06:27, 15. Prosinac 2018

kultura...

Kultura 4. studenoga 2018.

Objavljeno: 04.11.2018 u 05:37
Pregledano 84 puta

Autor: Icom, Hina
 Kultura 4. studenoga 2018.

ZAGREB, 4. studenoga 2018. (Icom, Hina) - Pregled vijesti iz kulture:

U Splitu praizvedena drama Tomislava Zajeca "Mala Moskva"

SPLIT - Drama Tomislav Zajeca "Mala Moskva" u kojoj su tematizirani međusobni odnosi triju sestara i brata, praizvedena je na Sceni 55 splitskog Hrvatskog narodnog kazališta u subotu navečer u režiji Olje Lozice.

Predstava nastala u koprodukciji Hrvatskog narodnog kazališta Split i Kazališta PlayDrama prva je praizvedba nekog Zajecova teksta u Splitu.

Autor u drami "Mala Moskva" polazi od Čehovljeve drame "Tri sestre" osmišljavajući likove nalik sestrama i njihovu bratu te razvija originalnu, suvremenu dramu, nemilosrdnu u opisu duha vremena, ali istovremeno toplu i punu ljubavi prema vlastitim disfunkcionalnim licima.

Uloge su igrali Petra Kovačić Pavlina, Monika Vuco Carev, Đana Kuzmanić i Nikša Arčanin.

Po završetku predstave publika je višeminutnim pljeskom nagradila protagoniste koji su se pet puta vraćali na pozornicu zahvaliti publici.

"Sudeći po reakciji publike ova je praizvedba pronašla svoj put do gledatelja," rekla je novinarima redateljica Olja Lozica po završetku predstave.

Objasnila je kako je glavna razlika između Čehovljeve "Tri sestre" i drame Tomislava Zajeca "Mala Moskva" što kod Zajeca oni koji odu u svijet žele povratk kući. "U Čehovljeve 'Tri sestre' akteri maštaju da odu svijet i tako se realiziraju, dok u Zajecovoj 'Maloj Moskvi' tri sestre mogu biti svugdje i svašta proživjeti, ali ih ispunjava i rekuperira povratak kući", rekla je Lozica.

Đana Kuzmanić, koja je igrala Irinu, rekla je kako joj je ta uloga predstavljala veliki izazov. "Irina je mlada djevojka od 20 godina koja ima veliku želju za osamostaljivanjem i u toj želji dolazi u sukob s dvije sestre i bratom, a to je odvodi u životne situacije u kojim se traži i želi otići nekamo drugdje," kazala je Kuzmanić.


U HNK-u Zagreb premijerno postavljen balet "Metropolis"

ZAGREB - Balet Hrvatskog narodnog kazališta (HNK) u Zagrebu premijerno je u subotu izveo "Metropolis", baletnu priču nadahnutu antologijskim znanstvenofantastičnim romanom Thee von Harbou i mračnim svijetom istoimene slavne filmske distopije Fritza Langa iz 1927., u koreografskom, dramaturškom i redateljskom rukopisu Čeha Jirija Bubeničeka pretvorenu u  futurističku baletnu bajku.

Inspiraciju za "Metropolis" Bubeniček je pronašao u futurističkoj priči Thee von Harbou o mogućem modelu kapitalističkoga društva napisanoj prije 93 godine, čiji prikaz velegrada budućnosti postavlja mračnu dijagnozu stanja u postmonarhističkom, postrevolucionarnom, republikanskom, kapitalističkom, distopijskom društvu.

U apokaliptičnoj fantaziji Metropolisa, projiciranoj u tada daleku 2026. godinu, klasa privilegiranih koja živi na površini, pod sunčevim zrakama uživa u gotovo antičkim blagodatima suvremene civilizacije, dok duboko dolje ispod grada, u kotlovnicama, na izmaku snaga radi vojska spartakovski potlačenih i obespravljenih.

U toj futurističkoj urbanoj distopiji, čiji je gospodar bogati industrijalac Joh Fredersen, smještena je radnja baleta koja slijedi njegovog sina Fredera i siromašnu radnicu Mariju.

U svojem viđenju Metropolisa, Bubeniček ne krije fascinaciju Langovom filmskom estetikom, posežući za parafraziranjem onih scena koje filmu daju snažan dojam koreografiranosti, ali oblikujući ih vlastitom umjetničkom poetikom.

Egzotičan izričaj spektakularnog crno-bijelog filmskog blockbustera prve polovice prošloga stoljeća, smatranog apsolutnim vrhuncem njemačkog nijemoga filma, na sceni središnjeg hrvatskog nacionalnog teatra u njegovoj je viziji zaživjela bogatim, jasno artikuliranim koreografskim jezikom koji objedinjuje klasični balet i suvremeni ples.

