20:11, 16. Prosinac 2017

kultura...

Kultura 31. svibnja 2017.

Objavljeno: 30.05.2017 u 23:51
Pregledano 204 puta

Autor: Icom, Hina
 Kultura 31. svibnja 2017.

ZAGREB, 31. svibnja 2017. (Icom, Hina) - Pregled vijesti iz kulture:


Državni arhiv u Zagrebu proslavio 110. rođendan


ZAGREB -
Državni arhiv u Zagrebu proslavio je u srijedu 110. rođendan bogatim programom - predstvaljanjem knjige, dodjelom nagrada učenicima i prikazivanjem arhivskih filmova o gradu slavljeniku i time se uključio u obilježavanje Dana grada Zagreba.

Ravnateljica Državnog arhiva u Zagrebu dr. Živana Heđbeli podsjetila je kako, uz 110. rođendan, Državni arhiv u Zagrebu obilježava i sedam desetljeća obitavanja na istoj adresi - u gornjogradskoj palači Erdödy-Drašković.  

Kako je istaknula Heđbeli, ova proslava dio je niza događanja koja će tijekom ove godine javnosti približiti djelatnost toga arhiva. Objasnila je da je riječ o arhivu koji ima ogromnu građu upravo o djelatnosti grada Zagreba pa je i središnja proslava njegove 110. obljetnice i povezana s Danom grada Zagreba.

Državni arhiv u Zagrebu uvodi i 'nove tradicije', posvjedočila je ravnateljica i rekla kako je jedna od njih suradnja s mladim zagrebačkim kiparima pa je tako Arhivu ove godine svoje radove pod nazivom "Poezija prirode" posudila i izložila mlada kiparica Ida Blažičko, dvostruka doktorica kiparstva.



Knjiga o radu Narodnog odbora grada Zagreba od 1945. do 1963.

Viši arhivist u Državnom arhivu u Zagrebu Damir Validžić uglavnom radi na arhivskim fondovima gradske uprave nakon Drugoga svjetskog rata i autor je publikacije "Narodni odbor grada Zagreba 1945.-1963.".

Objasnio je kako je zapravo riječ o obavijesnom pomagalu za arhivski fond "Narodni odbor grada Zagreba" i dodao kako je mlađima možda nepoznata terminologija "narodni odbor", te da je taj termin ono što je danas Gradska skupština i gradonačelnik, odnosno predstavničko i izvršno tijelo, te upravna tijela u razdoblju nakon Drugoga svjetskog rata.

Validžić je rekao da je u tom razdoblju nastalo raznovrsno arhivsko gradivo jer su kroz upravna tijela 'pokrivene' najraznovrsnije funkcije u gradu - od industrije, obrta, prometa pa do društvenih djelatnosti - zdravstva, socijalne skrbi i kulture, te čitav niz posebnih funkcija koje su djelovale u to vrijeme, kao što su bile komisije za ratnu štetu i eksproprijaciju.

Istaknuo je kako ovim obavijesnim pomagalom, kao i ostalim obavijesnim pomagalima, Arhiv želi korisnicima približiti gradivo, prvenstveno povjesničarima. Ali, dodao je Validžić, ne odnosi se to isključivo na povjesničare, već i na obične građane kojima ova obavijesna pomagala mogu poslužiti za ostvarivanje nekih njihovih prava, kao što je građevinska dokumentacija, razni imovinsko-pravni postupci - nacionalizacije, konfiskacije, eksproprijacije.



Nagrađeni srednjoškolci koje zanimaju arhivi u kategoriji eseja i stripa  

Prigodne nagrade dobilo je dvoje srednjoškolaca pobjednika natječaja o temi "arhiv/arhivsko gradivo/arhivist" koji je bio raspisan u dvije kategorije. Nagrade su tako primili - u kategoriji esej Lucija Lobor, učenica 1.d. razreda Upravne škole Zagreb koja je esej napisala pod mentorstvom profesorice Andree Muženić-Vidak, te Valentino Mirt, učenik 2.c razreda Škole za medicinske sestre Vrapče u kategoriji strip koji je tematizirao pitanje - ima li u arhivu išta zanimljivo, a mentor mu je bio profesor Josip Mihaljević.

Prikazana su i dva dokumentarna filma Zagreb filma - "Kamerom kroz Zagreb" Srećka Weyganda iz 1957. i Zagrebačke paralele autora Branka Majera iz 1962.

Uzvanike je pozdravio i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, a uz svečanost organizirana je i prigodna prodaja izdanja Državnoh arhiva u Zagrebu. Središnja proslava bit će u srijedu navečer 'zaokružena' koncertom "Kraljeva ulice" koji Arhiv daruje Zagrepčanima i njihovim gostima koje je ravnateljica Heđbeli srdačno pozvala na koncert.

Gradsko poglavarstvo osnovalo je 11. svibnja 1907. Gradsku knjižnica i muzej u čijem je sastavu bio i Arhiv grada Zagreba. Uprava nad Arhivom bila je povjerena Društvu "Braća Hrvatskoga Zmaja" koji je i potaknuo njegovo utemeljenje.

