07:09, 14. Prosinac 2017

kultura...

Kultura 21. listopada 2017.

Objavljeno: 21.10.2017 u 09:56
Pregledano 65 puta

Autor: Icom, Hina
Kultura 21. listopada 2017.

ZAGREB 21. listopada 2017. (Icom, Hina) - Pregled vijesti iz kulture:



U Kući stripa u Zagrebu moći će se vidjeti junaci hrvatskih i svjetskih stripova


ZAGREB - Neki su prva slova naučili listajući stripove, neki su prateći omiljene junake putovali Divljim zapadom i prašumama Amazone ili se slagali sa životnim stavom Boba Rocka da je "bolje živjeti sto godina kao milijunaš nego sedam dana u bijedi", a ljubitelji stripa svih generacija mnoge će crtane junake moći vidjeti u budućoj Kući stripa koja bi se, na inicijativu kolekcionara Mladena Novakovića, trebala otvoriti u Zagrebu.

Fizičar i strastveni kolekcionar stripova Novaković, tajnik Udruge prijatelja stripa Stripforum, jedan je od onih koji je prije škole latinicu naučio čitati preko stripova u Plavom vjesniku, a ćirilicu preko Politikinog zabavnika. Od školovanja već je postao kolekcionar skupljajući strip magazine, revije i novine, ali po vlastitom priznanju tada to nije bila zaluđenost kao sada. Stripu se ponovno vratio krajem 1990-tih kada je već imao obitelj s troje djece.

Želio je kompletirati brojeve Plavog vjesnika koji mu je kultno generacijsko izdanje, što je uspio prije tri godine skupivši svih 970 brojeva. Tada mu se probudio i "kolekcionarski crv" i, kako u šali kaže, na nesreću su na Britanskom trgu počeli prodavati antikvarijatne stvari među kojima su i knjige i stripovi. Uz to, počeo je skupljati originalne table stripova pa ih danas već ima oko sedam tisuća u kojima su zastupljeni hrvatski autori svih generacija od Andrije Maurovića, Waltera Neugebauera, Sergeja Mironovića Golovčenka, Vladimira Delača, Ismeta Voljevice, Mirka Ilića, Igora Kordeja, Radovana Devlića, Ninoslava Kunca, Gorana Parlova i drugih. Ima i originalne table stripova crtača iz Srbije, Slovenije, SAD-a, Engleske, Francuske, Španjolske, Itlije, Argentine i drugih zemalja.

Novaković posjeduje i veliku zbirku novina i časopisa koji su u svom sadržaju imali i stripove razdoblju od tridesetih godina prošlog stoljeća do danas – OKO, Novosti, Jutarnji list, Mickey strip, Veseli Vandrokaš, Koprive, Politikin zabavnik, Mali zabavnik (Srbija 1943.-44.), Zabavnik (NDH 1943.-45.), Kerempuh, Ilustrirani vjesnik, Vjesnikov zabavni tjedan, Plavi vjesnik, Super-strip biblioteka, Strip magazin, Alan Ford, ZOV, ZOV strip i druge.

"Skupljao sam od kada se počeo objavljivati neki strip ili protostrip", kazao je. Tada je počeo razmišljati i o osnivanju Muzeja stripa, jedan korak prema tome bilo je i osnivanje Udruge prijatelja stripa Stripforum i izdavanje Strip revije, koje sada izlazi već 50. broj.


Zagreb je uvijek bio jak centar stripa

Ističući kako, uz zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića,  osnivanje Kuće stripa podržava i Ministarstvo kulture, Novaković je pojasnio da će početni fundus sačinjavati originalne table stripa, novine i magazini sa stripovima, ilustracije, karikature te zbirke tiskovina i knjiga u njegovu vlasništvu. Vjeruje da će i drugi kolekcionari ili novinske kuće i nakladnici dati svoj doprinos i na raspolaganje staviti djela i tiskovine u svom posjedu.

Smatra i da bi njegova kolekcija zajedno s kolekcijom novinara i publicista Rudija Aljinovića mogla pokazati cijelu povijest jugoslavenskog stripa. Navodeći da su mu interes za otvaranjem Muzeja stripa iskazali Ljubljana i Maribor, Novaković je rekao da na to nije pristao jer želi da to ima Zagreb koji je, uz Beograd, bio jak centar stripa u bivšoj Jugoslaviji.