Vladara Metropolisa na premijeri je utjelovio Tomislav Petranović, Fredera Kornel Palinko, Mariju Natalia Kosovac, a baletni ansambl predstave činili su još Iva Vitić Gameiro, Takuya Sumitomo, Guilherme Gameiro Alves, Gianmarco Beoni, Ovidiu Muscalu, Oleksandr Kariakovskyi, Alen Gotal i drugi.

Scenografija i kostimografija baleta napravljene su u futurističkome stilu s elementima art decoa. Glazbeni aranžman, koji potpisuje također Bubeniček, odgovara pripovijedanju priča o dvije odvojene zajednice, pa je tako za podzemne strojeve Metropolisa upotrijebljena elektronska glazba i zvukovi živućih skladatelja, dok elitno društvo ilustriraju klasičniji glazbeni odabiri, poput Bacha, Debussyja, Ravela.

Scenografiju i video projekcije potpisuje Otto Bubeniček, kostimografkinja je Nadina Cojocaru, oblikovatelj svjetla je Deni Šesnić, a robote je izradio Miljenko Sekulić.

U uvodu komadu, Thea von Harbou naznačuje kako ta knjiga 'ne govori o sadašnjosti ili budućnosti, ne pripovijeda ni o jednom konkretnom mjestu, ne služi nikakvu pokretu, stranci ili klasi, a njezina poruka izrasta iz stupova razumijevanja sljedećega: Posrednik između mozga i mišića mora biti srce'.

Naša se civilizacija možda i nalazi na rubu svijeta koji je ona opisala, još uvijek se boreći s mnogim istim problemima i pitanjima, no u konačnici, u toj futurističkoj bajci pobjeđuju istinska dobrota i ljubav, a suosjećanje ostaje ključ ravnoteže svakog društva, poručuje nova baletna predstava HNK-a Zagreb.


Podrijetlo raspela s Lopuda iz 16. stoljeća, seže do Meksika

DUBROVNIK - Njemački restaurator Hans Dietmar Portsteffen s Instituta za restauraciju i konzervaciju (Institute für Restaurierungs und Konservierungswissenschaft) u Kölnu izjavio je u subotu u Dubrovniku da prema konstrukciji i metodi izrade, skulptura raspela iz crkve Gospe od Šunja na Lopudu iz 16. stoljeća, ima meksičko podrijetlo.

 Portsteffen je na predavanju „Raspelo iz crkve Gospe od Šunja na Lopudu“ istaknuo kako su se sa svakim korakom dugotrajne i zahtjevne restauracije raspela javljala iznenađenja i otvarala nova pitanja.

 „Konzervatorsko-restauratorski radovi i istraživanja na raspelu izvedeni su od 2006. do 2014. godine na Međunarodnoj restauratorskoj radionici. Na raspelu, koje je bilo u dosta lošem stanju, prvo smo morali ukloniti moderni namaz boje, nanesen u 90-tim godinama, ispod kojeg se nalazio dobro očuvan izvorni polikromirani sloj. Bilo nam je čudno što je raspelo teško svega 10 kilograma i čak smo mislili da ga je crvotočina izjela. Međutim, CT snimak pokazao je da je unutrašnjost prazna, ali i da je raspelo rađeno od nekog čudnog materijala“, objasnio je Portsteffen.

 Restauratori su uvidjeli drukčiji i za ovo podneblje netipični način izrade skulpture, koja nije bila drvena.

 „Najprije smo mislili da je riječ o lokalnoj biljci koromačnici, ali danas znamo da je riječ o strukovima kukuruza iz Meksika. Priznajem da sam to trebao znati, ali nisam. Konzultirao sam španjolskog stručnjaka iz Meksika, koji mi je fotografijom potvrdio da je raspelo s Lopuda identično onom u katedrali u meksičkoj Puebli. Takvih raspela u Meksiku i Španjolskoj ima oko sto, a lopudsko seže u 16. stoljeće, u vrijeme kristijanizacije Nove Španjolske“, rekao je Portsteffen.

 Po Portsteffenu, španjolski su konkvistadori sa sobom doveli svoje majstore, koji su u suradnji s najboljim astečkim majstorima radili sakralna djela.

 „Montezumina 'kruna' i mitra prvog biskupa rađeni su istom tehnikom i od istog materijala, a znamo i zašto su koristili struk kukuruza. Chicome Coatl bio je astečki bog kukuruza pa im je taj materijal bio od svetog značaja“, napomenuo je Portsteffen te ponudio svoj odgovor na pitanje koja je poveznica Meksika i Lopuda.