Na kraju Drugoga svjetskog rata, gradivo nastalo radom Poglavarstva slobodnoga kraljevskog grada Zagreba (1242. – 1850.) bilo je u pologu u Zemaljskom arhivu, a veći dio gradiva nastalog radom Gradskog poglavarstva Zagreb (1850. – 1945.) nalazilo u Gradskoj vijećnici u neprikladnim i vlažnim prostorima, nesređeno i nepopisano. Tijekom godina novonastale gradske upravne jedinice stvarale su svoje priručne pismohrane pa se to gradivo nalazilo u raznim neprimjerenim prostorima pojedinih gradskih ureda, razbacano po cijelome gradu. Zato je Narodni odbor grada Zagreba 11. rujna 1945. osnovao Povijesni arhiv grada Zagreba - Povjerenstvo za uređenje gradske arhivske građe koje je djelovalo u sastavu Prosvjetnog odjela Narodnog odbora grada Zagreba.

Povjerenstvo je 1947. preraslo u Arhiv grada Zagreba i tada su mu dodijeljene na korištenje zgrade na Gornjem gradu u Opatičkoj 29 i Demetrovoj 15. Arhiv je 1993. promijenio ime u Povijesni arhiv u Zagrebu, a 1997. dobio je današnji naziv Državni arhiv u Zagrebu. Grad Zagreb je 1998. godine dodijelio Arhivu na korištenje novi objekt u Aveniji Dubrovnik, a prostor u Demetrovoj zgrade nakon toga koristi Hvatski sabor.



U riječkom Art-kinu ciklus turskog filma, program Borders i otvorenje Ljetnog kina u lipnju

 
RIJEKA -
Art-kino Croatia program u lipnju otvara ciklusom turskog filma 1. lipnja komedijom "Aga bez novaca", a tijekom mjeseca će se prirediti filmski segment programa Borders s 13 filmova, otvorit će se Ljetno Art-kino te prikazati niz novih filmskih ostvarenja.

U ciklusu turskog filma, do 4. lipnja još su komedije "Život prema Nadide", "Divan život", drame "Moj dragi brat" i "Džem od smokava" te animirani film za odrasle "Zli mačak Serafettin".

Progam Borders otvorit će projekcija talijansko-šrilankanskog filma "Za sina" uz nazočnost glumca Juliana Wijesekara i producentice Gine Bruno. Borders će trajati od 6. do 11. lipnja.

Ovogodišnju sezonu Ljetnog Art-kina otvorit će premijera dokumentarnog filma Marina Lukanovića "Pijana ulica" snimljenog u središtu Rijeke kao portret male i jedna primjetne uličice. U Ljetno kinu će se predstaviti najbolji animirani filmovi ovogodišnjeg Animafesta i najbolji europski kratki filmovi u programu "Cartoon d'Or".

U Art-kinu prikazat će se novi film Francoisa Ozona "Frantz" o životu i posljedicama rata u malom francuskom mjestu nakon završetka Prvog svjetskog rata. Nadalje, na programu kina su i finski film "Najsretniji dan u životu Ollija Makija", biografska drama o finskom boksaču, "Projekt: Zajedno" o Samiru iz predgrađa Pariza, zaljubljenom u instruktoricu plivanja te "Nakon ljubavi" o bračnom paru koji se rastaje nakon 15 godina zajedničkog života ali prinuđenom živjeti i dalje zajeedno zbog nemogućnosti rješavanja pitanja podjele zajedničke kuće.

Premijerno će se prikazati i dokumentarni film Bernardina Modrića "Ugriz risa" o oslobađanju vojnih skladišta u Delnicama čime je osigurana velika količina oružja i streljiva za hrvatske postojbe na početku Domovinskog rata.



Izložba "Spekulativnost - postdizajnerska praksa ili nova utopija" u Ljubljani


ZAGREB -
Izložba "Spekulativnost - postdizajnerska praksa ili nova utopija", izvorno nastala u organizaciji Hrvatskog dizajnerskog društva i Ministarstva kulture za predstavljanje na prošlogodišnjem Milanskom trijenalu, otvara se 2. lipnja, u prostoru kreativnog centra Poligon u Ljubljani, u sklopu 25. bijenala dizajna BIO.

U kustoskoj koncepciji Ivice Mitrovića i Olega Šurana predstavit će se deset radova i projekata devetero autora, odnosno autorskih tandema koji djeluju u području dizajna, suvremene umjetnosti, kao i na sjecištima disciplina.

Spekulativni dizajn je kritička dizajnerska praksa koja obuhvaća ili je u relaciji s nizom sličnih praksi, poput kritički dizajn, dizajn fikcija, dizajn budućnosti, antidizajn, radikalni dizajn, propitkujući dizajn, diskurzivni dizajn, kontradiktorni dizajn, futuristička imaginacija, umjetnički dizajn, tranzicijski dizajn.

"Riječ je o diskurzivnoj djelatnosti utemeljenoj na kritičkom razmišljanju i dijalogu koja propituje dizajnersku praksu i njegovu modernističku definiciju, no proširuje kritičku praksu korak dalje, prema imaginaciji i vizijama mogućih scenarija", ističe se u najavi izložbe.

"Recentni primjeri spekulativne dizajnerske prakse u hrvatskom su kontekstu rijetki, nije vidljiva ni neka snažna povijesna referenca i kontinuitet ovakve prakse u lokalnom kontekstu, pa je cilj projekta bio na jednom mjestu prikazati i kontekstualizirati relevantne suvremene spekulativne radove hrvatskog konteksta koji, iako često sami sebe tako ne nazivaju, spadaju u područje spekulativnog dizajna", dodaje se.

"Novi dizajneri" djeluju na rubovima tradicionalno shvaćenih disciplina, brišući njihove granice i povezujući se s različitim područjima znanosti, prije svega računalne znanosti i inženjerstva, sociologije, psihologije, arhitekture, a u posljednje vrijeme sve više i s biotehnologije, sve u cilju kritičke refleksije razvoja i uloge tehnologije u društvu.