"Zagreb ima veliki broj turista i ako to dodamo turističkoj ponudi uz npr. Muzej prekinutih veza i nešto drugo što se ne može vidjeti u drugim gradovima, onda je to prilika", pojasnio  je.

Volio bi da prostor za Kuću stripa bude između Republike Austrije, Glavnog kolodvora i Kvaternikova trga gdje prolazi puno ljudi i turista. "Očekujem da će zagrebačka Kuća stripa postati referentna točka na karti svijeta jer takav prostor postoji samo u Bruxellesu gdje je Belgijski centar stripa", rekao je.

Dodao je i da muzeje stripa, koji su vezani samo uz festivale stripa i traju oko tjedan dana, imaju francuski grad Augouleme i talijanski Lucca.   

Smatra da bi Kuća stripa trebala imati oko tisuću kvadratnih metara prostora u kojem bi se, uz izložbe stripova i magazina, održavale i projekcije filmova koji se referiraju na stripove, glazbeni događaji uz strip događaje, konferencije o stripovima i drugim vizualnim umjetnostima. Također, u njemu bi se mogle organizirati i izložbe originala ili tiskovina sa stripovima na različite načine: tematski, prema autorima, magazinima ili utjecajima npr. američkog, francuskog i talijanskog stripa na razvoj strip u Hrvatskoj ili bivšoj Jugoslaviji.

Uz to, mogu se organizirati i modne revije s izložbom stripova u kojima su glavni nositelji radnje ženski likovi poput Modesty Blaise, Axa, Julia Jones, Tiffany Jones i druge.  Uz to, u Kući stripa bi se mogao napraviti vrtić za učenje crtanja uz poznate pedagoge, radionice za crtanje stripova i scenarije i slično.


Stripu raste popularnost i uvijek je bio popularan u Hrvatskoj

Novaković je zadovoljan stanjem "devete umjetnosti" u Hrvatskoj. "Stripu raste popularnost, a on je i uvijek bio popularan u Hrvatskoj", istaknuo je. Podsjetio je i da je Zagreb, uz Beograd, uvijek imao jake crtače, a ima ih i danas koji crtaju za poznate strip kuće u Americi i Francuskoj, pa je tako poznati strip crtač Igor Kordej dobitnik i najvišeg francuskog odlikovanja za zasluge u kulturi i umjetnosti – odličja Viteza reda umjetnosti i književnosti.

Po Novakoviću danas najbolji strip crtači su Esad Ribić koji je postigao veliki uspjeh u Marvel Comicsu, Goran Parlov koji je postigao uspjehe u Italiji i SAD-u, Splićanin Boro Pavlović te Dubravko Mataković, koji je poseban kao Maurović. Tu je i profesor na Likovnoj akademiji Milan Trenc koji je postigao veliki uspjeh sa slikovnicom "Noć u muzeju", prema kojoj je snimljen i istoimeni uspješan film. Zatim, tu su i Darko Kreč,  Joško Marušić i Tonči Zonjić, čije se radove rijetko može vidjeti kod nas jer objavljuje vani za Dark Horse Comics, DC Comics, Marcel Comics te Dalibor Talajić, Štef Bartolić, Niko Barun i drugi.

"To su ljudi na koje bi u drugim zemljama bili ponosni", kazao je.

Tržište stripova u zemlji smatra skromnim iako postoji dosta velika ponuda. "To su kolekcionarska izdanja koja se tiskaju u malim nakladama i zato imaju visoku cijenu", rekao je.

Pri tome, da bi stripovi došli do zainteresiranih čitatelja, pomažu Ministarstvo kulture i gradovi koji otkupljuju ta izdanja za knjižnice Da bi se još više popularizirao strip pokrenuo je i izdavanje Strip revije koja se može kupiti na kioscima za 12 kuna kako bi bio što dostupniji djeci i drugim zainteresiranim čitateljima i  koja se, kao je rekao, prodaje jako dobro.

Naglasio je da Strip reviju čitaju sve generacije, ali i da među ljubiteljima stripa postoji i "rupa" između 15. i 50. godine.  Stoga ga, kroz Kuću stripa, želi popularizirati i generacijama koje do sada ga nisu čitale.


