05:58, 15. Prosinac 2018

kultura...

Kultura 17. i 18. veljače 2018.

Objavljeno: 18.02.2018 u 03:33
Pregledano 223 puta

Autor: Icom, Hina
Kultura 17. i 18. veljače 2018.

ZAGREB, 17. i 18. veljače 2018. (Icom, Hina) - Pregled vijesti iz kulture:

U Dubrovniku počeo 6. međunarodni majstorski seminar orkestralnog dirigiranja

 DUBROVNIK - U Dubrovniku je u nedjelju pod vodstvom maestra Uroša Lajovica započeo 6. međunarodni majstorski seminar orkestralnog dirigiranja na kojem sudjeluje jedanaest mladih dirigenata i tim povodom su konferenciju za novinare održali  maestro Lajovic, ravnatelj Dubrovačkog simfonijskog orkestra Damir Milat, primadona Dunja Vejzović i u ime organizatora Josip Nalis.

Maestro Uroš Lajovic, kojem je ovo drugi put da vodi ovaj sedmodnevni seminar u Dubrovniku, rekao je kako svaki mladi dirigent ima velik problem: treba biti najbolji, a kad stupa pred orkestar je u stvari početnik.

„Svaki drugi instrumentalist u ruci ima svoj instrument, a dirigent ga nema. Da bi dobio malo iskustva mi radimo ovaj seminar. Polaznici će dobiti priliku vidjeti kako orkestar reagira na njihovu ruku. Cilj seminara je pokazati im put dajući im jedinstveno iskustvo. Posebno mi je drago što imamo profesionalni orkestar koji postavlja određenu razinu. Nadam se da će polaznici od ovog semestra nešto odnijeti sa sobom“, izjavio je Lajovic.

Glavni tajnik Fonda Lovro i Lilly Matačić Josip Nalis je rekao kako od 1995. godine svake četiri godine održavaju natjecanje, a u posljednjih šest godina su uveli međunarodne dirigentske seminare. Dodao je  kako je ideja o realizaciji seminara baš u Dubrovniku krenula od maestra Lajovica. Nalis je naglasio kako je interes za seminar velik, ali je broj sudionika ograničen, kako bi svi dobili priliku dirigirati na satu.

Ravnatelj Dubrovačkog simfonijskog orkestra Damir Milat iskazao je zadovoljstvo zbog suradnje s Fondom Lovro i Lilly Matačić na ostvarenju seminara.

„DSO je specifičan orkestar u maloj sredini, koji djeluje 98 godina. Orkestar je dosta surađivao s polaznicima raznih natjecanja i seminara. I naš glavni dirigent Nicholas Milton jedan je od sudionika natjecanja 'Lovro i Lilly Matačić', a surađujemo i s drugim mladim dirigentima. Ostajemo otvoreni za daljnju suradnju“, rekao je Milat.

Operna primadona Dunja Vejzović drugi put sudjeluje na seminaru.

„Dubrovnik me zbilja dobro pozna. Moj prvi nastup bio je s maestrom Matačićem. Prije dvije godine sam prvi put stala pred orkestar te mi je bilo dozvoljeno dirigirati dva stavka. Kasnije sam nastupala s Orkestrom s nekim praizvedbama, gdje sam i pjevala i dirigirala. To je sad već pozamašna suradnja. Jako mi je drago da sam opet ovdje. U međuvremenu samo dobila zadatke kao što je dirigiranje premijere 'Norme', a za to treba još puno posla. Nadam se još više usavršiti“, rekla je Vejzović.

Ove godine na seminaru, za koji participacija iznosi tisuću eura, sudjeluju glazbenici iz Hrvatske, Slovenije, Bosne i Hercegovine, Španjolske, Njemačke, Grčke, Austrije, Tajvana te SAD-a. Majstorski seminar završit će u subotu 24. veljače koncertom u tvrđavi Revelin, kada će polaznici seminara prikazati usvojena znanja i vještine ravnajući Dubrovačkim simfonijskim orkestrom.

Seminar se u Dubrovniku održava treći put u organizaciji Dubrovačkog simfonijskog orkestra i Fonda Lovro i Lilly Matačić, utemeljenog 1987. godine prema oporučnoj želji maestra Lovra von Matačića i njegove supruge Lilly s ciljem potpore mladim i talentiranim glazbenicima.


U ZKM-u premijerno postavljen "Ljudski glas"

ZAGREB - Predstava "Ljudski glas", koju je prema tekstualnim predlošcima Jeana Cocteaua, Chris Kraus i Paula B. Preciada u Zagrebačkom kazalištu mladih (ZKM) premijerno u subotu postavio srbijanski redatelj Bojan Đorđev, scensko je propitivanje ljudskog emotivnog iskustva nastalo na spoju dramskoga, romanesknoga i filozofskoga.

Iako je riječ o trima posve različitim izvornicima, različitih autora, formi i jezika, u središtu je svih triju tekstova isto: emocija, doživljaj sebe kroz drugoga i sebe unutar društva. Svaki od njih u sebi ima upisan konkretan zadatak – određenu radnju koja omogućuje rastvaranje neke ideje ili stanja – a povezuje ih ljudski glas, po naslovu Cocteauova komada, glas koji se može čuti ili pak ostati nečujan a svejedno prenositi značenja i poruke.

Izvođenje toga glasa, odnosno, onoga što on predstavlja u svakoj od triju cjelina, zadatak je podijeljen među pet glumica, Hrvojke Begović, Nataše Dorčić, Barbare Prpić, Urše Raukar i Lucije Šerbedžije, čiji se glasovi neprekidno izmjenjuju, preklapaju i stapaju u jedan jedinstveni glas: glas žene.

U "Ljudskom glasu" francuskog pisca i redatelja Jeana Cocteaua iz 1928. tekst se gradi od krhotina: glas koji čujemo refleks je na ono što izgovara netko s druge strane telefonske linije, čiji glas ne čujemo. Svjedočimo posljednjem telefonskom razgovoru dvoje bivših ljubavnika; on ju je nakon pet godina ostavio da bi se oženio drugom, ona leži polumrtva na krevetu i pokušava maksimalno odgoditi trenutak kada će posljednji put spustiti slušalicu i time zauvijek prekinuti sve veze među njima.

