11:01, 25. Travanj 2019

kultura...

Kultura 23. ožujka 2019.

Objavljeno: 23.03.2019 u 13:20
Pregledano 74 puta

Autor: Icom, Hina
 Kultura 23. ožujka 2019.

ZAGREB, 23. ožujka 2019. (Icom, Hina) - Pregled vijesti iz kulture:


"Eichmann u Jeruzalemu" u ZKM-u, lucidni podsjetnik na zlo koje je u nama

ZAGREB - Predstava "Eichmann u Jeruzalemu", autorski projekt Slovenca Jerneja Lorencija premijerno postavljen u petak u Zagrebačkom kazalištu mladih (ZKM), dokumentaristička je teatarska rekonstrukcija arhitekture zla koja filigranski preciznom raščlambom autentičnih svjedočanstava procesa dehumanizacije i istrebljenja milijuna Židova razotkriva aktualnu desničarsku retoriku europskih društava kao istu onu koja je dovela do holokausta.

Uzimajući kao ključna polazišta svjedočanstva sa suđenja jednom od glavnih arhitekata ideje 'konačnog rješenja' židovskog pitanja Adolfu Eichmannu u Jeruzalemu 1961., i ona sadržana u dokumentarnom filmu "Shoah" (1985.) Claudea Lanzmanna, troipolsatna predstava "Eichmann u Jeruzalemu" propituje osobnu odgovornost unutar prostora institucionalnoga zločina kao ključni kotačić mehanizma koji vodi u radikalizaciju društva i potencijalno rezultira nepojmljivim zločinima protiv čovječnosti.

Temeljni poticaj za predstavu je "teorija o banalnosti zla" koju je u svojem izvješću s Eichmannova suđenja za New Yorker postavila njemačka filozofkinja Hannah Arendt, opasno iskoračivši iz zone ugodnog uvjerenja da je zlo tek devijacija ljudske prirode: portretirajući čovjeka koji je bio u stanju počiniti nezamislive zločine, Arendt je ustvrdila kako je on bio tek ni po čemu poseban birokrat koji nije bio istinski zao, čak nije bio ni antisemit – samo nije imao sposobnost uvida, promišljanja, stavljanja stvari u perspektivu.

Inspirirana promišljanjima o moralnosti i politici koje je Arendt iznijela u svojem tekstu, nova ZKM-ova predstava pristupa zlu kao kući utemeljenoj na zločinu ne-mišljenja, čiju konstrukciju čini opasan tercet poslušnosti prema autoritetu, odsustva samosvijesti i totalitarnog okruženja. Koristeći "kazališnu" prirodu sudskoga procesa, Lorenci je svoje protagoniste smjestio u prostor rasprave o krivnji uobličenu u intelektualnu dekonstrukciju unutarnjih silnica koje pojedinca čine ključnim konstitutivnim elementom zločinačkog aparata.

Pritom kreće upravo od "stavljanja stvari u perspektivu", počevši od postupne raščlambe okolnosti nastanka same predstave - od prvog emaila koji su glumci primili s uputama za pripreme za novi projekt, preko čitavog niza sitnih, banalnih pojedinosti o radu na predstavi, do njihovih različitih doživljaja zadanoga. Zatim prelazi na precizan prikaz svih okolnosti samoga Eichmannova suđenja, do detalja poput toga u kojem je smjeru gledao, kako mu se grčio mišić lica, ili pod kakvom je kosinom bio auditorij sudnice u odnosu na mjesto gdje se nalazio optuženi.

Dijelovi sudskih iskaza svjedoka miješaju se s emotivno razornim autentičnim svjedočanstvima iz Lanzmannova devetosatnog filma "Shoah", pri čemu oktet glumaca – Katarina Bistrović Darvaš, Pjer Meničanin, Frano Mašković, Vedran Živolić, Lucija Šerbedžija, Rakan Rushaidat, Dado Ćosić i Mia Melcher – izvanredno uvjerljivo impersonira različite aktere ili scene.

Kao podsjetnik da u slučaju holokausta zaborav nije opcija, lajtmotiv predstave je fotografija, prizor zamrznut za vječnost – na praznoj otvorenoj sceni ukrašenoj tek jednim koncertnim klavirom, okupljeni oko dvaju spojenih stolova opremljenih uobičajenim rekvizitima sastančenja, glumci sitničavo analiziraju odabrane motive s fotografija ili iz filma gomilanjem informacija i detalja u gotovo filmskom rekreiranju stvarnosti.

Postavljeni su tik uz prvi red gledališta – obraćaju se izravno publici, koja je tu dio rasprave. Njihovo dosljedno inzistiranje na dokumentarnome pretvara predstavu u jezoviti podsjetnik na strahote koje je čovjek u stanju učiniti drugome čovjeku i pritom ne osjećati nikakvo kajanje.

Potpuni nedostatak moralne prosudbe i etičke odgovornosti dva su ključna elementa opasnog koktela ekstremnog nacionalizma koji je u svojoj najčišćoj formi zaživio upravo u nacističkoj Njemačkoj – postavljajući publiku u ulogu novoga svjedoka staroga zločina, predstava "Eichmann u Jeruzalemu" lucidan je podsjetnik na retoriku koja je prije tek nešto više od sedam desetljeća dovela do najstrašnije epizode u ljudskoj povijesti, koja neugodno glasno odjekuje u aktualnoj nacionalističkoj retorici koja se širi europskim društvima.