Slavonci i Dalmatinci veliki su ljubitelji stripa

Velikim ljubiteljima stripa smatra Slavonce i Dalmatince gdje postoje odlični crtači, strip festivali i udruge. "Dalmatinci su veliki ljubitelji stripa, puno ih je crtača stripova a postoji sjajan festival stripa u Makarskoj . Najbolji moji suradnici u stripu  su Dalmatinci - Tomislav Košta, Vladimir Davidenko, Boris Talijančić, Boro Pavlović..".

Istaknuo je i da Slavonci jako čitaju stripove pa tako u Đakovu postoji jedna striparnica, u Virovitici sjajan klub "Gavran", a i drugdje u Slavoniji ima dosta strip udruga.

Novaković kaže da se strip jak u SAD-u, Francuskoj i Italiji gdje postoji jako puno izdanja. No, čita se dosta i u Španjolskoj, pa i u Hrvatskoj i Sloveniji. Naveo je i da strip u Sloveniji nije imao takvu popularnost niti kada je bila u Jugoslaviji kao što je danas. "Sada se to odjednom razvilo. Isto, budi se sada Makedonija, Bugarska, Rusija i Japan čije mange voli cijeli svijet", istaknuo je.

Također, naglasio je, sada strip, za razliku od ranije, utječe i na film jer filmovi od stripa uzimaju ili njegove junake ili vizualnu estetiku. Tako, kada se gleda kadriranje u  filmovima poput Batmana ili Spidermana onda se vidi luđački brzu akciju, kao da se čita strip. "To je zato jer puno specijalnih efekata rade crtači, a što se onda mora kompjuterski obraditi", kazao je.


Strip od trivijalne umjetnosti postao elita i po cijenama

Ističe kako bi se ljudi iznenadili velikim brojem uspješnih liječnika, znanstvenika, bankara i drugih struka koji vole i podržavaju strip. "Strip je od neke trivijalne masovne umjetnosti postao elita. Po cijenama i po pristupu povjesničara umjetnosti", kazao je.  Uz to, na festivalu Crtani romani šou viđao je i druge poznate političare poput Vesne Pusić ili Anke Mrak Taritaš.

Stripove kupuju i političari pa je tako jedan bivši poznati političar za 'debele novce' kupio kompletni Maurovićev strip. "Imate poslovno uspješne ljude kojima kada dođete u ured vidite da u nekom kutu drže tablu stripa Modesty Blaise ili Axe", rekao je. Istaknuo je kako postoje kolekcionari koji kupuju sve, ali i oni koji traže samo određene stvari te oni koji kupuju samo ono što financijski mogu.

Naglasio je i da originalne table stripova danas postižu vrijednosti od više tisuća eura. "Jedna originalna tabla stripa je vrijednost kao i slikarsko platno", kazao je. Dodao je i da je jedan od rijetkih koji skuplja originalne table stripova jer im cijene rastu. Pojasnio je i da su originalne table stripova nekad gotovo bile bezvrijedne da bi njihove cijene najedanput od 2000. eksplodirale.

Do prije tri ili četiri godine francuski izdavači i prodavači stripova povezali su se s aukcijskim kućama Christie's i Sotheby's pa se na aukcijama, koje postoje i u New Yorku i Dallasu, znaju postići milijunski iznosi cijena za originalne strip table. Tako se milijuni eura daju za jednu originalnu tablu belgijskog stripa Tintin, a većina tabli Asterixa, koja danas koštaju oko 250.000 eura, završile su u francuskom Državnom arhivu.

"Neke table Flash Gordona, Princ Valianta ili Alan Forda koje sam kupovao za 50 dolara danas su skuplje oko tisuću puta. Alan Forda tablu s dvije sličice ne možete kupiti za manje od 600 eura", rekao je.

Naveo je i da cijena kompleta Zagora i Tex Willera ide i do 15 tisuća eura. No, ističe da je njemu vrednije imati komplet Veselog Vandrokaša iz 1938., 1939. i 1940. godine koje su radili Maurović i Neugebauer, nego komplet npr. Zagora, koji je uz Alana Forda, najpopularniji strip u Hrvatskoj.



Arheološki muzej za Dan arheologije daruje besplatan program

 
ZAGREB - Zagrebački Arheološki muzej obilježit će u subotu Međunarodni dan arheologije, tijekom kojega će cijeli dan biti besplatan ulaz u muzej na Zrinjevcu, kao i radionice za djecu i odrasle te vodstva po postavu.

