15:46, 23. Listopad 2017

kultura...

Kultura 20. studenoga 2014.

Objavljeno: 20.11.2014 u 12:08
Pregledano 512 puta

Autor: Hina
Kultura 20. studenoga 2014.

ZAGREB, 20. studenoga 2014. (Hina) - Pregled vijesti iz kulture:


KOPRIVNICA - Stota obljetnica rođenja prvaka hrvatske naivne umjetnosti Ivana Generalića obilježena je velikom izložbom njegovih djela u Galeriji naivne umjetnosti u Hlebinama te dvodnevnim simpozijem o njegovom životu i radu.

U hlebinskoj Galeriji izložen je tridesetjedan Generalićev rada iz Zbirke Infeld iz Beča. Infeldovi su najpoznatiji proizvođači žica za glazbene instrumente u Europi, a u njihovoj zbirci najznačajne mjesto ima upravo hrvatsko naivno slikarstvo i slikar Ivan Generalić, navela je dr. Yordanka Weiss, voditeljica i kustosica zbirke Infeld iz Beča, koja je dopratila izložbu u hlebinsku Galeriju.

Na dvodnevnom simpoziju u četvrtak i petak, također u Galeriji hrvatski likovni znalci u Hlebinama povjesničari umjetnosti govore o različitim aspektima Generalićeva djela te života i rada toga slikarskog genija.

Povjesničarka umjetnosti Ivana Mance govorila je na temu "Rastezljivost paradigme: „naivno“ prema „modernom“ u diskursu hrvatske povijesti umjetnosti i likovne kritike šezdesetih godina".

"O Udruženju umjetnika Zemlja, Krsti Hegedušiću i Ivanu Generaliću u kontekstu ideje o nacionalnom likovnom izrazu" govorio je Petar Prelog, Branka Vojnović - Traživuk izlagala je na temu "Narodna i naivna umjetnost", a Vladimir Crnković iznio je “Pledoaje za Ivana Generalića“, dok je Suzana Leček izlagala na temu „Ljepota treba biti istinita, Hrvatska seljačka stranka i likovne umjetnosti".

Ravnatelj Hrvatskog muzeja naivne umjetnosti u Zagrebu Vladimir Crnković istaknuo je da svaki sudionik simpozija daje svoj prilog kojim bi se obogatila saznanja o djelovanju Ivana Generalića, i to ne samo u slikarstvu već i o svemu što ga je pratilo kroz život.

S monografijom Hrvatskog muzeja naivne umjetnosti o Ivanu Generaliću, koju smo predstavili prije nekoliko dana u Zagrebu kada je otvorena i prigodna izložba te ovim simpozijem zasigurno ćemo dati veliki doprinos za daljnje poznavanje i vrednovanje Ivana Generalića, rekao je Crnković.

Autori izložbe u hlebinskoj Galeriji naivne umjetnosti su Yordanka Weiss, kustosica bečke Zbirke i Marijan Špoljar, ravnatelj Muzeja grada Koprivnice. Izložba će ostati otvorena do 21. prosinca.

Ivan Generalić (Hlebine, 1914. - Koprivnica, 1992.) začetnik je suvremene hrvatske naivne umjetnosti, središnja osoba i mentor druge generacije tzv. Hlebinske škole.

Samostalno je izlagao u Parizu, New Yorku i Bruxellesu te je sudjelovao i u mnogim grupnim izložbama - u Baden-Badenu, Baselu, Bratislavi, Šangaju, Pekingu, Tokiju, Petrogradu, Madridu i dr. Sudjelovao je na bijenalu u Sao Paulu, čime je pokrenuo međunarodnu afirmaciju hrvatske naivne umjetnosti.

Ivan Generalić je rođen u Hlebinama u siromašnoj seljačkoj obitelji. Kao petnaestogodišnjak upoznaje akademskog slikara Krstu Hegedušića (1901. – 1975.) te pod njegovim mentorstvom počinje sustavno slikati. Prvi put izlaže zajedno s Franjom Mrazom na III. izložbi udruženja umjetnika »Zemlja« koja je bila otvorena u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu 1931. godine.