U drugome dijelu predstave koncentrični se krugovi povijesti polako sužavaju, prvo lokalizirajući pitanje zločina i krivnje u Hrvatsku, kroz glumačku rekreaciju suđenja ustaškome ratnom zločincu Andriji Artukoviću 1986. u Zagrebu. Unutarnji, i posljednji, prsten predstave čine osobne životne ispovijedi samih glumaca, koji do kraja ostaju oni koji jesu u stvarnome životu, taksativno jedan po jedan iznoseći traumatična iskustva iz vlastite prošlosti, pri čemu kao ishodište uzimaju fotografije iz obiteljskih albuma.

Konstruirajući se izvana prema unutra, od velikih povijesnih događaja prema onima koji su obilježili život jednog ili nekolicine pojedinaca, "Eichmann u Jeruzalemu" umjetnički je pokušaj racionalizacije, a onda i kontekstualizacije zla i njegovih posljedica koji se pretvara u strašno upozorenje svima nama danas: svi smo mi jednako krvavi ispod kože, i svi smo mi potencijalno "meso" za neke Treblinke, Auschwitze i Jasenovce budućnosti.


Predstavljena knjiga " Sjećanja na život Ukrajinaca u Bosni i Hrvatskoj"

LIPOVLJANI - U organizaciji Kulturno prosvjetnog društva Ukrajinaca "Karpati" iz Lipovljana u petak navečer je Narodnoj knjižnici predstavljena knjiga "Sjećanja na život Ukrajinaca u Bosni i Hrvatskoj", ukrajniskog književnika i novinara Pavlova Holovčuka.

  Knjigu je objavio Ogranak Matice hrvatske u Novskoj, a predstavio je profesor Franjo Horvat.

  Autor Holovčuk na zanimljiv način priča o dolasku Ukrajinaca na prostore oko Prnjavora i Banja Luke u Bosni te zapadnoj Slavoniji, odnosno Lipovljane i okolicu, istaknuo je. Doseljavanje Ukrajinaca na prostore današnje zapadne Slavonije te Bosne započinje koncem 19. stoljeća i traje sve do kraja 1935. godine, kada se u Lipovljane doseljavaju Hoškovi i Javiljakovi, posljednje obitelji koje su napustile Ukrajinu i naselile se u Lipovljane i okolicu.

 Na 369 stranica u knjizi je prikazan ne samo dolazak Ukrajinaca već i njihov život i rad te usponi i gospodarski padovi u novom zavičaju kao i njihova stradanja tijekom Drugog svjetskog rata.

 Ukrajinski književnik Pavlo Holovčuk piše isključivo na svome materinskom jeziku, a nakon povratka iz Njemačke u Lipovljanima živi i stvara od 2005. godine. Do sada je napisao pet knjiga, a "Sjećanje na život Ukrajinaca u Bosni i Hrvatskoj" u prvom izdanju tiskana je na ukrajinskom dok je večeras 2. izdanje po prvi put predstavljeno na hrvatskom jeziku.

 Tim povodom Holovčuk je rekao: " Knjigu sam tiskao na hrvatskom kako bi o doseljavanju Ukrajinaca u svoju novu domovinu saznala šira, kako mlada tako i starija čitateljska publika koja ne poznaje dovoljno ukrajinski jezik."
 

Predstavljena zbirka pjesama posvećena kiparu i slikaru Ivanu Kožariću

SISAK - O mogućoj povezanosti filozofije i poezije s umjetnosti, posebice slikarstva, svjedoči zbirka pjesama sisačkog filozofa i pjesnika Nikole Tadića "Osjećaj ljepote, život razuma", koja je u petak navečer predstavljena u sisačkoj Gradskoj galeriji Striegl, a posvećena je uglednom hrvatskom kiparu i slikaru Ivanu Kožariću.

 Akademik Kožarić rođen je 1921. u Petrinji gdje je proveo djetinjstvo i ranu mladost. Pojedine pjesme u Zbirci posvećene su i brojnim drugim umjetnicima, Ivici Antolčiću, Antunu Maračiću, Josipu Vaništi, Želimiru Janešu, Slavi Strieglu, Gabrijeli Kolar, Juliju Kniferu, Edi Murtiću, Milanu Steineru, Dušanu Džamonji, te brojnim drugim slikarima, povjesničarima umjetnosti, filozofima, književnicima... Kao zaljubljenik u slikarstvo i dobar poznavatelj umjetnosti, Tadić je na njemu svojstven, filozofski način, poezijom izrazio osobni odnos prema njima.
 
 Kroz tekst i vizualni sadržaj knjiga bilježi sve kompleksnosti i varijabilnosti Kožarićevog umjetničkog opusa, rekla je ravnateljica  Gradske galerije Striegl, povjesničarka umjetnosti Alma Trauber. Zbog toga je galerija kroz program Connect&Reflect, otvorila vrata poeziji, dodala je.

 Docent na Katedri za filozofiju i sociologiju Učiteljskog fakulteta u Zagrebu, Tomislav Krznar, ocijenio je da je riječ o knjizi sjećanja, jednom vremenu koje je iza nas. Kontekstualizirao je značaj Tadićeve poezije unutar suvremene filozofske misli.
 
 Knjigu je prema motivima Kožarićevih djela ilustrirao akademski slikar Marko Tadić, asistent na Katedri za slikanje i crtanje Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu.  Mladi je slikar rekao kako mu je uvijek novi izazov ilustrirati knjige, a publika se na večerašnjem predstavljanju imala prilike projekcijama upoznati i s drugim Tadićevim književnim ilustracijama.