Na izložbi će se predstaviti Lina Kovačević, projektom "Set za romantičnu on-line večeru" (2011.), Robert Čanak radom "Hibridni zaljev – Iskapanje budućih identiteta" (2014.), Anselmo Tumpić radom "Tateye" (2010.), Nikola Bojić radom "Praznina u ulici Felton" (2014.), Nikola Bojić i Damir Prizmić radom "USB killer" (2016.) te Ivica Mitrović i Oleg Šuran, radovima "Eutropia" (2014.) i "Južnjačka utjeha" (2016.).

Tu su i projekti "Man-Machine Affairs" (2011.) Nine Bačun i Andersa Mellbrata i "Zatvorena zbilja: Embrio" (1999. – 2000.) Andreje Kulunčić u koautorstvu s Gabrijelom Sabol, Matijom Pužarom, Trudy Lane i Ivom Martinovićem te rad "Parfem" (2006.) Silvija Vujičića.

Kako se napominje u najavi, zajedničko tim radovima je da ne postoji neki specifični ili distinktivni pristup spekulativnoj praksi, već je, zapravo, on refleksija globalnog utjecaja, pristupa i metodologija.

Taj je projekt nastavak istraživanja započetog izložbom Dizajn fikcija: Eutropija – Uvod u spekulativnu dizajnersku praksu, održanom u galeriji Hrvatskog dizajnerskog društva u svibnju 2015. godine.



Tri hrvatska filma na prestižnom festivalu u Karlovim Varima


ZAGREB -
Za natjecateljski program jednog od najstarijih i najprestižnijih europskih filmskih festivala, Međunarodni festival u Karlovim Varima, koji će se održati od 30. lipnja do 8. srpnja, izabrana su i tri hrvatske produkcije i koprodukcije - "Moj život bez zraka" Bojane Burnać, "Muškarci ne plaču" Alena Drljevića i "Dede" Mariam Khatchvani.

Dugometražni dokumentarni film "Moj život bez zraka" Bojane Burnać priča je o rekorderu u ronjenju na dah Goranu Čolaku, užicima i životnim rizicima maksimalnog držanja daha.

"To nije sportski dokumentarni film, već poetični prikaz osobnog iskustva vrhunskog sportaša, koji čini sve da bi bio najbolji na svijetu", ističe se u najavi Hrvatskog audiovizualnog centra.

Film je imao svjetsku premijeru na prestižnom festivalu Hot Docs u Torontu, dok će prikazivanje u natjecateljskom programu dokumentarnog film na Međunarodnom filmskom festivalu u Karlovyim Varyima biti njegova europska premijera.

U službenu natjecateljsku selekciju jednog od najstarijih i najprestižnijih europskih festivala uvrštena je i manjinska hrvatska koprodukcija "Muškarci ne plaču", dugometražni igrani prvijenac bosanskohercegovačkog redatelja Alena Drljevića.

Bit će to svjetska premijera filma o susretu veterana triju zaraćenih vojski s područja bivše Jugoslavije, koji promišlja mogućnost praštanja drugima.

Scenarij su napisali Alen Drljević i Zoran Solomun, a u glavnim ulogama su Emir Hadžihafizbegović, Leon Lučev i Boris Isaković. Hrvatski koproducent filma je Produkcija Živa.

U festivalskom natjecateljskom programu "East of the West" svjetsku premijeru će imati i dugometražni igrani prvijenac "Dede" gruzijske redateljice Mariam Khatchvani, također nastao kao hrvatska koprodukcija (MP filmska produkcija).

Kroz priču o mladoj Dini koja živi u udaljenom planinskom selu kojim vladaju stoljetne tradicije, redateljica u tom filmu istražuje koja se cijena mora platiti za kršenje pravila i tradicije.

Na festivalu u Karlovim Varima godišnje se prikaže više od 200 najnovijih filmskih naslova, a u prosjeku ga prati oko 500 akreditiranih novinara iz cijelog svijeta.



Festival Fiumare: Najizvornija tradicijska barka - krčka pasara "Bodulka"


RIJEKA –
U sklopu Kvarnerskog festivala mora i pomorske tradicije – Fiumare 2017., na riječkom Korzu su u srijedu izložene tradicijske barke, a najizvornijom barkom festivala proglašena je krčka pasara „Bodulka“.

 Najizvornija barka, manja pasara izgrađena 1970. godine, odabrana je među sedam izloženih, a ocjenjivali su se - tradicijski trup, tradicijska jedra i konopi.

 U sklopu Festivala Fiumare, koji će sutra biti svečano otvoren, na Korzu je danas otvorena i izložba „Krčka jedra – 20 godina tradicijskog jedrenja“, na kojoj su izložene fotografije raznih autora iz fundusa krčkog Jedriličarskog kluba „Plav“.

  U izlozima glavne zgrade riječke gradske uprave otvorena je i izložba „Hrvatske tradicijske barke“ autora Boška Lučeva.

  U gradskoj vijećnici potom su predstavljeni ostvareni i novi projekti u sklopu europskog projekta „Mala barka“: projekti Muzeja mora u Mošćeničkoj Dragi, Muzeja mora i maritimne baštine u gradu Krku i Vele barke u Malinskoj.

