09:47, 17. Prosinac 2017

kultura...

Kultura, 8.lipnja 2017.

Objavljeno: 08.06.2017 u 02:40
Pregledano 166 puta

Autor: Icom, Hina
Kultura, 8.lipnja 2017.

ZAGREB, 8. lipnja 2017. (Icom, Hina) - Pregled vijesti iz kulture:

Otvoren 10. Festival mediteranskog filma Split (FMFS)

 SPLIT - Kratkometražnim hrvatskim filmom "Med i mlijeko" Marka Jukića, te bugarsko-grčkim filmom "Slava" Kristine Grozeve u četvrtak navečer je u splitskom ljetnom kinu Bačvice otvoren jubilarni 10. Festival mediteranskog filma Split (FMFS).

Festival, koji će trajati deset dana, održavati će se na tri gradske lokacije i to u Ljetnom kinu Bačvice, Kinoteci Zlatna vrata i Kinu Tesla gdje će se prikazati ukupno 85 filmova iz 26 zemalja, a neki od njih će imati regionalne i hrvatske premijere.

Direktor Festivala Alen Munitić  rekao je kako im je žao što su zbog problema s proračunom grada na raspolaganju imali manje sredstava, zbog čega su morali štedjeti na dolascima gostiju jer se radi o jubilarnom 10. FMFS- u, no da su unatoč svim uvjetima napravili odličan program.

"Unatoč svim tim uvjetima pripremili smo odličan program, osigurali smo zaista najbolje filmove mediteranske regije i po mom osobnom mišljenju ovo je najbolji festivalski program u posljednjih deset godina. Posebnost su Ješke, program hrvatkih kratkih filmova i to je jedini naš program natjecateljskog karaktera, za razliku od drugih programa, gdje se natječu filmovi za nagradu i gdje pobjednik dobiva i novčanu nagradu. Festivali su danas jedina mjesta gdje se kratki filmovi mogu vidjeti", kazao je Munitić.

Za kinoljupce je pripremljen iznimno bogat program među kojim će moći gledati španjolski film "Prevrtljiva slava" Agusta Villaronga.

Prikazat će se i domaći film izvan konkurencije "Moj život bez zraka" Bojane Burnać, zatim "Moj svijet je naopačke" Petre Seliškar i "Funne: Djevojke koje sanjaju more" Katie Bernardi.

U programu  stranih filmova moći će pogledati i francusko-alžirski film "U mojim godinama još skrivam da pušim" Rayhane Obermeyer, izraelski "Provalnica" Hagara Ben Ashera, dok će festival zatvoriti film Olea Giaevera "S balkona" koji je prikazan u sklopu programa "Panorama" na ovogodišnjem Berlinaleu.

Autor večerašnjeg kratkog filma "Med i mliko", student režije Marko Jukić je radnju svoje priče u filmu smjestio u Split u kojem prati trojicu mladića i baku. To mu je kao redatelju prvi film koji će osim Festivala mediteranskog filma Split biti prikazan i naostalim festivalima. Kazao je da je u Hrvatskoj trend festivala dosta velik što omogućuje mladim autorima da pokažu svoje filmove.

"U filmu sam se osvrnuo na tzv. dalmatinsku fjaku, posebnom psiho-fizičkom stanju u Dalmaciji. Tema u filmu je donekle bila autobiografska situacija u kojoj uvijek dodaješ svoje fikcije. Ovo mi je prvi pravi film i nadam se da će se svidjeti publici. Ovakvi festivali su nama mladim autorima izvrsni jer nam dobro dođu u daljnjem radu", izjavio je Jukić.

Program se dijeli na Dugometražne filmove, Ješke, Kratke filmove i Posebne projekcije. Ovoga ponedjeljka je u partnerstvu s Fotoklubom Split otvorena izložba fotografija "Glamour Hollywooda" koja će trajati sve do početka srpnja. Uz hrvatske filmove bit će prikazani i filmovi iz Bugarske, Francuske, Belgije, Španjolske, Italije, Izraela, Libanona, Slovenije, Grčke, Mađarske, Bosne i Hercegovine, Nizozemske, Danske, Sirije, Švedske, Norveške, Njemačke, Makedonije, Portugala, Maroka, Tunisa i Alžira.

Najbolji hrvatski kratki filmovi iz programa "Ješke" će nakon Festivala biti prikazani na Cipru, Malti, Irskoj i Islandu. Ovogodišnja nagrada za najbolju Ješku iznosi deset tisuća kuna.

Festival mediteranskog filma Split završava 17. lipnja.



U Varaždinu počeli 16. Dani performansa


VARAŽDIN - Pod imenom „Obnova“ u četvrtak su u Varaždinu počeli četverodnevni 16. Dani performansa u organizaciji Galerijskog centra Varaždin.

 Prvu su večer nastupili osječka umjetnica Kristina Marić s interaktivnom instalacijom „Dvoboj“ i performansom „Na nišanu“, održana je  izložba njujorške umjetnice Miriam Simun „Nisam morala ubiti da bih preživjela“ te koncert Damira Martinovića Mrleta i Ivanke Mazurkijević.

 Kako se događanja održavaju u dva varaždinska prostora kojima treba obnova, bivšoj sinagogi te bivšoj vojarni u Optujskoj ulici, kustos Dana performansa Branko Franceschi pojašnjava da je upravo to poruka koju pokušavaju poslati.

„Umjetnost nema smisla ukoliko nije transformativna, ona unosi novu energiju i zato smo se dogovorili da ćemo dio programa održati u sinagogi i dio u kasarni. Vjerujemo da će umjetnici tu unijeti novu energiju. Bit će kritičnih i opasnih situacija koje upozoravaju na kritičnu i opasnu situaciju u kojoj živimo lokalno, nacionalno i globalno“, kazao je Franceschi na otvorenju 16. Dana performansa u Varaždinu.

 Ravnatelj Galerijskog centra Varaždin, Ivan Mesek, naglasio je da se ove godine Dani performansa spajaju s nekim drugim inicijativama pa otuda i suradnja sa Sindikatom biciklista i udrugom Varaždinski biciklisti.

 „Dva prostora koja traže obnovu, sinagoga i bivša vojarna, koja traže vizionarsko promišljanje, povezat ćemo biciklima, rutom koja će povezati ta dva dijela grada, centar i vojarnu koja je zapravo periferija, ogromni kompleks koji Varaždinci ne koriste“, rekao je Mesek.

 Za petak su najavljeni performansi Mladena Miljanovića iz Banja Luke „Na rubu“ i Linde Molenaar iz Amsterdama „Albino“ te biciklistička povorka prema bivšoj vojarni u Optujskoj gdje će performans „Pobjeda!“ održati Robert Sošić iz Rovinja, a koncert Sara Renar.

 Dani performansa u Varaždinu u subotu donose cjelodnevne aktivnosti za građane u bivšoj vojarni, još jedan nastup Linde Molenaar te performans Momčila Goluba iz Splita „Igra svjetlo-tama“ kao i koncerte Lovely Quinces i One Dread.

 Nedjelja je posljednji dan 16. Dana performansa s nastupom Gunnhildur Hauksdottir iz Berlina pod nazivom „Reaction“ te Ivana Meseka na Dravi, a biciklisti će se iz vojarne vratiti u centar grada.

 

Animafest: De Wit  - savršeni film ne postoji


ZAGREB - "Nakon što završim rad na nekom filmu poželim da sam nešto napravio drugačije, no znam da savršeni film ne postoji iako tome težim.  Tako je bilo i sada, no filmom sam zapravo jako zadovoljan", rekao je oskarovac Michael Dudok de Wit nakon projekcije svog prvog dugometražnog animiranog filma, "Crvena kornjača", premijerno prikazanog u Hrvatskoj u četvrtak na Animafestu.

 Njegov novi film priča je o brodolomcu koji zapne na pustom otoku s kojega uporno pokušava pobjeći splavom. U tome ga sprječava morska kornjača koja se pretvara u prekrasnu ženu i s kojom ostaje na otoku, u suživotu s veličanstvenom, ali i okrutnom prirodom.

