11:47, 19. Rujan 2017

kultura...

Kultura 8. rujna 2017.

Objavljeno: 08.09.2017 u 00:43
Pregledano 67 puta

Autor: Icom, Hina
Kultura 8. rujna 2017.

ZAGREB, 8. rujna 2017. (Icom, Hina) - Pregled vijesti iz kulture:

Počele 52 Vinkovačke jeseni


VINKOVCI -
Smotrom folklora Vukovarsko-srijemske županije, na kojoj će u idućih pet dana nastupiti 57 folklornih skupina s područja najistočnije hrvatske županije,  u Vinkovcima su u petak navečer počele 52, Vinkovačke jeseni u sklopu kojih će se do 17. rujna održati šesdesetak folklornih, kulturnih, gospodarskih, sportskih i zabavnih priredbi. Otvarajući županijsku Smotru foklora, vukovarsko-srijemski župan Božo Galić istaknuo je potrebu očuvanja tradicije i tradicijske baštine, a Vinkovčanima i njihovim gostima poželio je da uživaju u bogatom programu ovogodišnjih Vinkovačkih jeseni.  52. Vinkovačke jeseni održavaju se pod geslom "Ex Slavonija", a sredšnje priredbe uz svečanost otvorenja manifestacije, predviđene su za idući vikend.



FSK – Eduardo Halfon predstavio u Zagrebu knjigu "Poljski boksač"


 
ZAGREB - Istaknuti gvaltemalski književnik Eduardo Halfon, smatran jednim od najboljih suvremenih latinoameričkih autora, predstavio je u petak u Zagrebu svoju knjigu "Poljski boksač", zbirku priča međusobno povezanih zajedničkim pripovjedačem, koje tvore ulančani memoarski roman proglašen novom važnom točkom na zemljovidu južnoameričke književnosti.

Halfon je u Zagrebu boravio kao gost 5. Festivala svjetske književnosti nakladnika Frakture. Razgovor s autorom u dvorani Mueller Kina Europe vodio je književnik i urednik Roman Simić.

"Postoje pisci koji čitav život pišu jednu knjigu. Halfon je jedan takav pisac; njegove su priče nevjerojatne, svaka od njih funkcionira savršeno za sebe, no kad se okupe u zbirku, one gotovo da su jedan živi organizam. Nastavljaju se iz knjige u knjigu, gotovo se stječe dojam da nikada ne prestaje pričati jednu priču, kao da stalno piše samo jednu knjigu", rekao je Simić.

Halfon je istaknuo kako sve njegove priče i jesu jedna dugačka priča – kad bi se za 20 godina prikupilo sve što je ikada napisao vjerojatno bi to bio jedan jedini dugački roman sastavljen od niza međusobno povezanih priča.

"Kada pišem ili kada sjednem pisati onda sam pripovjedač, posve se posvetim tekstu koji pišem i pišem ga kao jednu zasebnu cjelinu, jedno biće, jednu priču", rekao je pisac.


Priča o broju

Knjiga "Poljski boksač" prvi je puta objavljena u Španjolskoj 2008., a proizašla je iz "jedne precizne slike koja je središte svega": "To je priča o mojem djedu, odnosno o broju istetoviranome na njegovoj ruci", otkrio je.

Riječ je o broju koji je djed dobio u Auschwitzu. Pisca je taj broj fascinirao od djetinjstva, no djed je uvijek odbijao o njemu govoriti - za njega je to uvijek bila tabu tema.

Poljski boksač iz naslova odnosi se na čovjeka čiji je savjet pripovjedačevu djedu u Auschwitzu spasio život.

Kad je jednom prilikom, već u dubokoj starosti, uz bocu viskija sjeo i počeo svoju "priču o broju", djed je pričao pet sati, od čega je samo dvije minute posvetio anegdoti o poljskom boksaču, istaknuo je Halfon. "Ta priča njemu uopće više nije bila važna, a ja sam shvatio da je upravo to bila ona ključna nit, ona velika priča njegova života", napomenuo je.

Knjigu je kritika ocijenila kao novu važnu točku na zemljovidu južnoameričke književnosti, smještenu negdje između romana Roberta Bolana, W. G. Sebalda i Junota Diaza, upočetljiv roman u kojemu pisac svjesno i očaravajući zamagljuje granice između romana, memoara i promišljanja.

Iako se priče u početku priče čine međusobno nepovezane, postupno se počinju uplitati u jedinstvenu pripovjedačku pletenicu, kako se pripovjedač – koji istodobno i jest i nije sam pisac – kreće kroz epizode iz svojeg života.

"Sve moje priče priča isti pripovjedač. On se zove kao ja, to je moja biografija, no to nisam ja. To i jesam ja i nisam ja. Nemoguće je izbjeći posezanje za autobiografskim, to svi pisci rade, koriste autobiografske elemente koje onda na ovaj ili onaj način skrivaju, maskiraju", rekao je Halfon.

"Svaka priča koju napišem dio je nečega, svaka je živo tijelo, koja kad se spoje postaju jedan organizam, kao jedan solarni sustav planeta koje se vrte oko nečega u središtu što ih ujedinjuje. Tako je i s 'Poljskim boksačem'. Sve ostale priče kao da su prethodnice priče moga djeca, skoro da se čitaju kao jedan roman, kao da u romanu postoji niz epizoda koje sve vode ka toj jednoj jedinoj priči", dodao je.


Pisac koji pripada svugdje i nigdje

Književni festival Bogota Hay Festival uvrstio je 2007. godine Eduarda Halfona (1971.) na popis 39 najboljih suvremenih latinskoameričkih autora. Napisao je niz romana i zbirki kratkih priča, prevedenih na engleski, francuski, talijanski, portugalski, srpski i nizozemski jezik. Dobitnik je brojnih priznanja za svoj rad, među kojima i prestižne francuske književne nagrade Roger Caillois 2005.

Dobitnik je stipendije Guggenheim (2011.) za pisanje nastavka kratkog romana (ili ulančanih priča, ili samo priča, ovisno iz kojeg se kuta čitaju) "Poljski boksač" (2008.), za koji je inspiraciju pronašao u vlastitoj obiteljskoj povijesti. Knjiga je u nas objavljena u izdanju Frakture i prijevodu Ane Stanić.

Halfon je rođen u Gvatemali, da bi s deset godina odselio u Sjedinjene Države. Kasnije se ponovo vratio u Gvatemalu, gdje je godinama predavao književnost na sveučilištu. Trenutno živi u Nebraski, u Sjedinjenim Državama i potpuno se posvetio svojoj književnoj karijeri.

"Ja sam dijaspora. Ja sam Židov i gdje god da se nalazim, čini se da tu pripadam, a zapravo to nije tako. Tako sam i odgojen, jer odrastao sam u Gvatemali, zemlji u kojoj nema Židova - svi su moji prijatelji bili katolici. Kad sam odselio u Sjedinjene Države, tamo se dogodio isto. Transformirao sam se u Amerikanca, ali ja to nisam, ja negdje plutam. Kada pišem o Gvatemali, uvijek je to kao da je gledam izvana. što se vidi i u mojim pričama. Zaista bih želio imati korijene i pripadati, ali ih nemam. Bilo koji grad može biti moj grad", rekao je pisac.

Potraga za identitetom važan je element njegovih priča, ali to nije nešto o čemu razmišlja kad kreće pisati, napomenuo je.