Godine 1936. sudjeluje u I. izložbi hrvatskih seljaka slikara Generalić – Mraz u Salonu Urlich u Zagrebu. Godine 1938. održava dvije samostalne izložbe – ponovno u Salonu Urlich u Zagrebu te u Novom Sadu. Usprkos tomu što je postao uvažen i cijenjeni slikar, ostaje i dalje živjeti na selu te se paralelno bavi slikarstvom i poljoprivredom.

Nakon završetka Drugog svjetskog rata Generalić okuplja u Hlebinama nekoliko nadarenih seoskih mladića i time započinje druga generacija seljaka – slikara tzv. Hlebinske škole. Godine 1952. u Zagrebu se osniva Seljačka umjetnička galerija (danas Hrvatski muzej naivne umjetnosti) čiji je stalni postav bio baziran poglavito na Generalićevim slikama.

Jedna od ključnih godina za Generalićevu slikarsku karijeru bila je 1953. kada priređuje samostalnu izložbu u Parizu kojom započinje njegov uspješan prodor u širi europski prostor.

Godine 1958. sudjeluje na povijesnoj i kritičkoj izložbi 50 Ans d'Art Moderne u Bruxellesu, gdje je uvršten među najeminentnije slikare prve polovice 20. stoljeća. Sredinom 60-tih godina počinje suradnju sa švicarskim galeristom Brunom Bischofbergerom.

U Bratislavi 1969. godine na svjetskoj izložbi naive međunarodni žiri uvrštava ga, kao jedinog živućeg slikara, u klasike naive.

Od 1977. godine živi naizmjence u Sigecu i Primoštenu. Godine 1980. poklanja 20-tak slika Galeriji u Hlebinama, čime je utemeljena muzejska zbirka Ivan Generalić.

Tijekom svoje slikarske karijere priredio je više od 70 samostalnih izložaba te je sudjelovao na nekoliko stotina skupnih, među kojima su i najznačajnije smotre svjetske naive. U nekoliko navrata bavio se i kazališnom scenografijom, a brojnim crtežima ilustrirao je i više knjiga poezije. O njegovu stvaralaštvu objavljeno je osam monografija, od kojih su neke prevedene na više svjetskih jezika.

Za prinos hrvatskoj kulturi Ivan Generalić posthumno je odlikovan Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića.



ZAGREB - Biografski film "Walesa. Čovjek od nade", proslavljenog poljskog redatelja Andrzeja Wajde, premijerno će se prikazati u nedjelju, 23. prosinca u zagrebačkom kinu "Tuškanac".

"Prateći izazove s kojima se suočavao na poslu i u osobnom životu, film opisuje put Lecha Walese (1943.) od običnog radnika u brodogradilištu u Gdanjsku, prvih borbi za radnička prava do pozicije poljskog predsjednika (1990.-1995.) i primanja Nobelove nagrade za mir (1983.)", ističe se u najavi filma poljskog redatelja i scenarista, koji je igrani film o legendarnom vođi poljskog sindikata Solidarnosti snimio prošle godine.

Prije te premijere, 21. i 22. studenoga, u "Tuškancu" se održava ciklus filmova Aleksandra F. Stasenka, koji je cijeli svoj opus posvetio kratkom dokumentarnom i igranom filmu, a stvarao je u rodnome gradu Splitu i okolici, gdje je pronalazio teme za filmove.

"I u samom Splitu je bio izdvojen od matice, pa tako amaterske filmove nije radio u Kino klubu Split, već u vlastitoj produkciji i to kao sam svoj majstor - redatelj, scenarist, snimatelj i montažer, a kasnije, kada se otisnuo u profesionalne vode, od ove četiri uloge samo je kameru prepustio drugima", stoji u najavi.

"Postoji jedna konstanta u cijelom, amaterskom i profesionalnom Stasenkovom opusu, a to je humanistička usmjerenost na individuu. Premda Stasenko najčešće prikazuje fizičku, vanjsku stranu ljudskog života, i tada mu je u središtu ljudska osobnost, što se ponajviše ogleda u Stasenkovom omiljenom stilskom postupku, uporabi krupnog plana i detalja ljudskog tijela, dodaje se.