  "Osjećaj ljepote, život razuma", 19. je zbirka pjesama Nikole Tadića, koji je rođen u Hrvatskoj Kostajnici 1943. godine. Diplomirao i magistrirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (filozofija i komparativna književnost). Bio je dugogodišnji profesor filozofije u sisačkoj gimnaziji te predavač na Metalurškom fakultetu u Sisku i Pedagoškoj akademiji, odnosno Učiteljskom fakultetu u Petrinji. Prve pjesme je objavio u Tlu, 1971. godine. Živi i radi u Sisku.
 

Počeli 4. Rabuzinovi dani u Novom Marofu

NOVI MAROF - U Kulturnom centru u Novom Marofu, koji nosi njegovo ime, u petak navečer započeli su 4. Rabuzinovi dani na kojima su posjetitelji imali priliku vidjeti najranija i nepoznata djela velikana hrvatske naive slikara Ivana Rabuzina.

O izložbi „Nepoznate slike Ivana Rabuzina”  govorila je umirovljena muzejska savjetnica i velika poznavateljica Rabuzinovog umjetničkog opusa Mirjana Dučakijević koja je i odabrala djela za izložbu.

 Naglasila je da se kroz izložena djela vidi početak Rabuzinovog stvaranja u kojem je on tragao za svojim unutarnjim svijetom.

 "Odlazio je u prirodu i imao je neobičan način na koji je slikao a to je bogati impasto, dosljedni način nanošenja boja, naglašeni potezi i sve je to bio početak kada je on tragao za svojim unutarnjim svijetom. Te su slike nastale u prirodi, a kasnije je dolazio u faze u kojima njegovi intelektualni procesi transformiranja viđenog u individualno više dolaze do izražaja", rekla je Dučakijević.   Na otvorenju su bili članovi obitelji Rabuzin, direktor TZ Varaždin Miran Bojanić Morandini i gradonačelnik Sinišu Jenkača koji je zadovoljan što na manifestaciju stižu posjetitelji iz cijele Varaždinske županije ali i šire.

 "Ovo je prekrasna manifestacija koju obilježavamo više od mjesec dana i koja se profilirala kao manifestacija koja privlači ne samo Marofčane nego i posjetitelje iz Varaždinske županije i šire. Drago nam je da svake godine imamo za ponuditi nešto novo, a ove godine je to Rabuzinovo slikarstvo prije faze formiranja poznatog slikarskog izričaja", rekao je Jenkač.

 Osim otvorenja izložbe, posjetioci su uživali i u pogledu na balon na vrući zrak oslikan Rabuzinovim motivom „Svečanost cvijeća“.

 Uz večerašnje otvorenje izložbe  4. Rabuzinovi dani, koji traju do 18. travnja, ponudit će i stručni skup.

 Kao i svake godine veliku znatiželju ljudi pobuđuje kuća/galerija Ivana Rabuzina u Ključu, stoga će se i ove godine organizirati posjet, uz prethodnu najavu u Turističkoj zajednici grada Novog Marofa. U sklopu manifestacije profesor likovne kulture  Ivana Gabričević  u OŠ Novi Marof u dvije slikarske radionice upoznati će zainteresirane s tehnikama olovka,ugljen i tempera.

 Organizatori 4. Rabuzinovih dana su Pučko otvoreno učilište Novi Marof, Turistička zajednica Grada Novog Marofa i Gradska knjižnica i čitaonica Novi Marof u suradnji s Rabuzinovom obitelji.

 Ivan Rabuzin (Ključ kraj Novog Marofa, 1921. - Varaždin, 2008.), hrvatski je slikar naivne umjetnosti. Rođen je u brojnoj obitelji, bio je šesto od jedanaestoro djece. Završio je stolarski zanat u Zagrebu i Zemunu. Slikarstvom se bavio više od 50 godina, nije imao slikarsko obrazovanje, osim večernjeg tečaja crtanja kod Koste Angelija Radovanija. U početku je radio i u tvornici namještaja, a nakon prve izložbe krajem 50-ih godina, posvetio se samo slikanju. Na njegovim su slikama motivi prirode i sela Hrvatskog zagorja. Najčešće je slikao brijegove, cvijeće, oblake i sunce. Imao je 200 samostalnih izložbi i još veći broj skupnih. Izlagao je u galeriji “Mona Lisa” u Parizu 1963. godine. O njemu je snimljeno 10 dokumentarnih filmova i objavljen veći broj knjiga na više stranih jezika. Oslikao je keramiku za poznatu tvrtku Rosenthal. Osim njega, tu čast imali su još samo Victor Vasarely i Henri Rousseau. Izradio je velike zastore za kazalište u Tokiju i Muzej moderne umjetnosti u Urawi u Japanu. Uspostavom neovisne Republike Hrvatske bio je saborski zastupnik HDZ-a od 1993. do 1999. godine (drugi i treći saziv Sabora).  Ivan Rabuzin autor je i prijelaznog  pokala za pobjednika Hrvatskog nogometnog kupa, popularno nazvanog "Rabuzinovo sunce".


Četiri hrvatska filma na festivalu u Barceloni

ZAGREB - Na 21. izdanju Međunarodnog festivala kratkometražnog i animiranog filma Mecal u Barceloni, koje će se održati od 28. ožujka do 14. travnja, prikazat će se četiri hrvatska filma.

U međunarodnoj natjecateljskoj sekciji prikazat će se film Lovebox Ivana Turkovića-Krnjaka, koji je svoju svjetsku premijeru imao na 28. izdanju Međunarodnog festivala kratkometražnog filma u Rio de Janeiru – Curta Cinema.