 Kvarnerski Festival mora i pomorske tradicije - Fiumare, raznim događanjima i sadržajima podsjeća na prošlost Rijeke, na vrijeme od prije stotinjak godina kada je prostor uz riječki Mrtvi kanal bio mjesto svakodnevnog i intenzivnog trgovanja.

 

FEKP – Hassan Blasim: Najveći suvremeni arapski pisac gost Zagreba i Rijeke


ZAGREB - Pisanje je prvenstveno umjetnost koja se s vremenom pretvara u potragu za odgovorima na temeljna identitetska pitanja koja, smatra istaknuti iračko-finski književnik Hassan Blasim, piscu pomaže premostiti jaz između "idealnog svijeta znanja" i stvarnosti koja ga okružuje.

Pisac kojega je The Guardian proglasio najvećim živućim piscem arapske proze, Blasim je jedan od istaknutih inozemnih gostiju 16. izdanja Festivala europske kratke priče koji se održava u Zagrebu i Rijeci od 28. svibnja do 2. lipnja.

"Kad si mlad, počneš od ljubavi prema književnosti, ne razmišljaš o pisanju kao terapiji, to je hobi koji počinje od sna. Za nas koji smo počeli mlađi, pisanje je prvenstveno umjetnost, mi smo umjetnici koji se igramo", kazao je pisac u razgovoru za Hinu.

"Potom se počnu javljati velika identitetska pitanja – o razlikama među ljudima, ljubavi, miru. Kad odrasteš i sagledaš stvarnost, vratiš se na teška pitanja: zašto je Amerika bombardirala Irak, zašto izbjeglice odlaze, što je kapitalizam. Književnošću prorađuješ fundamentalna pitanja o životu, tragaš za istinom… i to je za pisca velika unutarnja borba. Počneš s tom romantičnom idejom, vidiš svijet kao nevjerojatno mjesto, a onda počneš kopkati po tim osnovnim ljudskim pitanjima", dodao je.

Pisci su se dugo klonili razmišljanja o nama samima, no danas su nam više nego ikad potrebni pisci i aktivisti; ne u smislu da pišu propagandne tekstove, već da koriste maštu kao alat, jer baš to svijetu danas treba – nova ideja, smatra Blasim.

Rast nacionalizma u Europi zastrašujuća je pojava koja služi kao pokazatelj da smo prestali zamišljati svijet, nemamo novih ideja – zapeli smo između ljevičarskih i desničarskih ideja. "Umjetnici moraju progovarati o tome, biti aktivni u društvu, ne moraju biti političari, ali bi trebali biti aktivisti, jer su dio tog društva", rekao je.

Hassan Blasim rođen je 1973. u Bagdadu gdje je i studirao na Akademiji filmskih umjetnosti. Njegova prva zbirka kratkih priča "The Madman of Freedom Square" (2009.) nominirana je za nagradu Independent Foreign Fiction za 2010. godinu, dok je njegova druga zbirka, "Irački Krist" (2013.) istu nagradu 2014. i osvojila, kao prva knjiga na arapskom jeziku i prva zbirka kratkih priča u povijesti nagrade.

Izbor priča iz obje zbirke objavljen je 2014. u SAD-u pod naslovom "The Corpse Exhibition", a knjiga je kasnije izabrana među deset najboljih knjiga 2014. godine u izboru časopisa Publishers Weekly. Napisao je i dramu "The Digital Hats Game", premijerno izvedenu u ožujku 2016. u Kazalištu Telakka u Finskoj.

Blasimova su djela prevedena (ili se prevode) na dvadesetak jezika. No, počeci su bili teški: "The Madman of Freedom Square" objavljen je 2012. na arapskom jeziku u žestoko cenzuriranoj verziji te je odmah po objavljivanju zabranjen u Jordanu a na svakom književnom sajmu u nekoj od arapskih zemalja, bilo je zabranjeno izlaganje njegove naslovnice.



Arapski se svijet brzo mijenja


Pisac ističe kako na samim počecima nije razmišljao ni o prijevodima ni o stranoj publici; nitko ga nije htio objavljivati jer koristi rječnik ulice i zato što su mu priče pune antireligijskih elemenata, a njegova knjiga "The Madman of Freedom Square" ni cenzurirana nije bila lako probavljiva za arapski svijet.

No, taj se svijet jako brzo mijenja, ističe: "Da, bombardiranja postoje, ali sam, primjerice, 2014. uspio sve svoje priče objaviti na arapskom bez imalo cenzure i moja je knjiga sad u svim arapskim zemljama i u knjižnicama, i to je ogromna promjena", rekao je.

"Valjda smo nešto naučili iz sveg tog nasilja, ono je srušilo mnoge tabue o islamu, o tome kako je potrebno razdvojiti religiju od politike. Prije se o tome nije pričalo i još uvijek je potrebno puno posla, ali ljudi su počeli razmišljati o promjenama. Prije je internet bio kontroliran, a sada nakon pada diktatura nema takve kontrole i mladi ljudi putem interneta vide kakav je životu u Europi, u Kini, više ne misle da je to vražji svijet. Arapski svijet postaje otvoreniji", ocijenio je.

Sve to testirat će, kako je rekao, svojom sljedećom knjigom, koja će biti roman ili kratka priča a s kojom planira "ići još jedan korak dalje, postaviti čitateljima izazov, pomalo šokirati".



Književnost kao dom


Blasim je Irak napustio 1999., da bi 2004., preko Kurdistana, Turske i Bugarske, stigao u Finsku, gdje i danas živi. Pišući o kaosu zemlje koju je napustio, u svojim pričama miješa realizam i hiperrealizam, "kombinira užas i okrutnosti s poezijom nadrealnog".