Suočena s neprekidnim telefonskim smetnjama, za nju telefon postaje zastrašujuće oružje – oružje koje ne pravi buku, kaže junakinja kroz očajničku kakofoniju glasova pet žena, pet glumica koje koriste glas kao sredstvo, a tijelo kao temelj za izvedbeni okvir.

U drugome dijelu, po romanu "I Love Dick" iz 1997. (engl. igra riječi – Dick je muško ime i ujedno kolokvijalni izraz za muško spolovilo) američke spisateljice Chris Kraus, dramska se priča temelji na negativnom ženskom iskustvu u svijetu muškaraca. U svojoj autofikciji, Kraus se u epistolarnoj formi bavi vlastitom psihološkom i seksualnom opsesijom muškarcem po imenu Dick.

U uskim trikoima koji simuliraju potpunu golotinju, pet glumica izmjenjuje se u intelektualnom razračunavanju žene po imenu Chris s fikcijskim likom čovjeka koji joj ne odgovara, niti se očekuje da odgovori. On sam za tu ženu u tom trenutku zapravo više nije ni bitan – bitno je ono što on simbolizira, a to je negiranje njezina stvaralačkog i svakog drugog impulsa potpunom objektivizacijom nje kao žene, koju svodi na puki seksualni objekt.

Time što izjavljuje ljubav Dicku, Kraus ironizira njegov seksizam: ona kaže "volim Dicka", misleći pritom na sve ono što muško spolovilo simbolizira – sve privilegije društvenog statusa i seksualnih sloboda, priželjkujući isto i za sebe.

"Testo Junkie" Španjolca Paula B. Preciada, filozofa i pisca, postmodernistički je filozofski pamflet u čijem je središtu pitanje društvene interpretacije roda i identiteta. U maniri filozofsko-teorijskog diskursa, Preciado suvremenost opisuje kao eru farmakopornografije, koju definira kroz problematiku uzimanja hormona testosterona.

Tematizirajući transrodnost – a, kako upozorava autor, dovoljno je šest mjeseci uzimati testosteron da svaka i najzamamnija žena postane punokrvni muškarac – autor razmatra razne načine na koje "režim" proizvodi političke subjekte spregom farmaceutske i pornografske industrije.

Konzumacija nas čini proizvodima, poručuje Preciado, što glumice u trećem dijelu predstave iznose u dugačkim naletima teorijske logoreje. Ironijski odmak stvaraju kostimi gorile, sirene, pretile žene, a posmrtnim slovom nad zamišljenim grobom autorova prijatelja pet glumica – pet snažno artikuliranih ženskih glasova – oprašta se od publike uz središnju poruku: ljudski glas nužno moramo uzeti u svoje ruke.



Premijera barokne opere "Didona i Eneja" Henryja Purcella u rjiečkome HNK


RIJEKA - Barokna opera "Didona i Eneja" engleskog skladatelja Henryja Purcella prvi put je izvedena na sceni riječkoga HNK Ivana pl. Zajca u subotu, u režiji finske radateljice Mirve Koigukangas i ravnanjem Tomislava Fačinija.

Ta se opera se temelji na Vergilijevom epskom spjevu "Eneida" a autor libreta je Nahum Tate. To je ljubavna priča o kraljici Kartage Didoni i trojanskom princu Eneji. Redateljica Mirva Koigukangas u riječkoj izvedbi lokaciju nije precizirala, želeći više istražiti stanja svijesti likova, posebno Didone, kao žene s mnogo strahova i vlastitih demona.

U ulozi Didone nastupila je Ivana Srbljan a ulogu Eneje je odigrao Marko Fortunato. U ostalim ulogama su Ana Majdak, Morana Pleše, Sonja Runje, Iskra Stanojević, Franko Klisović i Saša Matovina.

Scenografkinja je Paola Lugarić, kostimografkinja Manuela Paladin Šabanović, autor scenskog pokreta Osku Haiskanen a oblikovatelj svjetla Dalibor Fugošić.

Henry Purcell (1659 – 1695) ocjenjuje se jednom od najvećih engleskih skladatelja uopće. Bio je orguljaš Kraljevske kapele i Westminsterske opatije a skladao je sakralna, ceremonijalna svjetovna, glazbeno-scenska te instrumentalna djela,  Opera "Didona i Eneja" premijerno je postavljena u privatnom ženskom internatu "Josias Priest" u Chelseu 1689. godine te se smatra najznačajnijom engleskom operom 17. stoljeća.

Prema ideji uprave riječkoga HNK, na sceni ovoga kazališta u narednom razdoblju postavljat će se opere koje se nisu nikad izvele, ili su bile vrlo rijetko izvođenje u Rijeci. Ujedno se namjerava svake druge godine izmjenično postaviti po jedna barokna opera te jedna opera 20. ili čak 21. stoljeća.

 

Završena 30. smotra kazališnog stvaralaštva, najbolje predstave „Maturanti“ i „Đe ti je pita?“


RETKOVCI - Jubilarna, 30. smotra kazališnog stvaralaštva u Vukovarsko-srijemskoj županiji završena je u subotu proglašenjem najboljih ostvarenja - po ocjeni žirija najuspješnija je predstava „Maturanti“ Satiričkog kazališta mladih iz Slavonskog Broda, a po ocjeni publike predstava „Đe ti je pita?“ kazališta „Nova scena“ iz Vinkovaca.

Završna večer Smotre, na kojoj je od 27. siječnja do 17. veljače nastupilo 15 amaterskih kazališnih družina iz Hrvatske, BiH i Srbije, održana je u Hrvatskom domu kulture u Retkovcima.

Ocjenjivački sud kojega su činili glumica Areta Ćurković, teatrolog i kazališni kritičar Alen Biskupović te redatelj i glumac Jasmin Novljaković najuspješnijom predstavom na ovogodišnjoj smotri proglasio je predstavu „Maturanti“ Satiričkog kazališta mladih iz Slavonskog Broda, a najuspješnija  predstava prema ocjeni publike je „Đe ti je pita?“ kazališta „Nova scena“ iz Vinkovaca.

Ocjenjivački sud je najuspješnijom režijom ocijenio onu Silvija Stilinovića za predstavu „Maturanti“.

Najuspješnija glumačka ostvarenja dali su glumica Irena Matković za ulogu babe Anđe u predstavi „Šokačka safunica 6“, Šokačke glumačke družine „Martini kripoštoli“ iz Donje Bebrije i glumac Ivan Frančić za ulogu Ćazima u predstavi „Đe ti je pita?“ vinkovačke „Nove scene“.