 „Pretpostavlja se da su u doticaj s Meksikom u svom životu došla dva Lopuđanina koja su živjela u 16. stoljeću. Vice Bune bio je savjetnik španjolskog kralja koji je redovito plovio u Novi svijet, dok je Miho Pracat kao trgovac najmanje triput posjetio Afriku i Amerike“, smatra Portsteffen.

 Prvi spomen raspela pronađen je u testamentu iz 1576. godine u kojem redovnik Blaž Alegretto ostavlja 30 škuda za izgradnju oltara u crkvi Gospe od Šunja za tada već postojeće raspelo.

 „Nevjerojatno je da je raspelo prošlo dug put brodom od Meksika preko španjolskih luka do Lopuda, i pritom ostalo očuvano. Možete biti zbilja ponosni na svoju kulturnu baštinu“, zaključio je Portsteffen.    


IZ SVIJETA  (KULTURA - ZNANOST - ZANIMLJIVOSTI)

Hrvatska drama "Tri zime" u Madridu prvi put predstavljena na španjolskom jeziku

MADRID - Drama „Tri zime“ hrvatske spisateljice Tene Štivičić predstavljena je u subotu na španjolskom jeziku tijekom Međunarodnog salona kazališne knjige u Madridu, čime se otvorila mogućnost postavljanja predstave u kazalištima zemalja španjolskog govornog područja.

„Odaziv je bio nevjerojatan, iznad svih očekivanja“, rekla je Štivičić za Hinu u kazalištu Valle Inclán u centru grada gdje je održano predstavljanje.

Radnja drame „Tri zime“ odvija se u Zagrebu u tri politički burna vremenska razdoblja 1945., 1990. i 2011. godine prateći zbivanja u obitelji koju povezuju tri generacije snažnih žena.

Drama je premijerno izvedena 2014. godine u londonskom National Theatreu, a 2015. je osvojila nagradu Susan Smith Blackburn koja se dodjeljuje autoricama dramskih tekstova pisanih na engleskom jeziku. U Hrvatskoj i Sloveniji predstava je izvedena 2016.

U Madridu je sada prvi put predstavljen prijevod na španjolskom jeziku „Tres Inviernos“ (Tri Zime).

„Moja drama te drame drugih hrvatskih autora iz zbirke koja je ovdje predstavljena, sada kreću na put po kazalištima i agencijama. Izvedbe, dakle, još nisu zagarantirane“, rekla je Štivičić. „No ključni korak je postojanje kvalitetnog prijevoda i konkretnog izdanja na papiru koje se može distribuirati kroz mrežu kazališnih kontakata“, dodala je.

Međunarodni salon kazališne knjige, održan 19. put u španjolskoj prijestolnici, mjesto je gdje ljudi koji se bave kazalištem mogu doći do novih tekstova. Autorima, pak, otvara mogućnost novog postavljanja predstave.

Na sajmu je predstavljeno posebno izdanje časopisa Croatian Theatre/Teatro Croata u sklopu kojeg je promovirana drama „Tri zime“.

„Toga ne bi bilo bez udruženih napora Nikoline Židek i Željke Turčinović bez kojih vjerojatno za hrvatsku dramu na španjolskom govornom području nitko ne bi čuo“, rekla je Štivičić.

Židek je prevela „Tri zime“ na španjolski jezik, a Turčinović je predsjednica Hrvatskog centra ITI (International Theatre Institute) koji na sajmu u Madridu promovira hrvatske autore te surađuje sa španjolskim autorima.

Štivičić, rođena u Zagrebu, diplomirala je dramaturgiju na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti, a 2004. je magistrirala na londonskom Goldsmith Colleageu na odsjeku za dramsko pismo.

Njene „Tri zime“ priča je koja se odvija kroz kraj Drugog svjetskog rata, nastavlja se kroz ratno raspadanje Jugoslavije početkom 90-ih godina, a završava u vrijeme organiziranja referenduma za ulazak Hrvatske u Europsku uniju.

Služavka s tek rođenom kćerkom, početkom 20. stoljeća, bude pod neutvrđenim okolnostima izbačena iz jedne gospodske kuće. Ta će se kuća tijekom idućih devedest godina pretvoriti u simboličnog protagonista, zajedno sa ženskim potomcima služavke. Njena kćer će ući u kuću kao član vojske koja je pobijedila u Drugom svjetskom ratu, njena unuka će živjeti ondje tijekom domovinskog rata, a njena praunuka će nastojati steći vlasništvo nad kućom vjenčanjem s novim lokalnim bogatašem.

Najavljeno je i prikazivanje predstave u kazalištima u Njemačkoj i SAD-u.