 Uz bajkovite kadrove krajolika redatelj u toj robinzonskoj priči donosi alegoriju o životnim ciklusima, njegovim mijenama i smislu, kada se čini da on niti ne postoji.

 De Witt kaže kako mu je najveći izazov bio napraviti priču dugu osamdeset minuta bez dijaloga. "Kada je film kratak lako ga je pratiti, u ovom je filmu puno meditativnih i tihih momenata, bio sam svjestan da će za mnoge biti izazov pratiti takvu priču", napomenuo je u razgovoru s publikom u zagrebačkom kinu Europa.
 Najprije je mislio staviti nekoliko rečenica kako bi približio likove gledatelju i bolje objasnio njihove emocije, no s timom je shvatio da dijalog ne funkcionira u filmu. "Zato smo odlučili u potpunosti maknuti dijalog, a svu pozornost dati zvukovima, zvučnim efektima i glazbi", rekao je.

 Objasnio je i kako je želio da u filmu nema krupnih planova, a likovi su mali u odnosu u odnosu na prirodu i okruženje, što je i odluka koja nosi u sebi simboliku. Stilski je bio inspiriran brojnim francuskim i belgijskim strip umjetnicima, zato je odabrao realistični prikaz likova koji i u govoru tijela podsjeća na stripove.
 De Witt je za film izabrao kornjaču koja dolazi iz mora kao potpuna suprotnost čovjeku koji se nalazi na kopnu. "Intuitivno sam osjetio da to mora biti kornjača koja pripada oceanu i simbolizira otvoreni prostor, beskonačnost. Ona samo ponekad izlazi na kopno kako bi izlegla jaja, a potom se vraća u vječnost", ustvrdio je.
 Kornjaču je odabrao jer je "mirna, nije agresivna, ostavlja dojam besmrtnosti, ima ruke, noge i može disati, pa se s njom možemo identficirati".

 "Ona je dirljiva metafora i simbol koji se odmah prepoznaje kao priroda koju brodolomac u početku nije prihvaćao, a onda je shvatio da joj pripada", dodao je.

 De Witt smatra da su čarolija i realnost neodvojivi u životu i filmu. "Čarolija nije ludilo, za mene je ona nešto vrlo realno, zato je došlo do metamorfoze kornjače u ženu i obrnuto", objasnio je, dodavši da je metamorfoza dio naše kolektivne svijesti još od grčke, japanske, keltske mitologije.

 Kaže kako su američki animatori skoniji racionalnom prikazivanju života od europskih. "Mi smo ovdje otvoreni misteriju, igramo se s njime, ali ga treba poznavati i  znati kada treba stati", zaključio je taj nagrađivani nizozemski redatelj.


Film napravljen u suradnji sa slavnim japanskim studiom Hayaoa Miyazakija

Film je napravljen u suradnji s proslavljenim studijom "Ghibli" majstora anime Hayaoa Miyazakija, a kritičari ga već proglašavaju njegovim dostojnim nasljednikom. Umjetnički producent bio je istaknuti animator Isao Takahata, autor "Groblja krijesnica".

 Scenarij potpisuje De Wit, zajedno s francuskom redateljicom Pascale Ferran, čija je filmska adaptacija jednog od najkontroverznijih romana 20. stoljeća "Lady Chatterley" osvojila nagradu Cesar za najbolji film.

 "Crvenu kornjaču" je napravio u prepoznatljivom stilu, originalnom načinu crtanja u kojem se 'igra' tintom i vodenim bojama crpeći inspiraciju u drevnoj japanskoj i kineskoj umjetnosti.

 Ove je godine za taj film Cannesu osvojio nagradu Un Certain Regard.

 Iako nema opsežnu filmografiju, radovi Michaela Dudoka de Wita (1953., Utrecht) višestruko su nagrađivani.

 Za kratkometražni film "Otac i kći" iz 2000., o djevojčici koja cijeli život pati za ocem, osvojio je Oscara i BAFTA-u, a na Animafestu Grand Prix 2002. godine.
 
Njegov je film "Redovnik i riba" iz 1994. bio nominiran za Oscara i osvojio niz nagrada, među kojima i Cesar te Cartoon d'Or.
Eksperimentalni film "Aroma čaja" iz 2006. zapažen je kao djelo u potpunosti slikano čajem.

 De Wit radi i kao ilustrator dječjih knjiga te predavač animacije na umjetničkim akademijama diljem svijeta.



Koncert Capelle Cracoviensis otvara 36. Večeri na Griču


ZAGREB - Orkestar i vokalni sastav - Capella Cracoviensis (CC) jedna je od najzanimljivijih formacija na suvremenoj sceni klasične glazbe i njihovim će koncertom početi ovogodišnje - 36. u nizu Večeri na Griču koje će, od 27. lipnja do 9. srpnja ove godine, posjetiteljima pružiti kvalitetne glazbene poslastice.

Da je program 36. Večeri na Griču doista sastavljen od glazbenih poslastica suglasni su bili njegovi predstavljači - ravnatelj Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog Dražen Siriščević, prvak Opere Hrvatskoga narodnog kazališta (HNK) u Zagrebu Tomislav Mužek i predstavnik Zagrebačkih solista Krunoslav Marić. Oni su u četvrtak na konferenciji za novinare u Galeriji Klovićevi dvori govorili o programu te priredbe koja je, rečeno je, jedna od najpopularnijih ljetnih manifestacija u hrvatskoj metropoli.

Zamjenica zagrebačkoga gradonačelnika Vesna Kusin podsjetila je da Grad sustavno podupire tu manifestaciju i najavila kako će to činiti i ubuduće.


Koncert Capelle Cracoviensis u suradnji s poljskim veleposlanstvom

Prvi koncert ovogodišnjih Večeri na Griču onaj je Capelle Cracoviensis u utorak, 27. lipnja, koja će pod ravnanjem maestra Jana Tomasza Adamusa izvesti djela Franciszeka Lessela, Josepha Haydna i Bazylija Bohdanowicza. Kako je rekao Siriščević, riječ je o orkestru i vokalnom sastavu čiji repertoar obuhvaća stvaralaštvo od renesansne polifonije do romantične opere koju izvodi na povijesnim instrumentima.

Od studenoga 2008. ravnatelj i umjetnički voditelj CC je Jan Tomasz Adamus - dirigent, orguljaš, čembalist i stručnjak za povijesno osviještenu izvedbenu praksu. Adamus je snimio brojne nosače zvuka s orguljaškim repertoarom, ranom poljskom glazbom i glazbom romantizma na povijesnim instrumentima, ali i sa suvremenom glazbom. Sudjeluje u radu Opere Europa -međunarodne organizacije koja okuplja najbolja operna kazališta i festivale Staroga kontinenta.

Zahvaljujući redovitoj potpori grada Krakova CC ostvaruje svoje umjetničke ideje na vrhunskoj umjetničkoj razini i gost je brojnih festivala i koncertnih dvorana. Njihov zagrebački koncert ostvaren je u suradnji s Veleposlanstvom Republike Poljske u Republici Hrvatskoj povodom završetka predsjedanja Republike Poljske Višegradskom skupinom.



Svi koncerti u Atriju Klovićevih dvora  

Svi koncerti bit će održani u atraktivnu prostoru Atrija Galerije Klovićevih dvora s početkom u 21 sat, pa tako i onaj u subotu, 1. srpnja, kada će nastupiti sekstet austrijskoga saksofonista i skladatelja Karlheinza Miklina, jednoga od najistaknutijih predstavnika austrijske jazz scene. U okviru Večeri na Griču izvest će program sastavljen od već ranije objavljenih i izvođenih Miklinovih skladbi, ali u potpuno novom, i za samog Miklina, neobičnom zvukovnom ruhu seksteta vrsnih jazz glazbenika. Koncert je ostvaren u suradnji s Austrijskim kulturnim forumom a u sklopu "Godine kulturne suradnje Austrija - Hrvatska".