ZAGREB - Zbirka pripovjedaka "Prizori iz seoskog života" izraelskog književnika Amosa Oza, upravo objavljena u izdanju nakladnika Frakture, nova je riznica priča o životu u Izraelu u kojoj se autor na prepoznatljiv, duboko humani način bavi temama čežnje, osamljenosti, praznine i životnih poraza.

"Novi prijevod s hebrejskog jednog od najvećih svjetskih pisaca današnjice knjiga je priča u kojoj se Amos Oz ponovno pokazao kao briljantan stilist, osoba koja ima nevjerojatno oko za sitne detalje, koje nevjerojatnom lakoćom transponira s osobnog na univerzalno", kazao je glavni urednik Frakture Seid Serdarević.

Priče su međusobno povezane kao niz pripovjedaka otvorena kraja, pa se tako mogu čitati i kao labavi roman, napomenuo je.

"Svjetski kritičari tu zbirku hvale kao najzanimljiviju Ozovu knjigu, uz 'Priču o ljubavi i tmini', a Fraktura njome najavljuje njegov novi roman 'Juda', koji je objavljen ove godine u Izraelu, a koji će na hrvatskome izaći u rujnu iduće godine", dodao je Serdarević.

Radnja je smještena u zabačeno selo Tel Ilan, "u kojem delikatesne radnje i vinarije okružuju prašnjava atomska skloništa i hrđave poljodjelske alatke". Ozovi su junaci obični ljudi "koji su nešto izgubili pa to izgubljeno traže svugdje i bez prestanka – u knjigama, na tavanima i u podrumima svojih života".

Prijevod s hebrejskog potisuje Andrea Weiss Sadeh, koja je prevela i prethodnu Ozovu zbirku na hrvatski, "Među svojima", također objavljenu u izdanju Frakture.

Amos Oz (1939.), novinar i intelektualac, profesor književnosti na Sveučilištu Ben-Gurion u Beershebi, jedan je od najcjenjenijih suvremenih svjetskih pisaca čija su djela objavljena na više od 40 jezika u 35 zemalja svijeta, uključujući i arapski. Dobitnik je niza prestižnih nagrada, uključujući Izraelsku nagradu za književnost, Goetheovu nagradu Grada Frankfurta, nagradu francuske Legije časti i drugih. Redovito objavljuje eseje o politici, književnosti i miru i jedan je od prvih Izraelaca koji zagovaraju rješavanje izraelsko-palestinskog sukoba.

U izdanju Frakture dosad su još objavljeni prijevodi njegovih djela "Kako izliječiti fanatika", "Priča o ljubavi i tmini", "Pantera u podrumu", "Iznenada u dubini šume", te "Rimovanje života i smrti".

Andrea Weiss Sadeh (1969.) studirala je engleski i francuski jezik s književnošću na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, pohađala Umjetnički koledž Beit Berl u Izraelu, te studirala humanističke znanosti na Sveučilištu u Tel Avivu. Prevodi s engleskog i hebrejskog jezika.

Zagrebačka čitalačka publika o "Prizorima iz seoskog života" više može saznati u petak 21. studenoga na tribini "Književni petak" zagrebačke Gradske knjižnice, gdje će o knjizi uz Sedarevića govoriti književni kritičar Boris Postnikov i urednik Roman Simić Bodrožić.



ZAGREB - Nova sezona ciklusa "Kanconijer" Zbora i Simfonijskog orkestra HRT-a počinje u četvrtak na večer u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog koncertom posvećenim Prvom svjetskom ratu kojim će ravnati maestro Tonči Bilić.

Simbolični koncertni memento na događaje koji su trajno obilježili jedno burno razdoblje moderne povijesti počet će suitom baleta "Đavo u selu", djela koje je između dva rata, nakon praizvedbe u Zürichu 1935. proslavilo skladatelja Frana Lhotku, postavši najslavnije hrvatsko baletno ostvarenje.

