23:29, 10. Prosinac 2017

kultura...

Kultura 21. studenoga 2017.

Objavljeno: 21.11.2017 u 01:11
Pregledano 62 puta

Autor: Icom, Hina
Kultura 21. studenoga 2017.

ZAGREB 21. studenoga 2017. (Icom, Hina) - Pregled vijesti iz kulture:


Predstavljena knjiga intervjua "50 ljudi otkriva Hrvatsku" Dobroslava Silobrčića


ZAGREB - Knjiga interviewa "50 ljudi otkriva Hrvatsku" uglednoga novinara Dobroslava Silobrčića vrijedan je prinos hrvatskoj kulturi iz pera vrsnoga poznavatelja vještine intervjuiranja i štivo koje nas, istaknuto je u ponedjeljak na njezinu predstavljanju, sigurno izvodi iz apatije prema simpatiji za Hrvatsku.  

U Zagrebačkom kazalištu mladih (ZKM) okupili su se brojni posjetitelji koji su željeti čuti nešto više o knjizi od njezina autora, ali i nekoliko uglednih osoba iz hrvatskoga kulturnog i javnog života koje je Silobrčić intervjuirao, a našli su se i u ulozi supredstavljača.

Silobrčićevu knjigu objavila je nakladnička kuća "Fraktura", njezin glavni urednik Seid Serdarević bio je moderator, a o knjizi su govorili autor pregovora akademik Tonko Maroević, predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) akademik Zvonko Kusić, akademkinja Marija Ujević-Galetović, mons. Juraj Kolarić i glumac Ozren Grabarić.

Knjiga donosi odabranih 50 interviewa od njih ukupno 232 koliko ih je Silobrčić objavio tijekom pretekle četiri godine u dnevnim novinama "Jutarnji list", a kako je istaknuo akademik Maroević, Silobrčić nam kroz svoje vrsne intervjue predstavlja ljude koji su se realizirali u maloj sredini poput naše, ali su često ostvarili nešto šire i dublje od okvira sredine u kojoj žive i rade.


Čudesna knjiga o čudesnoj zemlji od čudesnih ljudi

Pred nama je čudesna knjiga, nastala u čudesnoj zemlji od čudesnih ljudi, riječi su kojima je svoj osvrt na knjigu počeo mons. Kolarić i dodao kako je autor dobro primijetio da otkrivati znači već postojeće prihvatiti, osmisliti, uočiti i onda otkrivenu ljepotu dalje prenositi.

Po Kolariću, riječ je o vrlo zanimljivoj knjizi koja nas poziva da i mi konačno, nakon toliko stoljeća, otkrijemo Hrvatsku. Potom je i na nekoliko primjera objasnio zašto je pridjev čudesan upotrijebio za knjigu, zemlju i ljude, a počeo je od imena Hrvat koje, kako je rekao, još danas povjesničari nisu dovoljno protumačili. Napomenuo je da se svi slažu kako na sanskrtskom Hrvat znači amicus -prijatelj. A ako, dodao je, nomen est omen (lat. ime je znamen), onda ta riječ biti nekome prijatelj ima veliku ne samo ljudsku, nego i biblijsku težinu.

Kolarić je 'nanizao' lijepi niz razloga za čudesnost, pa je tako rekao da je Hrvatska prva slavenska država koja je našla put prema papama i otuda dolazi velika i nemjerljiva ljubav rimskih prvosvećenika prema tom malom narodu. Isto tako i prvo slovo naše abecede u glagoljskom pismu - az - ima vertikalu i horizontalu što je znak križa rekao je mons. Kolarić i okupljene podsjetio da ni jedan drugi europski i svjetski kulturni narod na početku svoje kulture i civilizacije nema znak križa.

Na ovim prostorima gdje se, podsjetio je, ginulo puno više, brže i tragičnije nego u drugim dijelovima, Hrvati su branili kršćanstvo, a danas bismo mogli reći da brane katoličanstvo, ali je zanimljivo da ta kršćanski prožeta kultura i civilizacija nikada do danas nije imala političku stranku s kršćanskim predznakom. A da, kako je rekao Kolarić, ne bismo govorili samo u superlativima, treba reći da su Hrvati, uz Talijane i Mađare, "najveći psovači u Europi".

Zaključio je pak kako nas Silobrčićeva "izvanredna knjiga sigurno izvodi iz apatije u simpatiju prema Hrvatskoj".


