23:36, 10. Prosinac 2017

kultura...

Kultura 7. rujna 2017.

Objavljeno: 07.09.2017 u 02:07
Pregledano 104 puta

Autor: Icom, Hina
Kultura 7. rujna 2017.

ZAGREB, 7. rujna 2017. (Icom, Hina) - Pregled vijesti iz kulture:

Organ Vida - Lixenberg: Snažni portreti govore sami za sebe

 
ZAGREB - Dana Lixenberg, istaknuta nizozemska fotografkinja s newyorškom adresom, predstavila je u četvrtak na festivalu Organ Vida seriju fotografija "Imperial Courts" snimljenu tijekom dva deseteljeća u zajednici Afroamerikanaca i Latinoamerikaca u problematičnom dijelu Los Angelesa, za koju je ove godine osvojila prestižnu Deutsche Börse photography nagradu.

Imperial Courts je ime stambenog naselja u Wattsu, u jugozapadnom dijelu Los Angelesa, s kojim se autorica upoznala još 1992. nakon masovnih pobuna u Los Angelesu. Već iduće godine počela je snimati svakodnevicu ljudi koji su ondje živjeli, što je trajalo do 2015.

"Mediji su često tamo dolazili, ali su uvijek samo donosili priče o bandama, nasilju i patetično prikazivali to mjesto, no ja sam željela nešto drugo, snažne, samostalne portrete koji će sami po sebi dati komentar cijele zajednice", rekla je Lixenberg na razgovoru u Galeriji Forum.

Za razliku od većine medija koji bi samo napravili snimke i otišli, Lixenberg je stekla povjerenje tamošnjih ljudi, jedan od njih joj je postao asistent i mogla je raditi u usporenijem ritmu. "U početku su me zapitkivali jesam li i ja iz medija ili FBI, to ih je osobito brinulo, no kasnije se to promijenilo", rekla je.

Nekoliko se puta vraćala u Los Angeles i ponovno snimala, bilježeći nove događaje - mnogi od njezinih protagonista su u međuvremenu ubijeni ili su u zatvoru, ili su propali od droge i alkohola. "Priče su se možda promijenile, ali u suštini je sve ostalo isto, siromaštvo i kriminal", ustvrdila je Lixenberg.

Snimljene crno-bijele fotografije izlagala je najprije u Nizozemskoj i kasnije objavila u časopisu Vibe, što je bila prekretnica u njezinoj karijeri u SAD-u.

Taj joj je časopis kasnije davao zadatke, često za portrete, pa su se pred njezinim objektivom našli i Tupac Shakur, Notorious BIG, Prince, Whitney Houston, Donald Trump, Heath Ledger, Lisa Kudrow, Philip Seymour Hoffman, Eminem.

"Najčešće nisam sama birala teme nego su me vodili zadaci, ali uvijek sam nastojala raditi fotografije koje bi mogle stajati same i funkcionirati izvan konteksta", rekla je.

Uz seriju od 393 crno-bijele fotografije te monografiju, Lixenberg je producirala seriju videa o Imperial Courtsu, kojim se u Muzeju suvremene umjetnosti predstavlja na Festivalu Organ Vida.

Autoričine video projekcije prikazuju život u Imperial Courtsu u spektru od drame i predstave do besciljnosti i rutine u predgrađu koje se proziva devijantnim i ekstremnim.

Među njezinim poznatijim projektima, u kojima se također fokusira na pojedince i zajednice na marginama društva, su "Jeffersonville, Indiana" iz 2005., zbirka pejzaža i portreta beskućnika tog malog grada, i "Posljednji dani Shishmarefa" iz 2008., serija koja dokumentira život naroda Inupiaq na otoku načetom erozijom nedaleko obale Aljaske.

Dana Lixenberg (Amsterdam, 1964.) studirala je fotografiju u Londonu i Amsterdamu, a krajem osamdesetih zbog posla je preselila u New York gdje živi i danas. Međunarodno priznanje stekla je zahvaljujući suradnji s publikacijama kao što su Vibe, The New Yorker, Newsweek i Rolling Stone.



FSK – Gostovao istaknuti katalonski autor Jordi Punti


ZAGREB - Peti Festival svjetske književnosti (FSK) nakladnika Frakture ugostio je u četvrtak  u Zagrebu nagrađivanog katalonskog književnika Jordija Puntija, autora romana "Izgubljena prtljaga" u kojemu se bavi pitanjima obitelji, identiteta i slobode, o čemu je bilo riječi u razgovoru koji je s autorom u Kinu Europi vodio književnik i urednik Roman Simić.

"Riječ je o nagrađivanom autoru kratkih priča, novinaru i prevoditelju, čiji prvi roman 'Izgubljena prtljaga' pokazuje bogatstvo teksta, raspričanost, obilje rukavaca, likova i odnosa, kao i puno humora", rekao je Simić na tribini 'Razotkrivanje'.

Jordi Punti jedan je od najznačajnijih suvremenih katalonskih pisaca čija su djela prevedena na niz jezika, među kojima na francuski, njemački, talijanski, portugalski i hrvatski. Kao diplomirani romanist, Punti prevodi s francuskog na španjolski i redoviti je suradnik dnevnih novina El Periodico, časopisa L'Avenc i Radija Barcelona.

Punti je otkrio kako je od kratkih priča do romana došao postupno; naprosto je pisao i pisao sve dok nije uvidio da je odavno prešao granice kratke priče.

"Umjesto da skraćujem, naprosto sam odlučio napisati roman. Kad me pitaju koja je razlika između kratke priče i romana, odgovaram da je to za mene poput razlike u plivanju u moru ili u bazenu: granice bazena su ograničene, dok je u moru situacija drugačija – nema granica, nikad ne znate što će se dogoditi sljedeće, kuda će vas priča odnijeti", pojasnio je.

Njegov roman "Izgubljena prtljaga" (2010.) kritika opisuje kao trijumf pripovjedačkog umijeća, velik, odvažan i samosvjestan roman ceste o obitelji, identitetu i slobodi. Knjiga mu je priskrbila nagradu Octavi Pellissa koju dodjeljuje izdavačka kuća Empuries za projekte u književnom stvaralaštvu. Na hrvatskom je objavljena u izdanju Frakture i prijevodu Nikole Vuletića.


Roman potrage

U romanu priču pripovijedaju četiri lika: Christof, Christophe, Christopher i Cristofol, četvorica polubraće, sinovi četiriju majki koji žive u četiri kuta Europe, koji sve donedavno nisu znali jedan za drugoga.

Nit koja ih povezuje je život i sudbina Gabriela Delacruza, strastvenoga kartaša i neuhvatljivoga vozača kamiona, oca koji ih je napustio i o kojemu već dvadeset godina nisu čuli ni slova.

Simić je ocijenio kako je riječ o romanu koji se može čitati istodobno i kao jedan čudan roman ceste, ali i kao obiteljski roman, pa povijesni roman, kao detektivski roman, kao potraga za identitetom.