"Kada pišem, vidim čovjeka u ogledalu i taj je čovjek pun rupa; gol je i cijelo tijelo mu je puno rupa. Približim mu se i gurnem prst u rupu da vidim od čega je napravljen, ali jedino na što naiđem je opet ogledalo. Ja zapravo ne znam što znači tražiti identitet – jer sve je potraga", pojasnio je.

Halfon je gostovao u festivalskom programu 'Dvostruki portret' u kojemu je s njime sudjelovao i istaknuti domaći pisac Damir Karakaš, koji je govorio o svojem najnovijem romanu "Sjećanje šume" (Sandorf, 2017.), ishodištima svoje književnosti i svojih literarnih preokupacija, svojem osjećaju pripadanja ili nepripadanja, o odnosu prema književnosti, putovanjima, obitelji.

Svoju spisateljsku filozofiju sažeo je u rečenicu: "Ja za sebe uvijek mislim da sam bolji pisac od svih knjiga koje sam napisao. To je ono što me tjera naprijed".

Peti Festival svjetske književnosti održava se od 3. do 9. rujna u Zagrebu i Splitu s fokusom na književnost i kulturu njemačkog govornog područja, a ugostit će u sedam dana u 60-ak programa više od 50 autora iz 17 zemalja.



U 88-godini umro ugledni riječki glumac Slavko Šestak

 
RIJEKA - Glumac Slavko Šestak, dugogodišnji prvak Hrvatske drame i prvak Hrvatskog narodnog kazališta (HNK) Ivana pl. Zajca iz Rijeke, glumac umro je 7. rujna u 88. godini, izvijestili su u petak iz riječkog HNK-a.

 „Napustio nas je svestrani glumac koji je cjelokupnim svojim opusom i umjetničkim djelovanjem utkan u kulturno biće grada Rijeke, čijem je kazalištu bio odan još od 1953. godine. Napustio nas je naš Šeco, vječni kazališni mladić“, stoji u priopćenju za javnost HNK.

 Slavko Šestak rođen je 1929. u Karlovcu gdje je završio gimnaziju i srednju glazbenu školu te je potom studirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

 Prvi je glumački nastup ostvario u rodnom gradu a prvi profesionalni angažman u tadašnjem splitskom Narodnom kazalištu u sezoni 1950/51.  1953. godine prelazi u riječko Narodno kazalište „Ivan Zajc“ u Rijeci kojem je ostao vjeran cijeli svoj glumački vijek.

 Jednako uspješno i suvereno tumačio je uloge iz klasičnoga i suvremenoga svjetskog repertoara, poput  Mercutija u „Romeu i Juliji”, Cassija u „Otelu”, Vratila u „Snu Ivanjske noći” i Kralja Leara Williama Shakespearea,  Fortunata u „Ribarskim svađama” Carla Goldonija, Markiza od Pose u „Don Carlosu” Friedricha Schillera; Gradonačelnika u „Revizoru” N. V. Gogolja; Gajeva u „Višnjiku” A. P. Čehova, ocijenilo je riječko kazalište.

   Šetak se osobito istaknuo ulogama u djelima hrvatskih autora - Marina Držića (kao Skup u „Dundi Maroju”), Ivana Gundulića (Divjak u „Dubravki”), Miroslava Krleže (Krešimir Horvat u „Vučjaku”, Puba u „Gospodi Glembajevima”, Aurel u „Ledi” i Doktor u „Na rubu pameti”), Mirka Božića (Blaž Bogdan u „Pravedniku”) te Drage Gervaisa (Celestin u komediji „Duhi” i Admiral u „Karolini Riječkoj”).
 
Ostvario je zapažene uloge i u mjuziklima te rock operama, ističu iz riječkoga HNK-a.

 Dobitnik je brojnih nagrada, među kojima se ističu Nagrade Vladimira Nazora za ulogu Gradonačelnika u Gogoljevu „Revizoru”, Nagrade Revije musicala za Profesora Higginsa u „My Fair Lady”, Nagrade na susretu kazališta Hrvatske u Slavonskom Brodu za Gervaisovog Celestina u „Duhima”, te Nagrade Grada Rijeke za ulogu Mokorela u predstavi „Zvijezde su vječne” i Nagrade Grada Rijeke za životno djelo na području kazališne umjetnosti.

 Komemoracija Slavku Šestaku održat će se u srijedu, 13. rujna u foyeru HNK Ivana pl. Zajca u 13 sati.
 


Izložba "Živjeti svoj život" u zagrebačkoj Galeriji Nova

   
ZAGREB - Izložba "Živjeti svoj život", koja se održava od petka u zagrebačkoj Galeriji Nova, predstavlja radove suvremenih umjetnica koje iz različitih perspektiva preispituju parametre umjetničkog medija, jezika i reprezentacije.

Naslovljena  prema filmskom remek-djelu Jean-Luc Godarda "Vivre sa vie" iz 1963. izložba, polazeći od sugestivne otvorenosti naslova filma, zahvaća širi sklop pitanja identiteta, reprezentacije i političke tehnologije izvan usko shvaćene teorije roda, povezujući ih s pitanjima krize postojećih modela odnosa u režimu globalnog kapitalizma u kojem demokratizacija i medijatizacija slika iz temelja mijenjaju prirodu politike", ističe se u najavi.

Dvadesetominutna video-instalacija "Grad dama" Zanny Begg i Elise McLeod sastavljena je od polunasumično generiranih fragmenata filma snimljenog u suradnji s mladim aktivisticama i feministicama u Parizu.

Svaki put kad se film prikazuje fragmenti se slažu na drugačiji način, stvarajući više od 300 000 mogućih narativa koji zazivaju višestruke interpretacije feminizma, a dio filma su i razgovori s feministicama, Hélène Cixous, Silviom Federici, Sam Bourcier, Fatimom Ezzahra Benomar i Sharone Omankoy.

Rad je inspiriran istoimenim protofeminističkim romanom iz 15. stoljeća prve francuske profesionalne spisateljice Christine de Pizan, koji prikazuje utopijski grad koji su sagradile, nastanjuju te kojim vladaju žene.

Vlasta Delimar se predstavlja nizom autobiografskih portreta nastalih u različitim razdobljima umjetničinog života, a koji uz osobnu povijest reflektiraju i šire društvene teme.

Primjerice, rad "Ovo sam bila ja 1980. kad je umro drug Tito" prikazuje umjetnicu koja svojim obnaženim tijelom izražava pobunu naspram sprege socijalističkog društva u kojem žena još uvijek nije ravnopravna, dok "Vizualni orgazam" (1981.)  mapira sam početak njenog istraživanja važnosti vlastite seksualnosti kao osnove egzistencije i emancipacije.

Rad "Ravena V.D." (2002.) prikazuje poluodjevenu umjetnicu koja mlijekom pere pojedine dijelove tijela, desimbolizirajući inicijacijske konotacije mlijeka, a duhoviti ready-made "Torbica" (1995.) kritizira malograđanski moral koja nadživljava različite ideološke kontekste.

Filmska instalacija "Bete & Deise" Wendelien van Oldenborgh predstavlja susret dviju žena u Riu de Janeiru, Bete Mendes i Deise Tigrone koje su svaka na svoj način, definirale ideju javnog izjašnjavanja.