Diskretna komunikacija, pametna pitanja koja traže pametne odgovore

Akademkinja Ujević-Galetović ukazala je na to da je Silobrčić diskretan u komunikaciji, te postavlja pametna pitanja koja traže i pametne odgovore, a Ozren Grabarić na Silobrčićevo novinarsko umijeće koje je usporedio s onim glumačkim koristeći se riječima poznatoga britanskog redatelja Petera Brooka da su "glumci poput hodača na žici, akrobata koji ne smiju pasti ni na stranu svoje nutrine, niti na stranu vanjske ekspresije". Akademik Kusić tomu je dodao kako je Silobrčić vrhunski psiholog koji na suptilan način i bez agresivnosti "iz sugovornika 'izvlači' i ono što možda i ne bi htio reći".

Maroević je pak podsjetio da neki od onih koje je Silobrčić intervjuirao više nisu među nama, poput fra Bonaventure Dude, Arsena Dedića, akademika Vladimira Iblera, Otta Reisingera i Relje Bašića. Neki su pak od "50 ljudi koji otkrivaju Hrvatsku" bili i na predstavljanju, poput znanstvenika Ivana Đikića, arhitekata Branka Silađina i Idisa Turata, liječnika Borisa Labara, baletnoga plesača i koreografa Milka Šparembleka i teatrologinje Mani Gotovac.

Autor je posvjedočio kako je do sada napravio više od četiri tisuće interviewa, te da voli interviewe  jer su, rekao je "ljudi sjajni".

Dobroslav Silobrčić rođen je 12. studenoga 1943. u Zagrebu gdje je završio Klasičnu gimnaziju, apsolvirao pravo te diplomirao i magistrirao novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Njegova iznimno plodna novinarske karijera na Hrvatskoj radioteleviziji uključuje i radijsku emisiju Taxi za Babilon, televizijske emisije Mali noćni razgovori, Gost urednik, Intervju. Od 1967. uvodi u hrvatsko novinarstvo intervju kao jedan od najzanimljivijih, najzahtjevnijih i najistinitijih novinskih žanrova. U diplomatskoj službi bio je od 1992. do 2011.  i obnašao je visoke diplomatske dužnosti u Italiji i Vatikanu, a od 2005. do 2011. bio je veleposlanik Republike Hrvatske u Kraljevini Norveškoj.



Premijera ljubljansko-riječke koprodukcijske predstave "Orgija"


RIJEKA - Koprodukcijska predstava "Orgija", rezultat zajedničkog rada HNK Ivana pl. Zajca i ljubljanskog kazališta Glej, premijerno je izvedena u Rijeci u ponedjeljak, nakon ljubljanske premijere početkom ovog mjeseca.

To je treći dio trilogije slovenskih autora Katarine Stegnar, Jure Novaka i Urške Brodar, čija su prva dva dijela "Jure Novak: Zato sam sretan" i "Katarina na narudžbu". Trilogija nastaje od 2011. , a unutar nje troje autora razbijaju klasičnu kazališnu hijerarhiju: u prvom dijelu kao izvođač nastupa samo redatelj Jure Novak, u drugom se Novaku pridružuje i glumica Katarina Stegnar, a ovoga puta na sceni će biti svo troje, redatelj, dramaturg i glumica.

Kako je najavljeno, predstava "Orgija" govori o seksualnim i intimnim prijestupima te o prekoračivanju granica morala i etike.

U autorskom timu su Toni Soprano za scenografiju i oblikovanje svjetla, Dajana Ljubičić za kostimografiju, Uroš Buh za glazbu.

"Orgija" je prva premijera Zajc lab programa Hrvatske drame.

Ravnateljica Hrvatske drame Jelena Kovačić rekla je kako se radi o programu zamišljenom kao inkubatoru novih ideja i mjestu susreta autora različitih estetskih i poetskih prosedea čiji projekti ravnopravno sudjeluju u stvaranju repertoara Hrvatske drame HNK Ivana pl. Zajca.

"Istraživanje novih umjetničkih praksi, integriranje drugih medija u kazališnu umjetnost te otvaranje prostora suradnji umjetnika različitih profila i poetika, kao preduvjeta iznalaženja novih formi, neki su od temeljnih ciljeva ovog dijela programa", naglasila je Kovačić.



Predstavljena knjiga "Tomislav Gotovac: Anticipator kriza"


RIJEKA - Knjiga "Tomislav Gotovac: Anticipator kriza", nastala usporedno s istoimenom velikom retrospektivnom izložbom u Muzjeu moderne i suvremene umjetnosti Rijeka (MMSU), predstavljena je u ponedjeljak u tom muzeju.

Knjiga je nastala suradnjom kustosa, kritičara, povjesničara umjetnosti, teoretičara i umjetnika čime se željelo istaknuti složenost i interdisciplinarnost Gotovčevog rada, koji se odvijao između filma, performansa, fotografije i likovnih umjetnosti u vremenu samoupravnog socijalizma, postsocijalizma, tranzicije i početka globalne krize.