Punti je istaknuo kako mu je prvotna ideja bila istražiti i pokazati kako izgleda život jedinca u obitelji. "U početku sam planirao tu priču ispričati sa stajališta jednog od braće a da drugi ostanu malo po strani, ali sam se u procesu pisanja predomislio i odlučio ispričati priču svakoga od njih", rekao je.

U nekoj vrsti potrage koju kristofori organiziraju za svojim ocem, kroz rekonstrukciju vlastitih sjećanja temeljenih na onome što su im o njemu pričale njihove majke, sinovi grade očevu prošlost koja postaje njihova zajednička prošlost, slijedom čega i temelj njihovih pojedinačnih identiteta.

Priču pričaju braća zajedno kroz jedan zajednički "mi", koji se razdvaja u pojedinačne glasove i ponovno vraća u "mi".

"Namjera mi je bila navesti čitatelja da se osjeća kao da i sam sudjeluje u priči. Ja ne želim biti u ulozi pripovjedača, već da izgleda kao da svi mi zajedno stvaramo tu priču. Zapravo sam htio stvoriti jedan kontejner priča iz kojeg će proizlaziti sve te priče i koje ću na neki način spojiti zajedno", pojasnio je pisac.


Povijest kao okvir za fikciju

Time što je nestalom ocu Gabrielu dao da vozi kamion za selidbe diljem Europe želio je pisati o ljudima koji su za vrijeme frankizma putovali izvan Španjolske i tamo otkrivali druge svjetove, kazao je: "Na neki su način on i njegovi prijatelji poput vitezova kralja Artura, kojima se kroz ta putovanja mijenja njihov normalni horizont, uobičajeni krajobraz".

U romanu je opisao i neke stvarne povijesne događaje koje je koristio samo kao okvir za fikcionalni dio priče, zadržavajući distancu od stvarnog života.

"Za mene je apriori zanimljivo to što se uvijek može raspravljati o tome do kojeg trenutka trebamo biti pripovjedači a do koje mjere moramo slijediti događaje koji su dokumentirani. Mene povijest zanima samo kao jedna baza na temelju koje mogu dalje razvijati svoju priču, da priča izrasta iz povijesti", pojasnio je pisac.

Punti je objavio i dvije zbirke kratkih priča, "Pasančeva koža" (1998.), za koju je dobio nagradu Premi de la Critica Serra d'Or, i "Tužne životinje" (2002.), koja je 2003. nominirana za nagradu Booker, te se iste godine našla na trećem mjestu bestseler liste svih djela objavljenih na hispanoameričkom kulturnom području.

Zbirka je poslužila kao predložak za film Venture Ponsa naslovljen "Ranjene životinje" (2006.). Na hrvatskom ju je objavila Naklada Mlinarec & Plavić u prijevodu Dubravke Poljak.

Trenutno radi na novom romanu o životu katalonskog glazbenika i voditelja orkestra Xaviera Cugata, koji je ostvario veliku karijeru u SAD-u, a u kojemu ga "zanima istražiti život nekoga tko napusti svoju domovinu i veći dio života provede u inozemstvu".

Peto izdanje Festivala svjetske književnosti (FSK) održava se od 3. do 9. rujna u Zagrebu i Splitu s fokusom na književnost njemačkog govornog područja. Jordi Punti na FSK-u je gostovao i u Splitu, gdje je u utorak 5. rujna u Gradskoj knjižnici Marka Marulića s njime razgovarala Paula Jurišić.



Deset finalista Nagrade Fran Galović


ZAGREB - Povjerenstvo za dodjelu Nagrade Fran Galović 2017. za najbolju knjigu na temu zavičaja i/ili identiteta od 52 prijavljene knjige odabralo je deset finalista, a dobitnik nagrade bit će proglašen 28. listopada u Koprivnici na zatvaranju 24. Galovićeve jeseni, priopćio je Podravsko-prigorski ogranak Društva hrvatskih književnika.

Finalisti su Mirko Ćurić ("Smrt Pétera Esterházya"), Mihaela Gašpar ("O čajnicima i ženama"), Ivica Ivanišević ("Primavera"), Damir Karakaš ("Sjećanje šume"), Dražen Katunarić ("Smiješak Padra Pija"), Kristian Novak ("Ciganin, ali najljepši"), Denis Peričić ("Techno gost"), Bekim Sejranović ("Dnevnik jednog nomada"), Tomislav Šovagović ("Ispod skala") i Goran Tribuson ("Vrijeme ljubavi").

U odabiru pobjednika, uz povjerenstvo u kojemu su Mario Kolar (predsjednik), Željka Lovrenčić i Matija Ivačić, sudjelovat će i čitatelji koji će u narodnim knjižnicama u Koprivnici, Križevcima, Đurđevcu i Virju od 15. rujna do 15. listopada moći glasovati za svojega favorita.

Na glasačkom listiću bit će ponuđeno deset autora i djela, a onaj autor koji dobije najviše glasova čitatelja, dobiva jedan glas u konačnom glasovanju za dobitnika nagrade, u kojem sudjeluju članovi povjerenstva, stoji u priopćenju.


Križevci proslavili blagdan svetog Marka Križevčanina


KRIŽEVCI -
Križevci su u četvrtak obilježili blagdan svoga zaštitnika, svetog  Marka Križevčanina, trećeg sveca Crkve u Hrvata koji je stradao mučeničkom smrću u Košicama 1619. godine, a kojega je papa Ivan Pavao II kanonizirao u srpnju 1995. godine.

 Misno slavlje na središnjem Strossmayerovu trgu predvodio je biskup požeški mons. Antun Škvorčević koji je u propovijedi zahvalio svetom Marku što je svojim primjerom i vjernošću Bogu do smrti posvjedočio "kako Hrvat može postati svet".

 U misnom slavlju sudjelovali su i biskupi Vjekoslav Huzjak, Vlado Košić, Mato Uzinić, Jure Bogdan, Zdenko Križić, Josip Mrzljak i Nikola Kekić.
U sklopu svetkovine svetog Marka Križevčanina održan je i 17. susret osoba s invaliditetom i 12. susret udruga Hrvatske "Hrvatski domobran".  

Blagdan njihova zaštitnika, svim je stanovnicima Križevaca i Koprivničko-križevačke županije te Bjelovarsko-križevačke biskupije ranije čestitao gradonačelnik Mario Rajn.

 

Sajam filma u pulskom kinu Valli


PULA -
Pulsko kino Valli bit će od 13. do 15. rujna domaćin Sajma filma koji zajednički organiziraju Kino mreža, Hrvatski audiovizualni centar i Pula Film Festival a treći Sajam još jednom će predstaviti nezavisna kina i podržati njihov daljnji razvoj kroz niz radionica, razgovora, edukacijskih programa, primjera dobre prakse i filmskih projekcija, priopćeno je iz Pula Film Festivala.