Prva je još šezdesetih uspijevala uz glumačku karijeru u popularnim televizijskim serijama održavati i političku, bila je članica oružane pobunjeničke skupine studentskog pokreta protiv diktature, članica radničkog pokreta, dok je Deise Tigrona jedan od najmoćnijih glasova u pokretu Funk Carioca. Odrasla je i nastupala kao pjevačica u osiromašenoj četvrti Cidade de Deus, a postala je međunarodno popularna kad je M.I.A. iskoristila njezinu pjesmu "Injeção" kao osnovu za svoj hit "Bucky Done Gun".

"Bete & Deise" posljednji je rad u Van Oldenborghinoj trilogiji radova koji su svi rezultat istraživanja aktualnih promjena u uvjetima rada i našem razumijevanju kolektivnoga glasa te glasa javnosti, kao i uloge kulturnog stvaranja u tome.

Izložba će biti otvorena do 18. studenog.



Bogat program Revije i Festivala u Karlovcu i novi međunarodni projekt za mlade "Finding Humanity"


KARLOVAC - Program 22. Filmske revije mladeži i 10. Four River Film Festivala, koje 12. rujna otvara višestruko nagrađivani film Igora Bezinovića "Kratki izlet", predstavljen je u petak na konferenciji za novinare u Karlovcu na kojoj je najavljen i početak rada na novom međunarodnom projektu "Finding Humanity" kojemu je cilj ukazati na probleme današnjega društva na polju ljudskih prava, a u koji će se uključiti predstavnici organizacija za film i mlade iz Slovenije, Njemačke, Mađarske i Hrvatske.

Koordinatorica Revije i Festivala Marija Ratković Vidaković istaknula je da je na natječaje ove godine pristiglo rekordnih 1013 filmova, od čega 163 domaća filma za Reviju, te čak 850 stranih filmova, što svjedoči o velikom interesu mladih filmaša za karlovačku manifestaciju koja je očigledno "važna platforma za rad i djelovanje".

U natjecateljski program uvršten je 71 naslov, 34 strana i 37 hrvatskih filmova, a o najboljima će odlučivati tri člana žirija: vizualni umjetnik Luka Hrgović, glumac Frano Mašković te međunarodna gošća Alison McCloskey, voditeljica projekata s mladim filmskim talentima Britanskog filmskog instituta.

Ratković Vidaković dodala je da u domaćoj konkurenciji postoji i "snažan girl power sastojak", jer su 26 filmova od 37 odabranih režirale redateljice.

Popratni program Najbolje iz dječje filmske kuhinje predstavit će autore koji su svoj filmski uspjeh ostvarili još prije srednjoškolske dobi kroz osam tematskih cjelina: Ljubav, Tolerancija, Ja i svijet oko mene, Prijateljstvo, Bullying, U zdravom tijeku zdrav duh, Ljepota i Put oko svijeta.

Tijekom festivala održat će se i dvije radionice "Work in progress" i "Pack & Pitch" koje su proizašle iz suradnje s Hadleyem Hilelom, američkim filmašem koji već četiri godine dolazi u Karlovac kao autor.

Voditeljica revijskih i obrazovnih programa Hrvatskog filmskog saveza Sanja Zanki naglasila je da je Hadley jedan od najvećih ambasadora Revije i Festivala u Americi, zahvaljujući kojemu je počela suradnja s festivalima National Festival of Talented Youth u Los Angelesu i All American Film Festivalom u New Yorku, školom koja usko surađuje s hollywoodskim studijima Relativity School i kampom za najtalentiranije filmaše – Prodigy Camp u Seattleu.

Voditeljica medijskih programa Kinokluba Karlovac Ksenija Sanković smatra da Karlovac postaje "svjetska meka srednjoškolskog filmskog stvaralaštva", te da će publika Revije i Festivala u Gradskom kazalištu Zorin dom uistinu moći pogledati najkvalitetnije radove hrvatske i svjetske kinematografije mladih autora.

Popratni program održat će se na obalama rijeka Korane, Mrežnice, Dobre i Kupe u Karlovcu, Dugoj Resi, Novigradu na Dobri i Ozlju, a riječ je o projekcijama filmova "Dan bez imena" makedonske redateljice Teone Strugar Mitevske, čiji su glavni glumci nekadašnji sudionici Four River Film Festivala Leon Ristov i Hanis Bagašov, prošlogodišnji pobjednik u kategoriji dokumentarnog filma te filmova "Trampolin" i "Iza lica zrcala", autorice Katarine Zrinke Matijević i drugih.

I ove će se godine održati program "Nekad laureati Revije i Festivala, a danas?" koji uključuje, kako je rekla, voditeljica revijskih i obrazovnih programa HFS-a Sanja Zanki, danas priznate autore i autorice koji su svoj filmski put i uspjeh započeli upravo na Filmskoj reviji mladeži, a to su redateljica Čejen Černić i redatelj Goran Ribarić.

Održat će se i žiriranje za Žutu zastavu, za nagradu autoru iz Hrvatske ili svijeta koji svojom temom i najuspješnije i najuvjerljivije osuđuje nasilje, što će medijski popratiti emisije HRT-a o filmu za djecu i mlade "Kokice", a bit će održana i tradicionalna debata, ovaj puta pod nazivom "Snimati nasilje ili reagirati na njega?".

Predstavljen je i niz radionica: Masterclass o Copyrightu u filmskoj glazbi, predavanje Scenarij u dokumentarnom filmu, Masterclass o upotrebi psihologije u filmu, Radionica na temu odnosa i suradnje glumaca i redatelja, Masterclass o radu na dizajnu zvuka filma i mnoge druge u kojima će sudjelovati niz renomiranih stručnjaka iz područja filma, ali i drugih strukovnih područja, poput filadelfijskog profesora medijske kulture Douglasa Hermanna, pravnice Sare Al Hamad, vizualnog umjetnika Luke Hrgovića, redateljice Zrinke Katarine Matijević i mnogih drugih.

Kroz program 'Srednjoškolci predstavljaju srednjoškolcima' prije svake projekcije predstavit će se neka događanja vrijedna pažnje, primjerice mariborski filmski kamp "Film Smoothie", Ljetna škola filma iz Gunje, Rough Cut Filmski Festival iz Philadelphije, Youth Photo Week, tj. Foto dani mladih za djecu i mladež u Kraljevici.

Obje manifestacije uz Hrvatski filmski savez financijski podupiru i Karlovačka županija i Grad Karlovac, te su u njihovo ime Marija Medić i Andreja Navijalić poželjele sudionicima uspješan rad i lijepo vrijeme.



MUO sudjeluje u projektu "Art Nouveau: Održivost i promocija secesije u dunavskoj regiji"

 
ZAGREB - Muzej za umjetnost i obrt (MUO) ugostio je u svojim prostorima filmsku ekipu iz Mađarske koja radi na realizaciji filma u sklopu projekta "Art Nouveau: Održivost i promocija secesije u dunavskoj regiji", koji će predstaviti najznačajnije secesijske zgrade i urbanističke cjeline iz zemalja podunavske regije

Projekt se realizira u okviru Programa transnacionalne suradnje Dunav 2014. – 2020. i traje od početka ove godine, kada mu se pridružio MUO, do lipnja 2019. godine. 

Osim Hrvatske u projektu sudjeluju Austrija, Belgija, Bugarska, Mađarska, Slovenija, Rumunjska i Srbija. 