Nagradu za najuspješniji novi dramski tekst ili prilagodbu teksta odnijela je Ana Dragozet za tekst „Lude sedamsdesete“ Gradskog kazališta mladih iz Viteza, nagradu za najuspješniji vizualni identitet predstave ponio je Teatar „Fedra“ iz Bugojna, a za najuspješniju vokalnu izvedbu nagrađen je Ansambl HKUD-a „Didak“ iz Župe Gradnići.

Na ovogodišnjoj, 30. smotri kazališnog stvaralaštva u Retkovcima obilježena je i 20. obljetnica smrti Mike Živkovića čije ime nosi kazalište u Retkovcima, a tom je „učitelju, redatelju i glumcu, čovjeku koji oživiše kazališni duh Retkovaca“ Organizacijski odbor manifestacije odlučio posmrtno dodijeliti posebno priznanje za izniman doprinos i pomoć u razvoju kulturno-umjetničkog amaterizma Vukovarsko-srijemske županije.

Ansamblu HKUD-a „Dida“ Župe Gradnići posebno priznanje dodijelio je Organizacijski odbor za njegovanje tradicijske kulturne baštine i izniman doprinos očuvanja uspomene na snažno zajedništvo Hercegovine i Slavonije kroz lik i djelo fra Didaka Buntića.

Organizacijski odbor nagradio je i najvjernije gledatelje kroz 20-tak dana održavanja retkovačke kazališne manifestacije, pa su tako nagrade ponijele Jelena Mrvičin i Andrijana Sabo uz obrazloženje da te dvije gledateljice ni ranijih godina nisu propustile redovito posjećivati retkovačku kazališnu smotru.

Završnu večer Smotre upotpunio je Ljubomir Kerekeš monodramom - komedijom „Dimnjačar“ autora Mirka Keleka u režiji i adaptaciji Ljubomira Kerekeša. Ta je predstava praizvedena još 1992. godine i do sada je odigrana preko 1240 puta.

30. smotra kazališnog stvaralaštva u Vukovarsko-srijemskoj županiji održana je pod pokroviteljstvom predsjednice Republike Kolinde Grabar Kitarović te pokroviteljstvom Ministarstva kulture i Vukovarsko-srijemske županije. Organizatori su joj Opoćina Ivankovo i Kazalište „Mika Živković“ Retkovci.



KinoKino: "Oči u oči" najbolji film trećeg izdanja festivala


ZAGREB - Profesionalni žiri trećeg KinoKino Festivala najboljim filmom u subotu je proglasio njemački "Oči u oči" Joachima Dollhopfa i Evi Goldbrunner, kojemu je nagradu dodijelila i publika, a dječji je žiri nagradu dodijelio francuskom filmu "Brailleovo srce" Michela Boujenaha.

"Svi filmovi su bili zbilja iznimno zanimljivi, kvalitetni, dirljivi i poučni zbog čega smo imali stvarno težak, ali i lijep zadatak", ustvrdili su u obrazloženju članovi profesionalnog žirija, ilustrator i animator Zdenko Bašić te glumci Moamer Kasumović i Daria Lorenci Flatz. 

U filmu "Oči u oči" o dječaku koji živi u sirotištu i dobiva priliku prvi put upoznati svog oca, osobito su ih "svojom prirodnošću, iskrenom igrom i razumijevanjem emocija i situacija koje su iznijeli" zadivili dječji glumci.

Pobjednički film jednoglasno su odabrali jer "na jednak način govori malim i velikim ljudima".  

"Gledali smo vrlo zanimljivu i specifičnu višeslojnu priču, koja nas još jednom podsjeća da su u svijetu u kojem se inzistira na različitostima kako bi nas se podijelilo te razlike samo privid, a potreba za ljubavlju je zajednička i iznad svega," ocijenili su. 

Uz KinoKino nagradu autori najboljeg dugometražnog igranog filma po izboru profesionalnog žirija dobivaju tisuću eura. 

Zbog "zavidne kvalitete glumačkih izvedbi dječjih glumaca Alix Vaillot i Jeana-Stana Du Paca" isti žiri dodijelio je Posebno priznanje dječjem laureatu, filmu "Brailleovo srce", koji prikazuje kako se darovita 12-godišnja čelistica nosi s ozbiljnim životnim problemima.

Dječji žiri, u kojemu su bili Anouk Kivađ, Antonia Kurtović, Armando Luque Akrap, Mia Mišković i Alex Rakoš, obrazložio je kako je "Brailleovo srce" od niza prekrasnih filmova probudio u njima najviše emocija i naveo ih da razmišljaju o tome da pratimo svoje snove bez obzira što nam stajalo na putu. 

"Odličnom glumom uspješno je ispričana zanimljiva priča", dodali su. 

Posebno priznanje prema odluci dječjeg žirija dobio je norveško-švedski film "Oskarova Amerika" Torfinna Iversena, koji govori "o velikim snovima i neobičnom prijateljstvu", a nagrađen je "zbog dobro ispričane filmske priče koja dočarava životne probleme na način koji je djeci razumljiv i pristupačan". 

U glavnom i popratnim programima u proteklih je četiri dana prikazano tridesetak filmova, među kojima su, uz osam novijih filmova u konkurenciji, bili kratki igrani i animirani filmovi te filmski klasici.

Prikazani su filmovi iz zemalja koje djeca rijetko imaju priliku vidjeti, od Francuske, Njemačke, Švedske, Cipra do Kolumbije.

Službeni dio festivala gotov je u subotu, no filmovi će se prikazivati i u nedjelju, kada je na programu pobjednički film, kratki filmski uratci iz programa "Moj prvi odlazak u kino" te još jedan filmski klasik - "Moj ujak" Jacquesa Tatija, kojega će predstaviti član žirija Moamer Kasumović.



U osječkom Art klubu izložba „Međunarodni fotografski doživljaj baštine 2017.“


OSIJEK - U Art klubu osječkog Muzeja likovnih umjetnosti (MLU) u subotu je otvorena izložba „Međunarodni fotografski doživljaj baštine 2017.“ na kojoj je izloženo 68 fotografija mladih umjetnika iz 39 zemalja svijeta.