Međunarodni dan arheologije se od 2011. uobičajeno održava treće subote u listopadu i prilika je za promicanje arheologije i poticanje istraživačkog duha.

S tim je ciljem Arheološki muzej u Zagrebu pripremio popularno predavanje "Arheologija u filmu i arheologija u stvarnosti" muzejske savjetnice Jacqueline Balen, koja će otkriti koje su razlike između onoga što arheologija stvarno jest i onoga kakvu ju vidi filmska industrija.

Balen kaže kako ljudi najčešće arheologiju povezuju s onime što su vidjeli u filmovima poput "Indiana Jones", "Lara Croft" ili "Mumija", a cilj njezina predavanja je pokazati koliko je to daleko od stvarnosti.

"Ti filmovi jesu popularizirali arheologiju, no u pravom životu nema kamenih kugli koje ganjaju arheologe, niti iskakanja iz helikoptera", rekla je.

Objasnila je da će njezino predavanje, uz pomoć slika i filmskih isječaka, pokazati kako funkcionira suvremena arheologija funkcionira i što arheolozi zapravo rade.

U Muzeju će se i predstaviti projekt Europske unije “Monumentalni krajolici starijega željeznog doba Podunavlja“, kojemu je cilj istražiti i promovirati krajolike starijeg željeznog doba na prostoru Podunavlja.

U projektu sudjeluje deset projektnih partnera te devet strateških pridruženih partnera iz Austrije, Slovenije, Mađarske, Hrvatske i Slovačke, čije su djelatnosti međusobno komplementarne na području zaštite kulturne baštine i razvoja kulturnog turizma. 

U fokusu projekta Iron-Age-Danube su kulturni krajolici starijeg željeznog doba koje obilježavaju visinska utvrđena naselja te groblja pod tumulima nastala između 9. i 4. stoljeća prije Krista. 

Iako fragilni, impozantni te djelomično skriveni u prostoru pretpovijesni krajolici obuhvaćeni projektom ostaju nedovoljno integrirani u regionalnu kulturno-turističku ponudu, ističu iz Arheološkog muzeja.

Dosad su istraživanja bila individualna, a sada će se temeljiti na partnerskom odnosu - planiran je razvoj novih strategija i metodoloških alate za zaštitu, prezentaciju i promociju pretpovijesnih krajolika.  

Zadani projektni ciljevi bit će testirani te implementirani u devet mikroregija, od kojih u Hrvatskoj na području Jalžabeta i Kaptola. 

U tu svrhu organizirat će se međunarodni kampovi koji će usko povezivati istraživačke dijelove programa sa širokim spektrom javnih događanja te novih programa posebno kreiranih za djecu školskog uzrasta. Sve prikupljene spoznaje bit će objavljene u studijama o krajoliku te će služiti kao temelj pri razvoju aplikacije koja će omogućavati nov način digitalne vizualizacije krajolika. 

Kao projektni partneri iz Hrvatske sudjeluju Arheološki muzej u Zagrebu s Centrom za prapovijesna istraživanja te Institut za arheologiju s Ministarstvom kulture Republike Hrvatske i Turističkom zajednicom Varaždinske županije.

Vrijeme provedbe projekta je od početka ove godine do 30. lipnja 2019., a ukupni proračun u iznosu od oko 2.5 milijun eura, od kojih je udio sufinanciranja EU od 85 posto iz Europskog fonda za regionalni razvoj.



Komedija otvorila sezonu premijerom Gogoljeva "Revizora"


ZAGREB - Prva ovosezonska premijera zagrebačkog Gradskog kazališta Komedije, društvena komedija "Revizor" postavljena u petak u režiji Dražena Ferenčine, oživjela je na pozornici toga teatra paletu Gogoljevih vješto komično portretiranih likova, grotesknih oličenja korupcije i malograđanštine ukorijenjenih u ruskoj stvarnosti 19. stoljeća, čija se karakterizacija suvremenom gledatelju ne čini nimalo zastarjelom.

Sve ono za što se Gogolj zalagao – napisati dramu koja pogađa u samu trulu srž društva i naopakih vrijednosti koje u njemu vladaju – u tom djelu iz 1836. smatranim krunom njegova dramatičarskog opusa, ispisano je kroz likove i odnose među njima.  