"Uključivanjem u ovaj projekt stručni tim Muzeja za umjetnost i obrt bit će medijator u povezivanju hrvatskih stručnjaka sa stručnjacima iz drugih europskih zemalja", ističe se u priopćenju MUO-a. 

"Također, iskustvo rada na projektu kroz stvaranje repozitorija i stavljanje hrvatske arhitektonske baštine na mapu Europe doprinose vidljivosti i Muzeja za umjetnost i obrt koji baštini tisuće predmeta iz razdoblja secesija u svojim zbirkama", dodaje se.



Markić: Zelić iznio niz neistina o udruzi U ime obitelji


ZAGREB - Predsjednica udruge U ime obitelji Željka Markić reagirala je u petak na tvrdnje koje je docent na Odjelu za filozofiju Filozofskog fakulteta u Rijeci Nebojša Zelić iznio na okruglom stolu "Ima li Bog crkvu" održanom u sklopu Festivala alternative i ljevice u Šibeniku - Fališ, istaknuvši kako je riječ o nizu neistina iznesenih o toj Udruzi.

"Nije istina da udruga U ime obitelji ne zagovara zajedništvo u religijskom i nacionalnom identitetu – zagovara zajedništvo među svim građanima Republike Hrvatske koje se temelji na poštivanju temelja pluralnog društva – uvažavanju činjenica, argumenata i postizanju suglasja u donošenju odluka uporabom demokratskih mehanizama odlučivanja", poručuje Markić.

Nije istina, ističe Markić, da udruga U ime obitelji bilo kome "oduzima prava", upravo suprotno – zalaže se za jednaka prava svih građana na iznošenje svog mišljenja, za legitimne i nediskriminirajuće vrijednosti i to u području zaštite i promicanja braka i obitelji kao temeljne jedinice svakog društva, pravo djeteta na oca i majku, pravo radnika na slobodnu ili odlično plaćenu nedjelju, pravo birača da izravno izabiru svoje političke predstavnike, pravo poduzetnika na tržišno natjecanje slobodno od korupcije itd.

 "Nije istina da U ime obitelji krši 'povijesno liberalna prava' – upravo suprotno, U ime obitelji se zalaže protiv nametanja redefinicije kulture i društva od strane manjine", podsjeća Markić i dodaje kako u svim demokratskim društvima većina donosi odluke, dok u totalitarnim režimima manjina donosi odluke na štetu većine.

Ističe kako "udrugu U ime obitelji zabrinjava Zelićevo izvrtanje dobro poznatih, osnovnih činjenica te iznošenje neistina o udruzi U ime obitelji na temelju", kako napominje, "pretpostavljamo, osobnih predrasuda gospodina Zelića".



Fališ: Okrugli stol "Ima li Bog crkvu?"


ZAGREB - Druge večeri Festivala alternative i ljevice Šibenik na okruglom stolu "Ima li Bog crkvu" u petak su govorili šibenski teolog Branko Sekulić, te Nebojša Zelić i Zoran Grozdanov, urednici knjige 'Vjera u dijalog' koja tematizira odnos religije i društva.

"Crkva treba odgovarati na socijalne probleme, ići u korak s vremenom i prihvatiti probleme koje to vrijeme nosi, a neutralna crkva je nikakva crkva, tek izložbeni primjerak koji možemo objesiti kao goblen na televiziju", istaknuo je Branko Sekulić koji se bavi odnosom Crkve i nacionalizma na našem prostoru. Kad predstavnike Crkve izjednačavamo s Bogom, crkva gubi karakter, naveo je.

"Počinjemo govoriti o hrvatskoj ili srpskoj crkvi, što su samo pridjevi koji zauzimaju mjesto glavnom subjektu, Bogu. Kad vjeri guramo tu etničku uniformu dolazi do pucanja", rekao je Sekulić te upozorio na velik problem priklanjanja Crkve nacionalizmu, što se Hrvatskoj dogodilo.

Zoran Grozdanov, također diplomirani teolog, istaknuo je da se Crkva često ponaša kao politički djelatnik vezan uz desne opcije, a Nebojša Zelić, docent na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Rijeci, kazao je kako je ljevica u Hrvatskoj odbacila religijski identitet zbog čega dolazi do 'sukoba' vjernika i ljevice koja je čitavo polje religije prepustila desnici.

Kod nas religija progovara samo o žrtvama svog naroda i na taj način utječe na naše kulturno pamćenje, istaknuo je također Zelić te otvorio pitanje o odnosu religije prema žrtvi.

Rasprava se povela i o inerciji Crkve po pitanju gorućih socijalnih problema u Hrvatskoj, i kako je rekao Sekulić, Crkva u Hrvatskoj nema konkretnu agendu koja odgovara trenutku u kojem živimo, dok je Grozdanov upozorio na otpor koji je crkva pružila kada je država počela uzimati 'monopol' na pomaganje siromašnima i podučavanje.

"Država je uzimala posao crkvi koja nije podržavala intencije lijevih agendi koje su pokušale ponuditi institucije javnog dobra", naveo je večeras na Maloj loži.

Teolozi su se dotakli i, kako su kazali, djelovanja parareligijskih udruženja poput udruga U ime obitelji i Vigilare te njihovog utjecaja na sekularizaciju.

"Svi oni traže tu famoznu riječ zajedništvo u religijskom i nacionalnom identitetu, umjesto u zajedničkom rješavanju socijalnih pitanja. 'U ime obitelji' su ukrali ono što je tradicionalno bilo vezano uz ljevicu, a to je politički aktivizam u civilnom društvu koji se zalagao za prava drugih. Sada oni koriste sva sredstva koje je koristilo tradicionalno civilno društvo, i to da bi oduzeli prava drugima. Imamo demokraciju u kojoj većina donosi odluke i krši povijesno liberalna prava, a to čine u 'U ime obitelji'", pojasnio je Grozdanov.

Ranije na FALIŠ-u u Šibeniku predstavljena je knjiga 'Mađarska rečenica' crnogorskog autora Andreja Nikolaidisa, koji je kazao da je "današnja Europa opsjednuta figurom žrtve i krivice, a u oba slučaja stvar je lažna. Svako ljudsko biće ima potencijal da bude žrtva, a to nije vrlina samo po sebi", istaknuo je nagrađivani pisac. Druga večer FALIŠ-a nastavljena je na Maloj loži predavanjem o europskim politikama nakon crvenog oktobra dr. Cirile Toplak, te
projekcijom dokumentarnog filma 'Europa zabranjena kolonija' Danijela Davisa i Srećka Horvata.



FSK – U Zagrebu gostovao Philippe Claudel


ZAGREB - Ugledni francuski pisac, scenarist i redatelj Philippe Claudel boravio je u četvrtak u Zagrebu, gdje je kao gost 5. Festivala svjetske književnosti (FSK) nakladnika Frakture u Kinu Europi u razgovoru s teoretičarom književnosti Tomislavom Brlekom otkrio ponešto o svojim književnim i redateljskim interesima.

Jedan od najpoznatijih suvremenih francuskih književnika, Claudel (1962.) je autor niza romana prevedenih na tridesetak jezika svijeta, za koje je dobio nekoliko uglednih književnih nagrada. Također je i vrlo uspješan i cijenjen filmski redatelj.