 Otvarajući izložbu dopredsjednica Hrvatskog fotosaveza Zlata Medak, koja je radila izbor fotografija, rekla je kako je riječ o projektu koji je počeo 1996. godine na inicijativu Ministarstva kulture Katalonije.

 „U ovom međunarodnom projektu sudjelovali su mladi umjetnici do 21 godine, a Hrvatski fotosavez ga provodi već 20 godina. Kroz projekt je do sada prošlo 4.000 autora i 25.000 fotografija. Odabir fotografija  koje su uvrštene u izložbu je bio jako težak zadatak, a drago mi je da je među odabranima i rad mladog Josipa Validžića, osječkog studenta građevine", kazala je Medak.
 
Projekt od 2015. godine donosi novi organizacijski koncept prema kojemu svaka od zemalja priređuje natječaj i izložbu fotografija mladih autora, rekla je Mrdak, dodavši da je već otvoren natječaj ovog projekta za 2018. godinu.
 
Osim Josipa Validžića Hrvatsku na izložbi predstavlja još devet mladih umjetnika - Antonio Goreta iz Šibenika, Josipa Tepić iz Staroga Grada, Marija Bunić iz Popovca, Matko Meštrović iz Bjelovara, Antea Damjanić iz Vrboske, Ema Šadić iz Zavale, Đoana Marija Deletis iz Staroga Grada, Mercedes Kučera iz Batine i Tin Petričić iz Kutine.
 
Izložbu sufinanciraju Ministarstvo kulture RH i zagrebački Gradski ured za obrazovanje, kulturu i sport, a u Osijeku je  postavljena do 22. ožujka.
 


Crnogorska krimi komedija "The Books of Knjige: Slučajevi pravde" stiže u Zagreb i Split


ZAGREB - Dugometražni film "The Books Of Knjige: Slučajevi pravde" crnogorske humorističke četvorke Veselina Gajovića, Gorana Vujovića, Aleksandra Radunovića i Zorana Markovića imqat će hrvatsku premijeru u zagrebačkom Cineplexxu 21. veljače, a nakon toga će se naći i u redovnom programu kina u Zagrebu i Splitu.

Najavljen kao najbrutalnija postjugoslavenska komedija, "The Books Of Knjige: Slučajevi pravde" filmski je koncentrat dugogodišnjeg rada na satiri i kritici društvene stvarnosti u kojemu su ti "balkanski montypythonovci" na veliko platno prenijeli živopisne likove poput nesposobnih i korumpiranih policajaca, religioznih mafijaša i nevjernih žena.

"Četverac sa Cetinja" koji već dvadeset godina svojim humorom osvaja publiku zemalja bivšeg jugoslavenskog prostora - prije svega putem radio valova, a zatim i svojim satiričnim skečevima i parodijama koje se mogu naći na YouTubeu, performansima i glazbenim stvaralaštvom - okupljen u multimedijalnu organizaciju "The Books Of Knjige" na sebi svojstven način napravio je djelo koje je tektonski uzdrmalo regionalnu javnost, unoseći u lokalnu kinematografiju nešto potpuno novo - nešto što na drugačiji način "secira" društvo, provocira bez kompromisa i "bode oči" mnogima, stoji u najavi.

"Nemilosrdni prema 'nus-pojavama' crnogorskog društva, koje ništa manje nisu zahvatile i druge zemlje regije, prijatelji iz djetinjstva - Aleksandar Radunović Popaj, Veselin Gajović Gajo, Goran Vujović i Zoran Marković Zonjo, ne praštaju ni političarima, ni crkvi, ni popovima, ni policiji, ni mafiji - u svim njenim oblicima… A ni Rusiji i Americi... Oni su 'The Books of Knjige', multimedijalna organizacija koju mnogi uspoređuju s legendarnim Monty Pythonima", dodaje se.

Nakon filmskih premijera u Sarajevu i Beogradu, kritika je "The Books of Knjige - Slučajevi pravde" okarakterizirala kao najbrutalniju krimi-komediju na postjugoslavenskim prostorima, a publika, barem ona u Crnoj Gori, oštro je podijeljena po pitanju tog filma.

Publika u Zagrebu i Splitu film će moći vidjeti od 22. veljače u redovnom repertoaru kina Cineplexx, dok će na ljeto, u okviru projekta "Kino Mediteran" biti prikazan u tridesetak primorskih i otočkih gradova Hrvatske.

Pored 'Booksovaca' koji su nositelji glavnih uloga, scenarija i režije, u filmu se pojavljuju i regionalne glumačke zvijezde, nedavno preminuli Nebojša Glogovac, Nikola Kolja Pejaković, Izudin Bajrović, Tihana Ćulafić, popularni beogradski TV voditelj Zoran Kesić, član originalne postave sarajevskih Nadrealista Zenit Đozić, i mnogi drugi.

Scenarij potpisuje Aleksandar Radunović Popaj, direktor fotografije je Dalibor Tonković, za filmsku glazbu je bio zadužen Nemanja Nedeljković, a dvije pjesme pripadaju i duetu sarajevskih bendova Letu Štuke i Dubioza kolektiv, te mostarskom bendu Zoster.

"Ovo je sigurno najbolji proizvod 'The Books of Knjige' ikada ... film 'The Books Of Knjige: Slučajevi pravde' je nuklearna bomba koju bi i Kim Jong-un poželio vidjeti", poručio je redatelj Zoran Marković - Zonjo, jedan od aktera te "nemilosrdne komedije".

"Mnogi smatraju kako je ovo najbrutalnija komedija snimljena na našim prostorima od raspada Jugoslavije. Stoga autori poručuju da se, ukoliko imate želučanih tegoba, trebate dobro pripremiti za gledanje ovog filma", poručuju 'Booksovci'.

Kako je to ujedno i posljednji prikazani film u kojem je igrao Nebojša Glogovac, na premijeri u zagrebačkom Cineplexxu 21. veljače minutom šutnje odat će se počast preminulom velikanu regionalne kinematografije.



Premijera predstave "Vladimir i Matilda" Milane Vuković Runjić za 70. rođendan ZKL-a


ZAGREB - Praizvedbom prilagodbe bajkovite pripovijesti "Vladimir i Matilda" Milane Vuković Runjić u režiji Dražena Ferenčine, Zagrebačko kazalište lutaka (ZKL) obilježit će u subotu 24. veljače svojih sedamdeset godina djelovanja.