Korumpirani upravitelj maloga grada negdje u ruskoj provinciji Dmuhanovski, plejada njegovih pobočnika uobličena u likovima školskog nadzornika Hlopova, suca Tjapkina, kuratora dobrotvornih ustanova Zemljanika, upravitelja poštanske stanice Špekina, te mjesnih vlastelina Dopčinskog i Bopčinskog, čijom se pretjerano komičnom karakterizacijom Gogolj izruguje onodobnoj Rusiji, u sebi nose sve ono loše što se može naći u nekom društvu: moralnu iskrivljenost, karijerizam, neprosvijećenost, glupost, korupciju, licemjerje i beskičmenjaštvo.

Radnja "Revizora" smještena je negdje u dubine carske Rusije odakle, kako u jednom trenutku kaže lik Dmuhanovskog, "da tri godine na konju juriš, ni do kakve države doći nećeš". Monotonost života na selu obilježenog neredom i korupcijom koji onima u poziciji moći odgovaraju, dok su im se svi ostali nemoćni suprotstaviti, iznenada prekida vijest o tome da u grad stiže revizor.

To aktivira planove mjesnih velikaša predvođenih Dmuhanovskim da zbijanjem redova i zataškavanjem pravog stanja stvari izbjegnu prijetnju nepovoljne revizorove ocjene. Komedija situacije razvija se kada, zbog njegove kicoške pojave te činjenice da dolazi iz Sankt Peterburga i da već dva tjedna stanuje u lokalnoj krčmi ne plaćajući račune, pogrešno za revizora uzmu besposlenjaka i blefera Hlestakova, običnog pisara čiji raskalašeni život financira bogati otac.

Njemu odgovara njihova poniznost, ulizivačko ponašanje i podmićivanje, pa iako ubrzo uviđa da je došlo do pogreške, odlučuje barem na kratko uživati u svim blagodatima koje su ga snašle, prije nego zauvijek nestane u sumrak, ostavljajući ih za sobom zabezeknuto prevarene u vlastitoj pohlepi i gluposti.

Čitava se radnja temelji na neprekidnim nesporazumima koji proizlaze iz pogrešnog uvjerenja da je Hlestakov revizor, dok se stvarni revizor uopće ne pojavljuje, osim kao zla kob na samome kraju. No, on je prisutan kroz ideju lažnosti i potkupljivosti institucije koju predstavlja, a strah podređenih zbog svijesti o počinjenim grijesima zaokružuje sliku društva ogrezlog u pljački, neznanju i nepravdi, društva koje je spremno sve to perpetuirati kako bi se zaštitilo.

Hlestakova igra Filip Juričić, Damir Lončar je upravitelj grada, a Davor Svedružić, Goran Malus, Ivica Zadro i Igor Mešin ostali mjesni upravitelji, dok Saša Buneta i Vanja Ćirić glume dvojicu vlastelina. Hlestakov ima i slugu, kojeg igra Ivan Magud. Ulogu pohlepne priproste supruge upravitelja grada igra Dubravka Ostojić, Nina Kaić Madić nastupila je u ulozi njihove kćeri provincijalke Marije, a glumački ansambl još čine Ljubo Zečević, Dražen Bratulić i Marija Borić.

Glazba Mate Matišića, koja sadrži elemente čardaša i ruskih napjeva, predstavi daje dinamičnost, dok kostimi Marite Ćopo naglašavaju grotesknu dimenziju komada. Pojavljuju se i Maksimirske mažoretkinje, grupa vremešnih gospođa iz Doma za starije na Ravnicama.

Sam Gogolj ostavio je detaljne upute o tome kako postaviti "Revizora" – pazeći da se ne upadne u karikaturu, da ništa ne bude ni trivijalno ni pretjerano, jer "što će manje glumac misliti o tome kako da nasmije i bude smiješan, to će se više otkrivati ono smiješno u danoj mu ulozi".

Svatko je barem jednom u životu bio ili jest Hlestakov, smatra Gogolj, a ono što njegova slavna društvena i moralna satira ponajprije želi postići je natjerati gledatelja da se s likovima poistovjeti, preusmjeriti ismijavanje s njih na njega, tako da se smijući njima zapravo smije sebi. Upravo tom porukom komad i završava – pitanjem koje publici postavlja Dmuhanovski: Kome se smijete?, i odgovorom: Sebi se smijete!