U nastavku će nagrađivani talijanski pijanist Andrea Padova, uz Simfonijski orkestar HRT-a, izvesti Koncert za klavir i orkestar u d-duru, poznat i kao Koncert za lijevu ruku koji je austrijski pijanist Paul Wittgenstein, smogavši snage za daljne nastupe nakon što je u Prvom svjetskom ratu izgubio desnu ruku, naručio od Mauricea Ravela i praizveo uz Bečki simfonijski orkestar.

Koncert će završiti jednom od najpotresnijih himni o patnji majke za raspetim sinom "Stabat Mater" koju je u prvim poslijeratnim godinama uglazbio poljski skladatelj Karol Szymanowski. Solističke dionice uz Zbor i Simfoničare tumačit će sopranistica Ivana Lazar, mezzosopranistica Martina Gojčeta Silić i bariton Ljubomir Puškarić.

U sklopu večeri sjećanja na Prvi svjetski rat u predvorju Lisinskog bit će postavljena instalacija "Pjesma bez riječi" Dimitrija Popovića koja će pokušati odgovoriti na pitanje kako umjetnost bilježi i odražava učinke razornih događaja.

Nakon Lisinskog, četiri dana poslije, instalacija će biti izložena u zgradi UNESCO-a u Parizu.



OPATIJA - Koncertom sudionika projekta Jazz Ex Tempore u Villi Angiolini u Opatiji u srijedu navečer završeno je jubilarno deseto izdanje u kojem su zajednički muzicirali glazbenici iz Hrvatske, Španjolske i Velike Britanije.

Tijekom jednotjednog boravka u Opatiji, publici su se predstavili majstor sviranja na usnoj harmonici Španjolac Antonio Serrano, koji je surađivao s gitaristom Pacom De Lucijom u njegovu sastavu sve do smrti velikog gitarista, te pijanist Albert Sanz, također Španjolac, koji redovito nastupa s Alom Fosterom i Javierom Colinom.

Ovogodišnji tim upotpunili su basist Dorian Lockett iz Velike Britanije, inače jedan od osnivača i predavača na Dordogne Jazz Summer School u Francuskoj, Camden Institutu, Kingswayu i Morley Collegeu u Londonu, zatim umjetnički voditelj projekta multiinstrumentalist Elvis Stanić te riječki bubnjar Branimir Gazdik.

U proteklih deset godina u projektu je sudjelovalo 39 umjetnika iz 24 države svijeta. Jazz Ex Tempore navodi umjetnike najrazličtijeg kulturnog, teritorijalnog, svjetonazornog i umjetničkog porijekla da zajedno žive, surađuju i zajedno stvaraju glazbu, istaknuo je Stanić u najavi




IZ SVIJETA



NEW YORK - Proslavljeni američki redatelj njemačkog podrijetla Mike Nichols umro je u 84. godini od posljedica srčanog udara, ostavivši iza sebe niz nagrađivanih filmskih i kazališnih ostvarenja.

Najpoznatiji po režiji Oskarom nagrađenog "Diplomca" Nichols se u povijest kinematografije ubilježio i filmovima "Zaposlena djevojka", "Na kraju dana", "Silkwood", "Tko se boji Virginie Woolf?", "Kvaka 22", "Dan dupina", "Razglednice iz pakla", "Žgaravica", "Krletka", "Bliski odnosi".

Uz Oskare, Nichols je za svoj rad osvajao nagrade i na ostalim umjetničkim područjima - bio je jedna od samo 12 zvijezda u povijesti koje su dobile sve četiri velike američke nagrade u industriji zabave - Emmy, Grammy, Oskar i Tony. Za svoj kazališni rad Nichols osvojio devet Tonyja za broadwayske produkcije i smatra se jednim od rijetkih autora koji su se s lakoćom kretali između Broadwaya i Hollywooda.

"U uspješnoj karijeri dužoj od šest desetljeća, Mike je stvorio neka od najznačajnijih djela američkog filma, televizije i kazališta", izjavio je predsjednik ABC Newsa James Goldon u povodu Nicholsove smrti, opisavši ga kao "istinskog vizionara".

Mike Nichols rođen u Berlinu 1931. kao Michael Igor Peschowsky, s obitelji 1939. seli u SAD, bježeći pred nacistima. Odrastajući u New Yorku osjećao se kao 'outsider' zbog nedovoljnog poznavanja jezika i neobičnog izgleda, s obzirom da je izgubio kosu zbog cjepiva.