Ovogodišnji Sajam u središte pozornosti stavit će pitanje kako kreirati događaje i jedinstveno kino-iskustvo, kako film i kino povezati s drugim umjetnostima, kakva su iskustva hrvatskih prikazivača ovih programa, koji su nam sadržaji dostupni, mogu li se nezavisna kina jače pozicionirati u ovom području, kako u kina uvesti druge sadržaje i kako ih promovirati.

Nakon svečanog otvaranja održat će se panel "Drugačije kino"na kojemu će u raspravi sudjelovati ravnatelj Hrvatskog audiovizualnog centra Daniel Rafaelić, zamjenica gradonačelnika Varaždina Sandra Malenica, Jure Matičič iz Mestnog kina Domžale i drugi. Radionice koje se pripremaju na konkretnim će primjerima i kroz potencijalne zajedničke programe pokazati neke taktike i strategije koje u tome mogu pomoći a bavit će se temama razvoja publike, promocije i marketinga te sufinanciranja filmskih programa.

Inače, kako javljaju iz Pulskog filmskog festivala, od 1. siječnja do 31. kolovoza ove godine kino Valli u Puli posjetilo je ukupno 54.826 gledatelja, dok ih je primjerice u prvih osam mjeseci prošle godine bilo 49.834. Tijekom prošlogodišnjeg 63. Pulskog filmskog festivala 3376 osoba pratilo je događanja u kinu, a ove je godine zabilježen porast od čak 2319 gledatelja s ukupnim brojem publike od 5695 u samo devet dana.


Otvoren prvi međunarodni festival povijesnog filma History Film Festival u Rijeci


RIJEKA - Prvi međunarodni festival povijesnoga dokumentarnog filma History Film Festival svečano je otvoren u srijedu u Hrvatskom kulturnom domu na Sušaku u Rijeci, a na programu do 8. lipnja bit će prikazano 28 filmova.

Kako je tijekom otvaranja istaknuo direktor i izbornik festivala Bernardin Modrić, ovaj festival je originalan jer na cijelom svijetu ne postoji festival posvećen isključivo povijesnom dokumentarnom filmu. Rijeka je idealno mjesto za ovakav festival jer je povijesno jedan od najfascinantijiih gradova na svijetu, kazao je Modrić, naglasivši da je samo u prošlom stoljeću Rijeka bila u osam različitih država, da je tu izumljen torpedo ali i prvi oblik fašizma.

Pozdravne riječi uputili su veleposlanik Kanade u Hrvatskoj Daniel Maksymiuk, pročelnik županijske uprave Primorsko-goranske županije za kulturu, sport i tehničku kulturu Valerij Jurešić, a festival je proglasio otvoreni riječki gradonačelnik Vojko Obersnel. Neposredno pred početak otvaranja prikazan je kratki dokumentarni film Svetlane Cvetko „Yours sincerely, Lois Weber“ a nakon pozdravnih govora cjelovečernji dokumentarac „Rumble – The Indians who rocked the World“ autora Catherine Bainbridge i Alfonsa Maiorana o ulozi američkih Indijanaca u stvaranju rock glazbe, a program prvog dana je zaključio film „Touch of an Angel“ Mareka Tomasza Pawłowskog o gluhom slikaru Henryku Schoenkeru koji se vraća u svoji rodni grad Auschwitz, gdje mu se vraćaju uspomene iz djetinjstva. U popodnevnom programu u srijedu prikazana su još četiri dokumentarna filma.

 Festivalski žiri čine njemački povjesničar Reinhard Heydenreuter, filmologinja iz Pariza Helena Fantl, filmski kritičar iz Niša Dejan Dabić, autor dokumentarnih filmova i televizijski urednik iz Zagreba Domagoj Božidar Burić i filmolog iz Rijeke Boris Ružić. Dodijelit će se nagrada Grand Prix za najbolji film u cjelini, nagrada publike, nagrade za najbolji televizijski film te najbolji nezavisni film kao i strukovne nagrade za najbolju režiju, scenarij, snimatelja, montažu, skladatelja glazbe i producenta.

Na programu su četiri svjetske premijere i dvije europske a potvrđen je dolazak većina autorskih timova, producenata i predstavnika nekoliko nacionalnih televizijskih kuća.

Projekcije su u dvorani Hrvatskog kulturnog doma na Sušaku.
 


FSK – Norveški gost Morten A. Stroksnes i Ivica Prtenjača o pisanju


ZAGREB - Norveški povjesničar, novinar, fotograf i pisac Morten A. Stroksnes boravio je u srijedu u Zagrebu, gdje je u sklopu 5. Festivala svjetske književnosti kroz razgovor u kojemu mu se pridružio književnik i novinar Ivica Prtenjača predstavio svoju nagrađivanu "Knjigu o moru", književnu reportažu o lovu na mitsku grenlandsku morsku neman.

Stroksnes i Prtenjača na festivalu su gostovali u sklopu programa 'Dvostruki portret', a najavio ih je Seid Serdarević, festivalski direktor i glavni urednik organizatora festivala, nakladničke kuće Frakture.

"Večeras u našem programu gostuju Morten Stroksnes, jedan od ponajboljih norveških autora narativne non-fikcije, čija je nedavno objavljena 'Knjiga o moru' jedna od najprevođenijih norveških knjiga posljednjih godina, prevedena na 30-ak svjetskih jezika. Uz njega, tu je i svima nam poznati autor, pjesnik, romanopisac i radijski voditelj Prtenjača", kazao je Serdarević.

Punog naslova "Knjiga o moru ili umijeće lova na ogromnog morskog psa iz gumenog čamca na otvorenom moru tijekom četiriju godišnjih doba", knjiga prati morsku pustolovinu Stroksnesa i njegovog prijatelja Huga Aasjorda u pokušaju da u tamnim dubinama arhipelaga Vestfjord ulove grenlandskog morskog psa, tzv. grenlanđanku.

"Teško je reći što je to što me motiviralo da napišem tu knjigu", rekao je Stroksnes. "Teško je govoriti otkud mi motivacija za bilo što što radim. Ali važno mi je dobiti neki čudan, neobjašnjiv osjećaj koji me privuče materijalu, koji onda vidim kao neki oblak bez oblika, a koji u sebi sadrži puno potencijalnih oblika", rekao je.

Ponekad je moguće od toga napraviti neki oblik, napisati knjigu, a ponekad nije - ako nije, onda zaboravim na to, dodao je.


I znanost može biti poetična

Morten A. Stroksnes (1965.) istaknuti je književnik, povjesničar i novinar koji je tijekom karijere radio u većini glavnih norveških dnevnih novina i magazina. Prije "Knjige o moru" objavio je osam knjiga u žanru književne reportaže koje su dobile izvrsne kritike. Među njima se ističe "Ubojstvo u Kongu" iz 2010. o okolnostima sudskog postupka dvojici norveških plaćenika u Kongu.

Dobitnik je niza norveških nagrada, među kojima su Språkråd (2011.), Brage (2015.) i nagrada Norveških kritičara za književnost (2015.).