U ponedjeljak, 3. srpnja, nastupit će Zagrebački solisti uz francuskoga čelista Marca Coppeya - jednoga je od vodećih čelista današnjice, a izvest će djela Mozarta, Haydna, Barbera i Bartoka. Coppey je profesor violončela na Conservatoire National Supérieur de Musique u Parizu te umjetnički ravnatelj Colmar Chamber Music Festival. Francusko Ministarstvo kulture dodijelilo mu je 2014., naslov "Officier des Arts et des Lettres". Svira na violončelu venecijanskoga graditelja Mattea Goffrillera iz 1711.

Američki "The Oukland University Chorale" vrhunski je zborski sastav Škole za glazbu, kazalište i ples na Sveučilištu Oakland u Rochesteru, Michigan pod ravnanjem Michaela A.  Mitchella, a uz goste - Akademski zbor "Ivan Goran Kovačić" izvest će u četvrtak, 6. srpnja, koncert pod nazivom "Power, Passion and Peace".

Peti i završni koncert ovogodišnjih Večeri na Griču u nedjelju, 9. srpnja, izvest će tenor Tomislav Mužek koji će, uz gitarista Miroslava Lesića, Tomislava Modrića na glasoviru i Mladena Kosoveca na harmonici i klarinetu izvesti, kako je rekao, zanimljiv program na kojemu će biti talijanska kancona, ali i  iznenađenja.

Organizator ovogodišnjih Večeri na Griču je Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog u suradnji s Galerijom Klovićevi dvori te uz potporu Turističke zajednice grada Zagreba. Manifestaciju su poduprli i Ministarstvo kulture, poljsko veleposlanstvo i Austrijski kulturni forum.



Island - zemlja partner 20. Filmskog festivala u Motovunu


ZAGREB - Island će biti zemlja-partner dvadesetog izdanja Filmskog festivala u Motovunu , na kojemu će se od 25. do 29. srpnja ove godine,  islandska kinematografija predstaviti kroz nekoliko suvremenih filmova, ali i svojim klasicima koje nije moguće nigdje drugdje pronaći.

Island, nazvan malim kinematografskim čudom, najrjeđe je naseljena zemlja Europe, iznimna po mnogočemu, uključujući poštovanja vrijednu kinematografiju koju će upoznati posjetitelji ovogodišnjeg Festivala, priopćili su u četvrtak organizatori.  

Na golemom, hladnom prostoru živi samo 300 tisuća stanovnika, od toga dvije trećine u Reykjaviku. Islanđani imaju najvišu stopu pročitanih knjiga na svijetu, istovremeno većina i dalje vjeruje u patuljke i jedina su zemlja na svijetu koja je svoje bankare nakon financijske krize 2008. poslala ravno u zatvor.  

Islandski filmovi u posljednjih nekoliko godina redovito su u programima najvažnijih filmskih festivala gdje njihovi filmaši često osvajaju nagrade bez obzira na dosta skromnu produkciju od samo desetak filmova godišnje.

Islandski filmovi posjeduju ozračje osamljenog  sjevera, njihovi junaci često su samotni osobenjaci koji se bore sa svojim unutarnjim demonima, okolinom i prirodom, a sve na kulisi dramatičnih i fascinantnih krajolika. Filmovi s krajnjeg sjevera Europe redovito su jako duhoviti, s apsurdnim i crnim humorom na tragu radova kultnog finskog redatelja Akija Kaurismäkija.

U suradnji s Islandskim filmskim centrom, islandskim Ministarstvom vanjskih poslova i Visit Islandom, na motovunsko brdo ovo ljeto dolaze brojna poznata imena islandske kinematografije, od oca islandskog filma, Friðrik Þór Friðrikssona, čija bogata i raznovrsna karijera obuhvaća više filmskih rodova i proteže se od ranih osamdesetih, a s filmom Djeca prirode osvojio je 1991. i nominaciju za Oscara u kategoriji najboljeg stranog filma, do Rúnara Rúnarssona čiji je film Vrapci osvojio nagrade na festivalima u San Sebastianu i Varšavi. Dio te nagrade sebi može pripisati i hrvatska filmska industrija jer su Vrapci, koji će također biti prikazani u Motovunu, i hrvatska manjinska koprodukcija.

Na motovunsko brdo popet će se i najpoznati islandski glumac, Ingvar Eggert Sigurðsson. Četverostruki dobitnik Edda nagrade i nagrade Europske filmske akademije, osim u filmu Vrapci, glavnu ulogu ima i u filmu O konjima i ljudima, pomaknutoj crno-humornoj komediji koju također prikazujemo unutar islandskog filmskog programa.

Prema riječima selektora programa "Island: mala zemlja, veliki filmovi", Mikea Downeya, ovogodišnja selekcija s Islanda uključuje i starije eksperimentalne filmove, kratke filmove koji su poharali filmski svijet, eklektični niz dokumentaraca koji prikazuju islandsku kinematografiju ne samo kroz nekoliko suvremenih filmova već kroz neke od klasika islandske kinematografije koje nije moguće nigdje drugdje pronaći.

 

Predstavljena knjiga tekstova o "Deklaraciji o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika"


ZAGREB - Knjiga "Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika 1967. – 2017. - Vijesti, komentari, osude, zaključci. U povodu 50. obljetnice donošenja", koju je priredio jezikoslovac Marko Samardžija, predstavljena je u četvrtak u Matici hrvatskoj u Zagrebu.

 Knjigu su predstavili jezikoslovac Ivo Pranjković, predstojnik Katedre za hrvatski standardni jezik na Odsjeku za kroatistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu Krešimir Mićanović itepriređivač knjige Marko Samardžija, a uvodno je govorio predsjednik Matice hrvatske akademik Stjepan Damjanović.

 Pranjković smatra kako je knjiga uzorno i informativno pripremljena. U njoj se, osim teksta same Deklaracije, nalaze 62 teksta objavljena uglavnom u dnevnim novinama, ali i drugim tiskovinama. Napomenuo je kako u tekstovima njihovi autori napadaju Deklaraciju i njezine sastavljače, te dodao kako su njihovi autori uglavnom političari, književnici i književni povjesničari.

 Jezikoslovci uglavnom nisu autori tih tekstova, osim ako se ne izuzme Stevo Reljić profesor u jednoj vojnoj školi, napomenuo je i izdvojio kao autora jednoga Srbina iz Hrvatske te Crnogorca iz BiH. Pranjković je podsjetio i na reakciju srpskih književnika, koji su u svom "Prijedlogu za razmišljanje" blagonaklono dočekali Deklaraciju. Zatražili su u svom prijedlogu ukidanje naziva srpskohrvatski i hrvatskosrpski jezici, te predložili da u srbijanski i hrvatski ustav uđu odredbe o srpskom i hrvatskom jeziku.

 Po Mićanovićevim riječima, zahtjev Deklaracije da se u školama i javnoj uporabi dosljedno provede hrvatski književni jezik izazvao je rasprave u svim partijskim tijelima, saborskim vijećima i ostalim društvenim organizacijama, od najviših do najnižih razina.

 Samardžija tvrdi kako ga je u priređivanju knjige vodila misao da javnost mora znati i za onaj dio nečasnih uloga što su ih učinili političari, a danas se zbog njihove kasnije uloge u Hrvatskom proljeću ili tijekom devedesetih godina "prikriva taj njihov nečasni posao". Mnogi od napadača na Deklaraciju imaju svoje mjesto u različitim pričama, napomenuo je i dodao kako i danas neki od njih nose imena ulica, trgova, pa i škola u kojima je se danas dosljedno provode zahtjevi o uporabi hrvatskoga jezika.

 Samardžija smatra, premda je to još uvijek nedovoljno istraženo područje, da glede "Ankete o pitanjima srpskohrvatskog jezika i pravopisa" Matice srpske 1953. godine nisu bez grijeha ni hrvatski političari. Vjeruje kako je Deklaracija, usprkos političkoj osudi i prešućivanju u narednim dvama deset­ljećima, "postojano i snažno utjecala na stanje svijesti u hrvatskoj jezičnoj zajednici u vezi s vlastitim jezikom".