Gotovac kao umjetnik paranoik, anarhist, dobar pripovjedač, tumač globalne politike

Izdavač knjige je MMSU, a suizdavač agencija Rijeka 2020, koja upravlja projektom Europske prijestolnice kulture u Rijeci.

Direktorica te agencije Emina Višnić istaknula je da su knjiga i izložba iznimno važni, kao najava svega što se očekuje u kompleksu Rikard Benčić, prvoj kulturnoj četvrti u Hrvatskoj. Time se ujedno pokazuje i smjer glavnine umjetničkog programa, istaknula je.

Autori tekstova u knjizi su kustosice izložbe Nataša Šuković i Ksenija Orelj te Goran Petercol i Goran Trbuljak, Diana Nenadić, Marija Katalinić i Boris Ružić, Ana Janevski, Janka Vukmir, Ana Ofak, Andrej Mirčev, Suzana Milevska, Suzana Marjanić, Darko Šimičić i Miško Šuvaković.

Nataša Šuković je rekla da su pristupi i vrste tekstova u knjizi vrlo različiti - od analitičkih, esejističkih, kustoskih do osobnih sjećanja na Gotovca.

Knjiga donosi i nova viđenja Gotovca i njegova rada kao umjetnika paranoika, umjetnika anarhista, dobrog pripovjedača i tumača globalne politike, kazala je.

Ksenija Orelj je naglasila da je osnovna misao pri postavljanju izložbe i izradi knjige bila učiniti Gotovčevu misao što opipljivijom.

Janka Vukmir, koja je pisala o upotrebi tijela u Gotovčevom radu, istaknula je da je pred njima razdoblje istraživanja načina na koji je Gotovac koristio tijelo kroz vrlo različite uloge, kao protagonist ili redatelj ili pak tijelo kao objekt.

Šimičić: Gotovac se volio pokazivati i u Poletu i Studentskom listu

Novijim generacijama koje nisu osobno upoznale Gotovca i nisu mogla svjedočiti njegovim performansima i javnim akcijama, trebaju svoja iskustva, znanja i sjećanja ostaviti oni koji su to bili, kazala je.

Miško Šuvaković ustvrdio je da je knjiga složen kaleidoskopski prikaz koji ne oslikava samo jednog Gotovca nego više njih i stvara portret složenog, kontradiktornog, zavodljivog i agresivnog umjetnika, rekao je.

O Gotovčevu djelovanju kroz tiskane medije govorio je Darko Šimičić, kazavši da je u vrijeme Gotovčeva probijanja u javnost bilo malo prostora u medijima za likovne umjetnike pa je Gotovac osmislio način kako doći u medije.

Uživao se pokazivati u tada vrlo čitanim Studentskom listu i Poletu, vrlo osviješteno iskoristivši taj prostor, dodao je.

Knjiga "Tomislav Gotovac: Anticipator kriza"se sastoji od četiri cjeline: Memorija - moć umjetnika, Film - eksperimentalni i / ili antifilm, Između - taktički postmediji i Rekonstruirani subjekt - zavjera slike svijeta.

Dvojezična je - na hrvatskom i engleskom jeziku.



Austrijska književnica Carolina Schutti gostovala na Europei


ZAGREB - Književni festival Europea U Dvorištu kao svoju je posljednju gošću u ovoj godini u Zagrebu u ponedjeljak predstavio austrijsku književnicu Carolinu Schutti, koja je u susretu sa svojim hrvatskim čitateljima U Dvorištu predstavila svoj nagradom Europske unije za književnost nagrađen roman "Jednom sam zasigurno mekom travom potrčala".

Knjiga, objavljena u izdanju Naklade Ljevak i prijevodu Borisa Perića, najavljena je kao potraga za identitetom i sjećanje na djetinjstvo u romanu u kojemu je domovina zasnovana u jeziku, pa gubitak materinjeg jezika donosi svojevrsnu tišinu sjećanja na granici svjesnoga i nesvjesnoga.

Književnica i moderatorica Ivana Bodrožić uvodno je istaknula kako je riječ o posebnoj i zanimljivoj knjizi začudna i neobična naslova autorice "koja jako dobro, sve do samoga kraja, zna gdje ide i što radi, iako je stil vrlo osebujan i ponekad iznevjeri naša očekivanja".

"Gledajući samo fabulu, to je jedna dosta konkretna priča. No, kad počnete s čitanjem, čini se kao da njome teče jedna podzemna rijeka koja vas dotiče na nekim najdubljim slojevima svijesti", rekla je Bodrožić.

Istaknula je da je Schutti pisati počela "kad je prešla 30-u, ali su sve njene knjige koje je do sada objavila dobile književne nagrade te su jako lijepo dočekane od strane kritike i publike".