Njegova "Knjiga o moru", u Norveškoj objavljena 2015., prevedena je na niz jezika i objavljena širom svijeta. U nas je objavljena u izdanju nakladnika Frakture i prijevodu Muniba Delalića.

Knjiga je najavljena kao neodoljivo i neobično zanimljivo djelo koje je zavrijedilo mjesto među klasicima poput Hemingwayeva "Starca i mora".

Stroksnes je istaknuo kako se pišući tu knjigu trudio odmaknuti od bilo kakvih referenci na klasike svjetske literature s kojima bi se mogle naći očite poveznice. "Kada pišete takvu knjigu – jer to nije roman, to je ne-fikcija – nemate kontrolu nad onim što se događa", rekao je.

Stoga ta knjiga nikako nije ni na koji način referenca na primjerice roman "Moby Dick" Hermana Melvillea, a pogotovo ne na knjigu "Starac i more" Ernesta Hemingwaya, koju nije nikada ni pročitao, napomenuo je.

"Činjenice se mogu nalaziti svugdje, kao što i poezija može biti svugdje. Pa i znanost može biti poetična", smatra. "Vrlo je jednostavno parafrazirati znanstvene činjenice, ali napisati nešto što je zaista poetično vrlo je teško i to mi je bio najteži dio", otkrio je pisac.


More kao inspiracija

Grenlanđanka je prastvorenje koje pliva na dnu dubokih norveških fjordova. Može ju se naći sve do Sjevernog pola i najveći je morski pas mesožder a može živjeti i do 500 godina.

Jedna od ključnih komponenti samotnog putovanja dvojice velikih prijatelja bila je snaga muškog prijateljstva, rekao je Stroksnes, jer, kao što je vidljivo iz knjige, oni ne razgovaraju puno o emocijama, mada im se interakcija na neki način temelji na njima: "Mi se razumijemo, ali kroz tišinu", rekao je.

"Ja" u knjizi je pisac, ali on je tamo prisutan samo radi čitatelja: "Glavni su likovi ocean i grenlandski morski pas, a ja i moj prijatelj služimo samo kao promatrači kako bismo sliku toga što vidimo prenijeli čitatelju", pojasnio je Stroksnes.

Tijekom pisanja te knjige uvelike se promijenio njegov odnos s morem. "Odrastao sam pored mora, more je oduvijek velika inspiracija umjetnicima, ono je snažan simbol i sve sam to znao. No, u stvarnosti je još fantastičnije i misterioznije nego sam ikada mogao i zamisliti – ono je izvor svega života na zemlji i budućnost je ovog planeta u potpunosti povezana s morem", rekao je.

Jedna od tema koja se posredno provlači kroz knjigu je eskapizam, bijeg od urbanog svakodnevnog života suvremenog čovjeka.

"Knjiga sama po sebi nije eskapizam, no samo istraživanje za nju, bijeg od svega i odlazak na sjever da biste bili na malom brodiću usred oceana, jest. Pred kraj sam doista imao problema obraniti taj svoj potez i pred sobom i pred drugima", kazao je Stroksnes.



Prtenjača: Pisanje je skidanje teškog kaputa vlastite biografije

Eskapizam, kao i poezija, poveznice su između Stroksnesa i Prtenjače.
"Ideja bijega i pomicanja mjesta s kojeg možeš drugačije gledati i osjećati meni je jako bliska i drago mi je o tome pisati jer to je istodobno pisanje o slobodi, što je samo po sebi zavodljivo. Za pisca je jako važno da se kreće po prostoru vlastite slobode na ovaj ili onaj način", rekao je Prtenjača.

Pjesnik, prozaist, dramski pisac i novinski kolumnist, Prtenjača je autor nekoliko knjiga poezije, romana "Dobro je, lijepo je" (2006.), "Brdo" (2014.) i najnovijeg "Tiho rušenje" (2017.). Napisao je i knjigu priča "Kod Yvesa : 12 priča i 84 recepta iz Prtenjačine književne kuhinje" (2011.) i dramski tekst "Nedjeljni ručak" izveden 2007. u riječkom HNK-u.

Pojedine pjesme, ciklusi ili knjige prevedeni su mu na dvadesetak jezika. Dobitnik je nekoliko književnih nagrada te je uvršten u više antologija, izbora, pregleda i povijesti hrvatske književnosti.

"Vlastita biografija je jedan težak kaput koji moramo povremeno skinuti a pisanje je taj tip užitka – skidanje toga kaputa", smatra. "Ja sebe prvenstveno vidim kao pjesnika. Sve što znam o literaturi dolazi upravo iz silnog čitanja poezije i silne ljubavi za poezijom i iz takvog pogleda na svijet ali i na sam tekst", rekao je.

Stoga svaku svoju knjigu doživljava kao nekakvu malu vježbu: "Prozu sam i počeo pisati kao vježbu, da vidim da li mogu".

Peti Festival svjetske književnosti održava se u organizaciji nakladnika Frakture od 3. do 9. rujna u Zagrebu i Splitu, a ugostit će više od 50 autora iz 17 zemalja. Ukupno je 60-ak festivalskih programa a njihov je fokus ove godine na njemačkoj književnosti i kulturi.



Organ Vida - Hugo: Počeo kao fotoreporter, ali prevladali umjetnički porivi


ZAGREB - "Počeo sam kao fotoreporter, no uvijek sam imao više umjetničke porive i želio sam više vremena provesti nad fotografijom nego što sam to mogao u novinarstvu", rekao je južnoafrički umjetnik Pieter Hugo, gost festivala fotografije Organ Vida, na kojemu se retrospektivno predstavlja na izložbi "Vjerojatni svjetovi, radovi iz zapadne Afrike, 2005–2010".

Izložba, otvorena u srijedu navečer u Muzeju suvremene umjetnosti, predstavlja Hugov opus kojim dokumentira život na periferiji afričkih društava, kao i složenu političku stvarnost Afrike, rase i identiteta.

Sastoji se od tri autorove najpoznatije serije, "Nollywood", "Trajna greška" i "Gadawan Kura’ – hijene i ljudi", kojom je stekao međunarodnu reputaciju.

Hugo je počeo kao fotoreporter, no, kako je rekao u razgovoru sa Seanom O’Haganom, kritičarom i novinarom "Guardiana" i "Observera", nije bio dobar u tome i više mu je odgovaralo kada je mogao posvetiti više vremena svom motivu.

"Nazivam to sporim novinarstvom, svidjela mi se ideja raditi fotografije na kojima se mogu zadržati i analizirati ih, a novinarski zadaci su bili dobra škola da usavršim zanat", rekao je.

Jedno je vrijeme surađivao i sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom, radeći portrete bolesnih ljudi kojima je ta organizacija na neki način pomogla, no uvijek je imao više umjetničke porive.

"I to mi je iskustvo pomoglo, gledao sam izravno u ljude i shvatio da se želim poigrati s takvom vrstom dijaloga u fotografiji", napomenuo je.


Fotografijama želim informirati, ali i klasificirati podatke

Fotografiju vidi kao sredstvo da se ostatak svijeta informira o nekim događajima, kao što je bio apartheid, ali i da klasificira podatke i informacije.