 "Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika" nastala je u Matici hrvatskoj, potpisalo ju je 18 hrvatskih znanstvenih i kulturnih ustanova, a objavljena je u "Telegramu" 17. ožujka 1967. Hrvatske su ustanove, pozivajući se na načelo suvereniteta i potpune ravnopravnosti zahtijevale ravnopravan položaj hrvatskoga jezika u Jugoslaviji, njegovu punu afirmaciju u svim životnim sferama, njegovo slobodno oblikovanje i funkcioniranje u skladu s hrvatskom jezičnom tradicijom. Deklaracija je uzbunila političke duhove u Jugoslaviji, njezini su autori i potpisnici izrugivani na brojnim organiziranim skupovima, sudski gonjeni i kažnjavani.

 Knjiga "Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika 1967. – 2017. - Vijesti, komentari, osude, zaključci. U povodu 50. obljetnice donošenja" (332 str.) osim tekstova o Deklaraciji ima i usporednu kronologiju događaja političkoga i društvenog života u FNRJ/SFRJ s jedne4 strane te hrvatskoga jezika, jezikoslovlja i književnosti  od 1952 do 1967. Na kraju knjige je literatura i imensko kazalo. Knjigu je objavila Matica hrvatska.

 Kroatist i jezikoslovac Marko Samardžija, redoviti profesor na zagrebačkome Filozofskom fakultetu rođen je 1947. u Vođincima kod Vinkovaca. Od 1993. aktivno sudjeluje na brojnim međunarodnim (Bratislava, Krakow, Ljubljana, Ohrid) i domaćim slavističkim kongresima (Pula, Osijek, Zadar, Varaždin). Član je Međunarodne komisije za slavenske književne/standardne jezike i Međunarodnoga slavističkoga komiteta. Autor je brojnih znanstveno-stručnih radova o sintaksi, leksikologiji i povijesti hrvatskoga standardnog jezika. Napisao je, uredio i priredio tridesetak knjiga, među njima i niz izdanja objavljenih u nakladi Matice hrvatske i njezinih ogranaka.
 


Liburnia Jazz festival od 7. do 9. srpnja u Opatiji

 
OPATIJA – Program 17. Liburnia Jazz Festivala, koji će se održati od 7. do 9. srpnja u Opatiji, najavljen je u četvrtak na konferenciji za novinare na opatijskoj Ljetnoj pozornici gdje će Festival na velikoj sceni otvoriti Richard Bona Mandekan Cubano.

Bona je na Liburnia Jazz Festivalu nastupio 2006., a taj koncert proglašen je koncertom godine u Hrvatskoj.

O Richardu Boni poznavatelji govore kao o jednom od najvećih svjetskih glazbenih otkrića. Apsolutni je majstor svoje umjetnosti, melodičar rijetke elegancije i senzibilnosti, uzbudljiv pjevač i član ekskluzivnog kluba najboljih basista svijeta, istaknuli su organizatori festivala.

Kao uvod u festival, mladi glazbenici Umjetničke glazbene škole M.B. Rašan iz Labina predstavit će se na Maloj ljetnoj pozornici, na koncertu pod nazivom Na mladima jazz ostaje, također 7. srpnja.

Sljedećeg dana na opatijskoj tržnici svirat će Jed Becker's Blues Band, a na terasi hotela Kvarner na jazz doručku nastupit će Mel & Ben. Big Band Samobor svirat će uvečer na terasi hotela Palace, a potom će na  Ljetnoj pozornici nastupiti Cubismo.

U nedjelju, 9. srpnja u opatijskom Kulturno-turističkom centru bit će postavljen Yamaha Showroom sa selekcijom Yamahinih Revstar električnih gitara i THR hibridnih lampaških pojačala, a Elvis Stanić održat će gitarski master workshop. Istu večer na terasi Hotela Kvarner nastupit će Elvis Stanić Group koji će zatvoriti ovogodišnje izdanje Liburnia Jazz Festivala.

Liburnia Jazz Festival osnovan je 2001.  i postao je, kažu organizatori,  najveći jazz festival u Hrvatskoj i regiji. Svake godine posjeti ga više od 4000 ljubitelja jazz glazbe iz Hrvatske i susjednih zemalja.



DHF: Pavao Štalter dobitnik Zlatnog Oktavijana za životno djelo


ZAGREB - Zlatni Oktavijan, nagrada za životno djelo Hrvatskog društva filmskih kritičara, ove je godine dodijeljena Pavlu Štalteru, hrvatskom animatoru, redatelju, scenografu, scenaristu animiranih filmova i ilustratoru, a primit će ju na otvorenju Dana hrvatskog filma, u petak, 16. lipnja, na Ljetnoj pozornici Tuškanac.

 "Pavao Štalter dao je nemjerljiv obol Zagrebačkoj školi crtanog filma, kako autorsko-redateljskim ostvarenjima tako i nizom scenografskih doprinosa", istaknula je filmska kritičarka Diana Nenadić u obrazloženju nagrade.

 Kao scenarist i redatelj Pavao Štalter (Karanac, 1929.) je debitirao 1964. u nagrađivanom filmu "Peti", koji je napravio u suredateljstvu sa Zlatkom Grgićem, u vrijeme kada su dotadašnji crtači počeli stvarati vlastite autorske animirane filmove.

 "Premda je kao strpljiv, pedantan, predan i maštovit scenograf te glavni crtač nesebično oplemenjivao filmove drugih autora Zagrebačke škole koja je pretežno bila usmjerena na gegovski poentirane društvene metafore, Štalter je suštinski naginjao likovnosti kao najvažnijoj vrijednosti animiranoga filma", ocijenila je Nenadić.

 Po njezinim riječima, Štalter se, radije nego na naraciju i pripovjedno temeljen štos, ponajprije oslanjao na slikarsku likovnost, ugođaj, ritam i sentiment, očito ih smatrajući najdjelatnijim čimbenicima izražajnosti animiranoga filma.

 Među njegovim najimpresivnijim ranijim radovima su "Maska crvene smrti" iz 1969., koju je surežirao s Brankom Ranitovićem i koja će se prikazati na otvorenju festivala, te "Scabies" (1970.) Zlatka Grgića, u kojem je dao doprinos svojom scenografijom i crtežom.

 Sedamdesetih je počeo slobodnije stvarati, a o njegovoj poetici započetoj tada ponajbolje svjedoče njegovi filmovi "Konj", "Sedam plamenčića", "Kuća br. 42" i "Posljednja stanica", nerijetko nazivanim remek-djelima.

 Nakon diplome na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Zagrebu Štalter je kratko radio kao restaurator, a od 1958. je bio zaposlen u Studiju za crtani film u Zagreb-filmu.

 Za svoj filmski rad osvojio je niz vrijednih nagrada, a aktivan je bio i kao ilustrator, surađujući s izdavačkim kućama "Školska knjiga" i "Mladost" na ilustriranju udžbenika, knjiga za mlade i dječjih slikovnica.

 Uz kreativni rad, Štalter je dugi niz godina podučavao studente animacije na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti, a sudjelovao je u Vijeću Animafesta.

 Aktivan je i u devetome desetljeću života - prije dvije godine je sa Zlatkom Bourekom režirao film "Wiener Blut"

Među brojnim nagradama koje je dobio tijekom dugogodišnje karijere ističe se Nagrada "Vladimir Nazor" za životno djelo 1995. godine.


Animafest: neraskidive veze hrvatskog stripa i animacije

ZAGREB - Popratni program "Strip i animacija", što je i središnja tema ovogodišnjeg Animafesta, u četvrtak predstavlja autore koji su uspješno spojili ta dva medija, kroz izbor filmova s američke scene nezavisnog stripa i animacije u SAD-u,  te hrvatskih animiranih filmova koji pokazuju neraskidive veze stripa i animacije na ovim prostorima.