U susretu s hrvatskom čitateljskom publikom Claudel je u dvorani Mueller otkrio da je spajanje umjetničkih praksi njegov osobni pečat od samih početaka: na neki način, romane piše kao redatelj a filmove režira kao romanopisac.

"U mojim se djelima umjetničke prakse spajaju, to je način na koji pokrećem dijalog između različitih izričaja. Smatram da bi, da sam se odlučio samo za jedan oblik umjetničkog izričaja, to za mene značilo osiromašenje", rekao je autor, otkrivši da je želju da stvara filmove i piše knjige razvio još u ranome djetinjstvu, i to istovremeno.

Ima, međutim, stvari koje nije moguće izreći u filmu, kao i nekih koje je nemoguće izraziti u književnosti, napomenuo je Claudel. "Primjerice, u kinematografiji kamera ne može ući u misli nekog lika. Ostanem li pri kinematografskim tehnikama, gledatelj će vidjeti samo ono što mu pokazujem, dok svu unutrašnjost lika treba pokazati na neki drugačiji način", pojasnio je.

"I obrnuto, postoje velike nemogućnosti u pisanju romana, kao što je primjerice tišina, koja je iznimno važna, jer i kada lik šuti, to isto može izreći puno stvari, a to je u književnosti nemoguće, što je također osiromašujuće", napomenuo je.


Ideje se raspliću kao klupko vune

Međunarodnu slavu donio mu je roman "Sive duše" (2003.), proglašen najboljim romanom godine i već u prvom tjednu prodan u 50 tisuća primjeraka. Roman je preveden na 30 jezika te je autoru 2003. priskrbio nagradu Renaudot, švedsku Martin Beck Award i Elle Reader's Literary prize 2004. Knjiga je 2005. adaptirana i za film, koji je autor sam režirao.

Napisao je i roman "Brodeckov izvještaj" (2007.), koji mu je donio Goncourtovu nagradu i Independentovu Foreign Fiction Prize. Na hrvatskome je objavljen u nakladi Edicija Božičević, u čijem su izdanju dostupni i prijevodi Claudelova romana "Istraga" (2010.), te prozne zbirke autobiografske proze "Mirisi" (2012.). kao i, upravo objavljenog u hrvatskom prijevodu, filozofskog romana o umiranju "Stablo u zemlji Toraja" (2016.). Prijevode potpisuje Dubravka Celebrini.

"Jako me zanima položaj čitatelja, jer prije nego sam postao pisac bio sam čitatelj", rekao je Claudel.

Jednako tako, kada radi filmove uvijek razmišlja o gledatelju koji će promišljati o scenama i s time nešto izgraditi, jer smatra da je uloga teksta u filmovima "da nam pokažu neke stvari koje ne želimo vidjeti, o kojima ne želimo misliti, da nas suoče s nama samima, s ljudskom prirodom - umjetnost je tu kako bi nam pokazala ono što ne vidimo, ono što ne možemo gledati".

Kad počinje sa stvaralačkim radom, kako je kazao, nikada ne zna hoće li konačni rezultat biti film ili knjiga, a ono što ga okreće pisanju romana ponajprije je želja da koristi jezik.

"Tekstovi koje stvaram rađaju se iz riječi, dok filmovi obično kreću od nekih scena koje mi se pojave u mislima, ili pak čujem neku glazbu – iz toga se rađaju priče. No, kada mi neka ideja padne na pamet, nikad se ne pitam da li će to biti roman ili film. Kada sam napisao prva tri retka 'Stabla u zemlji Toraja' nisam znao kamo ću ići. Malo po malo, kao klupko vune koje se raspliće, kao u labirintu, otkrivao sam što želim s time", napomenuo je.



Realistični roman ne postoji

"Stablo u zemlji Toraja" knjiga je koju piše pisac koji je proživio više od polovice svojega života i već izgubio mnoge ljude koje je volio. Roman je najavljen kao autorovo razmišljanje o smrti, ali i o ljubavi, prijateljstvu, ponovnom rođenju, umjetnosti.

Claudel je u romanu "pokušao razumjeti kako ljudsko tijelo može izdržati bol žalovanja, na koji se način s vremenom transformira, pod utjecajem ljubavi i nestanaka".

"Kad govorimo o tome na koji način roman uspijeva izreći stvarnost, producirati prostor, kad bismo govorili o realističnom romanu, to bi bio oksimoron", rekao je autor.

"To ne postoji – realizam u književnosti ne postoji. Jer čim počinjem opisivati neku scenu, čak i ako ju znam opisati na najstvarniji mogući način, ja je već preobražavam, primjenjujem filter vlastitog senzibiliteta i osobnih afiniteta", pojasnio je.

"Ali postoji još jedna laž koja je također prekrasna, a to je da možemo ostvariti prostore, likove i situacije koji ne postoje, a čitatelj je prisiljen prihvatiti tu književnu geografiju. To je fascinantno, ta dvostruka laž uvjeravanja čitatelja da opisujemo stvarnost a zapravo stvaramo umjetni prostor", dodao je.

Kao redatelj poznat je i po filmovima "Voljela sam te toliko dugo" (2008.), te "Tous les soleils" (Sva sunca, 2011.). U biografiji su me među ostalim ističe 12 godina rada kao zatvorski nastavnik. Danas je zaposlen kao profesor književnosti na Sveučilištu u Nancyju i trenutno paralelno radi na novom romanu i novom filmu.

5. Festival svjetske književnosti održava se od 3. do 9. rujna u Zagrebu i Splitu s fokusom na književnost njemačkog govornog područja, a ove godine u oko 60-ak festivalskih programa sudjeluje nešto više od 50 književnika iz 17 zemalja.



U Splitu otvorene "Bezglasne invencije - Antun Augustinčić/Božidar Pejković"


SPLIT - U organizaciji Muzeja grada Splita - Galerije Emanuel Vidović i Muzeja Hrvatskog zagorja - Galerije Antuna Augustinčića u petak je u Splitu otvorena izložba "Bezglasne invencije-Antun Augustinčić/Božidar Pejković".

"Božidar Pejković na vrlo zanimljiv, kreativan i suvremen način povezuje staro i novo, stavlja Augustinčićeve radove u dijalog sa suvremenim kiparstvom i s drugim umjetničkim disciplinama. Tako na autentičan način promiče poznavanje i nove vizure interpretacija očitavanja radova Antuna Augustinčića", rekla je Nela Žižić kustosica izložbe koja je postavljena u splitskoj Galeriji Emanuel Vidović.

Izložba će biti postavljena do 15. listopada 2017. i plod je suradnje između Muzeja Hrvatskog zagorja – Galerije Antuna Augustinčića iz Klanjca i Muzeja grada Splita – Galerije Emanuel Vidović. Uključuje djela Antuna Augustinčića i Božidara Pejkovića, a s njom je Galerija Antun Augustinčić 2006. sudjelovala u 11. muzejskoj edukativnoj akciji Zvuk… Ton… Glas.

Autor Božidar Pejković rekao je da su uspjeli uz njegove Bezglasne invencije donijeti i 17 'Augustinčića' koji su birani isključivo po kriteriju glazbenih tema, a uočava da Augustinčić često koristi motiv gitare.