Politička pozadina u njegovu je radu uvijek prisutna, on sam ne bježi od rasprava na temu umjetnosti i kritika, ali se pita djeluje li ona na ljude onako kako bi on želio. "Tko zna, možda moj rad polarizira ljude u još udaljenije ekstreme iako ja to nisam htio", rekao je.

Jednim od svojih najboljih djela smatra seriju fotografija "Nollywood", posvećenu nigerijskoj, drugoj u svijetu filmskoj industriji po broju snimljenih filmova - njih između 500 i tisuću godišnje.

"Putujući Afrikom vidio sam da svi gledaju te filmove niske produkcije i groznog zvuka u kojemu je najbolji glumac onaj koji najglasnije viče, bilo je to nešto poput južnoameričkih sapunica", objasnio je.

Po njegovim riječima, to je bio ciklus koji mu je dao novo poimanje vlastitog rada i novi vokabular, a najveća promjena je bila u tome što sve može napraviti i kako se sve može igrati s onime što mu je dano.

Hugo tek nekoliko posljednjih godina za sebe govori da je umjetnik, koji se ponekad bavi novinarskim poslom.

"Često se ograničavam moralnošću i društvenom odgovornošću, no sve me više zanima mjesto između umjetnosti i dokumentarizma, shvaćam da zaista iskreno nije moguće išta portretirati", istaknuo je.

Kaže da je  mnogo njegovih radova  o postrevolucionarnom društvu i velikim promjenama iz kojih se može dogoditi "puno kreativnoga, ali ispliva i puno smeća".

Serija "Trajna greška" tematizira ekološku katastrofu u Gani, a sastoji se od fotografija ljudi i pejzaža ogromnog odlagališta zastarjele tehnologije na mjestu koje lokalno stanovništvo naziva Sodomom i Gomorom.

To je "pustopoljina, u kojoj ljudi i stoka žive na planinama izgrađenim od matičnih ploča, monitora i odbačenih tvrdih diskova, odsječena od svih koristi koje pruža napredak tehnologije", a mnoga je tehnologija stigla ondje pod krinkom pomoći zapada zemljama u razvoju.

"Tužno je to mjesto o kojemu se već puno govorilo, ja sam samo želio dati autentičan pogled, jer je to mjesto na kojemu ne možete ne osjetiti političku neravnotežu u svemu što se događa", ustvrdio je.



Međunarodno priznanje došlo sa serijom fotografija skupine nigerijskih zabavljača

U svojoj najpoznatijoj seriji "Hijene i ljudi" Hugo donosi portrete skupine zabavljača, četvoricu muškaraca i djevojčicu iz Nigerije koji putuju zemljom s tri hijene, dva pitona i četiri majmuna, izvode šou i prodaju tradicionalne biljne lijekove.

S njima je boravio kroz dvije godine, po nekoliko tjedana. "Nije mi bilo lako raditi te fotografije, protagonisti me nisu htjeli slušati, a osjećao sam i da su životinje, izvučene iz svog prirodnog okruženja, uznemirene i agresivne", rekao je.

Tim je ciklusom postao međunarodno priznat, a njegove su fotografije nadahnule spotove velikih zvijezda poput Beyonce i Nicka Cave (grupa Grinderman).

 "Nisu mi platili no nisam ih htio tužiti iako bi mi se vjerojatno isplatilo, no više me smeta što je u sve bio uključen Cave koji je moj heroj", napomenuo je.

Po njegovim riječima, Cave je saznao što se dogodilo i ispričao mu se, no, kaže da bi njemu ionako fotografije dao besplatno, čak bi mu i režirao spot, za razliku od Beyonce, čiju glazbu ne voli.

Pieter Hugo, rođen 1976. u Johannesburgu, a izlagao je diljem svijeta - na samostalnim izložbama u Haškom muzeju fotografije, Musée de l’Elysée u Lausanneu, Ludwig muzeju u Budimpešti, Fotografiska u Stockholmu, MAXXI u Rimu te Institutu moderne umjetnosti u Brisbaneu i drugima.

Sudjelovao je i na brojnim grupnim izložbama, od Tate Modern do São Paulo Bienala, a radovi su mu zastupljeni u važnim javnim i privatnim zbirkama diljem svijeta (njujorški MoMA i Metropolitan, londonski V&A Muzej, losangeleski J. Paul Getty).

Dobitnik je niza nagrada, među ostalim, Discovery nagrade na Rencontres d’Arles festivalu te KLM Paul Huf nagrade.

Sean O’Hagan, autor tekstova o fotografiji za "Guardian" i "Observer", proglašen je 2003. na manifestaciji British press awards intervjuistom godine, a dobitnik je i nagrade J Dudley Johnston 2011. godine koju dodjeljuje Royal Photographic Society "za iznimno postignuće u području fotografske kritike".



U Puli počeo jubilarni, 10. Outlook festival


PULA - Deseto izdanje Outlook festivala, najvećeg svjetskog festivala bass glazbe i soundsytem kulture otvoren je u srijedu navečer u pulskoj Areni, a proslavi desetogodišnjice festivala pridonijelo je više od tristo glazbenika koji su tijekom večeri nastupili u amfiteatru.

Na dosad najvećoj pozornici izmjenjivali su se glazbenici sa samog vrha bass glazbe.   

Tako su nastupili Dizzee Rascal, pionir grimea i dobitnik Mercury nagrade, američki majstor eksperimentalne elektronike i hip-hopa DJ Shadow te Outlook Orchestra koji broji 56 članova od kojih je 35 vokalista.

Orkestar koji je osnovan povodom velikog jubileja festivala u gotovo 100 minuta odsvirao je obrade hitova s plesnih podija i sound systema širom svijeta, a  njima su se pridružiti neki od najvećih vokala i MC-ja iz svijeta hiphopa, grimea, reggaea, garagea, drum and bassa i dubstepa poput Horacea Andya, Roots Manuve, Dawn Penn, Congo Nattya, Pharoahe Moncha i mnogih drugih. Orkestru se na pozornici Arene pridružio i Zagrebački kvartet, s tradicijom dugom 90 godina.

Outlook Festival u četvrtak se iz Arene premješta na štinjansku tvrđavu, okolne pozornice te tradicionalne zabave na brodovima, a u četiri dana nastupit će 315 glazbenika, te će se neki predstaviti u više svojih izdanja. Među najboljim svjetskim hip-hop, dub, reggae, drum&bass, dubstep DJ-ima, producentima, MC-jevima i svim članovima soundsystema, iz ovogodišnjeg line-upa organizatori posebno izdvajaju premijerni festivalski nastup prekaljenog američkog hiphopera Ghostface Killah, člana kultnog Wu-Tang Clana, UK grime scenu predstavit će Wiley s Hollow Manom, Giggsom, Newham Generalsom, Championom s MC-jevima te dub i reggae glazbenici.