"Animirani film i strip u Hrvatskoj su uvijek bili snažni, njihov se spoj morao dogoditi i dogodio se, a danas sve više raste", rekao je za Hinu animator Božidar Trkulja, koji je izabrao filmove za taj program.

Koncipirao ga je u tri skupine, počevši od filmova za djecu, "Bo-Tuov bubanj" Ivane Guljašević, "Kućica u krošnji" Darka Kreča, "Slonić ide u vrtić" Milana Trenca i "Ješka" Dinka Kumanovića.

Najbolja ostvarenja Zagrebačke škole crtanoga filma predstavljaju "Dnevnik" Nedeljka Dragića, "Album" Krešimira Zimonića i "Neboder" Joška Marušića, dok su "Fantastična odiseja doktora Zodiaka" Matije Pisačića, "Požuda" Irene Jukić Pranjić, "Sotonin sin" Marka Dješke, "Slom" Davida Lovrića i "1000" Danijela Žeželja primjeri nove generacije autora.

Trkulja kaže kako su za program odabrani autori  koji rade u oba medija i postižu sjajne rezultate, a svaki od njih ima prepoznatljiv i upečatljiv stil.
Većini je autora strip bio prva ljubav i polazišna točka, dok su ga drugi prihvatili tek nakon susreta s animacijom, no zajedničko im je, napominje Trkulja, što su svoje senzibilitete temeljili na najboljim crtačko-pripovjednim tradicijama.

"Za animatora, kao i za strip-autora, bez crteža nema života, no isto tako ni filma ili stripa neće biti bez priče. Veza crteža i priče, baš kao i ona hrvatskog stripa i animiranog filma, neraskidiva je i dugotrajna", ocijenio je.

Amid Amidi, izdavač i urednik stranice CartoonBrew.com, najčitanijeg izvora za industriju animacije u SAD-u, odabrao je na poziv organizatora festivala šesnaest filmova koji povezuju američki nezavisni strip i animaciju, većinom nastalih u novom tisućljeću.

Nakon što je šezdesetih i sedamdesetih u SAD-u postojalo jasno razgraničenje između underground strip-umjetnika i animatora, alternativni strip je u osamdesetima doživio procvat, što je navidljivije na primjeru Matta Groeninga koji se proslavio sa "Simpsonima".

"Razdoblje koje je uslijedilo u devedesetima postalo je zlatno doba za alternativne stripaše koji su se htjeli okušati u animaciji. Veliki američki producenti davali su im priliku, nadajući se da će mu se projekt pretvoriti u novi hit o čudnovatoj žutoj obitelji", ustvrdio je Amidi.

Po njegovim riječima, danas je granica između strip-umjetnika i animatora tanja nego ikada i program koji je pripremio za Animafest donosi filmove koji pokazuju sve veću prožetost alternativnog stripa i animacije - na nekima od njih su izvorni autori angažirano surađivali, dok su drugi samo nastali prema djelu ili ideji strip-umjetnika.

Prikazat će se, među ostalim, "Monkey vs. Robot" Megan Weber, "Midtown Twist" Garyja Leiba, "Brod koji nije uplovio" Johna Kuramota, "Mimi i Eunice" Nine Paley, "Lutalica" Aarona Augenblicka te nekoliko filmića iz serijala Underworld.

Tematski program u četvrtak donosi i kratkometražne adaptacije stripova u kustoskom izboru Daniela Šuljića te Jensa Meinrenkena.

"Crvena kornjača" uz razgovor s oskarovcm Michaëlom Dudokom de Witom.

U nazočnosti oskarovca Michaëla Dudoka de Wita u poslijepodnevnim satima u kinu Europa prikazat će se njegova ljubavno-obiteljska fantazija "Crvena kornjača", nakon čega će autor govoriti o svom radu.
De Wit će u Vinylu, na kraju dana, zasvirati klavir i s još nekim animatorima sudjelovati u Animafestovom Jam Sessionu.

Veliko natjecanje kratkometražnog filma donosi svjetsku premijeru film "Aerodrom" švicarsko-hrvatske animatorice Michaele Müller, majstorice zahtjevne tehnike crtanja i slikanja na staklu koja u svom novom uratku opisuje tjeskobnu vrevu zrakoplovnih luka.

Među filmovima dugometražne konkurencije ističe se "Pod poplavom" Joela Benjamina, gosta Animafesta, koji donosi priču o čovjeku s američkog Srednjeg Zapada, koji ne želi napustiti vodom poharanu djedovinu.

Ukoliko to vremenske prilike dopuste u Art Parku će Pakito Bolino, jedan od osnivača marsejskog nezavisnog kolektiva Le Dernier Cri, imati radionicu sitotiska, nakon koje će se prikazati njegov film "Divlje religije", najavljen kao "apsurdni miks stilova 30 umjetnika iz jedanaest zemalja, nadahnut zavjetnim slikama iz katedrale La Major".



Kino Europa ususret ljetu prikazuje tri ljetne romanse


ZAGREB - Kino Europa od četvrtka, 15. lipnja prikazuje tri filmske priče o ljubavi, netipične filmske romanse različite od standardnih klišeja i zapleta holivudskih romantičnih komedija.

 Na repertoar kina Europa sredinom lipnja stiže nonšalantna francusko-islandska komedija karaktera "Projekt:Zajedno", opora belgijska ljubavna drama "Nakon ljubavi" i "Najsretniji dan u životu Ollija Makija", istinita priča o finskom boksaču kojem je ljubav bila bitnija od slave, najavili su u četvrtak iz tog zagrebačkog kina.

 "Projekt:Zajedno" film je francuske redateljice islandsko-američkog podrijetla Sólveig Anspach o sramežljivom Samiru koji se na prvi pogled zaljubi u Agathu, temperamentnu mladu instruktoricu plivanja koju ugleda u lokalnom caféu.  On je čovjek s projektom - Agatha i on bit će zajedno po svaku cijenu… Glavne glumce Florence Loiret-Caille i Samira Guesmija veže slatka kemija - ključan i prečesto izostavljen sastojak romantičnih komedija, a redateljica izvlači pravu mjeru šašavosti i nepatvorenosti iz svojih likova.

 Biografska drama "Najsretniji dan u životu Ollija Makija" reska je i duhovita kritika medijske mašinerije i zabavne industrije opsjednute spektaklom i pobjedničkim titulama, no iznad svega topla ljubavna priča o čovjeku kojem je ljubav bila bitnija od lovorika i prolaznosti slave. Finski kandidat za Oscara dobitnik je i nagrade Un Certain Regard na prošlogodišnjem Filmskom festivalu u Cannesu.

 Najnoviji film belgijskog redatelja Joachima Lafossea pokazuje nam pak onu drugu stranu medalje, nakon što se ljubavne strasti utišaju i životne realnosti uzmu maha. "Nakon ljubavi" neumoljiva je i inteligentna studija narušenog ljudskog odnosa, ispričana s puno empatije i humora. Marie i Boris odlučuju se razvesti nakon 15 godina ljubavi i zajedničkog života. Međutim, prisiljeni su nastaviti živjeti zajedno dok ne prodaju zajedničku kuću, a bezizlaznost situacije pojačava se nakon što se nikako ne uspijevaju dogovoriti kako će podijeliti zaradu od prodaje. Zarobljeni u mrtvoj točki, sve njihove frustracije, zamjeranja i gnjev počinju se miješati s nostalgijom za minulom ljubavi.


Izlazi specijalno remasterirano obljetničko izdanje Rundekova albuma "Apokalipso"


ZAGREB - U povodu 20. obljetnice od izlaska legendarnog albuma Darka Rundeka "Apokalipso", album koji je osvojio pet nagrada Porin i četiri nagrade Crni mačak dobio je posebno remasterirano obljetničko ruho koje izlazi u petak na dvostrukom vinylu i trostrukom CD box setu u izdanju Dancing Beara.