"Kad pišem, ne razmišljam o tim etiketama, 'magijskog realizma' i slično, je li to realizam ili nije, forma koja proizlazi iz mene rezultat je životnog iskustva ali i književnosti koju volim čitati, stoga je taj stil vrlo osoban", rekao je.

Od njegove šeste godine, pa sve dok nije napustio Irak, zemljom je bjesnio rat – to ga je obilježilo, kaže Blasim, kao i to što je bio ilegalni izbjeglica. "Tako da posuđujem iz tih iskustava, ne razmišljam toliko o stilu, već se uvijek nastojim poigrati s kritičarima, i napisati dobru priču", pojasnio je.

U godinama koje je proveo u egzilu shvatio je da je odlaskom dobio puno više nego što je izgubio.

"Ljudska bića oduvijek su bila nomadska, uostalom, imaš samo taj jedan život i trebaš odgonetnuti odgovore na pitanja koja si postavljaš: što je to egzil, što ja tu radim i slična. A onda sam shvatio, svijet je za mene hotel, imam jednu sobu u Bagdadu, drugu u Helsinkiju, treću u Zagrebu, to pomaže da nastaviš a da ne razmišljaš stalno kako ti nedostaje domovina", rekao je Blasim.

Ipak, njegovi su likovi i dalje Iračani, "jer pišeš o onome što poznaješ, o djetinjstvu", mada je u novoj knjizi uveo i jedan finski lik, "jer ipak sam već 12 godina u Finskoj i smjestio sam se tamo".

"No, jednom kad napustiš zemlju, odustaneš i od te ideje o domu i domovini koju imaš iz djetinjstva. Kad odeš, odustaneš od toga, no iako izgubiš jedno mjesto, dobiješ sto drugih. Iz toga sam dobio više nego što sam izgubio, zato kažem da mi je književnost na neki način spasila život. U Sofiji sam radio kao rob u restoranu, no i tamo sam pisao; pisao sam svaki dan i u izbjegličkom logoru u Mađarskoj, književnost mi je omogućila novi dom, gdje god sam bio", istaknuo je.



Sličnosti među nama veće su od različitosti


Humor u njegovim pričama služi kao "šaka u lice, direktan udarac kojim želi suočiti ljude s istinskim hororom - licem u lice", "jer ponekad, ako ga prekriješ drugim stvarima, ljudi tragediju ne shvaćaju ozbiljno".

"Mi danas imamo jedan tsunami slika, poplavu slika, od medija do društvenih mreža. Slika je izgubila svoju moć i ne dira nas više toliko, kao što je primjerice bio slučaj sa slikama koje su stizale iz Vijetnamskog rata. Danas viđamo fotografije djece izbjeglica utopljenih u moru i to se u medijima gotovo pretvara u fikciju, što je zabrinjavajuće. I zato je književnost danas potrebna da ispriča priču o toj slici, da se vrati unatrag i ispriča istinu o tim slikama", smatra.

On sam piše tako da vizualnome posvećuje veliku pozornost, a dok piše ne čita puno, već gleda puno filmova i to mu puno pomaže u procesu stvaranja literarnih slika.

"Želim da čitatelji uživaju u mojoj igri i mislim da je pisac poput dizajnera video igre, iz toga proizlazi taj brzi ritam i filmičnost. Jako volim video igre, a ako se ljudima sviđa tvoja igra, užive se u nju i počnu razmišljati; a uz to vodim brigu o slici i o ritmu", rekao je.

Nazivaju ga "iračkim Irvinom Welshom", a njegovu prozu kritika opisuje kao posljedicu sudara dvaju svjetova, gdje magična i mitska bića žive rame uz rame s ubojicama, izbjeglicama i ljudima koji jednostavno žele voditi dostojanstven život. Priče su to neugodne, groteskne, morbidne, prepune krvi, klanja, ali i nevjerojatne topline, humanosti i magičnosti.

"Za mene je moć književnosti ovo: kad čovjek iz nekog sela u Iraku sjedi i čita bilo koju knjigu i uživa u njoj, tako i u Hrvatskoj, i u Argentini… to je moć umjetnosti. Danas mnogo govorimo o različitostima kultura, no još su veće sličnosti među nama. A još je važnije da pomoću književnosti znamo da nismo sami, od pračovjeka do danas, teme su iste, ljubav, rat, mir. Moć književnosti je da podsjeti ljude da su različiti dijelovi čovječanstva sličniji nego što se čini. A danas nam je to potrebnije nego ikad", rekao je pisac.



U srijedu u Zagrebu, u četvrtak u Rijeci


Iako prvenstveno kratkopričaš, Blasim ističe kako nema ekskluzivnu literarnu formu: piše i pjesme i filmske kritike, te je napisao i jednu dramu, a još uvijek piše samo na arapskom.

"Na zapadu sam poznat po kratkim pričama, no ja imam i dvije zbirke pjesama – one su samo na arapskom i ne želim da budu prevedene, jer bi ih bilo teško prevesti, zapravo su rap u stihu, ljutite pjesme, što bi bilo teško prenijeti. Radim i filmove, prošle godine napravio sam predstavu za kazalište koja je bila uspješna u Finskoj", kazao je.