U toj priči o ljetnom danu u Zagrebu i dvoje mladih koji traže ljubav preko dejting aplikacije glume Josip Lukić, Sanja Drakulić i Tajna Peršić.

Film je nastao u produkciji Interfilma te koprodukciji Kinokluba Zagreb i kuće Ontodei te uz potporu Hrvatskog audiovizualnog centra.

Lovettovi Igora Bezinovića, dio festivalske natjecateljske sekcije za dokumentarne filmove, prati web-cam modele g. i gđu Lovett. Svjetsku premijeru imao je u ožujku 2018. na Međunarodnom festivalu dokumentarnog filma CPH:DOX u Kopenhagenu, a iste je godine proglašen najboljim filmom Tabor Film Festivala.

Nastao je u produkciji Sekvence i uz potporu Hrvatskog audiovizualnog centra.

Nagrađivani animirani Biciklisti Veljka Popovića prikazuju se u paralelnoj nenatjecateljskoj sekciji 'Golden Shower' posvećenoj 'inovativnim i odvažnim' filmovima.

Film je prikazan i nagrađen na brojnim filmskim festivalima diljem svijeta, a na prošlogodišnjem Animafestu proglašen je najboljim filmom u Natjecanju hrvatskog filma. Sufinanciran je sredstvima Hrvatskog audiovizualnog centra, a nastao u koprodukciji Hrvatske i Francuske.

Hrvatska manjinska koprodukcija Deer Boy Katarzyne Gondek uvrštena je u program 'Oblique' u kojem se natječaju kratkometražni igrani filmovi.  Ostvaren u poljsko-belgijsko-hrvatskoj koprodukciji taj film s elementima bajke i horora govori o sinu lovca kome narastu rogovi,.

Svjetsku premijeru imao je 2017. na Filmskom festivalu u Krakovu, a kasnije je, između ostalih, prikazan i na Međunarodnom festivalu kratkometražnog filma u Clermont-Ferrandu te na Filmskom festivalu Sundance u SAD-u (Utah).


Objavljena knjiga Wollfyja Krašića "Hrvatski pokret otpora"

ZAGREB - Knjigu povjesničara Wolffyja Krašića "Hrvatski pokret otpora - Hrvatske državotvorne organizacije i skupine 1945.-1966.", u kojoj se prvi put historiografski obrađuje problematika nastanka i djelovanja ilegalnih državotvornih organizacija i skupina u Hrvatskoj, objavio je zagrebački nakladnik AGM.

Knjigu su recenzirali povjesničari Ivo Banac i Josip Mihaljević čije dijelove ocjena nakladnik objavljuje na omotu knjige.

Historijska znanost do sada je producirala niz priloga o vidovima otpora i opozicije (Katolička Crkva, križarska gerila, Hrvatska seljačka stranka) jugoslavenskom komunističkom režimu, ističu recenzenti i dodaju kako su ilegalne državotvorne organizacije i skupine ostale izvan zanimanja historijske znanosti.

Zato smatraju kako sastav organizacija i skupina, njihova raširenost, programi i načini djelovanja te postignuća, ukazuju da je time učinjen znatan propust kao i to da je bez uzimanja u obzir ovoga faktora manjkavo kreiranje slike o hrvatskom državotvornom otporu i opoziciji za postojanja komunističke Jugoslavije.

Ističu kako je u knjizi posvećena pozornost i načinima razbijanja ilegalnih organizacija od represivnog sustava jugoslavenskog komunističkog režima te tretiranju političkih osuđenika.

Naglasak je stavljen, tvrde, na ilegalnu organizaciju Hrvatski pokret otpora, koju su osnovali zagrebački studenti i čiji se idejni začetnik i spiritus movens, Jakša Kušan, kasnije prometnuo u jednog od najpoznatijih hrvatskih političkih emigranata.

Kao razlog zašto je spomenuta organizacija zavrijedila ovakvo izdvajanje, ističu činjenicu što je u njezinu programu udaren temelj ideološko-političkom pravcu koji će se kasnije nazivati ideja o hrvatskom miru ili pomirenju. Ocjenjivači  napominju kako se pomirba trebala provesti između zaraćenih Hrvata iz vremena Drugog svjetskog rata i njihovih potomaka na stvaranju samostalne i demokratske hrvatske države.

Autor pak ističe kako je hrvatski državotvorni otpor bio raznolik te da je nailazio na recepciju u različitim slojevima društva te se očitovao i u različitim oblicima djelovanja i rada. "Bio je konstantan, njegova se ideja  uspješno prenosila  na nove generacije, odgajane i školovane u jugoslavenskom komunističkom sustavu", piše Krašić i dodaje kako je upravo to najveći uspjeh hrvatske državotvorne ideje.

Naglašava kako su snage otpora u konačnici ipak uspjele jer su svojim postojanjem i djelovanjem tijekom 45 godina trajanja komunističke Jugoslavije prenosile ideju o potrebi stvaranja samostalne hrvatske države do trenutka kada se ona mogla oblikovati u stvarnosti.

Ističe kako se većina nositelja hrvatskoga državotvornog otpora određivala za nenasilne metode djelovanja te dodaje kako su ipak neke organizacije i skupine razmišljale i o potrebi oružanoga djelovanja.

Bez obzira što su pojedinci iz određenih krajeva bili natprosječno zastupljeni u državotvornim organizacijama, Krašić naglašava kako su se te organizacije i skupine javljale na gotovo cijelom području tadašnje NR/SR Hrvatske.