"Ove godine obilježava se točno 20 godina od kada je Darko Rundek objavio legendarni 'Apokalipso'. Sada, za 20. rođendan tog epohalnog, njegovog prvog solo albuma, Rundek i Dancing Bear Zagreb udružili su snage kako bi 'Apokalipso' bio ponovno objavljen u posebnom obljetničkom ruhu naslovljenom 'Apocalypso'", priopćeno je iz Dancing Beara.

Remasteriran i udružen s do sada nikada objavljenim albumom grupe Haustor "Dovitljivi mali čudaci", "Apocalypso" u Dancing Bear CD shopove stiže u petak 9. lipnja upakiran u dvostruki vinyl ("Apocalypso" + Haustor "Dovitljivi mali čudaci"), te trostruki, luksuzni cd boxset, koji sadrži CD "Apocalypso", CD "U širokom svijetu", te CD Haustor "Dovitljivi mali čudaci".

Album "Dovitljivi mali čudaci" sadrži materijal koji je grupa Haustor snimala 1990. za nikad dovršen peti studijski album. Najavljen kao "skriveni dragulj domaće glazbene pop/rock baštine", album nosi ukupno pet pjesama, "Hiawatha", "Ista slika", "More more", "Senor", te pjesmu "Disanje", koja trenutno igra ulogu najavnog, aktualnog singla.

Posebno obljetničko izdanje također sadrži knjižicu s dosad neobjavljenim fotografijama i dokumentarnim tekstovima.

Činjenicu da se remasterirani album zove "Apocalypso" a ne, kao prije 20 godina "Apokalipso", Rundek je komentirao ustvrdivši kako bi, da se naslov albuma odmah tako pisao, možda odmah bilo jasno da se radi o kovanici između propasti svijeta (apokalipsa) i veselog karipskog ritma (calypso).



vRIsak - "Skrivena kamera" Lidije Dimkovske

 
RIJEKA - U programu „Europom u 30 knjiga“ u srijedu je na riječkom sajmu knjiga i festivalu autora „vRIsak“ predstavljena makedonska spisateljica i pjesnikinja Lidija Dimkovska i njen prvi roman „Skrivena kamera.“

Lidija Dimkovska je rođena je u Skoplju (1971.), a na Filološkom fakultetu u Skoplju diplomirala je opću i komparativnu književnost. Na Filološkom fakultetu u Bukureštu doktorirala je rumunjsku književnost i bila lektorica za makedonski jezik i književnost, a na Sveučilištu u Novoj Gorici  predavala je svjetsku književnost.  Urednica je poezije makedonskog književnog e-časopisa „Blesok.“

Društvo pisaca Makedonije proglasilo je njen prvi roman „Skrivena kamera“ (2004.) najboljom proznom knjigom u 2005. . Dobitnica je brojnih međunarodnih književnih nagrada za poeziju i prozu, a za roman „Rezervni život“ (2012.) dobila je 2013. Nagradu Europske unije za književnost. Njezine zbirke pjesama i proza prevedene su na više od dvadeset jezika. Piše i prevodi s makedonskoga, rumunjskoga i slovenskoga jezika.

U romanu „Skrivena kamera“, pisanom u obliku transkripcije snimke koju je zabilježila skrivena kamera, mlada makedonska spisateljica Lila stiže u Beč na tromjesečni program „Artist in residence.“ Dijeli stan s još dvoje umjetnika - albanskom fotografkinjom Edlirom i pakistanskim glazbenikom Josephom. Priča o troje umjetnika okvir je za Lilin autofikcijski dnevnik, u koji bilježi svoje reminiscencije na djetinjstvo u Šlegovu, mladost u Skoplju, studentske dane, lektorat u Rumunjskoj, studijska putovanja i život u Sloveniji, u kojoj ostaje zbog ljubavi. Susret Makedonke i Albanke autorici je poslužio da zadre u kompleksne makedonsko-albanske odnose u svjetlu stvarnih sukoba u Makedoniji s početka 21. stoljeća. Autorica daje do znanja da to prijateljstvo, kao i tragična albansko-pakistanska ljubavna veza, nadilaze nacionalističke teorije, stereotipe i klišeje. Roman je prevela Borjana Prošev-Oliver.

Autorica je u razgovoru s Vojom Šiljkom rekla da je pisati počela rano, sada živi u Sloveniji gdje ima obitelj, a kao spisateljica puno putuje svijetom.

„Odvijek sam bila kozmopolit, nisam mogla ostati u Makedoniji, bila mi je tijesna, i država i koža, i taj nagon tjerao me na druga mjesta,“ kazala je govoreći o svojim putovanjima. Dodala je da  teme o identitetu ili domu nije propitivala dok je živjela u Makedoniji, ali da su se one, kasnijim odlaskom i putovanjima, nametnule.

Lidija Dimkovska istaknula je kako se smatra makedonskom književnicom, te da se njene knjige najprije objavljuju na makedonskom jeziku.

Na upit o uzorima, Dimkovska je kazala da je na nju najviše utjecala pjesnikinja Marina Cvetajeva. „Utjecala je na mene, i naučila me da budem poštena do kraja, da idem do kraja mogućih ljudskih potencijala, osjećaja i razmišljanja,“ kazala je Lidija Dimkovska.


Animafest: Predstavljena povijest animacije Maureen Furniss

ZAGREB - U okviru Animafesta u srijedu su predstavljena dva izdanja s područja animacije - "Animation - the global history" Maureen Furniss i "Independent Animation: Developing, Producing and Distributing Your Animated Films" Bena Mitchella te prvi grafički roman filmskog autora Simona Bogojevića Naratha, "Saturnov krug".

Američka povjesničarka animiranog filma Maureen Furniss, ovogodišnja dobitnica Animafestove Nagrade za izniman doprinos proučavanju animacije, u svojoj novoj knjizi istražuje kulturni, politički i gospodarski kontekst razvoja tog dinamičnog i kreativnog područja, fokusirajući se podjednako na umjetnička i tehnološka dostignuća diljem svijeta.

"Animafest je uvijek imao važnu ulogu u mom radu, još prije dvadesetak godina kada sam posjetila festival otvorili su mi se novi vidici, s obzirom da sam se do tada uglavnom bavila američkim autorima", rekla je na promociji svoje knjige u Medijateci Francuskog instituta.
 Objasnila je kako i svojim studentima često zna pokazati koliko je tanko poglavlje o Disneyu, a koliko je velika povijest animacije koja se dogodila u ostatku svijeta.

Osim zbog različitih filmova koje je imala prilike vidjeti na zagrebačkom festivalu u nekoliko navrata, Furniss kaže kako Zagreb ima posebno mjesto u njenom srcu i
zbog toga što je ovdje upoznala mnoge kolege koji su joj kasnije pomagali u teorijskom radu.
 
Kaže kako joj je najveći problem u pisanju knjige bila selekcija koju je zbog ograničenog prostora morala napraviti u dogovoru s izdavačem. "Kada pišete o povijesti animacije morate si postaviti granice, imala sam puno više teksta nego što se moglo objaviti i do samoga izdavanja knjige pokušavala sam ubaciti pojedina poglavlja", napomenula je.

"Knjiga je koncipirana kao udžbenik i njome sam željela upoznati studente na kakve su sve prepreke nailazili njihovi prethodnici koji su puno postigli u svojim karijerama, ne bi li ih to inspiriralo za daljnji rad, ali sam željela da ona bude zanimljiva i razumljiva svakome, bez obzira koliko zna o animaciji", istaknula je. Obuhvaća niz tema - rani film i osnove industrije animacije, animacija kao modernu umjetnost i pojava velikih studija, animacija u vrijeme rata, stop-animacija, animacija u oglašavanju, na televiziji i u igrama, istočnoeuropska animacija, kratki filmovi, kompjutorska i umjetnička animacija

Furniss je cijenjena po svojim sintezama na području animacije, a zapažena je još od svog doktorata posvećenog apstraktnoj animaciji i knjige intervjua Chucka Jonesa. Objavila je i knjigu "Art in Motion: Animation Aesthetics", koja obuhvaća glavna znanja iz područja teorije i estetike animacije, s posebnim naglaskom na SAD, dok je praktična znanja okupila u knjizi "The Animation Bible: A Practical Guide to the Art of Animating from Flipbooks to Flash.


