U Sjedinjenim Državama se u kratkom razdoblju razgovor s 15 minuta produljio na 20., piše dr. Irving, dodajući kako u tom slučaju pregled ne mora nužno biti i kvalitetniji.

Irving piše i o tomu u kolikoj su mjeri pacijenti zadovoljni liječničkim tretmanom bez obzira na trajanje konzultacija. "Ako u razgovoru s liječnikom opće prakse i provedete pola sata ili 45 minuta, nema jamstva da će pacijent biti zadovoljan", ističe.

Irving i kolege su zabilježili da se duljina konzultacija smanjuje u zemljama sa srednjim dohotkom. U Kini se, primjerice, liječnici s pacijentom zadrže prosječno dvije minute.

Naše buduće studije trebale bi se usredotočiti na to da svaka dodatna minuta razgovora s liječnikom dobije i dodatnu vrijednost. Znanstvenici žele doznati kolika je razlika između onoga što se može pokriti petnaestminutnim konzultacijama i dvadesetminutnima. Željeli bi ustanoviti i koliko je prosječno liječniku vremena potrebno za kvalitetnu brigu o pacijentovu zdravlju.

Duljina konzultacija u raznim zemljama ovisi o tomu koliko se novca ulaže u zdravstvenu zaštitu građana na državnoj razini, o broju liječnika primarne zdravstvene zaštite na 1000 stanovnika i o sindromu liječnikova izgaranja na poslu.

Korelacija između vremena konzultacija i njihova ishoda mogla bi biti sve značajnija s obzirom na starosnu dob stanovnika industrijaliziranih zemalja, smatra Robin Osborn iz njujorške zaklade Commonwealth.

Osborn, koji nije sudjelovao u istraživanju, tijekom 2015. je s kolegama proveo studiju među liječnicima opće prakse u 20 zemalja čiji je cilj bio ustanoviti u kojoj je mjeri važna briga za pacijenta s obzirom na sve kompleksnije potrebe u zdravstvu.

Da bi se zajamčila dostupna i kvalitetna zdravstvena skrb za bolesne i za pacijente sa složenim zdravstvenim problemima, po njegovu je mišljenju najvažnija vrlo jaka infrastruktura u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, kazao je za Reuters.



U Italiji nikad manje novorođenih


RIM - Broj novorođene djece u Italiji pao je prošle godine na povijesno nisu razinu, objavio je u utorak nacionalni statistički zavod.

Po podacima Istata u Italiji je prošle godine rođeno 473.438 djece, što je još 2,5 posto manje nego u 2015., godini s najmanje novorođenih od talijanskog ujedinjenja 1861.

Uzrok tomu je sve manji broj Talijanki reproduktivne dobi, ali i u tome što je smanjuje broj žena koje uopće žele imati djecu.

Podaci Istata pokazuju da je stopa fertiliteta pala na 1,34 djeteta po ženi. Gotovo 30 posto djece rođeno je izvan braka, a 21 posto ih ima barem jednog roditelja netalijana.

Istat je priopćio da postoji veza između početka ekonomske krize 2008. i kontinuiranog pada broja novorođenih.

Vlada je prije dvije godine pokušala potaknuti ljude da imaju više djece posebnom marketinškom kampanjom, od koje se brzo odustalo jer se pokazalo da je seksistička i uvredljiva.

Čelnik vladajuće Demokratske stranke Metteo Renzi obećao je kućanstvima 80 eura mjesečne subvencije za svako dijete mlađe od 18 godina.

Pošto Italiju iduće godine očekuju parlamentarni izbori za pretopostaviti je da će i ostale stranke odgovoriti svojim obećanjima.  





← Povratak

Komentari

comments powered by Disqus