Isto tako, podsjeća, u tim organizacijama bio je znatan udio i Hrvata iz Bosne i Hercegovine. "U organizacijama su u visokom postotku sudjelovale osobe iz siromašnih obitelji", napominje Krašić i dodaje kako je namjera takvih organizacija bilo stvaranje samostalne i demokratske hrvatske države.

Ocjenjuje kako unatoč tomu što je kod većine ilegalnih organizacija postojao blagonaklon odnos prema NDH, kod njih nije postojala težnja da buduća hrvatska država bude njezina kopija. Neke od tih organizacija vidjele su buduću hrvatsku državu kao dio šire zapadnoeuropske ili europske zajednice, napominje Krašić.

Knjiga "Hrvatski pokret otpora - Hrvatske državotvorne organizacije i skupine 1945.-1966." (343 str.) podijeljena je na tri dijela, u kojima nakon uvodnoga teksta autor piše o hrvatskim državotvornim organizacijama i skupinama od kraja Drugoga svjetskog rata do sredine šezdesetih godina. Posebno obrađuje Hrvatski pokret otpora.  Na kraju knjige su izvori i literatura te kazalo imena.

Wollfy Krašić rođen je 1988. godine u Rijeci. Autor je knjige "Hrvatsko proljeće i hrvatska politička emigracija". Zaposlen je u uredu Genealozi d.o.o. u Zagrebu.


Pokrenut višepartnerski dvogodišnji projekt Centar oblikovanja svagdašnjice

ZAGREB - Muzej za umjetnost i obrt (MUO), Hrvatsko dizajnersko društvo (HDD), Hrvatska udruga likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti (ULUPUH), Bacači Sjenki i Grad Zagreb pokrenuli su dvogodišnji projekt Centar oblikovanja svagdašnjice, čiji bi ishod trebao biti uspostavljanje novog modela sudioničkog upravljanja u kulturi zasnovanog na modelu participativne demokracije koji za svoju polazišnu točku ima građane.

Građanima se time kroz institucije i organizacije civilnog društva omogućuje aktivno doprinošenje stvarnim potrebama lokalne zajednice Grada Zagreba, a poseban doprinos projekta, koji sufinancia Europska unija iz Europskog socijalnog fonda, su istraživanja na temu (ne)iskorištavanja javnih prostora u Zagrebu za privremena kulturna i edukativna događanja koja će se provesti njihovim mapiranjem, održavanjem panela na istu temu te izradom prijedloga plana njihove aktivacije, ističu voditelji projekta.

Mreža dizajnerskog sjećanja sustavnije će dokumentirati hrvatsko dizajnerskog nasljeđe

Jedna od programskih cjelina je Mreža dizajnerskog sjećanja, program kojim će se omogućiti sustavnije dokumentiranje hrvatskog dizajnerskog nasljeđa, zamišljen kao dinamični online arhiv posvećen dizajnerskoj baštini, baziran na prijašnjim i tekućim istraživanjima povijesti i suvremenosti hrvatskog dizajna, primijenjene umjetnosti i svagdanjem života.

Mreža će imati i svoju fizičku ekstenziju kroz seriju izložbi "Dizajn u gradu", od kojih će se prva predstaviti javnosti u drugoj polovici 2019., a svaka će obrađivati drugu temu. Održavat će se na više lokacija, u standardnim izložbenim prostorima, ali i u onim napuštenim, stimulirajući građane na šetnju i otkrivanje nekih od najzanimljivijih priča o našem dizajnerskom, umjetničkom, kulturnom i društvenom nasljeđu.

U sklopu projekta pripremit će se i radionice “Zajedno oblikujemo svagdašnjicu” namijenjene različitim skupinama građana - za osnovnoškolce i srednjoškolce na temu Design Thinking-a, poslijepodnevne

AfterWork radionice namijenjene su odraslim osobama, Međugeneracijske radionice povezat će razne dobne skupine, a tu su i radionice za Treću životnu dob. Zainteresirani građani se u projektne aktivnosti, od istraživanja do radionica, mogu prijaviti  na internet stranici projekta.

Ukupna financijska vrijednost projekta je 2,351,087.66 kuna od čega je 85 posto bespovratnih financijskih sredstava iz EU fondova..

Bacači Sjenki upravo provode radionicu "Nasljeđe i baština za oblikovanje budućnosti (Vitić pleše), u okviru koje se planiraju, među ostalim, ankete i razgovore sa stanarima Vitićevog nebodera.


Informacije o hrvatskom dizajnu i od građana

Boris Bakal iz Bacača Sjenki kaže kako svrha projekta nije pokretanje i uspostavljanje nove institucije ili mreže već uspješno osmišljavanje i planiranje njezinog budućeg djelovanja kroz istraživanja dobre i loše prakse, jasnog definiranja ciljeva te građenja povjerenja među partnerima. “Jedan od ciljeva ovog projekta je pokazati i potvrditi važnost kreativne (dizajnerske, kulturne, umjetničke) vitalnosti jedne sredine za cjelokupan život i pojedinačnu kvalitetu života svih građana u toj sredini“, ustvrdio je.

Koraljka Vlajo, viša kustosica i voditeljica zbirki dizajna u Muzeju za umjetnost i obrt smatra da muzeji, ako žele ostati društveno važne institucije, moraju izaći iz tradicionalne sfere institucionalnog djelovanja, a intenzivna suradnja sa strukovnim udrugama i civilnim društvom omogućuje takav iskorak u osmišljavanju novih, koordiniranih aktivnosti i projekata. "Ovaj projekt daje nam mogućnost istraživanja novih načina udruživanja u stvaranju platforme za provođenje zajedničkih projekata i kreiranje novih sadržaja”, napomenula je.