Sve veća neovisna animacijska scena u knjizi Bena Mitchella

 Ben Mitchell, redatelj animiranih filmova, strip-autor i izvršni urednik portala Skwigly, predstavio je u Zagrebu knjigu "Independent Animation: Developing, Producing and Distributing Your Animated Films", u kojoj na brojnim primjerima čitateljima podastire svijet animacije kao mjesta koje je pojavom napredne tehnologije i interneta sve uzbudljiviji i dostupniji.

Predstavio je novu scenu kroz rad inovativnih autora, njihove produkcijske tehnike i umjetnički proces, od razvoja priče, castinga do distribucije te odnos gledatelja i animacije.

"Zbog tehnoloških mogućnosti danas se smatra kako svatko može napraviti animirani film, sve je više prijava na festivale animacija kao i online ostvarenja. Sada se s filmom događa ono što se prije desetak godina događalo s glazbom koja se lako mogla snimati u kućnim studijima", rekao je Mitchell.

Poticaj za pisanje knjige bilo mu je što  se to područje jako brzo i na puno različitih načina mijenja. "To je još vrlo novo izdanje, no uskoro ću ga trebati nadopunjavati s novim informacijama i materijalima, za što mi kao izvor služi moja web stranica", naglasio je.

Mitchell kaže kako nije želio dati samo sažetak o aktualnoj sceni nezavisnog filma, nego potaknuti čitatelje na svojevrsni dijalog s novim idejama i autorima, kao i umjetnicima koji su ranije mijenjali stvari, a aktivni su i danas.


Prvi strip Simona Bogojevića Naratha

Atmosferski strip bez dijaloga,"Saturnov krug" Simona Bogojevića Naratha prati sudbinu dvoje pravnika koji rade za banku, no nakon deložacije jedne siromašne obitelji upadnu u nevolje, koje bi mogle biti potaknute nehotičnom kletvom Djevojčice iz te obitelji.

"U srazu polariteta proračunatog i nevinog, u sardoničnom plesu opozicija, izranjaju pitanja namijenjena svima nama, tko je pobjednik, tko je više naučio, a tko postao bolji", stoji u opisu stripa.

 Autor, koji iza sebe ima niz usješnih eksperimentalnih i animiranih filmova, kaže kako je svoj prvi "grafički roman" napisao da bi pobjegao od snimanja filmova. "Kada radite animirani film ovisite o rokovima, producentima i novcu, što mi je dosadno, pa sam se okrenuo privatnosti koju mi omogućuje crtanje", napomenuo je.

Premda nije radio film, mnogi ocjenjuju da mu strip ima dosta 'filmskog'. "Nisam autor stripova i želio sam se osjećati kao totalni početnik koji ima pravo na pogrešku, no kada sam počeo raditi pristupio sam tome kao kada radim na filmu", rekao je.

U tom je smislu, kaže, imao potpunu slobodu, no izdanje je ipak morao objaviti u vlastitoj nakladi. "Pokušao sam naći izdavača, no većina se bojala zbog teme, a i činjenice da je strip crno-bijeli, da nema dijaloga i teksta, što baš i nije popularno kada je riječ o stripovima", rekao je o svom novom radu koji je nastajao tijekom nekoliko godina, malo-pomalo kao "slagalica koja je posložila njegova razmišljanja o suvremenom društvu i politici".

 

IZ SVIJETA - (KULTURA - ZNANOST - ZANIMLJIVOSTI)

U Kotoru otvorena izložba "Hrvatska nematerijalna kulturna baština na UNESCO-voj listi"

KOTOR - "Hrvatska nematerijalna kulturna baština na UNESCO-voj listi" naziv je izložbe koja je u četvrtak otvorena u multimedijalnoj dvorani crkve Svetog Pavla u Kotoru.

Na izložbenim panoima uz tekst i fotografije o svakom dobru, prikazana je i karta lokaliteta kao i prostor Hrvatske iz kojeg kulturno dobro dolazi. Ovom izložbom i UNESCO-vim priznanjem prikazan je samo jedan mali djelić bogate kulturne baštine s područja Hrvatske. Na izložbi je prikazan i kratki film o fenomenima nematerijalne kulturne baštine.

Izložbu je otvorio hrvatski veleposlanik u Crnoj Gori Veselko Grubišić.

„Vrijednost i krhkost nematerijalne baštine je temeljna identitetska, univerzalna vrijednost koja nadilazi nacionalne granice, trajno nas obvezuje na njeno pomno promišljanje, stručno proučavanje i čuvanje kako bismo ideje tolerancije, zajedništva i poštivanja raznolikosti predali u naslijeđe budućim generacijama. Preko 160 nematerijalnih kulturnih dobara upisano je u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske. Na UNESCO-voj reprezentativnoj listi čovječanstva upisano je 14 naših dobara, kao i jedno nematerijalno dobro na listi ugrožene nematerijalne kulturne baštine. Ovdje prikazujemo samo fragmente hrvatske kulturne baštine. Cilj nam je upoznati vas s posebnošću i različitošću naše baštine, kao povijesnoga kontinuiteta koji se prenosi iz generacije na generaciju, kao i s hrvatskim kulturnim identitetom podići svijest o važnosti i potrebi očuvanja kulturne baštine“, kazao je veleposlanik Grubišić.

Na reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva uvršteno je čipkarstvo u Hrvatskoj koje razlikuje tehnike i materijale izrade - čipkom na iglu koja se izrađuje na otoku Pagu, čipkom od agave s otoka Hvara i čipkom na batiće iz sjevernohrvatskog grada Lepoglave. Kulturno dobro na listi je i dvoglasje tijesnih intervala Istre i Hrvatskog primorja, potom Festa svetog Vlaha, zaštitnika Dubrovnika, godišnji proljetni ophod Kraljice ili Ljelje iz Gorjana, procesija za Križen na otoku Hvaru, umijeće izrade drvenih tradicijskih igračaka s područja Hrvatskog zagorja, godišnji proljetni ophod Zvončari s područja Kastavštine, potom medičarski obrt na području sjeverne Hrvatske, Sinjska alka, viteški turnir u Sinju, bećarac - tradicijski glazbeni žanr s područja istočne Hrvatske, nijemo kolo Dalmatinske zagore, klapsko pjevanje, mediteranska prehrana i muzej Batana. Na UNESCO-voj listi ugrožene nematerijalne kulturne baštine kojoj je potrebna hitna zaštita upisan glazbeni izričaj ojkanje.

Autorica  izložbe je Iris Biškupić Bašić, a izložbu je organiziralo veleposlanstvo Hrvatske u Crnoj Gori i generalni konzulat Hrvatske u Kotoru, u suradnji s Ministarstvom kulture Hrvatske, Etnografskim muzejom iz Zagreba i Hrvatskom zajednicom u Crnoj Gori

Izložba je nastala na inicijativu Ministarstva kulture Hrvatske 2011. godine, realizirali su je djelatnici Etnografskog muzeja, a rezultat je dugogodišnjeg rada i nastojanja Hrvatske i Ministarstva kulture kao vodećeg tijela zaduženog za čuvanje i zaštitu kulturnih dobara, s lokalnim zajednicama, stručnjacima i nositeljima dobara, na upisu hrvatskih kulturnih dobara na Svjetsku listu.



Glumac Bill Murray posjetio Sevnicu: probao "poticu" i tortu Melanija


LJUBLJANA - Američki filmski glumac Bill Murray koji boravi u trodnevnom promidžbenom putu po Sloveniji kušao je u srijedu slovenske specijalitete, među ostalim i slovensku "poticu", i to u Sevnici, mjestu u kojemu je odrastala američka prva dama Melania Trump.