"Volim se prebacivati iz forme u formu jer o formi ni ne razmišljam puno - meni je važno ispričati priču, u kojoj god formi, bilo da je kazalište, film ili književnost. Tehniku se može naučiti, no potrebna ti je dobra priča. Plus, dosadi mi jedna forma pa se prebacim na drugu, treba si postavljati izazove", dodao je pisac, koji ističe kako, i u životnom smislu, igra više od jedne uloge: želi biti i umjetnik i aktivist istodobno.

To mu je, na neki način, ponajviše uspjelo s dramom "The Digital Hats Game", njegovom prvom i jedinom dosad, čiji su glavni likovi aktivisti, ljudi koji pokušavaju izazvati promjene u svijetu naoružani digitalnim oklopima.

"Nacionalizam je u Europi ponovno u porastu, neonacisti marširaju gradom, posvuda se to vidi. Kažem svojim prijateljima u Finskoj da ne možemo samo obilaziti galerije, piti vino i gledati umjetnost, moramo nešto činiti", istaknuo je Blasim.

Ipak, Europa je jaka, smatra, mnogo je miroljubivih ljudi i zato još uvijek ima vjeru u nju. "Ono što me najviše oduševljava u Europi je činjenica da je znanje izgradilo društvo; nakon Drugog svjetskog rata, kako se razvilo obrazovanje, ravnopravnost, to se sve dogodilo zahvaljujući znanju. Na kraju, morali bismo paziti da se povijest ne ponovi, no ipak imam vjere u Europu, dijalog je potreban, čak i s ekstremistima, uvijek postoje mirovna rješenja", zaključio je.

Blasim nije nepoznat hrvatskoj publici – na FEKP-u je već gostovao 2013., a trebao je doći i prošle godine i predstaviti hrvatski prijevod svoje knjige "Irački Krist", objavljene u izdanju Frakture i prijevodu Mihaele Velina, ali se u posljednji trenutak morao ispričati.

Zbirka je najavljena kao sjajno i uznemirujuće štivo sastavljeno od 14 kratkih priča smještenih u poslijeratni, poslijesadamski Bagdad 2003., pun krvavih prizora, seksa, nasilja, bogohuljenja i patnje.

Autor će ju predstaviti u srijedu u zagrebačkom Kaptol Boutique Cinema, a dan kasnije, u četvrtak, sudjelovat će u riječkom dijelu festivalskog programa čitanjem u botelu Marina.



FEKP – "Sida" Ivana Zrinušića najbolja priča 16. FEKP-a

 
ZAGREB - Priča "Sida" osječkoga autora Ivana Zrinušića, koja nudi drugačiji pogled na razdoblje postjugoslavenske tranzicije, proglašena je u utorak navečer u Zagrebu najboljom kratkom pričom ovogodišnjeg natječaja Festivala europske kratke priče (FEKP) i Centra za kreativno pisanje (CeKaPe).

O pobjedniku natječaja 16. FEKP-a "Različitost: slobodna tema", vezanu uz propitivanje granica na različitim razinama – fizičkim, emotivnim, iskustvenim, spolnim, rodnim, generacijskim, klasnim te književnim, odlučivao je peteročlani žiri koji su činili književni kritičar Stjepan Balent kao predsjedavajući, te kao članovi Andrija Škare, Korana Serdarević, Sven Popović i Vladimir Arsenić.

Ove su godine na natječaj pristigle 232 priče. Natječaj i proces odabira provodio se tajno – rukopisi su pristigli pod šiframa, a prvonagrađena priča, kako se ističe u objašnjenju žirija koje su na proglašenju u Teatru &TD pročitali Škare i Serdarević, izdvojila se iz korpusa pristiglih priča suvereno vođenom naracijom, upečatljivošću prikazanih likova i zaokruženošću.

"Autor u njoj nudi drugačiju perspektivu na tematiku postradnih, postraumatskih i postranzicijskih priča prostora bivše Jugoslavije", smatra žiri.

Ivan Zrinušić objavljivani je autor, višestruki finalist natječaja Na vrh jezika (poezija), Sedmica i Kritična masa (proza) i Crna ovca (proza). Dosad je objavio "Netko nešto ništa" (2010.), "Bilirubin" (2011.), "Vidiš kako je lijepo" (2012.), "Tri mrava" (2013.), "Najbolje je da se ne javljaš" (2014.), "Mrtvom je jasno" (2017.). Živi u Osijeku.

Sve priče koje su ušle u uži izbor, njih deset, bit će od srijede dostupne na web stranici 16. FEKP-a.

Prvonagrađenom je autoru pripala nagrada u obliku dva tjedna boravka u baltičkoj rezidenciji za pisce Ventspils u Latviji a čitanje pobjedničke priče uveličat će završnu večer festivala u Gradskom kazalištu Gavelli u petak 2. lipnja.

Drugonagrađena je priča "Ja, dželat" Srđana Miljevića iz Beograda. Autor je dobio petnaestodnevni boravak u splitskoj rezidenciji za pisce u organizaciji udruge Kurs.

Treću nagradu, pohađanje ljetne škole pisanja CeKaPe-a u Gorskom Kotaru, dobila je Zvjezdana Jembrih iz Zagreba za priču "Danica".

Proglašenju dobitnika prethodilo je večernje čitanje u kojemu su sudjelovali iračko-finski pisac i redatelj Hassan Blasim, angolski književnik s brazilskom adresom Ondjaki, najznačajniji suvremeni portugalski pisac José Luís Peixoto, australsko-britanski književnik i dobitnik Bookera DBC Pierre, te Rosa Montero, jedna od najcjenjenijih suvremenih španjolskih autorica.