"To je motiv kojeg onda ja uzimam u Bezglasnim invencijama da bi na određeni način protumačio Augustinčića i zvukovne teme. Augustinčić je naš najveći majstor spomeničke plastike, pa smo se potrudili i iz našeg parka u Klanjcu smo skinuli brončanu skulpturu Petrice Kerempuha  i donijeli je u Split tako da bi Augustinčića cjelovito predstavili, a sve je u okviru glazbene tematike", rekao je.

Antun Augustinčić na izložbi je predstavljen sa 17 skulptura iz fundusa Galerije u Klanjcu. Birane su u skladu s temom (glazba, aktovi i torza), uspijevaju ga predstaviti ne samo kao majstora intimne plastike, napose ženskih aktova i torza, nego i kao vrsnog portretista i podsjetiti da se radi o jednom od najvećih hrvatskih kipara 20. stoljeća.

Rođen je 1900. godine u Klanjcu. Od 1918. studira kiparstvo na Visokoj školi za umjetnost i obrt u Zagrebu, te nastavlja studij kod Ivana Meštrovića. Kao stipendist francuske vlade odlazi u Pariz, gdje studira na Ecole des Arts Decoratifs i na Academie des Beaux-Arts u klasi Jeana Antoinea Injalberta te se upoznaje s kiparstvom Augustea Rodina i Antoinea Bourdellea. Godine 1925. izlaže u Salonu francuskih umjetnika i 1926. u Salonu nezavisnih. Po povratku u Zagreb sudjeluje na izložbama grafike 1926. u Zagrebu te 1927. u Lavovu i Zagrebu. Iste godine samostalno izlaže skulpture u Salonu Galić u Splitu, a 1928. sudjeluje na posljednjoj izložbi Proljetnog salona. Usporedno se njegovi radovi izlažu u Barceloni 1929., Londonu i Beogradu 1930. Od tridesetih godina intenzivira svoje bavljenje javnim spomenicima, započeto još 1928. godine. Umro je 10. svibnja 1979. u Zagrebu, a sahranjen je u parku svoje Galerije u rodnom Klanjcu.

Božidar Pejković je kustos u Galeriji Antuna Augustinčića u Klanjcu koju vodi od 1993. do danas. Uz osnovni muzejsko-galerijski posao bavi se teorijom skulpture i grafičkim oblikovanjem. Živi u Zagrebu. Artikuliranim likovnim govorom uobličuje idejne koncepte u skulpturalne izričaje. U više je navrata samostalno izlagao u Klanjcu, Zagrebu i Bolu, te skupno u Slavonskom Brodu.

U sklopu svečanosti otvorenja nastupile su gitaristice Antonija Škorput i Sara Šimetin s Bachovim invencijama.



Organ Vida - Karen McQuaid predstavila londonsku Photographers’ Gallery


ZAGREB - Karen McQuaid, viša kustosica u londonskoj The Photographers’ Gallery, predstavila je u četvrtak, gostujući na festivalu Organ Vida, rad te londonske galerije, prvog izložbenog prostora u Velikoj Britaniji u potpunosti posvećenog fotografiji.

"Galerija je osnovana 1971. godine u Londonu, kada je ulaznica bila samo deset penija (danas je četiri funte), u vrijeme kada je percepcija fotografije bila bitno različita nego danas", podsjetila je McQuaid na razgovoru u Galeriji Forumu.

"Fotografija tada nije bila dio suvremene umjetnosti, zapravo je bilo prilično radikalno pokrenuti galeriju koja će izlagati samo fotografije", dodala je.

Po njezinim riječima, danas im je cilj postati vodeća galerija i platforma za fotografije u Velikoj Britaniji, s međunarodnim odjekom, ali i funkcionirati kao mjesto za debate i razmišljanja o fotografiji u suvremenoj kulturi.

Nekad je galerija bila javna institucija, a sada oko 25 posto sredstava dolazi od javnog financiranja. Ostali prihodi dolaze iz knjižare, kafića i Print Sales, prodajne fotografske galerije.

"Zahvaljujući takvom modelu ne moramo raditi pod komercijalnim pritiskom i pokazujemo radove za koje vjerujemo da ih publika treba vidjeti, a ne one koji će nam se isplatiti", napomenula je.

Širok je spektar izložbi koje postavljaju, a mogu se podijeliti u nekoliko skupina. Tu su tematske izložbe, za koje McQuaid kaže da su osobito zanimljive jer na jednom mjestu pokazuju rad već afirmiranih te mladih umjetnika na početku karijere.

"Pokazujemo izložbe koje se drugdje ne mogu vidjeti, imamo slobodu prikazivati razne vrste fotografije, od reklamnih i sportskih do povijesnih", ustvrdila je.

"Ipak, znamo vlastite granice i možda naš prostor nije najbolji da nekom umjetniku napravimo veliku retrospektivu, ali im mi priredimo izložbu s manje poznatim ili po nečemu neobičnim radovima", dodala je.

Posebnu pozornost galerija pridaje obrazovnom segmentu, na tamošnje radionice i predavanja često dolaze školske grupe, a na jednom je katu realizirana i Camera obscura.

Kao još jednu posebnost McQuaid ističe video-zid na kojemu se predstavljaju fotografije koje nisu isprintane i namijenjene su za prikazivanje u digitalnoj formi.

Galerija je smještena u središtu grada, u Sohou, pa ju često posjete i slučajni prolaznici. "Kada smo selili prije desetak godina bilo nam je važno da ne odaberemo lokaciju u koju će ljudi planirati odlazak. Ovako imamo više posjetitelja", napomenula je.

Vezano uz ovogodišnju temu festivala "Novi građani" McQuaid je podsjetila na neke od ključnih trenutaka u izlagačkoj povijesti galerije, povezanih s državnom kontrolom, političkom opresijom i civilnim otporom, kao u djelima Donovana Wyliea, Rosângele Rennó i Lia Zhenshenga te recentnijih društveno angažiranih, uključujući Danu Lixenberg, Jima Goldberga i Zanele Muholi.

Karen McQuaid je kurirala niz izložbi u Engleskoj i inozemstvu, a redovito sudjeluje u međunarodnim pregledima portfelja i gostujućim predavanjima, piše za međunarodne publikacije posvećene fotografiji i uređuje umjetničke knjige.



Još dvije izložbe Organa Vida od četvrtka u Zagrebu

Od četvrtka u okviru festivala mogu se pogledati još dvije izložbe - u Galeriji Zvonimir gostujuća izložba "Really real" studenata fotografije s akademije AKV St. Joost iz Nizozemske, a u Kući arhitekture Oris izložba Danka Stjepanovića "Jeliba, muette".

Skupna izložba mladih umjetnika s nizozemske akademije, koristeći dokumentarno kao polaznu točku za kritičko promišljanje, propituje razliku između stvarnog i nestvarnog u vremenu masovne globalizacije i digitalizacije.

Studenti su predstavili različite projekte na istu temu, od onih koji se bave samostvarajućim modelima verifikacije, aplikacijama, i dokumentarcima o virtualnoj stvarnosti, preko projekata o pouzdanosti osobnih sjećanja i predavanja povijesti u kinematografskom i izvedbenom okruženju, do onih koji aktivno upotrebljavaju književnu fikciju kako bi gledatelji bolje razumjeli prilagodljivost stvarnosti.

Na svojoj izložbi "Jeliba, muette" Danko Stjepanović u Kući arhitekture - Oris istražuje percepciju vlastite prošlosti koristeći tuđu prošlost kao ogledalo. Njegov se projekt odvija na obali rijeke Niger (Jeliba na jeziku naroda Bambara) u vrijeme kada su odjeci Arapskog proljeća dosegli subsaharsku Zapadnu Afriku.