Umro američki jazz trubač Roy Hargrove

WASHINGTON - Američki trubač Roy Hargrove, česti sudionik europskih jazz festivala, umro je u dobi od 49 godina, objavljeno je u subotu na njegovoj Facebook stranici.

"S velikom žalošću i slomljena srca javljamo da je Roy Hargrove preminuo 2. studenoga u dobi od 49 godina", navodi se u objavi na Facebooku.

Trubačev agent Larry Clothier rekao je za radio NPR da je Hargrove imao infarkt nakon hospitalizacije zbog bubrežnih problema i dugogodišnje dijalize.

Roy Hargove je dobitnik dvaju Grammya 1998. i 2003. posebice za suradnju s pijanistom Herbiejem Hancockom.

Hargrove se ubraja se u najistaknutije jazz instrumentaliste i skladatelje. Obrazovanje je stekao je na Berklee College of Music i The NYC New School, a s progresivnim glabenicima Christianom McBrideom, Nicholasom Paytonom i Frankom Catalanom uveo je jazz u modernu glazbu brišući granice između mainstreama i undergrounda, hip-hopa, R&B-a i neo-soula.


Portugalci zabranili divlje životinje u cirkusima

LISABON -  Portugalske vlasti odlučile su do 2024. zabraniti korištenje divljih životinja u cirkuskim predstavama, a zakon, što ga je u utorak navečer usvojio portugalski parlament, oduševio je aktiviste koji se bore za zaštitu životinja.

Zakon se odnosi na lavove, tigrove, slonove, deve, zebre..., a one su samo dio životinja koje novi zakon štiti od života u cirkusima. Riječ je o ukupno oko 1100 životinja koje čine oko 40 životinjskih vrsta.

"Zakon već dugo iščekujemo. Divljim životinjama mjesto nije u cirkusima. Ljudi bi trebali pronaći razbibrigu u drugim stvarima, a da pritom ne pate životinje", rekla je potpredsjednica portugalske udruge za zaštitu životinja, Bianca Santos.

Zakon su zajedničkim snagama izglasali i ljevičari i desničari u portugalskom parlamentu. Portugal je na taj način postao jedna od četrdeset zemalja svijeta koje zabranjuju zloupotrebu divljih životinja u cirkusima. Polovinu zemalja čine zemlje članice Europske unije.

"Parlament je konačno shvatio da veći kavezi, stroža pravila i povećana kontrola ne rješavaju problem životinja lišenih vlastita dostojanstva i svedenih na marionete ", smatra član parlamenta, Andre Silva iz Stranke Ljudi-Životinje-Priroda.

Do 2024. godine vlasnici cirkusa morat će sve divlje životinje u vlasništvu prijaviti u vladin registar, a one će odande biti poslane u prihvatne centre u Portugalu, ali i u svijetu.

Udruga koju čine predstavnici dvadesetak portugalskih cirkusa, novome se zakonu protivi. U priopćenju su objavili kako strahuju da će zakon rezultirati zatvaranjem cirkusa i gubitkom radnih mjesta.

Liječnici u Škotskoj kao „lijek“ pacijentima propisuju boravak u prirodi

GLASGOW - U eri sveopće tehnologije i stalnoj nazočnosti u virtualnom digitalnom svijetu, zbog odvojenosti od prirodnog okruženja došlo je do razvoja niza bolesti. U skladu s tim na otoku Shetland u Škotskoj liječnici su odlučili oboljelima od kroničnih bolesti propisivati boravak u prirodi kao „lijek“.

Nacionalni zavod za javno zdravstvo Škotske zajedno s Kraljevskim društvom za zaštitu ptica (RSPB) udružilo se u akciji promicanja „Recepata prirode“. Liječnici u toj regiji sada službeno svojim pacijentima propisuju provođenje više vremena u prirodi.

RSPB u svojoj službenoj objavi navodi:

Od smanjenja kardiovaskularnih bolesti, visokog tlaka, velikog stresa, visoke agresivnosti i debljine, ova metoda može se koristiti i za liječenje dijabetesa tipa 2 ili potištenosti tijekom oporavka od operacija, a iznova je dokazano kako to pomaže protiv tjeskobe. Štoviše, to je besplatno i svima lako dostupno.

Šetnja od oko 90 minuta u prirodi daleko je bolja za ljudski organizam, posebice mozak, u odnosu na šetnju urbanim područjima. To se prije svega odnosi na teškoće s potištenošću.

Ovim načinom pacijente se želi vratiti u prirodu kako bi se ponovno približili svijetu iz kojeg se tehnologijom i širenjem gradova većina ljudi odvojila.





← Povratak

Komentari

comments powered by Disqus