Osnovano u veljači 1948., Zagrebačko kazalište lutaka do danas je izvelo više od 320 premijernih naslova. Taj će veliki jubilej proslaviti praizvedbom prvoga djela za djecu književnice Milane Vuković Runjić, živopisne pripovijesti "Vladimir i Matilda" koja prenosi toplu poruku o moći ljubavi i poštovanju različitosti, ističe se u najavi.

"Vladimir je neobičan tata i Matilda je neobična djevojčica. I njihov stan je čudan. Oni, naime, žive u deblu stare platane", stoji u najavi.

Vladimir je Zeleni Čarobnjak koji brine o biljkama i drveću i o tome da proljeće dođe na vrijeme. Matilda je njegova voljena kći koju pokušava odviknuti od toga da svako malo posegne za čarobnim štapićem i napravi neku čaroliju. Nije mu uvijek lako, samome s malom kćeri i njezinim lutkama koje znaju oživjeti. Matildinu mamu, dobru vješticu Vesnu svojedobno je začarao zli čarobnjak Mor.

"Priča je to o čarolijama i djevojčicama, čarobnjacima i platani, o prijateljstvu i dobrohotnosti koja uvijek pobjeđuje, čak i kad se najstrašnije sile urote protiv nje. Kad drugi puta prođete kraj platane, slobodno pokucajte! Možda vam se otvore skrivena vratašca", napisala je autorica Milana Vuković Runjić.

U predstavi glume Katarina Perica Kirin, Matilda Sorić, Matija Prskalo, Vanda Božić, Branko Smiljanić, Siniša Miletić, Mario Mirković, Željko Šestić i Adam Skendžić.

Autorica dramske prilagodbe je Petra Mrduljaš, kreatorica lutaka je Vesna Balabanić, a scenografije Dinka Jeričević. Skladatelj je Mario Mirković, a kreatorica rasvjete Vesna Kolarec.



Rodna kuća A. G. Matoša: U očekivanju odluke o dražbi

 
TOVARNIK - Rodna kuća književnika Antuna Gustava Matoša, središnje figure hrvatske moderne, koju je 2002. godine kupio Ogranak Matice hrvatske iz Tovarnika kako bi izgradio kulturni i spomenički centar, mogla bi uskoro završiti na dražbi iako su za nju zainteresirani sudionici višegodišnjeg spora, Društvo Antuna Gustava Matoša i Matica hrvatska te Ministarstvo kulture, koje također nudi rješenje.

 Riječ je o višegodišnjem prijeporu koji je rezultirao sudskim sporovima između Matice hrvatske i njezina negdašnjeg Ogranka u Tovarniku, iz kojega je još 1998. godine potekla ideja o uređenju rodne kuće A.G. Matoša kako bi se u njoj otvorila Matoševa spomen-soba i Hrvatska čitaonica.

 Kako je Matoševa rodna kuća  tada bila u vlasništvu Družbe sestara Kraljice Svijeta, središnjica Matice hrvatske podigla je 2002. zajam od 26.884 eura u korist Ogranka u Tovarniku kako bi on postao njezin vlasnik  uz obvezu da u obrocima vrati cjelokupni dug. Kako Ogranak u Tovarniku nije vraćao dug, središnjica Matice hrvatske pokrenula je 2004. godine sudsku tužbu.

 U svibnju 2005. odlukom Izvanredne skupštine tovarničkog Ogranka Matice hrvatske u tom je mjestu osnovano Društvo Antuna Gustava Matoša. Darovnim ugovorom u srpnju te godine Ogranak MH darovao je Matoševu rodnu kuću Društvu koje postaje njezinim vlasnikom i nastavlja projekt spomen-kuće.

 Društvo Antuna Gustava Matoša osnovano je tri mjeseca prije nego što je središnjica Matice Hrvatske ugasila tovarnički Ogranak, nakon stegovnih postupaka koje je pokrenula protiv tadašnjeg predsjednika Ogranka Marka Jurića i tajnika Željka Anića.  

 Dosad je u projekt izgradnje kuće Antuna Gustava Matoša, koja je zamišljena kao multumedijalni kulturni centar hrvatskog dijela Srijema s galerijom stalnog postava, spomeničkom knjižnicom i dokumentacijskim centrom te književnim klubom i višenamjenskim dvoranama, uloženo oko 11 milijuna kuna, a još procjenjuje se da još toliko treba kako bi se završio projekt koji je zaustavljen 2010. zbog nedostatka novca.

Središnjica Matice: Višeput smo pokazali pripavnost da se dug Matici isplati u nekoliko obroka

 "U razgovorima o tome kako da se problem riješi Matičina upravna tijela su višeput nudila da se dogovorimo na način da Društvo A.G. Matoša vrati iznos koji je posudilo i plati sudske troškove, a da se Matica odrekne dijela pripadajućih joj kamata. U razgovorima smo višeput pokazali pripravnost da se dug Matici isplati u nekoliko obroka", navode iz Matice hrvatske u izjavi Predsjedništva kojom su iz te kulturne ustanove reagirali na spor s Društvom Antuna Gustava Matoša iz Tovarnika.

 Podsjećaju kako je Županijski sud u Vukovaru 2014. godine potvrdio odluku Općinskoga suda u Vukovaru iz 2012. da Društvo Antuna Gustava Matoša iz Tovarnika mora Matici hrvatskoj platiti 239.277 kuna sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose te tužitelju nadoknaditi trošak postupka u iznosu većem od 81.000 kuna.

 U izjavi ističu kako je Matica na mnoge načine pomogla projekt kuće Antuna Gustava Matoša i ne pristaje da se na nju "svaljuju problemi koje je stvorio netko drugi"  te da je spremna na razgovor očekujući da se u rješavanje problema uključe mjerodavne državne institucije.
 "Kako to da se u potrošenih 11 milijuna kuna nije našao skroman iznos da se vrati Matici dug? Kako to da u planiranih novih 11 milijuna nema stavke koja bi predviđala povrat Matičina novca?" pitaju iz Matice hrvatske.