Marko Golub, voditelj Galerije HDD-a i radne skupine koja kurira Mrežu dizajnerskog sjećanja kaže da im je primarna želja objediniti znanja i informacije o hrvatskom dizajnu, kao i da što više takvih informacija, saznanja, priča, tekstova, razgovora, fotografija, video i audiomaterijala ne bude fragmentirano već objedinjeno na jednoj online lokaciji i dostupno za korištenje svima u svrhu istraživanja, proučavanja i spoznavanja dizajna naše prošlosti i suvremenosti.

Građani će biti pozvani da doprinesu novim informacijama, tekstovima, fotografijama, svjedočanstvima i komentarima, u širokom rasponu od stručnih saznanja do sasvim osobnih sjećanja povezanih s određenim predmetima industrijskog, grafičkog, modnog i drugih oblika dizajna, autorima, mjestima, događajima.

Patricia Počanić iz Ulupuha rekla je kako  se mnogobrojno članstvo tog udruženja bavi vrlo različitim oblicima umjetnosti, primijenjenih umjetnosti i dizajna te tako može artikulirati brojne prednosti i nedostatke s istih područja, no upravo umrežavanjem svih resursa partnera može unaprijediti vlastitu strukturu, ponuditi i prikupiti građu za dobrobit svih partnera i proširiti svoju djelatnost.

Maša Milovac, predsjednica HDD-a smatra kako je projekt COS važan korak i za zajednicu profesionalnih dizajnera u kontekstu boljeg oblikovanja svagdašnjice svih građana, cjelokupne materijalne i nematerijalne okoline koja nas okružuje, koju dizajneri svojim djelovanjem oblikuju, stvaraju i na koju utječu.


Otvoren natječaj za ovogodišnji Liburnijski filmski festival

ZAGREB - Organizatori festivala pozivaju autore i producente dokumentarnih filmova da se prijave na natječaj za sudjelovanje na 17. festivalu, festivalu hrvatskog dokumentarnog filma, koji će se održati od 26. do 30. kolovoza u Opatiji.
 
Na natječaj, koji je otvoren do 15. svibnja, mogu se prijaviti dokumentarni filmovi završeni u 2018. ili 2019. godini bez obzira na trajanje i tehniku snimanja, odnosno svi filmovi nastali u koprodukciji ako je Hrvatska najkasnije druga koprodukcijska zemlja u nizu.

U Regionalni program iznimno mogu biti izabrani i filmovi iz g. 2017.

Prijaviti se može putem online prijavnice na web stranicama festivala www.liburniafilmfestival.com.

Rezultati će biti poznati početkom srpnja, a peteročlani žiri LFF-a nagradit će najbolji film iz glavnog programa te najbolji regionalni film (filmovi autora i produkcija iz Istarske, Primorsko-goranske i Ličko-senjske županije).

Bit će dodijeljene i nagrade za najbolju režiju, fotografiju, montažu i dizajn zvuka, a i publika će izabrati svog favorita.


Multimedijalna izložba "Skrojene budućnosti?" u Tehničkom muzeju

ZAGREB - Tehnički muzej Nikola Tesla otvara u petak multimedijalnu izložbu "Skrojene budućnosti?", realiziranu u sklopu istoimenog kulturno-umjetničkog projekta što tematizira tekstilnu industriju, a provodi se kao dio programa "Umjetnost i kultura  54+“, namijenjenog aktivnijem uključivanju starijih osoba u kulturno-umjetnička događanja.

"Izložba je samo naznaka problema, svih procesa koji su pratili tekstilnu industriju i reflektirali se na nju i radnice /radnike u tekstilnoj industriji", ističe se u najavi projekta, kojemu je Tehnički muzej Nikola Tesla organizator, voditeljica Kosjenka Laszlo Klemar, dok je kustosica izložbe Julija Gracin.

Kako je najavljeno, postav je podijeljen u nekoliko dijelova, obuhvaća ranije radove umjetnika Luize Margan, Marka Markovića, Borisa Šituma i Dine Rončević koji problematiziraju društvene posljedice tranzicije i zatvaranja tvornica tekstilne industrije i nevidljivi ženski rad.

Drugi su dio zvučni umjetnički radovi (Sandre Sterle, Tina Dožića, Vanje Babića, Ane Horvat i Bojana Mucka) nastali na audio-art radionicama na kojima se zvukom nastojalo zabilježiti ono što je nestalo, bilo da je riječ o znanju, vještinama ili o životu unutar ili izvan radnih mjesta.

Radionice su održane u Splitu, Sinju, Zadru, Osijeku, Varaždinu, Čakovcu i Zagrebu s bivšim radnicama i radnicima tvornica tekstilne industrije u tim gradovima u sklopu participativnog programa projekta.

Jednim svojim dijelom na izložbi gostuje dokumentarna izložba "Što je nama naša Dalmatinka dala" o povijesti tvornice Dalmatinka, održane u 2017. u galeriji Sikirica u Sinju.

Dva video rada umjetnice Neli Ružić nastala su na radionicama u Sinju u trenutku dok se Tvornica i predionica konca Dalmatinka bagerima rušila, a jedanaest potresnih stranih kratkih filmova govori o pamuku – bijelom zlatu, i danas na globalnoj razini najvažnijoj sirovini u tekstilnoj industriji.