Uoči samog otvaranja, u srijedu navečer je u obližnjem hotelu Amfiteatar održana konferencija za novinare na kojoj su uz organizatore festivala sudjelovali pulski gradonačelnik Boris Miletić i zamjenik veleposlanika Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske Peter Thomas Clements.

"Festival Outlook stigao je do svog desetog jubileja i ovo je osmi put da se održava u našem gradu. Festival je tijekom svih ovih godina ispunio i premašio sva očekivanja i postao prepoznatljiva manifestacija zbog čega je ove godine festivalu dodijeljeno posebno priznanje Grad za osobit doprinos promociji i razvitku Pule", rekao je Miletić te dodao da takvi festivali produžuju turističku sezonu i u Pulu svake godine privuku više od 20 tisuća posjetitelja u posezoni.

U ime organizatora, okupljene je pozdravio Joe Barnett koji je izrazio zadovoljstvo što je Pula ponovno domaćin jednog od najboljih europskih glazbenih festivala te je pohvalio suradnju i logističku podršku Grada bez kojeg ova manifestacija ne bi mogla uspjeti, a svoje čestitke organizatorima uputio je i zamjenik veleposlanika Peter Thomas Clements.

"Sve više britanskih turista posjećuje Pulu i to ne samo tijekom, već i u pred i posezoni. Zahvaljujući Dimensionu i Outlooku, Pula je postala relevantna europska festivalska destinacija, a pored promocije doprinose i lokalnom gospodarstvu", poručio je Clements.



U Varaždinu otvoren četverodnevni 12. Trash film festival


VARAŽDIN - Druženjem sa superjunacima, kojima je ove godine posvećen, u Varaždinu je u srijedu otvoren četverodnevni 12. Trash film festival.

Filmska će publika do subote u kinu Gaj, u službenoj konkurenciji, moći pogledati 30-ak niskobudžetnih akcijskih, borilačkih, horor i znanstveno-fantastičnih filmova, najavio je direktor Trash film festivala Slobodan Runjak.

"To je možda najbogatije izdanje festivala do sada. Stiglo nam je više od 150 filmova iz 24 zemlje svijeta. Varaždinski festival je od lokalne manifestacije prerastao u europski i svjetski. Možda je domaća produkcija nešto manja, ali stižu nam kvalitetni domaći filmovi. Omogućavamo svima da dođu, da im prikažemo film, da budu na crvenom tepihu i da osjete čar glamura", rekao je Runjak.

Dodao je da Trash film festival svakako ima svoju publiku.

"Festival možda nije komercijalan, ali tu je probrana publika koja zna što očekuje i što dobiva na TFF-u", kazao je direktor festivala.

O dobitnicima Zlatnih motorki u kategorijama akcijskog, borilačkog, SF i horror filma odlučivat će tročlani stručni žiri u kojem su ove godine filmski entuzijast Boris Prole, frontmen kultnog Atomskog skloništa Bruno Langer i voditelj Filmsko-kreativnog studija VANIMA i jedan od organizatora varaždinskog Internacionalnog festivala animiranog filma djece i mladih VAFI Hrvoje Selec. Publika će odlučiti o dobitniku pete Zlatne motorke. Dodjela nagrada bit će u subotu u kinu Gaj.

Na otvorenju Trash film festivala u kinu Gaj bili su superjunaci poput Thora, Lokija, Winter Soldiera sa štitom Captaina Americe iz Avengersa, Sister Repentie iz Warhammer 4000 te Starlorda iz Guardians of the Galaxy. Naravno, radi se o "cosplayevcima" iz Zagreba, kojima su se pridružili i varaždinski superjunaci iz filma Udruge Trash – Trashman, Demižon boy i Elena.

U popratnom programu Trash film festivala bit će održane dvije premijere, hrvatska premijera urbanog filmskog epa "Život po Moskriju" studenata Akademije dramskih umjetnosti iz Beograda te svjetska premijera prve varaždinske 'meksičke' sapunice "Consuelo".

U glazbenom programu, nakon koncerta Atomskog skloništa u srijedu, u četvrtak u Varaždinu gostuje zagrebački bend Ballbreakers koji izvodi hitove kultnog australskog rock benda AC/DC, dok će u petak i subotu nastupiti bend Gift iz Novog Sada, prvog dana s najvećim hitovima Davida Bowieja, a drugog dana Depeche Modea.



Predstavljena knjiga V.Pajtlara "Zrakoplovom ispod sisačkog mosta"


SISAK - Sisački novinar, publicist i istraživač povijesti Vladimir Pajtlar u knjizi "Zrakoplovom ispod sisačkog mosta" koja je predstavljena u srijedu u Sisku objavio je pisana svjedočanstva, fotografije, nacrte jedrilice, novinske zapise i izjave suvremenika o zanimljivom pothvatu kad je 29. rujna 1923. sa sisačke uzvisine Brzaj uspješno poletjela prva bezmotorna letjelica - jedrilica u tadašnjoj Kraljevini Srbe, Hrvata i Slovenaca.

 Njen graditelj je bio Istvan Hosszu iz Novog Sada, porijeklom Mađar, kojeg su ugledni Siščani pozvali da u njihovom gradu ostvari svoj projekt.

Istvanu Hossu je pri gradnji trokrilne jedrilice pomagao inžinjer Vladimir Tišma, a logistiku su mu osigurali gradski uglednici Petar Collusi, Đuro Noršić, Dragutin Komšek i industrijalac Mijo Popović, koji je svojim Fordom, prvim osobnim automobilom u Sisku, i povukao jedrilicu.

Na prvom uspješnom letu, kako je ostalo zabilježeno, jedrilica se zadržala u zraku 28 minuta, dosegla visinu 80 metara i uspješno se spustila na sisačkom sajmištu.

"Tim se pothvatom Sisak zaista može ponositi, iako se dosad smatralo kako je prvi let jedrilicom bio u Zagrebu, čak sedam godina kasnije, 1930. godine. Nažalost, brojne dokumente i potvrde o prvom letu u Sisku nitko dosad nitko nije prikupio, sistematizirao i objavio. Čak kada sam kolege novinare iz HTV-ovog TV kalendara upozorio da je upravo u Sisku, a ne u Zagrebu, poletjela prva jedrilica, to su zanemarili i opet u prvi plan stavljali Zagreb", rekao je u srijedu navečer na predstavljanju knjige autor Pajtlar.

Knjiga na stotinjak stranica donosi i niz drugih zanimljivosti iz područja zrakoplovstva. Jedna od njih je i let zrakoplovom ispod kupskog mosta u Sisku, jer je to bio izazov mnogim pilotima. Prvi je to učinio sisački pilot Ivica Jakovlić 1932., zatim Zlatko Šintić 1935. te Milan Korica neposredno prije Drugog svjetskog rata, sve redom iskusni sisački vojni piloti.

Knjiga također sadrži i tekstove o sisačkim jedriličarima, padobrancima i pilotima motornih zrakoplova i aeromodelarima u razdoblju od 1923. do 1955.