Anić: Iz Matice su opstruirali mogući dogovor s Ministarstvom kulture

 Predsjednik Društva Antuna Gustava Matoša  Željko Anić rekao je da je kuća trebala biti gotova prije pet godina. Ustvrdio je da su iz Matice hrvatske odbili sve pokušaje nagodbe koje je Društvo predlagalo. Tvrdi kako je Matici ponuđeno nekoliko mogućnosti za isplatu duga, među ostalim kroz ustupanje 397 primjeraka knjige "Hrvatska riječ u Srijemu", koja je objavljena 1995. u povodu 250. obljetnice Vukovarsko-srijemske županije, povratom novca u roku od dvije godine iz prihoda koje Društvo planira ostvariti od donatora u postupku financiranja završetka obnove i izgradnje Matoševe rodne kuće, povratom novca u roku od četiri godine od prihoda Matoševe rodne kuće, pretvaranje duga u suvlasnički udio nad nekretninom te pretvaranje duga u donaciju kao "vrijedan prilog najstarije kulturne ustanove hrvatskoga naroda obnovi i izgradnji rodne kuće hrvatskoga književnika A.G. Matoša, to jest obnovi i izgradnji Tovarnika i hrvatskoga Srijema".

"Bili smo na korak do dogovora s Ministarstvom kuture u vrijeme ministrice Andreje Zlatar Violić i da je do njega došlo kuća bi već bila u funkciji, ali je iz Matice hrvatske dogovor opstruiran i tako je sve propalo. Iz Ministarstva kulture danas nam ne žele pomoći iako rješenjem toga ministarstva od 3. svibnja 2016. kuća Antuna Gustava Matoša - kulturni centar u Tovarniku ima svojstvo kulturnog dobra", rekao je Željko Anić.


Ministarstvo kulture: Predložili smo Vukovarsko-srijemskoj županiji da preuzme Matoševu kuću

 Iz Ministarstva kulture opovrgavaju Anićeve navode kako ne žele pomoći u realizaciji projekta kuće Antuna Gustava Matoša te ističu kako je nedvojbeno da  ima veliku vrijednost koju je to ministarstvo uvijek naglašavalo i aktivno podupiralo.

 "Stoga nam nije poznato na čemu gospodin Željko Anić temelji svoju tvrdnju da Ministarstvo kulture nije zainteresirano za projekt i ne želi pomoći. Naprotiv, ministrica Obuljen Koržinek od početka svojega mandata nekoliko je puta razgovarala s predstavnicima Društva Antuna Gustava Matoša, Matice hrvatske, Županije i Općine, pozivajući ih da se što brže i na miroljubiv način usuglase oko rješenja koje bi svim stranama bilo prihvatljivo, te je ponudila aktivnu podršku i operativnu pomoć Ministarstva kulture", ističu iz tog ministarstva te ocjenjuju kako je očito da se Društvo našlo u velikim teškoćama i da više samo ne može "dovršiti i staviti u namjenu tako zahtjevan projekt".

 Ministrica Nina Obuljen- Koržinek zato je predložila Vukovarsko-srijemskoj županiji da preuzme Matoševu kuću, žurno riješi sve dospjele utužive tražbine, a zatim u suradnji s Društvom i drugim zainteresiranim stranama jasno definira namjenu memorijalnog muzeja i spomen-kuće te donese plan za njezino upravljanje, ističu iz Ministarstva kulture i ocjenjuju kako bi se time "stvorili čisti temelji za pronalaženje izvora financiranja za dovršetak projekta, a uklonile bi se i sve pravne zapreke za nastavak potpore" tog ministarstva.

 Poručuju kako Ministarstvo kulture - sve dok je kuća Antuna Gustava Matoša predmet nedovršenoga sudskog spora između dviju udruga - ne može spekulirati o rezultatima možebitne dražbe ni o bilo kakvoj drugačijoj sudbini projekta.

 U rujnu prošle godine na Općinskome sudu u Vukovaru održana je rasprava na kojoj je Matoševa kuća procijenjena na nešto više od pet milijuna kuna te se ubrzo očekuje i konačna sudska odluka o datumu ročišta za javnu dražbu, rekao je Željko Anić. Dodao je kako ne sumnja da će se to i dogoditi, ali nije siguran hoće li kuća u konačnici biti i prodana, i tko bi se mogao javiti i biti zainteresiran za jedan takav kulturni objekt koji je, po njegovim riječima, Srijemu i Tovarniku trebao osigurati mjesto na kulturnoj mapi Hrvatske i Europe.

 

ZagrebDox: Devet kontroverznih filmova o raznim temama


ZAGREB - Kontroverzni dox, službeni program Međunarodnog fima dokumentarnog filma ZagrebDox tradicionalno donose filmove o intrigantnim temama, a neke od njih ove su godine položaj ateista u Hrvatskoj, specifičnost politike javnog govora, svjetska trgovina oružja, drugačije poimanje institucije "obitelji", suočavanje s bolešću i predsjednik Slobodne Republike Liberland uz Dunav.

Svoju će premijeru u tom programu imati hrvatski film "Crna ovca bistrička" audiovizualnih umjetnica Višnje Skorin i Kristine Baticeli. Kristina je ateistica odrasla u Mariji Bistrici, najvećem hrvatskom marijanskom svetištu, no kada se zaljubi u vjernika, mora odlučiti hoće li biti licemjerka i vjenčati se u crkvi ili ostati pri svojim uvjerenjima i tako povrijediti svoje bližnje.

Osobnu priču donosi i američka autorica Jennifer Brea, koja je za filmu "Nemir" kamerom zabilježila svoje misli, stanja i osjećanje u vezi bolesti, teško utvrdivog sindroma kroničnog umora. Prikovana za krevet, na Internetu otkriva zajednicu ljudi koji pate od istih simptoma. "Nemir" je njezin prvijenac, premijerno prikazan 2017. na Sundanceu, a osvojio je posebnu nagradu žirija za montažu dokumentarnog filma.

Film "O.b.i.t.e.lj." najavljen je kao osobno istraživanje redateljice i fotografkinje francusko-američkog porijekla Jessice Champeaux o medicinski potpomognutoj oplodnji, kada u pitanju nije klasična obitelj. Budući da belgijski zakon omogućuje istospolnim parovima da dobiju djecu na taj način, autorica je istražila pitanja koja je muče.