32. Gavelline večeri – Ovacije "Medeji" SNG-a Maribor


ZAGREB - Festival 32. Gavelline večeri ugostio je u petak Slovensko narodno gledališče Maribor s predstavom "Medeja" redatelja Olivera Frljića, čija je suvremena inačica klasičnoga Euripidova djela publiku oduševila snagom glumačke interpretacije klasične heroine čiji se dramatični obračun s vlastitom bespomoćnošću u grotesknoj transformaciji pretvara u dijabolično razračunavanje s ljudskošću.

Prvi put uprizorena 431. godine prije naše ere i temeljena na grčkome mitu o Jazonu i trovačici Medeji, Euripidova tragedija snažna je i nemilosrdna analiza braka, ljubomore, izdaje i umorstva.

Jedno od najpoznatijih djela velikoga grčkog dramatičara u kojemu se bavi psihološkom analizom ostavljene žene čija se prvotna istinska ljubav pretvara u osvetničko ludilo, Frljićeva je Medeja u produkciji SNG-a Maribor i dramaturškoj obradi koju potpisuje Goran Injac ponajprije studija ljudskosti – psihoze, ljudskoga ludila, proizašle iz radikalizacije položaja žene jer, kao što sama Medeja kaže: "Od svih bića koja osjećaju, žena je najbjednija od svih".

U predstavi satkanoj od izrazito emotivnih monologa i dijaloga koji se polako upliću u jednu grotesknu parodiju gotovo lynchovske atmosfere, ona se opire zadanim okvirima svoje društvene uloge kroz ubilački pohod koji završava u nekoj vrsti simbolične postapokaliptične pustoši, i vanjske i unutarnje.

U priči, Medeja je čarobnica koja spasi život argonautu Jazonu i pomogne mu ukrasti zlatno runo od njezina oca. Pobjegne s njim, postane njegova žena i rodi mu dva sina. Utočište pronađu u Korintu, gdje Jazon dobije priliku oženiti Glauku, kćer korintskoga kralja Kreonta. Očajna zbog gubitka muža i prevare, Medeja proklinje kraljevu obitelj i smišlja najbrutalniji osvetnički plan: uništit će svaku mogućnost nastavljanja Jazonova roda, otrovati njegovu izabranicu i ubiti vlastite voljene sinove.

Antički kor likova u toj se predstavi pretvara u četu zombija, dok Medeja napušta okvire klasične junakinje, uskače u hlače, koje simbolično nosi ispod vjenčane haljine, i pretvara se u neku vrstu dijabolične osvetnice u igri života i smrti u kojoj joj činjenica da više nema što izgubiti daje apsolutnu moć.

U predstavi koju je kritika ocijenila kao možda najradikalniju od svih Frljićevih predstava, Medeju glumi Nataša Matjašec Rošker, koja prolazi nevjerojatne glumačke transformacije od nježne ljubavnice do poludjele osvetnice, što je prepoznala i zagrebačka publika, koja je glumicu ispratila s ovacijama.

Glumački tim još čine Branko Jordan (Jazon), Peter Boštjančič (Kreont), Davor Herga (Egej), Maša Žilavec (Dadilja), Ivica Knez (Odgajatelj), Matija Stipanič (Sel), Mojca Simonič i Viktor Meglič (Medejina djeca).

Izuzetno važna za predstavu je glazba, koja dodaje scenografskom dojmu spektakla, gdje se vizualno natječe s izgovorenim vodeći raspoloženje od ležernog do prenapregnutog i natrag, sve do krvavog kraja koji ne donosi zadovoljštinu, ali Medeji pruža dostojanstvo u porazu.

Nakon izvedbe publika je dobila priliku, u razgovoru s umjetnicima koji je u atriju kazališta moderirala teatrologinja Mira Muhoberac a vodio glumac Gavelle Siniša Ružić, saznati iz prve ruke ponešto o procesu nastanka predstave.

"Medeja" je posljednja predstava u konkurenciji 32. Gavellinih večeri, na kojima je od 11. listopada prikazano ukupno deset predstava koje se natječu za festivalske nagrade. O ovogodišnjim nagradama – glumačkih, redateljske, te za najbolju predstavu festivala – odlučuje žiri u sastavu Ivana Buljan Legati, Sebastijan Horvat i Damir Karakaš.