Knjigu su financijski pomogli Grad Sisak i sisačka Zajednica tehničke kulture.

 

IZ SVIJETA - (KULTURA - ZNANOST - ZANIMLJIVOSTI)

Novi nastavak švedske sage Milllenium od četvrtka na policama knjižara


STOCKHOLM - Najnoviji roman iz pera Davida Lagercrantza, nadahnut trilogijom Millenium pokojnog švedskog pisca krimića Stiega Larsona o genijalnoj hakerici i istraživačkom novinaru od četvrtka je u prodaji.

David Lagercrantz, koji je napisao novi roman, rekao je za švedski radio da je ovaj put pisanje bilo mnogo zabavnije.

U petom nastavku čitatelji ponovno prate dva glavna lika: genijalnu hakericu Lisbeth Salander i novinara Mikaela Blomkvista.

"Čini mi se kao da sam te likove ugradio u vlastito tijelo", rekao je Lagercrantz koji je ostao vjeran Larssonovim likovima, ali je priči pridodao vlastiti 'štih'.

Roman istražuje takozvanu kulturu časti i žene, pritisak na slobodu govora i novinarstvo te "prirodu protiv odgoja, onoga što nas oblikuje", objasnio je

Novinar Larsson postao je romanopisac, ali je umro od srčanog udara 2004., i stekao je postuman uspjeh trilogijom Millenium koja sadrži naslove "Muškarci koji mrze žene", "Djevojka koja se igrala vatrom" te "Kule u zraku".

Lagercrantz jer rekao da je želio istražiti prošlost Lisbeth Salander i razlog zašto je za motiv svoje tetovaže odabrala zmaja. Neke naznake dao mu je obilazak katedrale u Stockholmu gdje se nalazi srednjovjekovni kip sv. Jurja koji ubija zmaja.

Najnoviji roman istodobno se prodaje u 25 zemalja, uključujući Veliku Britaniju, Njemačku i Japan.

Četvrti nastavak sage objavljen je 2015. pod naslovom u hrvatskom prijevodu "Što nas ne ubije".

Lagercrantz je pod ugovornom obvezom napisati i šesti nastavak i tog se posla već latio.

Po Larssonovoj trilogiji snimljeno je nekoliko uspješnih filmova, među kojima je psihološki triler iz 2011. u kojem glumi  Daniel Craig.



Antonio Banderas glumit će Picassa u američkoj seriji


DEAUVILLE - Antonio Banderas glumit će Picassa u drugoj sezoni američke serije "Genij" koja će se baviti slikarom koji baš kao i Banderas potječe iz Malage u Španjolskoj.

"Igrat ću Picassa u drugoj sezoni serije Genij koja će se prikazivati na američkim kanalima Fox i National Geographic, a zatim i međunarodno", rekao je Banderas u francuskome gradu Deavuilleu gdje sudjeluje na festivalu američkog filma.

Prva sezona te serije bila je posvećena Albertu Einsteinu.

"Za mene je to vrlo velik angažman. Snimat ćemo od početka studenoga do kraja ožujka. Prve epizode trebale bi biti prikazane u travnju ili svibnju, na američkim kanalima", rekao je 57-godišnji Banderas.

Glumac koji se proslavio ulogama u filmovima kultnog španjolskog redatelja Pedra Almodovara poslije je razvio karijeru u Sjedinjenim Državama.

U Deauvilleu je Banderas je došao predstaviti film koji se prikazuje izvan konkurencije "Music of silence", britanskog redatelja Michaela Radforda. U filmu nadahnutom životom slijepog talijanskog tenora Andreje Bocellija, Banderas tumači ulogu maestra koji će potaknuti pjevača da život posveti glazbi.



Sonda veličine olovke u 10 sekundi otkriva kancerogene stanice


WASHINGTON - Znanstvenici su razvili malenu sondu veličine olovke koja je sposobna u deset sekundi otkriti kancerogene stanice u tkivu i tako omogućiti kirurzima da u realnom vremenu utvrde jesu li odstranili cijeli tumor.

Ostaci kancerogenog tkiva koji zaostaju nakon kirurške intervencije nose opasnost od ponovnog izbijanja bolesti.

Za sada je većini laboratorija potrebno nekoliko dana da utvrde ima li zaostalih kancerogenih stanica u uzorcima uzetim tijekom operacije, objašnjavaju znanstvenici koji su predstavili novu sondu i nazvali je "MasSpec Pen".

Instrument opisan u američkom časopisu Science Translational Medicine omogućuje blago izvlačenje molekula vode iz tkiva tako  što se ispumpa sićušna količina od 10 mikrolitra, što je petina jedne kapljice.

Te se molekule kroz mekanu cijev usmjeravaju prema spektrometru koji izračunava različite molekularne mase u uzorku te utvrđuje  prisutnost kancerogenih stanica, navode znanstvenici sa Sveučilišta Texas u Austinu.

Nakon analize 253 uzoraka zdravih i kancerogenih ljudskih tkiva uzetih iz pluća, jajnika, štitnjače i dojke, znanstvenici su uspjeli utvrditi "molekularni profil" koji omogućuje identifikaciju prisustva raka s točnošću većom od 96 posto.

Testirana na živim miševima, sonda je uspjela bez greške otkriti prisutnost kancerogenih stanica, a da  pritom nije oštećeno tkivo s kojeg je uzet uzorak, ističu izumitelji.

Navode da bi instrument mogao postati precizniji analizirajući veći broj uzoraka. To bi omogućilo da se koristi za dijagnosticiranje mnogo većeg broja tumora u različitim tipovima tkiva.

Sadašnja tehnika analize kojom se utvrđuje je li neko tkivo zdravo ili kancerogeno spora je i ponekad netočna, ističu znanstvenici. Osim toga, za neke tipove raka, interpretacija uzoraka tkiva može biti otežana te stopa pogreške u rezultatima iznosi od 10 do 20 posto.

"Nova tehnologija nam omogućuje da budemo mnogo precizniji tako što znamo točno koje tkivo odstraniti i ostaviti", kaže dr. James Suliburk, voditelj odjela endokrine kirurgije na Medicinskom fakultetu Baylour u Medicinskom centru Houston u Teksasu.

Iako je maksimalno odstranjenje malignog tumora bitno kako bi se povećali izgledi preživljavanja pacijenta, uklanjanje previše zdravog tkiva može imati zlokobne posljedice, kaže Suliburk.

Izumitelji se nadaju da će u 2018.  testirati sondu tijekom operacija odstranjivanja tumora.

 

Nitko više nije siguran: plastika u pitkoj vodi na pet kontinenata


ZAGREB - Mikročestice plastike kojih su učinci po zdravlje još nedovoljno istraženi, pronađene su u uzorcima pitke vode u 14 zemalja na svih pet kontinenta i nitko više nije siguran, od stanara tornja Trump u New Yorku do stanovništva uz jezero Viktorija u Ugandi, stoji u studiji američkih znanstvenika objavljenoj u srijedu.