Riječ je o čitanim i nagrađivanim piscima, dobitnicima najznačajnijih svjetskih književnih nagrada – od nagrade Man Booker, preko nagrade Planeta i Independent, pa sve do ostalih uglednih priznanja za književnost, čija su djela prevođena u svijetu.

Zagrebačkoj su se publici predstavili kroz kratke razgovore s moderatorima u kojima su se dotakli svojih književnih interesa i literarnih opusa, a svatko je pročitao po jednu ili više kratku priču.

Ove je godine festivalska tema "Luka Europa", o Europi kao mjestu susreta sličnosti i razlika, o kojoj su gostujući autori govorili u kontekstu vlastitog spisateljskog iskustva.



Počinje program u Rijeci

Festivalski se program u srijedu nastavlja razgovorima u Kaptol Boutique Cinema, gdje će Hassan Blasim, kojega je Guardian proglasio "vjerojatno najvećim živućim piscem arapskog jezika", u razgovoru s književnikom Zoranom Ferićem predstaviti svoju zbirku "Irački Krist", nakon čega će o novom uzletu hrvatske kratke priče u programu "Napisano u Hrvatskoj" govoriti Nikola Leskovar, Natalija Miletić, Valent Pavlić i Nora Verde.

U srijedu počinje program i u partnerskom gradu Rijeci, gdje će u tamošnjem Caffe baru Tor riječke autorice Tea Tulić i Željka Horvat Čeč s moderatoricom, književnom teoretičarkom Marijom Ott Franolić razgovarati o ženskom pismu i rodnoj poziciji u književnosti.

U Botelu Marina čitat će Senko Karuza (Hrvatska), Rosa Montero (Španjolska), Bronka Nowicka (Poljska), Ondjaki (Angola/Brazil), DBC Pierre (Australija/Velika Britanija) i Igiaba Scego (Italija).


U zagrebačkom HNK praizveden balet "Gospoda Glembajevi"

ZAGREB - Najpoznatije dramsko djelo Miroslava Krleže "Gospoda Glembajevi" dobilo je u utorak navečer na pozornici zagrebačkoga Hrvatskog narodnog kazališta i svoju baletnu inačicu u režiji i koreografiji Lea Mujića.

Balet se izvodi uz glazbu Ludwiga van Beethovena i Sergeja Rahmanjinova, po izboru koreografa Lea Mujića, koji je i autor libreta. Dramaturški suradnik na predstavi je Ivan Leo Lemo, a umjetnički savjetnik Vlaho Bogišić. Krležina drama praizvedena je na pozornici HNK g. 1929. i već je na prvoj izvedbi doživjela velik uspjeh te postala jedna od najizvođenijih Krležinih drama.

Baletna priča, koju je premijerna publika sinoć ispratila ovacijama, osim na dramu, oslanja se i na prozu o Glembajevima te počinje puno prije osnovne dramske priče. Publika upoznaje obiteljske stvari iz skrivene prošlosti uspješne bankarske obitelji čiji raspad počinje na sam tridesetogodišnji jubilej osnutka Banke Glembay. U palači staroga Glembaja, osnivača banke i glave obitelji, okuplja se cijela obitelj, dolazi odbjegli sin Leone, koji je umjestvo bankarstvo odabrao slikarstvo te se sukobljava s ocem. Stari Glembay umire, a u obitelji koja se nađe na rubu bankrota počinju se razotkrivati dobro skrivane tajne…



IZ SVIJETA - (KULTURA - ZNANOST - ZANIMLJIVOSTI)

Hrvatska umjetnost u Sofiji

SOFIJA - Hrvatski ministar vanjskih i europskih poslova Davor Ivo Stier, drugog dana službenog posjeta Bugarskoj, otvorio je u utorak u Sofiji izložbu "Hrvatska umjetnost u XX. i XXI. stoljeću“ Gradskog muzeja Varaždin (GMV) rekavši da je ona odlična prilika da se u toj zemlji prikaže hrvatska kultura i umjetnost. U Nacionalnoj galeriji u Sofiji, jednoj od najvažnijih bugarskih kulturnih ustanova, predstavljene su slike i skulpture više desetaka ponajboljih hrvatskih autora, čija se djela nalaze u fundusu Galerije starih i novih majstora GMV-a.

"Zahvaljujući muzeju grada Varaždina i dobroj suradnji s Ministarstvom kulture te našem veleposlanstvu ovdje u Bugarskoj zajedničkim snagama i naporima danas smo otvorili ovu izložbu", izjavio je Stier, ističući da izložba obilježava i 25. godišnjicu uspostave diplomatskih odnosa između Bugarske i Hrvatske. Riječ je o 81 umjetnini koje su dio spomenutog fundusa koji čuva više tisuća djela razvrstana u sedam zbirki.Izložene su 64 slike i 17 skulptura Vlahe Bukovca, Otona Ivekovića, Ljube Babića, Vladimira Becića, zatim Miljenka Stančića, Ive Režeka, Borisa Švaljeka, Nenada Opačića, do Vatroslava Kuliša.



Počela peta sezona Kuće od karata


NEW YORK - Hvaljena američka serija "Kuća od karata" u produkciji Netflixa vratila se ne ekrane u utorak u svojoj petoj sezoni.

Kevin Spacey ponovo igra beskrupuloznog američkog predsjednika Franka Underwooda, koji nije prezao ni od čega kako bi se domogao Ovalnog ureda.

Potankosti iz pete sezone serije, koja je dosad osvojila šest Emmyja i dva Zlatna globusa, Netflix u skladu sa svojim običajem nije unaprijed objavio.