Studirao je psihijatriju, a glumu učio kod L. Strasberga. Velike uspjehe postiže kao kazališni glumac i redatelj, na filmu debitirao 1966. uspješnom ekranizacijom obiteljske drame E. Albeeja "Tko se boji Virginije Woolf", s Richardom Burtonom i Elisabeth Taylor u glavnim ulogama Već sljedeće godine postiže izniman uspjeh filmom "Diplomac ", ostvarenjem modernističkih elemenata netipičnih za američku visokobudžetnu produkciju.

Vrlo dobar prijam imale su i drama "Silkwood" (1983.), s Meryl Streep, o pokušaju prikrivanja incidenta u nuklearnoj centrali, komedija "Zaposlena djevojka" (1988.), koja dočarava duh 80-tih u SAD-u, obilježenih jačanjem potrošačkog društva, te "Predizborne boje" (1998.), koji spaja dramu i komediju sa suvremenim političkim aluzijama.

Posljednji film koji je Mike Nichols snimio bio je "Rat Charlieja Wilsona" iz 2007., a trebao je raditi na filmskoj adaptaciji predstave "Master Class" Terrencea McNallyja, u kojoj Meryl Streep glumi opernu divu Mariu Callas. Osim u "Silkwoodu" s Meryl Streep je surađivao u predstavi "Galeb" iz 2001.

Ženio se četiri puta, a najpoznatija supruga bila mu je televizijska novinarka Diane Sawyer, s kojom se vjenčao 1988.



NEW YORK - Poznati američki književnik i esejist Jonathan Franzen iduće će jeseni objaviti novi roman "Purity", potvrdio je za list New York Times njegov izdavač Jonathan Galassi.

Roman, čija radnja obuhvaća nekoliko desetljeća i više kontinenata, prati djevojku Purity koja odlučuje saznati tko joj je otac, otkrio je Galassi, predsjednik izdavačke kuće Farrar, Straus & Giroux.

Peta knjiga autora hvaljenih i nagrađivanih romana "Korekcije" i "Sloboda" izaći će iz tiska u rujnu 2015. i bit će stilski različita od prethodnih, kazao je Galassi. "Roman sadrži određenu fabularnu kvalietu koja se ne može strogo svrstati u realizam, već nosi određeni mitski element", pojasnio je.

Sam autor njegove je riječi kasnije potvrdio postavivši članak iz New York Timesa na svoju Facebook stranicu.

Franzena smatraju velikim kroničarom američke srednje klase. Svjetsku je slavu stekao upravo svojim trećim romanom "Korekcije" (2001.), satiričnoj obiteljskoj drami u kojoj kroz mučne obiteljske i složene emotivne odnose analizira stanje modernog američkog društva. "Korekcije" su mu donijele jednu od najvažnijih američkih književnih nagrada National Book Award, a 2002. ga dovele i među finaliste za Pulitzerovu nagradu.

Uslijedio je roman "Sloboda" (2010.), obiteljska saga i kronika američkog društva, kulture i književnosti, na kojemu je radio devet godina. "Sloboda" je u Hrvatskoj objavljena 2010. u prijevodu Marine Horkić u izdanju nakladničke kuće VBZ, koja je objavila i hrvatske prijevode njegovog romana "Korekcije", te zbirke eseja "Kako biti sam" (2002.) i "Neumjerena zona" (2006.).

Posljednja mu je knjiga publicističko djelo "The Kraus Project", objavljeno prošle godine. Riječ je o prijevodu radova bečkog filozofa i satiričara ranog 20. stoljeća Karla Krausa.

Pisac je prije dvije godine posjetio Hrvatsku, gdje je njegovo gostovanje u zagrebačkom VIP clubu-u u organizaciji VBZ-a privuklo ogromnu čitalačku publiku, koja je s autorom gotovo dva sata razgovarala o njegovu pisanju, idejama, inspiraciji, te literarnim i osobnim interesima.
















← Povratak

Komentari

comments powered by Disqus