Vrijeme je to kada je država Mali uzdrmana, a u određenom trenutku situacija počinje podsjećati na događanja iz povijesti balkanskih prostora. Stjepanović se u svom radu često referira na vlastitu prošlost, serije su fokusirane na mehanizme iza političkih, ekonomskih i socijalnih mijena.

Rođen je u Sarajevu, radio je u francuskoj fotografskoj agenciji Sipa Press te kao fotonovinar na Balkanu, ali i u Sjevernoj i Zapadnoj Africi, a danas živi u Londonu.

Izložba u Galeriji Zvonimir bit će otvorena do kraja festivala, 20. rujna, a u Orisu do 14. rujna.


IZ SVIJETA - (KULTURA - ZNANOST - ZANIMLJIVOSTI)


Film o suparništvu Borga i McEnroea otvorio filmski festival u Torontu


TORONTO - Priča o velikom teniskom suparništvu otvorio je u četvrtak filmski festival u Torontu, na kojem će se prikazati 260 naslova, 40 manje nego prošle godine.

U filmu "Borg/McEnroe" Shia LaBeouf glumi slavnog američkog tenisača Johna McEnroea, a Sverrir Gudanson švedskog šampiona Bjorna Borga, čiji su epski mečevi 80-tih godina prošlog stoljeća oduševljavali gledatelje.

"U njihovom suparništvu ima nečega što nadilazi sport", rekao je redatelj Janus Metz na konferenciji za novinare. "Ono postavlja duboka egzistencijalna pitanja iz čega dvoje ljudi crpe snagu za tako velike stvari", dodao je.

"Borg/McEnroe" nije jedini film na festivalu čija se radnja odvija na teniskom terenu. Emma Stone, u svom prvom filmu nakon Oskarom nagrađenog "La La Landa", igra Billie Jean King koja se 70-tih godina prošlog stoljeća borila protiv seksizma u sportu.

Filmski festival u Torontu važna je postaja filmašima u očekivanju sezone nagrađivanja u Hollywoodu koja kulminira dodjelom Oskara 4. ožujka iduće godine.



Umro suosnivač modne kuće Yves Saint Laurent


PARIS - Francuski biznismen i mecena Pierre Berge, suosnivač modne kuće Yves Saint Laurent, umro je u 86. godini nakon duge bolesti, objavila je u petak njegova zaklada.

Berge je bio partner preminulog dizajnera Yvesa Sainta Laurenta s kojim je 1961. osnovao slavnu modnu marku.

Umro je u petak u svom domu u Saint-Remy-de-Provenceu na jugu Francuske.

Berge, koji je tvrtku vodio do 2002., bio je strastveni kolekcionar i ljubitelj opere.

Socijalistički predsjednik Francois Mitterand postavio ga je 1988. za direktora novootvorene operne kuće Bastille Opera u Parizu.

Ove jeseni trebao je otvoriti dva muzeja posvećena Yvesu Saintu Laurentu u Parizu i Marakešu.



Liječnici novorođenčetu izvadili sedam zuba

 
NEW DELHI - Liječnici u zapadnoj indijskoj državi Gujarat izvadili su sedam zuba iz usta jednomjesečnog dječačića, objavio je u petak BBC.

"Beba je sada dobro", rekao je dentalni kirurg Meet Ramatri koji je u kolovozu izveo operaciju.

Zubi su otkriveni nekoliko dana nakon rođenja, kada je majka osjetila bol prilikom dojenja.

"Kada sam ga pregledao, otkrio sam u ustima sedam zuba", rekao je dr. Ramatri BBC-u.

I dok se doista radi o rijetkom slučaju, on ne smatra da je posrijedi nešto abnormalno.

"To je normalan biološki proces, samo što se u ovom slučaju dogodio dosta rano", kaže Ramatri.

Beba sada normalno jede, ali je prerano zaključiti hoće li se operacija odraziti na rast zuba u budućnosti.



Čaroban, jedinstven, legendaran... Ferrari slavi 70 godina

 
MODENA - Neki stariji modeli na dražbama se prodaju za milijune eura, a novi su i dalje najbrži na autodromima diljem svijeta. Ferrari ovaj vikend slavi 70. rođendan, a mitski propeti konjić jednako je vatren.

Ferrari će svoj 70. rođendan slaviti tri dana. Već danas će se u Milanu okupiti 500 automobila, u subotu će se proslava nastaviti u Modeni, i na koncu, u nedelju, u Ferrarijevoj koljevci u Maranellu, na kojoj će nazočiti samo odabrani.

"Ferrari je mitski brend. Sa svojim uspjesima na utrkama, Ferrari je vrh među športskim automobilima, to je čarolija zvuka i brzine", kaže automobilistički stručnjak Patrice Verges.

Ova jedinstvena priča u povijesti automobilizma počinje 1929. kada se slavni propeti konjić s talijanskom trobojnicom prvi put pojavio na trkaćim automobilima Alfa Romea, koje je vozio mladi Enzo Ferrari. S Alfom je surađivao do 1938. kada se odlučio posvetiti izgradnji vlastite tvornice automobila.

Ali tek je 1947. prvi Ferrari, model 125 S, izašao iz tvornice u Maranellu, nedaleko od Modene.

Ferrari 125 S, plod stvaralačka mašte i inventivnosti Enza Ferrarija, bio je ukrašen danas svima poznatim simbolom u čast Francesca Baracce, talijanskog zrakoplovnog asa iz Prvog svjetskog rata, koji ga je dizajnirao i dao naslikati na repu svojeg zrakoplova.

"Majka slavnog pilota, koji je poginuo u akciji 1918., rekla mi je jendog dana: 'Cavalino rampante' (propeti konjić) moga sina mora biti na tvojim automobilima, donijet će ti sreću", ispričao je jednom Enzo Ferrari, koji je u znak dodao žutu podlogu, boju njegove rodne Modene.

Ostalo je povijest. Nakon 68 sezona, Ferrari je najdugovječnija i najuspješnija ekipa Formule 1. 'Scuderia' je zabilježila 228 grand prix pobjeda, 16 momčadskih i 15 pojedinačnih naslova prvaka.

Ferrari drži i rekord najskupljeg automobila na dražbi. Model 335 S Scagiletti iz 1957. lani je na aukciji u Parizu kupljen za 32 milijuna eura.

I moderne cestovne modele Ferrarija mogu si prisuštiti samo bogati sretnici, spremni platiti od 150 tisuća do više od milijuna eura za ograničene serije. I moraju biti strpljivi, za model Ferrari 488 čeka se tri godine.

Poslovni rezultati mogu samo izazvati zavist ostalih proizvođača automobila: prošle godine tvrtka je isporučila samo 8.014 automobila i ostvarila čistu dobit od 400 milijuna eura.

"Ferrari njeguje najvišu zanatsku vještinu u kombinaciji s bliskim dijalogom sa svojim kupcima", kaže profesor ekonomske strategije na sveučilištu u Milanu Carlo Alberto Carnevale Maffe.

"Time u svoju uslugu uspijeva ugraditi mnogo zahtjeva svojih klijenata, personalizirane upravljače, sjedala, pojedinosti u unutrašnjem dizajnu", a to oni znaju cijeniti, dodaje Maffe.