Ali svi su se pitali koliko će serija biti usporediva s političkom stvarnošću koju nitko nije očekivao - vladavinom Donalda Trumpa u Bijeloj kući.

"Ljudi kažu da će Kuća od karata ove sezone biti dosadna, jer kako se možemo nadmetati s onim što se stvarno zbiva. Iskreno, nikad nismo bili mjerodavniji", izjavio je Kevin Spacey nedavno.  



Oliviji Newton - John se vratio rak

 
LOS ANGELES - Zvijezda "Briljantina" Olivia Newton - John rekla je u utorak da joj se rak dojke vratio i proširio na križa.

Newton - John (68) koja od 1992., kada joj je prvi put dijagnosticiran rak, promiče zdrav život i pomaže medicinska istraživanja, ići će na zračenje i vjeruje da će se potkraj godine vratiti nastupima, rekao je njezin agent u priopćenju.

"Nakon savjetovanja s liječnicima, terapeutima za prirodno liječenje i medicinskim timom u mom centru za istraživanje i liječenje raka Olivia Newton - John u Melbourneu u Australiji odlučila sam o načinu liječenja", rekla je Newton - John.

U priopćenju se navodi da pjevačica "Physicala" odgađa turneju planiranu u lipnju u Sjedinjenim Državama i u Kanadi.

"Bolovi u leđima zbog kojih je odgodila prvi dio koncertne turneje povezani su s rakom dojke koji se proširio na križa", navodi se u priopćenju objavljenom u utorak.

Newton - John koja je rođena u Velikoj Britaniji a odrasla u Australiji, počela je karijeru pop hitovima "If Not for You" i "I Honestly Love You".

Svjetsku slavu stekla je 1978. glazbenim filmom "Briljantin" u kojemu je nastupila s Johnom Travoltom.

Nakon dijagnoze raka prije 25 godina osnovala je zakladu za istraživanje i liječenje raka i organizira kampanje protiv zlostavljanja životinja.


Lijepi znanstvenici pobuđuju veće zanimanje, ali manje im se vjeruje - studija


WASHINGTON - Znanstvenici ugodne vanjštine pobuđuju veći interes za svoj rad, ali njihovi manje privlačni kolege čine se uvjerljiviji i njihovim su rezultatima ljudi skloniji više vjerovati, pokazuje studija provedena na Cambridgeu.

"Čini se da se publika rukovodi izgledom kao referencom pri odabiru i ocjenjivanju znanstvenih informacija", rekao je Will Skylark s katedre za psihologiju na tom britanskom sveučilištu.

"Ne znamo još u kojoj mjeri taj čimbenik utječe na širenje i prihvaćanje znanstvenih koncepata u javnosti, no s brzim razvojem vizualnih medija to bi moglo imati sve više utjecaja", rekao je Skylark, voditelj studije predstavljene u časopisu PNAS (Proceeding of the National Academy of Sciences of the Unites States of America).

Autori su proveli šest odvojenih studija kako bi odredili na koji način tjelesni izgled znanstvenika utječe na percepciju njihovih radova u javnosti.

Ispitali su 3700 osoba u dobi od 18 do 81 godine u Sjedinjenim Državama i Velikoj Britaniji.

Lica znanstvenika odabrali su nasumce s raznih ustanova i iz različitih disciplina, od fizike do genetike.

Ispitivači su zamolili sudionike ankete da ocjene privlačnost tih različitih lica. Također su ih zamolili da ocijene je li riječ o osobama kojima se može vjerovati na području kojima se bave.

Usporedbom podataka prikupljenih iz različitih skupina, autori su ocijenili da je javnost zainteresiranija čuti više informacija od fizički privlačnih znanstvenika.

Ispitivači su uočili općenito da su nešto manji interes budile žene znanstvenice, ali nisu uočili nikakvih razlika na osnovi rase.

No kada su ispitanici trebali odgovoriti na pitanje o važnosti znanstvenih ispitivanja, većina je odabrala radove fizički "običnih" znanstvenika.  

"Znamo na temelju studija da se uspjeh u politici može predvidjeti na temelju fizičkog izgleda i da na javnost fizički izgled može utjecati više nego sadržaj izlaganja i željeli smo doznati vrijedi li to i za znanstvenike", napisali su autori studije.

"Naši rezultati pokazuju da je znanost društvena aktivnost koja također ovisi o izgledu lica na način da može umanjiti stajališta javnosti i vlade prema važnim znanstvenim pitanjima kao što su klimatske promjene i biotehnologija", zaključili su.



Googleov novi servis automatski dijeli fotografije

 
MOUNTAIN VIEW  - Tvrtka Google razvila je sučelje koje automatski šalje fotografije ljudima koji su na njima prikazani.

Sučelje će biti sposobno identificirati prijatelje i članove obitelji koristeći se prepoznavanjem njihovih lica.

Korisnici će imati mogućnost da dopuste automatsko dijeljenje fotografija. Ako to ne žele primat će upit drugih ljudi koji s njima žele podijeliti fotografije.

Inovacije je najavio menedžer Anil Sabharwal na konferenciji Googlea održanoj u Montain Viewuu u Kaliforniji.

Tvrtka je predstavila i Google Lens, novi servis koji prepoznaje sadržaj slika. Taj servis, primjerice, može vas obavijestiti o zgradi ili slici prikazanoj na fotografiji.

 












← Povratak

Komentari

comments powered by Disqus