Dobitnici će biti proglašeni u subotu 21. listopada, nakon čega slijedi izvedba izvan konkurencije, gostovanje Kazališta Virovitica s predstavom "2:14h" Davida Paqueta u režiji Robeta Raponje.

 

IZ SVIJETA - (KULTURA - ZNANOST - ZANIMLJIVOSTI)


Kineskom redatelju Wong Kar-waiju nagrada Lumiere


LYON - Kineski filmski redatelj Wong Kar-wai dobio je u petak navečer u francuskom gradu Lyonu nagradu Lumiere za životno djelo.

Sa 61 godinom, prvi je kineski redatelj kojem se dodjeljuje ta nagrada a nasljeđuje francusku glumicu Catherine Deneuve, nagrađenu 2016.

"Želio bih posvetiti ovu nagradu supruzi i muzi Esther. Dio nje u svakom je od ženskih likova u mojim filmovima", izjavio je on primajući nagradu iz ruku glumice Isabelle Adjani.

Na masterclassu održanom popodne pred gostima Festivala Lumiere, Wong Kar-wai opisao je svoju metodu rada koju stalno "dovodi u pitanje".

"Grozim se pisanja jer je to najosamljenija faza kreativnog procesa. Nastojim je odgađati što je više moguće", objasnio je redatelj.

Za redatelja priznatog kao jednog od najfascinantnijih stilista suvremenog filma, snimanje predstavlja "najdragocjeniju" fazu realizacije filma jer "tada djelo oživi".

Najpoznatiji filmovi tog redatelja su "Happy Together", "Raspoloženi za ljubav", "2046.", "Noći boje borovnice" i "The Grandmaster",



Posljednje pismo pronađeno na Titanicu ide na aukciju


LONDON – Očekuje se da će ručno napisano pismo, pronađeno s tijelom muškarca koji je poginuo u potonuću Titanica, na aukciji u subotu doseći cijenu do 105 tisuća dolara.

Pismo koje je putnik prve klase Alexander Oscar Holverson napisao svojoj majci govori o njegovim DOJMOVIMA tim brodom palačom, te pritom hvali hranu i glazbu na njemu.

"Ako sve pođe kako treba bit ćemo u New Yorku u srijedu poslijepodne", napisao je Holverson dan prije kobnog sudara broda sa santom leda.

Holverson je bio trgovac rođen u Minnesoti, a brodom je putovao sa svojom suprugom Mary Alice koja je je preživjela nesreću.

U pismu spominje i susret s jednim od najpoznatijih putnika na brodu.

"S nama plovi i John Jacob Astor", napisao je Holverson o američkom financijašu i ulagaču u nekretnine koji je tada bio jedan od najbogatijih ljudi na svijetu.

Astor je također poginuo u potonuću broda.

"Izgleda poput svih drugih ljudi iako ima milijune. Sjedi na palubi sa svim drugima", stoji u pismu.

Titanic je bio najveći oceanski brod na svijetu kad se 14. travnja 1912. sudario sa santom leda u Atlantiku tijekom putovanja iz Southamptona u New York, pri čemu je poginulo više od 1500 ljudi.

Pismo je na prodaju stavila Holversonova obitelj u aukcijskoj kući Henry Aldrige & Son u gradu Devizesu na jugu Engleske.



Tajland se priprema za kremiranje kralja


BANGKOK - Veliki generalni pokus kremiranja kralja Tajlanda održana je u subotu kako bi se u milimetar predvidjela svečanost koja bi trebala ukazati na gotovo božanski status kraljeva te zemlje kojom vlada ultra-rojalistička hunta.

Veliki dan kremiranja kralja Bhumibola Adulyadeja za koje se savjetnici palače, generali i majstori pripremaju mjesecima konačno se bliži. U četvrtak će posmrtni ostaci monarha, preminulog prije godinu dana, biti prevezeni uz veliku pompu iz palače prema raskošnom pozlaćenom krematoriju.

Majstori ondje rade mjesecima rezbareći drvo i likove iz hinduističke i budističke mitologije. Ukupno više od 500 likova i životinja okružuje to mjesto zamišljeno da predstavlja brdo Meru, središte univerzuma za budiste i hinduiste.

"Svečanosti za kralja zamišljene su kao da su namijenjene polubogu" u Tajlandu, objasnio je Eakkarak Limsunggas, šef policijskog odjela zadužena za poštivanje protokola.