Laura Poitras, važno ime istraživačkog novinarstva, predstavlja se kratkometražnim dokumentarcem "Projekt X", u kojemu, u suradnji s novinarom i redateljem Henrikom Moltkeom, uz pripovjedače Ramija Maleka i Michelle Williams, na temelju povjerljivih dokumenata američke Nacionalne agencije za sigurnost, istražuje tajnovito putovanje od Nacionalnog poslovnog kompleksa do nebodera bez prozora u središtu Manhattana.

Njezini filmovi dosad su prokazivali svjetske političke afere i ličnosti, od priče o najpoznatijem zviždaču Snowdenu - "Citizenfour" (nagrada Oscar, BAFTA) preko filma "Moja domovina, moja domovina" o sudbinama Iračana pod američkom okupacijom (nominacija za Oscara) do "Rizika" o Julianu Assangeu.

Danski redatelj Lars Feldballe-Petersen u filmu "Neoprošteni" prati ratnog zločinca Esada Landzoa, koji nastoji "normalizirati" život nakon osude za zločin protiv čovječnosti. "U toj mračnoj i osobnoj priči o zlu, mržnji prema samom sebi i oprostu Esad se mora suočiti sa svojim žrtvama i samim sobom iz vremena kad je bio mladić", napominje se.

Film je ostvaren uz pomoć Nagrade HBO Adria za razvoj filma koju je projekt osvojio na radionici ZagrebDox Pro 2015. godine.

U filmu "Plave orhideje" belgijski autor Johan Grimonprez bavi se izdvije oprečne perspektive svjetskom trgovinom oružja. S jedne strane je Chris Hedges, bivši ratni dopisnik za New York Times, s druge Riccarda Privitere, trgovac oružjem za danas zatvorenu tvrtku Talisman Europe Ltd.  Autor kroz njihove osobne i političke prošlosti postupno razotkriva patnju i dvoličnost vezanu uz trgovinu oružjem.

Kate Stonehill, londonska redateljica koja nekonvencionalno i kreativno pristupa političkim temama, predstavlja novi kratkometražni film "Neizrecivo" o prirodi slobode govora. Riječ je o hibridnom dokumentarcu koji nudi složen i intenzivan susret s nekoliko takozvanih britanskih ekstremista. Naime, britanska vlada je 2015. izdala proglas u kojem apelira na sveučilišta da se aktivnije uhvate ukoštac s ekstremizmom te su zatražili od polaznika da provode specifičnu politiku javnog govora i nastupa kako bi zaustavili mogućnost širenja radikalizma među studentima.

Njemački redateljski dvojac Monika Hielscher i Matthias Heeder, koji više od dvadeset godina rade istraživačke dokumentarce o problemima suvremenog društva, u svom zastrašujućem dokumentarcu "Prije zločina" duboko poniru u sigurnosne mjere 21. stoljeća koje se oslanjaju na sustave velikih baza podataka i kompjuterskih algoritama kao dijela strategija provođenja zakona diljem svijeta.

Film "Zovite ga predsjednikom" dugometražni je prvijenac francuske autorice Marie-Emme Paoli u kojem se bavi  Vítom Jedličkim, 33-godišnjim češkim političkim liberalom koji je 2015. postavio zastavu na močvarnom predjelu uz Dunav i nazvao ga Slobodna Republika Liberland.

Dvije godine kasnije ondje nitko ne živi jer hrvatska policija zatvara svakoga tko se ondje pokuša nastaniti. Film uz samoproglašenog predsjednika, prikazuje i njegovog pomoćnika, Vladana Jovanovića, tajanstvenog ratnog veterana iz Srbije.



IZ SVIJETA - (KULTURA - ZNANOST - ZANIMLJIVOSTI)


Dokumentarac "U slučaju rata" premijerno prikazan na Berlinaleu

BERLIN - "U slučaju rata", dugometražni dokumentarni film snimljen u hrvatskoj koprodukciji, premijerno je prikazan u petak u natjecateljskom programu Panorama 68. Međunarodnog filmskog festivala u Berlinu.

Film prati paravojnu skupinu u Slovačkoj koja, uz prešutno odobravanje vlasti, u svoje redove regrutira stotine tinejdžera, s jednostavnim ciljem - stvoriti totalitarnu zajednicu koja se temelji na životu u izolaciji i strahu.

Premijera je održana je u prepunoj dvorani kina CineStar, a nakon projekcije redatelj i scenarist filma Jan Gebert gotovo je sat vremena odgovarao na pitanja publike, izvijestio je Hrvatski audiovizualni centar, koji je film sufinancirao.

Snimljen je u produkciji češkog Pinka te koprodukciji HBO-a Czech Republic i zagrebačkog Hulahopa, na projektu se radilo tri godine. Redatelj je otkrio i da film skoro nije ni ugledao 'svjetlo dana', jer su sudionici te kontroverzne paravojne skupine tražili da izbaci pojedine dijelove i prijetili tužbom.

Na berlinskoj projekciji bili kolorist Dragan Šiša i Miljenka Čogelja, koja je uz Danu Budisavljević hrvatska koproducentica filma.

Po njezinim riječima, nakon prezentacije projekta na ZagrebDoxu prije dvije godine pokrenula se žustra rasprava o tome je li davanje medijskog prostora osobama kao što je glavni lik Peter Švrček promoviranje fašistoidnih ideja ili naprotiv, poziv na pokretanje rasprave u društvu o takvim pojavama.

"Mislile smo da je tema važna, da se tiče i nas kao društva, da je bitno da se o njoj priča i da će joj redatelj Jan Gebert pristupiti s potrebnom odgovornošću pa smo im prišle s prijedlogom o koprodukciji", ustvrdila je.

Izrazila je uvjerenje da će Berlinale sigurno prinijeti promidžbi filma te će proširiti društvenu raspravu o opasnim socijalnim i političkim trendovima kojima se bavi, a koji su sve prisutniji.

Uz produkcijsku ekipu Hulahopa, na filmu je iz Hrvatske radio montažer Vladimir Gojun, kao jedan od supervizora montaže, a cjelokupna postprodukcija slika napravljena je u Hrvatskoj.



Biološka djeca Johnnya Hallydaya na sudu traže pravdu


PARIS - Starija, biološka djeca francuskog rokera Johnnyja Hallydaya, Laura Smet i David Hallyday pokrenuli su sudski postupak kako bi dobili pravo na uvid u postumni album svog, kao i zamrzavanje njegove imovine, rekli su njihovi odvjetnici u subotu.