Na otvorenju u petak navečer će Privremeni kolektiv radnika u kulturi izvesti posljednji čin predstave Projekt višegodišnjeg nasada jabuka posvećene borbi radnica uništene tvornice tekstila Kamensko.

Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda.

Izložba ostaje otvorena do 22. svibnja
 

Kino Tuškanac: Kratka retrospektiva Sergeja Paradžanova

ZAGREB - Zagrebačko kino Tuškanac od petka počinje prikazivati kratku retrospektivu sa četiri filma Sergeja Paradžanova, osebujnog, originalnog i inovativnog filmskog vizionara kojega su tadašnje sovjetske vlasti više puta zatvarale, a filmove mu zabranjivali.

Retrospektivu otvara integralna redateljeva verzija njegova najpoznatija filma "Boja nara" (1969), stilizirana biografija armenskog trubadura Sayat-Nove, koja je bila zabranjena zbog nerazumljivosti i formalizma.

Autor je optužen za dekadentni esteticizam i armenski nacionalizam, a u inozemstvu je prikazan krajem sedamdesetih, kada ga svjetska filmska javnost ocjenjuje kao jedno od najoriginalnijih remek- djela 20. stoljeća. Uoči projekcije tog filma uvodnu riječ održat će filmolog Tomislav Brlek, najavljeno je iz "Tuškanca".

U subotu se prikazuje remek-djelo "Sjene zaboravljenih predaka" (1964), ljubavna priča smještena u karpatsko gorje koja je autoru priskrbila status jednog od najinovativnijih filmaša suvremenog filma.

Nastavak te večeri donosi film "Legenda o Suramskoj tvrđavi" (1984), nastao nakon petnaest godina njegove prisilne profesionalne neaktivnosti, a čija je radnja inspirirana narodnom legendom o mladiću koji mora biti živ zazidan u zidove tvrđave kako se oni ne bi urušili.

Retrospektiva završava u nedjelju projekcijom pustolovne romantične drame "Ašik- Kerib" (1988), što je posljednji redateljev dovršeni film, adaptacija istoimene priče Mihaila Ljermontova posvećena preminulom Andreju Tarkovskom.

Riječ je, napominje se, o još jednom u nizu autorovih filmova prepunih divlje redateljeve mašte u kojem je maestralno ostvario jukstapoziciju, odnosno supostavljanje vizualnog i zvukovnog te se potvrdio kao jedan od najautentičnijih filmskih genija.


Hvaljena indie rockerica Courtney Barnett dolazi u Zagreb 21. svibnja

ZAGREB - Courtney Barnett, jedno od najznačajnijih svjetskih imena indie rock glazbe posljednjih pet godina, premijerno dolazi u zagrebačku Tvornicu kulture u utorak 21. svibnja, izvijestio je organizator LAA agencija.

Slavljena od australskog tiska kao njihova najznačajnija glazbenica posljednjeg desetljeća, vlasnica Grammy i Brit Awards nominacija, Courtney stiže u Zagreb u pratnji svojeg sjajnog live banda na turneji kojom promovira posljednji studijski album "Tell Me How You Really Feel".

Kombinirajući elemente indie rocka, psihodelije, alternativne glazbe 90ih i fantastičnih introspektivnih tekstova, nije dugo trebalo da Courtney zasjedne na sam vrh nezavisne rock scene.

Osim dva izvanredna studijskih izdanja (“Sometimes I Sit And Think, And Sometimes I Just Sit” iz 2015. i prošlogodišnji “Tell Me How You Really Feel"), u diskografiji ima i izuzetno hvaljeni kolaboracijski album s Kurtom Vileom “Lotta Sea Lice”, dok se u biografiji ističu glavne pozornice najznačajnijih svjetskih festivala, od Coachelle i Primavere do Lollapalooze.


---------------------------------------------------------------------------------------------

IZ SVIJETA  (KULTURA - ZNANOST - ZANIMLJIVOSTI)

Jens Harzer novi nositelj prstena za najboljeg njemačkog glumca

BEČ - Dijamantima ukrašen prsten koji je bio u posjedu preminulog Brune Ganza, nositelja naslova najboljeg glumca njemačkog govornog područja, bit će predan njegovom njemačkom kolegi Jensu Harzeru, objavilo je austrijsko ministarstvo kulture u petak, nakon otvaranja Ganzove oporuke.

Švicarski glumac Bruno Ganz koji je slavu stekao ulogom Adolfa Hitlera u filmu "Hitler: Konačni pad", preminuo je u veljači od raka, u 77. godini.

Jens Harzer je 47-godišnji član glumačkog ansambla kazališta Thalia u Hamburgu.

Gledateljima izvan Njemačke poznat je po ulozi u triler seriji "Babylon Berlin", smještenoj u tridesete godine prošlog stoljeća, u kojoj igra ulogu liječnika koji liječi veterane Prvog svjetskog rata.

Vlasnike takozvanog prstena Iffland koji se dodjeljuje istaknutim muškim glumcima ne bira žiri.

Na prstenu se nalazi portret njemačkog glumca i kazališnog redatelja Augusta Wilhelma Ifflanda koji je preminuo 1814. godine.

Idućeg vlasnika umjesto žirija bira sam vlasnik prstena, zapisivanjem njegovog imena i slanjem zapečaćenog pisma u austrijsko ministarstvo kulture. Pismo se otvara tek nakon smrti trenutnog vlasnika.

Prsten Iffland zasad su nosili samo muškarci, što je izazvalo kritike. Uredništvo njemačkog kazališnog magazina "Theater heute" ovaj je tjedan pozvalo da se ta nagrada otvori i za žene.