Njegove postrojbe morat će pozorno provjeravati da gledatelji poput novinara koji prate događaj budu odjeveni u crna odijela i pokažu štovanje.

U subotu su se već tisuće Tajlanđana okupile na ulicama oko palače kako bi prisustvovali generalnoj probi svečanosti predviđene za četvrtak.

Kralj Maha Vajiralongkorn, sin preminula kralja, u četvrtak će morati predsjedati svečanošću kremiranja, na ključni dan pogreba koji će službeno početi u srijedu i trajati pet dana. Očekuje se prisustvo 250.000 osoba.



Američki astronauti instalirali opremu za snimanje na ISS-u


WASHINGTON – Dvojica američkih astronauta u petak su provela gotovo sedam sati u svemiru kako bi instalirali opremu za snimanje izvan Međunarodne svemirske postaje (ISS), objavila je NASA.

Astronauti Randy Bresnik i Joe Acaba izašli su iz postaje rano u petak, a u nju se vratili oko 19 sati po srednjoeuropskom vremenu, objavila je ta američka agencija. Acaba je instalirao novu kameru visoke rezolucije, te je popravio sustav za snimanje na vrhu robotske ruke Canadarm2.

Bresnikove dužnosti uključivale su zamjenu pokvarenog spoja na ekstenziji robotske ruke koja pomaže pri hvatanju letjelica koje stižu u posjet.

Bresnik i Mark Vande Hei, još jedan američki astronaut, prošlog su tjedna proveli gotovo šest i pol sati izvan postaje kako bi podmazali Canadarm2.

ISS se nalazi oko 400 kilometara iznad Zemlje, a od lansiranja 1998. godine provedeno je više od 200 izlazaka astronauta iz te postaje.

Ona se većinom temelji na suradnji između NASA-e i ruske svemirske agencije Roscosmos, te je zaslužna za niz znanstvenih otkrića koja bi bila nemoguća na Zemlji.

Posebice je korištena za istraživanje dugotrajnih ljudskih letova u svemir kako bi otvorila mogućnost za buduću potencijalnu misiju odlaska na Mars.



Kod kirurginja manja stopa smrtnosti pacijenata

 
OTTAWA - Stopa smrtnosti pacijenata nakon operacija što ih obave kirurginje neznatno je manja nego kad ih operiraju kirurzi, pokazalo je nedavno provedeno kanadsko istraživanje.  

Analiza je provedena na 104.630 pacijenata koji su podvrgnuti raznim operativnim zahvatima kod ukupno 3314 različita kirurga, među kojima je bilo 2540 kirurga i 774 kirurginje.

Iako je uvriježeno mišljenje da su muški liječnici spretniji i stručniji, kanadska je studija pokazala da su žene vještije, da upute slijede preciznije te da im je vještina komuniciranja s ostatkom tima bolja, kaže suautor studije dr. Raj Satkunasivam, kirurg bolnice Houston Methodist.

"Kirugija je profesija u kojoj dominiraju muškarci, a liječnice u toj struci moraju biti 'bolje od najboljih' da bi uspjele", kazao je.

Po istraživanju se kod pacijenata koje operiraju kirurginije u roku od 30 dana nakon operativnog zahvata dogodi prosječno 12 posto manje komplikacija i smrti.

Na svakih 230 operativnih zahvata dogodila se jedna smrt više kada su ih obavljali kirurzi.

Rezultati su pokazali da kirurginje posvećuju više pozornosti pacijentima te da su manje sklone riziku, pa će u slučaju nedoumice najprije upitati za savjet ostale članove tima.

Autori studije kažu da su rezultati istraživanja relativni te da se ne može govoriti o pravilu, što znači da ne treba strahovati od ishoda operacije ovisno o spolu liječnika koji će vas operirati.

"S obzirom na isključenost žena iz procesa operativnih zahvata kroz povijest i nevidljivi 'stakleni strop' kada su posrijedi rukovodeće pozicije, akademsko napredovanje i pravičnost u pogledu plaća kirurga i kirurginja, ova studija je vrlo značajna. Pokazuje da bi trebala postojati jednakost među spolovima kada su posrijedi navedeni profesionalni standardi", smatra dr. Heather Logghe, znanstvenica na Sveučilištu Thomas Jefferson u Philadelphiji.



← Povratak

Komentari

comments powered by Disqus