Glumca koji se proslavio ulogama u blockbusterima kao što su "Istjerivači duhova" i "Izgubljeno u prijevodu" na primanju u dvorcu blizu Sevnice ugostio je gradonačelnik Srečko Ocvirk, ponudivši mu da kuša slovenske specijalitete, kojima se glumac oduševio, objavili su slovenski mediji.

Pohvalio je domaće salame, štrukle i druge delicije, te vina iz kraja Melanijina djetinjstva, a posebno tortu koju su nedavno kreirali sevnički slastičari, nazvavši je torta Melanija, po imenu prve dame, supruge američkog predsjednika.

"Slovenija je vrlo simpatična i lijepa, ljudi su ljubazni, ima mnogo zelenila i biciklističkih staza. Vrlo dobro se ovdje osjećam, svuda sam dobro jeo, a okupao sam se i u Bledskom jezeru", rekao je Murray u Sevnici slovenskim medijima.

U Sloveniju ga je doveo američki biznismen Emil Gaspari, podrijetlom Slovenac kojega su u Sloveniju doveli poslovni interesi.

Slovenski mediji navode da se posjet američkih turista u Sloveniju od početka godine povećao za čak 30 posto, čemu prinosi nova turistička slika što ju je staroj domovini donijela Melania Trump.

Za manje od sto dolara američki turisti mogu u Ljubljani sudjelovati u razgledavanju mjesta koja je u mladosti posjećivala Melanija Knavs, dok se školovala u prijestolnici, a moguće je i razgledavanje Sevnice s lokalnim vodičem, pri čemu se može pogledati Melanijina osnovna škola i stambena zgrada u kojoj je živjela s roditeljima dok nisu sagradili veliku lijepu kuću u okolici grada koja je također dio turističkog razgledavanja.

 

Fosili u Maroku stari 300.000 godina preokrenuli razumijevanje porijekla Čovjeka

 
WASHINGTON - Razumijevanje podrijetla Čovjeka preokrenulo se naglavačke otkrićem fosila u marokanskom nalazištu Jebel Irhoud Maorku, koji su nekih 100.000 godina stariji od bilo kojih dosad pronađenih ostataka naše vrste.

"To otkriće predstavlja sam korijen naše vrste, najstarijeg Homo sapiensa pronađenog u Africi ili bilo gdje drugdje", rekao je Jaean-Jacques Hublin, jedan od voditelja istraživanja i ravnatelj odjela za ljudsku evoluciju u Institutu Max Planck u Leipzigu.

U "gnijezdu ljudskih ostataka" pronađene su lubanje, kosti udova i zubi najmanje pet pojedinaca starosti  300.000 godina, što je pravo iznenađenje u području antropologije.

To otkriće u Sjevernoj Africi, a ne na istoku ili subsaharskoj Africi, također je promijenilo dosadašnja saznanja. Zubi i lica nalikuju današnjim ljudima, ali lubanje izduljena oblika pokazuju da je mozgu trebalo mnogo više vremena da evoluira do današnjeg oblika.  

Paleoantropolog Philipp Gunz ocjenjuje da ova otkrića govore da se lice Homo sapiensa oblikovalo nalik današnjem vrlo rano u povijesti te vrste, ali oblik mozga, a vjerojatno i njegova funkcija, mnogo kasnije.

No s obzirom na moderan izgled lica i zuba Hublin ocjenjuje da su ona toliko sličila današnjima da bi ih teško razlikovali  ako bi im se na glavu stavio šešir.

Prije otkrića na nalazištu Jebel Irhoud, smještenom između grada Marakeša i Altantske obale Maroka, za dosad najstarije poznate ostatke Homo sapiensa smatrani su oni s etiopskog nalazišta Omo Kibish, starosti procijenjene na  195.000 godina.

Znanstvenici su uglavnom složni u tome da je Homo sapiens potekao iz Afrike, no otkrića iz Maroka govore da je povijest evolucije vjerojatno obuhvatila cijeli kontinent i da je Homo sapines prije 300.000 godina bio rasprostranjen diljem Afrike.

"Poruka koju bismo željeli prenijeti jest da je naša vrsta mnogo starija nego što se dosad mislilo i da se nije pojavila kao "Adam u malenom raju" negdje u Istočnoj Africi. To je panafrički proces i mnogo je složeniji nego što se dosad vjerovalo", rekao je Hublin.

"Vjeroatno prije 300.000 godina, prije Jebel Irhouda, pretci naše vrste raspršili su se cijelim afričkim kontinentom i cijela je Afrika sudjelovala u tom procesu", rekao je.

Marokanski fosili pronađeni u špilji ostatci su tri odrasle osobe, jednog adolescenta te jednog djeteta kojemu je bilo osam godina, a vjeruje se da su bili lovci-sakupljači. Uz njih su i kosti životinja među kojima su gazele i zebre koje su lovili te kameno oruđe poput koplja i noževa te dokazi o uporabi vatre.

Datiranje fosila s marokanskog nalazišta obavio je Daniel Richter tehnikom termoluminiscencije, koja se koristi od 80-ih godina.

"Već smo pronašli takav tip oruđa, također datiranih prije 300 tisuća godina, pomalo posvuda u Africi, a nismo znali tko ga je mogao proizvesti", rekao je Richter, a sada ih znanstvenici mogu povezati s Homo sapiensom.

Mnoge različite skupine su dakle usporedno postojale, ne samo u vrlo udaljenim regijama već također i u susjednim područjima. Homo sapiens je danas jedina ljudska vrsta, no prije 300.000 godina on je vjerojatno dijelio planet s nekoliko danas izumrlih rođaka u Euroaziji, Neandertalca na zapadu i Denisovana na istoku, te drugih u Africi.

"Dakle dugo vremena supostojalo je više vrsta čovjeka u svijetu i oni su se križali, suživjeli, razmjenjivali gene", smatra Antoine Balzeau, paleoantropolog koji nije sudjelovao u otkriću no smatra ga "vrlo lijepim".

Hublin zaključuje da se danas "sve više udaljujemo od linearne vizije ljudske evolucije prema kojoj su se vrste nizale jedna nakon druge".



Ronaldo najplaćeniji športaš na svijetu

 
NEW YORK - Nogometni superstar Christiano Ronaldo najplaćeniji je športaš na svijetu drugu godinu za redom, objavio je Forbes.

Nogometaš Reala i portugalski reprezentativac prošle je godine od plaće i sponzorskih ugovora zaradio 93 milijuna eura.

Na drugom je mjestu košarkaška zvijezda LeBron James, koji je lani odveo Cleveland do NBA naslova i pritom zaradio 86,2 milijuna dolara. Slijedi još jedan nogometaš, Argentinac Lionel Messi sa zarađenih 80 milijuna dolara.

Četvrti je tenisač Roger Federer sa 64 milijuna dolara, a iza njega je košarkaš Kevin Durant sa 60,6 milijuna dolara.

Poredak prve petorice jednak je kao i godinu prije, osim što su Messi i James zamijenili mjesta.

Nevjerojatan je podatak da se na listi 100 športaša s najvećom zaradom nalazi samo jedna športašica, tenisačica Serena Williams kojoj je zarađenih 27 milijuna dolara bilo dovoljno za tek 51. mjesto.

 

Otvoren hostel u kontaminiranoj zoni oko Černobila

KIJEV - Ukrajinska vlada otvorila je hostel u kontaminiranoj zoni oko Černobila za turiste koji žele istražiti epicentar najveće nuklearne nesreće u povijesti.
 
Trenutno je na raspolaganju 50 kreveta u bivšem sovjetskom paviljonu, udaljenom petnaestak kilometara od nuklearnog reaktora koji je eksplodirao 1986.

"Želimo proširiti kapacitet na 102 ljudi", rekla je upraviteljica hostela Svetlana Griščenko.

Prvi gosti stigli su iz SAD-a, Novog Zelanda i Danske.

Ukrajinska vlada uz posebne dozvole dopušta turistima kratke posjete kontaminiranoj zoni koja se još uvijek smatra nenaseljivom.












← Povratak

Komentari

comments powered by Disqus