Carolina Schutti (1976.) napisala je još hvaljeni debitantski roman "Tko se nosi, ne trebaju mu cipele" (2010.) i novelu "Sove lete nečujno" (2015.). Piše i audiodrame za austrijsku radijsku postaju ORF. Dobitnica je stipendije Hilde Zach za 2016. godinu. Živi kao slobodna spisateljica u Innsbrucku. Početkom 2018. izlazi njezina prva pjesnička zbirka "Živčana groznica". Knjige joj se prevode na više jezika.

Njezina knjiga "Jednom sam zasigurno mekom travom potrčala" bavi se položajem osobe koja je izgnana i koja ne zna svoj jezik, iz čega proizlazi njezino propitivanje vlastitoga identiteta i prihvaćanja Drugoga i Drugačijega.

Autorica je za knjigu dobila izvrsne kritike, kao i Nagradu Europske unije za književnost 2015. godine.

Jezik je važno obilježje identiteta

Schutti je istaknula kako je vrlo zahvalna na lijepim kritikama koje je knjiga dobila, no s jednom se ocjenom, koju je dao i žiri EU nagrade za književnost, nikako ne može složiti, naime tvrdnjom da je knjiga posve apolitična.

"Pretpostavljam da su mislili da se ne bavi dnevnopolitičkim temama, što je točno. No, u toj sam knjizi pokušala opisati što znači biti prognan i iskorijenjen, i što znači biti stranac, a odnos prema strancima jedan je problem austrijskog društva koje tek tek treba osvijestiti", pojasnila je.

Priča prati Maju, koja nakon majčine smrti odlazi živjeti sa strinom koja joj daje krov nad glavom, ali joj ne otkriva ništa o njezinoj prošlosti. Zajedno u siromaštvu žive u bezimenom selu u udaljenoj regiji, a svaki Majin pokušaj da se prisjeti prošlosti ne vodi nikamo.

Potpuno sam u udaljenoj kući živi Marek, stariji čovjek koji govori čudnim, njoj nepoznatim jezikom a koji je jedina osoba uz koju se Maja osjeća prihvaćenom i voljenom. Kako odrasta, ona u društvu svoje najbolje prijateljice Fini pokušava pobjeći u svijet mašte, nadajući se boljem životu.

Autorica je istaknula kako ta knjiga ima autobiografsku jezgru, budući je ona sama do svoje pete godine života govorila isključivo poljski jezik, a onda su joj roditelji, kojima je bila želja da nauči korektno govoriti njemački, posve zabranili da se služi poljskim.

"Ta mi tema nije bila važna sve dok nisam i sama postala majkom: kada mi je sin došao u dob od tri godine i kada smo mogli početi normalno komunicirati, jer je do tada posve ovladao jezikom, tek sam tada po prvi puta osvijestila što sam izgubila", pojasnila je.

"Danas kad čujem poljski, to u meni izazove osjećaj topline. Što je posebno dirljivo, jer me taj materinski jezik uvijek nekako dotakne u srce ali ne uspijeva doseći do mojeg racionalnog dijela", dodala je Schutti.

Roman je dijelom ispričan u prvom a dijelom u trećem licu jednine. Razlog tomu, otkrila je autorica, leži u pokušaju da knjigu strukturira poput ruske lutke Matrjoške: "Na vanjskoj lutki vidimo sva zbivanja, ona služi poput prologa – a jednako tako u knjizi prvo poglavlje služi kao sažetak cijele priče".

Tijekom romana skida sloj po sloj sve dok ne dođe do najmanje lutke koja je u srži svih ostalih lutki - tu je Maja najcjelovitija, najbliže samoj sebi, u tome leži i određena ironija jer s jedne se strane nalazi najbliže sebi, a s druge je strane došla do ključne krajnje točke potrage za sobom.

"Mislim da je potrebno razlikovati ulogu i identitet. Uloga je nešto relativno površinsko, a identitet je, u filozofskom smislu, ono što čini našu srž kao čovjeka. Svi mi u životu igramo nekoliko različitih uloga, i to čak ponekad i istodobno, ali ne vjerujem da je moguće promijeniti identitet, upravo zbog tog snažnog nesvjesnog", rekla je Schutti.

"Pođemo li od pretpostavke da su jezik i mišljenje povezani i da jedno bez drugoga ne može, onda doista mislim da je jezik vrlo važno obilježje identiteta", ocijenila je.

U razgovoru s autoricom sudjelovao je i prevoditelj knjige Boris Perić, koji se također posebno osvrnuo na element jezika u knjizi, zbog čega ju smatra posebno vrijednom, budući da progovara o vrlo važnoj problematici jezika kao identitetske odrednice.




← Povratak

Komentari

comments powered by Disqus