Manje poznati prsten Alma-Seidler koji se dodjeljuje najboljoj ženskoj glumici njemačkog govornog područja trenutno je u rukama Egine Fritsch, glumice bečkog Burgtheatera.


NASA objavila snimke velikog meteora koji nitko nije vidio

WASHINGTON - NASA je u petak objavila satelitske snimke velikog meteora koji se 18. prosinca pojavio iznad Beringova mora i koji nitko nije izravno vidio.

Na tim snimkama načinjenim nekoliko minuta nakon raspada goleme svemirske stijene u atmosferi, savršeno dobro se raspoznaje sjena koju je meteor bacio na oblake ispod njega (sjena je izdužena zbog položaja Sunca). Vidi se i narančast oblak: to je oblak čestica sagorjelih na veoma visokoj temperaturi koji je ostavila vatrena kugla nastala eksplozijom.

Snimke je načinio satelit Terra. Uređaj je načinio snimku u 00.50 sati po srednjoeuropskom vremenu. Pet od devet kamera drugog uređaja na istom satelitu načinile su pet fotografija u 00.55 sati od kojih je NASA izradila animirani gif koji prikazuje kako se narančasti oblak prašine raspršio.

NASA ocjenjuje da se meteor pojavio u 00.48 sati po srednjoeuropskom vremenu.

Meteor je svjetlosni fenomen koji nastaje ulaskom asteroida ili nebeskog tijela u atmosferu. To je zvijezda repatica. Ako sav ne ispari u atmosferi i komadići padnu na Zemlju, govorimo o meteoritu.

Ovo je najveći meteor nakon vatrene kugle u Čeljabinsku, u Rusiji 2013. koja je ozlijedila tisuću ljudi kada su popucala stakla i krhotine se razletjele. Ovaj put se eksplozija dogodila iznad mora, stotine kilometara od ruske obale.

Prvu fotografiju fenomena načinio je japanski meteorološki satelit Himawari a objavljena je tek ovog tjedna.
 

Plastične mikročestice prijete jedinstvenoj fauni Galapagosa

QUITO - Naoružani samo rukavicama i velikim vrećama rendžeri se bore s gomilama plastike koja preplavljuje idilično otočje Galapagos i njegovu jedinstvenu faunu.

Tone plastike talože se na obalama Galapagosa na kojima mikročestice završavaju u želucima životinjskih vrsta koje žive samo na tom arhipelagu u Tihom oceanu smještenom oko 1000 kilometara zapadno od Ecuadora.

Te mikročestice, često otpad koji potječe iz velikih gradova i s drugih kontinenata, možda su najveća prijetnja iguanama, kornjačama, pticama i ribama Galapagosa.

Ti maleni dijelovi plastike postaju dio prehrambenog lanca "koji kasnije možemo konzumirati", kaže biologinja Jennifer Suarez iz Nacionalnog parka Galapagos.

Djelovanjem sunčevih zraka i slane morske vode plastične boce, vrećice, poklopci, posude i ribarske mreže usitnjavaju se a valovi ih bacaju na stijene i tako se oslobađaju mikročestice koje progutaju životinje.

Svake godine unatoč velikim vućinama na otočje stižu ekspedicije kako bi proučile štetu koju izaziva čovjek.

U otpadu pronađenom na otočju koje koriste životinjske vrste, neke kojima prijeti i nestanak, bilo je i cipela, upaljača, olovki, konzervi.

"Više od 90 posto prikupljenog otpada nije posljedica aktivnosti na Galapagosu nego iz Južne i Središnje Amerike pa čak i Azije", kaže direktor nacionalnog parka Jorge Carrion.

Na otočju živi oko 25.000 ljudi i proteklih godina pooštrena su pravila korištenja plastike na arhipelagu koji je UNESCO zaštitio kao svjetsku baštinu.

Većina plastičnog otpada su boce s peruanskim, kolumbijskim ili panamskim natpisima te posude kineske proizvodnje.

"Taj otpad potječe najvjerojatnije s ribarskih flota iz Azije koje plove nedaleko Galapagosa", kaže Carrion.

Od 1996. lokalni ribari čiste i najudaljenije otoke a protekle tri godine vodi se registar otpada koji pokazuje porijeklo smeća koje završi na nenaseljenim obalama. Najveći broj marki je peruanskog i kineskog porijekla.

Uprava otoka nada se da će vođenje toga registra omogućiti da se podnesu zahtjevi za odštetu od onih koji najviše štete okolišu otočja.

Samo početkom 2019 prikupljeno je osam tona otpada,  24 tone godinu prije a nešto manje od 6,5 tona 2017.

Rendžeri nacionalnog parka također vode svoj registar ali on se odnosi na životinje na koje taj otpad utječe. Tako su uočili da kormorani grade gnijezda od upotrijebljenih pelena ili plastičnih vrećica a blune ugibaju pod gomilama otpada.

Drugo šokantno otkriće su vrećice koje odgrizaju kornjače jer misle da se radi o meduzama kojima se normalno hrane.

"Toliko neselektivno bacamo otpad u more da se pojavljuje na obalama na kojima nema ljudi ali zato već ima smeća", kaže volonterka Sharlyn Zuniga koja sudjeluje u čišćenju otočja.

Otpad koji se prikupi na otočju prevozi se u Ecuador gdje se spaljuje.

"Moramo otići dalje od pukog prikupljanja otpada. Moramo apelirati na savjest na globalnoj razini da ljudi prestanu bacati otpad u more", kaže ona.




← Povratak

Komentari

comments powered by Disqus