"Ali treba i zaslužiti. Morate biti dio kluba. Ima mnogo novobogataša koji bi to htjeli postati, ali ne primaju ih lako", naglašava profesor.



Izumljene samoobnavljajuće automobilske gume


ZAGREB - Puknute gume možda su stvar prošlosti zahvaljujući izumu skupine znanstvenika sa Sveučilišta Harvard koji su izradili čvrste automobilske gume sposobne samoobnoviti se nakon pucanja u vožnji.

Hibridna guma koju su razvili istraživači u Školi za inženjerstvo i primijenjene znanosti John A. Paulson (SEAS) pod pritiskom ispuca, ali ne poput obične gume.

Napukline su povezane vlaknastima snopovima koji apsorbiraju i raspodijele udarac na cijelu gumu kako bi se spriječilo moguće pogubno puknuće. Kada pritisak padne, hibridna guma vraća se u prvotni oblik.

"Ako se pojavi rez na gumi, ona ne će morati odmah biti promijenjena. Umjesto toga, guma će se 'samoizliječiti' u vožnji, što dovoljno vremena da se izbjegne dramatična šteta", kaže Jinrong Wu, jedan od izumitelja koji je radio naprojektu.

Znanstvenici su postigli hibridnu gumu kombinirajući polimere koji čine gumu na način na koji to do sada nije bilo moguće.

Tehnologija će se moći primijeniti na široku paletu gumenih proizvoda.

Sveučilište Harvard podnijelo je zahtjev za patentiranje, ali nije još jasno kada će hibridna guma u proizvodnju.



Spektakularna aurora borealis osvijetlila nebo nad Finskom


HELSINKI - Zelena, ljubičasta, roze i žuta boja razlile su se u petak po finskom nebu u zapanjujuće lijepoj aurori borealis.

Putnički časopis "All About Lapland" objavio je na društvenim mrežama videosnimku impresivnog light showa nad Pallasinom u pokrajini Muoino, dodajući da se nešto tako lijepo rijetko viđa.

Polarna svjetlost rezultat je sudaranja električki nabijenih čestica koje sa Sunca ulaze u Zemljinu atmosferu.

Snažna geomagnetska oluja odgovorna je za ovotjednu osobito spektakularnu nebesku predstavu.

Poznata kao aurora borealis ili polarna svjetlost na sjevernoj hemisferi, u južnoj se naziva aurora australis ili južna svjetlost.



Le Carre objavio novi roman "A Legacy of Spies"


LONDON -John Le Carré, britanski majstor špijunskog romana, obradovao je svoju publiku novim nastavkom naslovljenim "A Legacy of Spies" (Špijunska baština) u kojem se njegov junak predstavlja kao duboko uvjereni eurofil.

Roman koji se u četvrtak pojavio u knjižarama vraća se na operaciju iz "Špijuna koji je došao iz hladnoće", a bila je to prva velika uloga središnjeg lika Georgea Smileya protiv zloglasne istočnonjemačke tajne policije Stasi početkom 60-ih.

U novome djelu, Smileyev bivši pomoćnik Peter Guillam prekida svoju mirovinu kako bi objasnio kako je tekla ta operacija jer su djeca žrtava na sudu pokrenula proces protiv tajnih služba kako bi dobila odštetu i ispriku.

U prigodi predstavljanja knjige John Le Carré u četvrtak će se u Londonu pojaviti u javnosti na "Večeri uz Smileya", koji nije samo njegov lik, već  gotovo i prijatelj, njegov drugi ja, jer Smiley i Le Carre imaju mnogo toga zajedničkog.

"Ovo je tako teško doba za opisati, s Brexitom kojeg se gnušam i Trumpom kojeg se također gnušam. Vidimo da je Europa između dviju vatre, demokratske vrijednosti napadane su s obiju strana Atlantika. To Smiley vrlo teško može progutati", objasnio je Le Carré za BBC u četvrtak.

U knjizi se Smiley predstavlja kao uvjereni eurofil. Na pitanje Petera Guillama jer li sve što je radio bilo za Britaniju, George odgovara "Ako sam imao neku misiju (...) to je bilo za Europu. Ako sam imao ideal taj je bio izvesti Europu iz tmine u novo doba razuma".

Ono čemu je služio "oduzeto mu je, osjećaj odanosti prema njegovoj domovini - kojoj zemlji? kojem Ujedinjenom kraljevstvu - je nestao. On još voli svoju domovinu, u to sam siguran, no u njoj se osjeća strancem", komentirao je Le Carré za BBC.

Pisac je kao i njegov lik bio špijun. Pravim imenom David Cornwell, Le Carre je radio za britanske obavještajne službe od 1950. do 1964., a zatim se potpuno posvetio pisanju nakon uspjeha romana "Špijun koji je došao iz hladnoće".

Le Carre će napuniti 86 godina u listopadu, jednako kao i George Smiley. Obojica su bila aktivna tijekom Hadnog rata koji je suprotstavio komunistički blok nasuprot zapadnom, što je bio pravi zlatni rudnik za pisanje špijunskih romana.

John i George dijele i neke karakterne crte. "Obojica se teško prisjećamo sretnih trenutaka. To je nešto što mi ne dolazi prirodno, na tome trebam raditi", objasnio je za Times prošli vikend.

Smiley je sušta suprotnost seksepilnom Jamesu Bondu, koji je i opsjednut gadgetima. Nasuprot njemu Smiley je čovjek u godinama, s naočalama i vječno zabrinuta izraza lica. Takav je bio utjelovljen u filmskim adaptacijama, od kojih je zadnja bila 2010.  prema romanu "Dečko, dama, kralj, špijun", u kojem je Smileya tumačio Gary Oldman.



Znanstvenici možda pronašli nepoznate oblike života na Antarktici


SYDNEY - Znanstvenici sa Australskog nacionalnog sveučilišta (ANU) vjeruju da bi nepoznati oblici života mogli živjeti u ledenim pećinama na Antarktici, objavili su u petak.

Duboko u ledenim pećinama, izdubljenim parom iz aktivnog vulkana Mount Erebus na Ross Islandu, znanstvenici su pronašli tragove DNA algi, malih životinja i do sada nepoznatih životnih oblika.

"U tim pećinama može biti vrlo toplo, u nekima čak i do 25 Celzijevih stupnjeva. Možete nositi majicu kratkih rukava i osjećati se ugodno. Pećine su i djelomično osvijetljene", izjavila je u priopćenju voditeljica istraživanja Ceridwen Fraser.

"Većina pronađenih DNA uzoraka su slični već pronađenim biljkama i životinjama u drugim dijelovima Antarktike. No, nismo uspjeli prepoznati sve dijelove", rekla je Fraser.

"Rezultati ove studije daju nam naznake onoga što bi moglo živjeti ispod antarktičkog leda - tamo bi moglo biti novih životinjskih i biljnih vrsta", dodala je.

Laurie Connell sa sveučilišta Maine rekla je kako pronalazak DNA ne dokazuje trenutno postojanje životnih oblika u pećinama.

"Sljedeći korak bi trebao biti pomnije istraživanje pećina i potraga za živim organizmima. Ako postoje, to nam otvara vrata u uzbudljiv, novi svijet", zaključila je Connell.







← Povratak

Komentari

comments powered by Disqus