Najpoznatiji roker frankofonog svijeta prodao je preko 110 milijuna albuma, snimio je 17 filmova, a karijera mu je trajala gotovo 60 godina.

Johnny Hallyday umro je 6. prosinca od raka pluća, a veći dio prošle godine posvetio je radu na svom 51. studijskom albumu, koji je ostao nedovršen.

Dva mjeseca nakon smrti pjevača dvoje starije djece je pokrenulo proces na sudu početkom tjedna kako bi osporili američku oporuku njihovog oca prema kojoj sve nasljeđuje njegova udovica Laeticia i njihove dvije posvojene djevojčice iz Vijetnama.

Taj bi sudski postupak mogao potrajati godinama.

Nakon što je Laeticia odbila komunikaciju, Laura Smet, kći pjevača i glumice Nathalie Baye, odlučila se obratiti sudu kako bi dobila uvid u plan postumnog albuma, rekao je jedan od odvjetnika.
 
Johnnyjeva biološka djeca zatražila su zamrzavanje pjevačevih nekretnin, a riječ je o nekoliko luksuznih vila u Los Angelesu, Saint-Barthelemyju i Marnes-la-Coquette blizu Pariza, te da njegova autorska prava vodi prinudni upravitelj.
 
"Posebice sam zabrinuta za zaštitu djela svog oca", rekla je Laura Smet dodavši da je udovica njezina oca odbila komunikaciju. Tužbi se pridružio i njezin polubrat David, Johnnyjev sin iz braka sa Sylvie Vartan.

 

Slavna karta svijeta s nazivom Amerike pokazala se krivotvorenom


MÜNCHEN - Slavna karta svijeta navodno iz 16. stoljeća na kojoj je prikazan novootkriveni kontinent "Amerika" pokazala se krivotvorenom, objavila je Bavarska državna knjižnica koja je kartu kupila 1990. za tada astronomska dva milijuna njemačkih maraka.

Za kartu svijeta njemačkog kartografa Martina Waldseemüllera (1470.-1522.) vjerovalo se da je izrađena 1507. godine, ali se ispostavilo da je riječ o kopiji mape koja se nalazi na Sveučilištu Minnesota u Sjedinjenim Državama. Kopija koju je kupila Bavarska državna knjižnica izrađena je oko god. 1960.

Sumnje u autentičnost bavarske karte pojavile su se kad je na dražbi u Christie'su nedavno ponuđena slična karta svijeta. Forenzična analiza pokazala je da su obje karte kopije autentične Waldseemüllerove karte koja se čuva u Minnesoti. Smatralo se da je primjerak koji je posjedovala Bavarska knjižnica jedan od šest originala.

Waldseemüllerova karta slavna je po tome što je na njoj prvi puta u povijesti prikazan tada novootkriveni kontinent nazvan "Amerika". Waldseemüller je pogrješno vjerovao da je kontinent otkrio Amerigo Vespucci, a ne Kolumbo, pa ga je imanovao "Amerika".



Samohrani očevi imaju veliki rizik od prerane smrti


PARIS - Rizik prerane smrti više je nego udvostručen kod samohranih očeva u odnosu na samohrane majke ili očeve koji su u braku, pokazala je kanadska studija objavljena u četvrtak.

"Naša studija naglašava da samohrani očevi imaju viši mortalitet i pokazuje potrebu javnozdravstvene politike koja bi doprinijela identifikaciji i potpori tim muškarcima", rekla je glavna autorica studije Maria Chiu, stručnjakinja za javno zdravstvo na sveučilištu u Torontu.

Objavljena u časopisu The Lancet Public Health, studija je obuhvatila 40.500 osoba između 2000. i 2012.

Kod 871 samohranog oca koji nema partnericu, stopa smrtnosti dosezala je 5,8 na tisuću. To je više nego kod samohranih majki  (1,7 na tisuću) i očeva koji imaju partnericu (1,9 na tisuću).

Samohranim očevima najviše prijete karcinom i kardiovaskularne bolesti.

Uzročno-posljedična veza nije sa sigurnošću potvrđena, ali znanstvenici sumnjaju na stres i "manje zdrav način života": neuravnoteženu prehranu, nedostatak tjelesne aktivnosti i konzumaciju alkohola.

Dodatno, oni rjeđe nego samohrane majke imaju društvo koje ih podržava ili pomoć u obrazovanju djece.

 

WHO dao nove preporuke za rodilje


ŽENEVA - Rodilje trebaju više sudjelovati u donošenju odluka vezanih za rađanje, trebaju imati više vremena za porod, a potrebno je i smanjiti broj medicinskih intervencija prilikom poroda, objavila je u petak Svjetska zdravstvena organizacija (WHO), prenose agencije.

WHO je objavio 26 novih preporuka za rodilje u kojima posebno upozorava na sve veći broj medicinskih intervencija, poput carskog reza, koje nisu uvijek neophodne. "U posljednja dva desetljeća imamo sve više medicinskih intervencija koje su za rodilje nepotrebne", rekao je Olufemi Oladapo iz WHO-ove ureda za reproduktivno zdravlje i istraživanja.

"U nekoliko svjetskih regija postali su vrlo rašireni zahvati poput carskog reza ili korištenja oxytocina kako bi se ubrzao porod", dodao je Oladapo, govoreći o sintetiziranom obliku prirodnog hormona koji se u nekim dijelovima svijeta rutinski daje rodiljama intravenozno kako bi se izazvale kontrakcije, ubrzao porod i izbjegle komplikacije.

WHO je objavio da dosadašnja istraživanja sugeriraju kako postotak poroda obavljenih carskim rezom od 10 do 15 posto ne vodi do pada stope smrtnosti majke ili djeteta. "Među srednje razvijenim zemljama poput Turske, Kine, zemalja Latinske Amerike i Irana, postoji visoka stopa carskih rezova, "često bez pravog razloga", rekao je dužnosnik WHO-a Metin Gulmezoglu.

Oladapo ja naglasio da bi žene trebale biti slobodne izabrati položaj koji žele pri porodu, te da bi im se trebali osigurati lijekovi protiv bolova. "Želimo stvoriti uvjete u kojima su žene dobro informirane i u kojima su uključene u donošenje odluka vezanih za porod", dodao je Oladapo.






← Povratak

Komentari

comments powered by Disqus