Plastika se s vremenom raspada na sitne čestice poznate kao mikroplastika, a one su pronađene u 83 posto uzoraka vode uzeti od Njemačke do Kube i Libanona,  navodi Orb Media, organizacija sa sjedištem u Sjedinjenim Državama koja je provela analizu.

Znanstvenici sa Svuečilišta Minnesota i Sveučilišta države New York prikupili su 159 uzoraka vode početkom 2017., u raznim državama, Ugandi, Indiji, Indoneziji, Libanonu, Ekvatoru, Sjedinjenim Državama te Europi.

Broj pronađene mikroplastike u litri vode kreće se od 0 do 57, a prosječno iznosi nešto više od četiri po litri.

Veličina mikroplastike varira od 0,1 do 5 milimetara, navode autori u izvješću naslovljenom "Nevidljivo: plastika u nama".  

Smatra se da čovjek dnevno popije od 2 do 3 litre vode pa time u sebe unese od 3000 do 4000 mikročestica svake godine, ocjenjuju znanstvenici.

"Najveća gustoća plastike pronađena je u Sjevernoj Americi, a razine su najniže u europskim zemljama", pišu u studiji.

Učinci mikročestica tek se trebaju istražiti no autori ističu da su prethodni radovi pokazali da one mogu širiti kemijske supstance i bakterije.

"Te plastične čestice u pitkoj vodi pridodaju se plastici koju potencijalno konzumiramo u drugim proizvodima kao što su morska sol, pivo ili plodovi mora", istaknuli su.

Mikroplastike do 5 milimetara pronađene su i vodi u bocama, rekla je Sherri Mason, profesorica kemije na Sveučilištu države New York, jedna od autorica studije.

Pozvali su na provedbu dodatnih istraživanja o učincima apsorpcije mikroplastike po ljudsko zdravlje. Dosad su studije na ribama pokazale da mikroplastike ihhibiraju polaganje oplođenih jajašaca, usporavaju rast i čine ribe izloženijima predatorima, te raste stopa njihova mortaliteta.

Mikroplastike apsorbiraju otrovne kemikalije iz morskog okoliša, a one se razlažu u tijela ribe i sisavaca koji ih konzumiraju, kazala je Molly Bingham, izvršna direktorica Orb Media.

Dosad su mnoge studije pokazale učestalost mikroplastike u ocenanima kojima pluta  više od 5 bilijuna dijelova plastike, no studija objavljena u srijedu prva je provedena na vodi za piće.



BBC predstavio novu pjesmu Georgea Michalea osam mjeseci nakon njegove smrti


LONDON - Radio BBC 2 u četvrtak je predstavio neobjavljenu pjesmu Georgea Michaela, nešto više od osam mjeseci nakon smrti britanske pop zvijezde, a njegov producent kazao je da je na singlu radio s podijeljenim osjećajima, sa suzama, ali i radošću i ljubavi.

Naslov "Fantasy", remix iz 80-ih godina, objavljen je u emisiji Chirs Evans Breakfast u 10 sati po srednjoeuropskom vremenu.

Producent Nile Rodgers napisao je na Twitteru da je na novom singlu radio s "podijeljenim" osjećajima, sa "suzama, nesigurnošću, radošću & LJUBAVI".

Pravim imenom Georgios Kyriacos Panayiotou, pjevač George Michael umro je 25. prosinca 2016. u dobi od 53 godine od kardiomiopatije s miokarditisom.

Pokopan je tek krajem ožujka u uskome krugu na sjeveru Londona nakon niza tjedana istrage koja je pokazala da je umro prirodnom smrću.

Na njegovim mrežnim stranicama Michaelove dvije sestre Melanie i Yioda navode da žele "nastaviti" bratovo djelo "dijeleći" njegovu glazbenu baštinu, "baš onako kako bi on sam želio".

S više od 100 milijuna prodanih nosača zvuka Michael je zadnjih godina živio povučeno i pripremao album te autobiografski dokumentarni film.



DNA analiza Dalijeva tijela pokazala da nije otac Španjolke


MADRID - DNA analiza ekshumiranog tijela Salvadora Dalija pokazala je da Španjolka koja je zatražila utvrđivanje očinstva nije njegova kći, objavila je u srijedu Dalijeva zaklada.

Sud koji je nadgledao testiranje izvijestio je odvjetnike zaklade da Maria Pilar Abel nije Dalijeva biološka kći nakon što je njezin DNA uspoređen s DNA iz ostataka tijela slavnog slikara, stoji u priopćenju zaklade Gala-Salvador Dali.

Abel je u telefonskom razgovoru rekla da još nije primila nikakvu obavijest suda.

Maria Pilar Abel,  rođena 1956. u sjevernom španjolskom gradu Figuerasu, Dalijevu rodnom gradu i mjestu gdje je pokopan, tvrdila je da je njezina majka imala ljubavnu aferu sa slikarem te je godinama pokušavala dokazati da je njegova kćer.

Majka je navodno bila domaćica u Dalijevu domaćinstvu 50-ih godina kada se među njima rodila tajna ljubav. Slikar je tada bio oženjen svojom slikarskom muzom Galom.

Abel je tražila ekshumaciju na osnovi pravnih dokaza da je jedan od najistaknutijih nadrealista njezin biološki otac, a da se dokazalo da mu je kći, mogla je tražiti četvrtinu njegove imovine, kojom trenutno raspolaže zaklada.

Posmrtni ostaci Dalija, koji je 1989. umro u 84. godini, čuvaju se u kripti Dali Theatre-Museuma u Figuerasu, u kojem se nalaze neka od njegovih djela i slike koje je sakupljao.



NASA zabilježila dvije solarne baklje velike jakosti


WASHINGTON - Dvije solarne baklje velike jakosti opažene su rano ujutro srijedu, a druga je bila najjača zabilježena od prosinca 2008., kada je počeo sadašnji ciklus sunčeve aktivnosti, objavila je NASA.

Te eksplozije u atmosferi Sunca koje mogu poremetiti rad komunikacijskih satelita i GPS-a, ali i mreže elektrodistribucije tako što dosegnu visoku atmosferu Zemlje, otkrio je i snimio satelit američke svemirske agencije Solar Dynamics Observatory.

NASA je objavila da su erupcije svrstane u kategoriju X, što je oznaka za najsnažnije eksplozije, te da su poremetile radiokomunikacije visoke frekvencije tijekom jednog sata na strani Zemlje nasuprot Sunca te komunikacije niske frekvencije kakve se koriste u navigaciji.

Dvije solarne baklje dogodile su se u aktivnoj regiji Sunca u kojoj se erupcija srednje jakosti dogodila 4. rujna.

Aktualni solarni ciklus počeo je u prosincu g. 2008., a prosječno solarni ciklusi traju 11 godina. Na kraju aktivne faze, erupcije postaju sve rjeđe, ali mogu, međutim, biti jako snažne. Solarne oluje rezultat su akumulacije magnetske energije na pojedinim mjestima u atmosferi Sunca.







← Povratak

Komentari

comments powered by Disqus