00:51, 17. Listopad 2018

kultura...

Kultura 14. srpnja 2018.

Objavljeno: 14.07.2018 u 03:26
Pregledano 105 puta

Autor: Icom, Hina
Kultura 14. srpnja 2018.

ZAGREB, 14. srpnja 2018. (Icom, Hina) - Pregled vijesti iz kulture:
 

Otvoren prvi festival "Lovran Classic"

LOVRAN - Prvi festival klasične glazbe „Lovran Classic“ otvoren je u petak koncertom Jelene Tihomirović na klaviru i Metoda Sironića na flauti u kinu Sloboda u Lovranu.

Koncert je održan s podnaslovom „Klasični folklor“,  u kojem je hrvatski, mađarski, makedonski, španjolski i kreolsko-argentinski folklor spojen sa zvukom klasičnih instrumenata.

 Jelena Tihomirović i Metod Sironić su ujedno organizatori novoga lovranskog festivala.

 Drugog dana festivala, u subotu, 14. srpnja, u podne će se predstaviti učenici područnog odjela Lovran Umjetničke škole Matko Brajša Rašan iz Labina s klasičnim i popularnim programom. U večernjem dijelu subotnjeg programa je koncert pijanistice Verice Šotarovske iz Makedonije s djelima Schuberta, Liszta i Chopina.

 Festival zatvara koncert sopranistice Tanje Ruždjak uz klavirsku pratnju Bože Letunića. Izvest će operne i operetne lirske sopranske arije. Tanja Ruždjak je nastupala s uglednim orkestrima u Hrvatskoj i inozemstvu te je dobitnica nagrada na međunarodnim natjecanjima. Studentica je poslijediplomskog studija na Universität für Musik und darstellende Kunst u Beču.

 Lovransko kino Sloboda renovirano je i ponovno otvoreno krajem 2016. godine nakon gotovo dva i pol desetljeća neaktivnosti. Od tada ostvaruje izvrsnu posjećenost kino projekcija, gostujućih kazališnih predstava, koncerata i drugih manifestacija.
 

Zagrebački solisti otvorili 29. Lubeničke glazbene večeri

LUBENICE -  29. Lubeničke glazbene večeri otvorene su u petak na trgu u tom creskom mjestu koncertom Zagrebačkih solista.

 Na programu koncerta bili su Divertimento u D-duru Wolfganga Amadeusa Mozarta, „Jednostavna simfonija“ Benjamina Brittena i Libertango Astora Piazzolle.

 Festival su otvorili creski gradonačelnik Kristjan Jurjako i predstavnik pokrovitelja Primorsko-goranske županije Đanino Sučić. Himnu festivala, „Zustajte ovdeka (Ostanite ovdje)“ izvela je ženska klapa Teha.

 Koncerti u sklopu festivala održavaju se svakog petka do 17. kolovoza.

 20. srpnja je na programu festivala koncert violinistice Tee Grubišić Mihalić, harfistice Diane Grubišić Ćiković i sopranistice Ingrid Haller a tjedan potom nastup sopranistice Anabele Barić i Josipa Leke na čembalu.

 Lubeničke glazbene večeri nastavljaju se u kolovozu koncertima pijanistice Nade Majnarić, potom sopranistice Martine Zadro uz pratnju Lane Bradić na klaviru a festival zaključuje sastav New Trinity Baroque iz SAD.
 

U riječkom Malom salonu otvorena izložba "Tijelo u akciji"

RIJEKA - U galeriji Mali salon u Rijeci u petak je otvorena izložba "Tijelo u akciji - performativne prakse u fotografiji i videu iz fundusa Muzeja moderne i suvremene umjetnosti", kao dijela  projekta "Upute za gledanje - Što bi tijelo htjelo?", priređenog povodom 70. godišnjice djelovanja MMSU Rijeka.

Predstavljeni su radovi umjetnika Marijana Crtalića, Borisa Demura, Tomislava Gotovca, Sanje Iveković, Đorđa Jandrića, Željka Jermana, Zlatka Kutnjaka, Dalibora Martinisa, Dana Okija, Neli Ružić, Mladena Stilinovića,  Ivana Šeremeta, Gorana Škofića i Fedora Vučemilovića iz fundusa MMSU.

Kako je navedeno u pratećem materijalu izložbe, performativne prakse iz naslova objedinjuju radnje, postupke i ponašanja koje tijelo izvodi pred očima gledatelja, neovisno o tome je li riječ o dokumentiranju žive izvedbe u javnom ili muzejsko-galerijskom prostoru, ili o radovima kojima javni nastup nije prethodio, ali je dio procesa njihova nastanka.

Kao zametak neke opsežnije studije, izložba predstavlja segment takvih radova iz zbirke MMSU u sklopu izložbenog serijala "Upute za gledanje – Što bi tijelo htjelo?" čija je namjera testirati fleksibilni stalni postav, navodi MMSU.

 Na izložbi u Malom salonu predstavljaju se performativne prakse od početka sedamdesetih godina prošloga stoljeća do danas.

 Izložba nastoji ukazati i na fenomen u kojem performativne postupke prisvajaju druge vrste umjetnosti, najčešće fotografija i video, s početnom idejom dokumentiranja prolaznih i privremenih akcija.  

 Kustosica izložbe koju je moguće razgledati do 26. kolovoza je Sabina Salamon.


Izložba Josipa Pina Trostmanna otvorena u dubrovačkoj palači Sponza

DUBROVNIK - Izložba dubrovačkog akademskog slikara Josipa Pina Trostmanna  "Dubrovnik iz Svetog Jakova s dvije palme" otvorena je u petak uvečer u atriju dubrovačke palače Sponza povodom slikareva 80. rođendana i 55 godina od diplome na zagrebačkoj Akademiji likovne umjetnosti.

Josip Pino Trostmann izjavio je tom prilikom kako je od diplome 1963. godine u Sponzi izlagao više puta, ali je ova izložba prva s kojom je u sebi sretan jer mu se čini "najdopečenija" i najbolja.

"Ne mogu biti sretniji što sam, zahvaljujući Dubrovačkim ljetnim igrama, izložio trinaest svojih radova. Ovo je prvi put u životu da predstavljam samo jedan sadržaj. Usudio sam se s osamdeset godina prići samo jednoj temi. Čini mi se dosta dobro“, rekao je Trostmann.

Posebno je naglasio umjetnikovu borbu sa slikanjem. "Slike stare i po deset godina izvadim pa dorađujem i budu još bolje. Ali naravno ima i tuge jer su neke toliko upropaštene da ih zapravo više nema. Treba mi dugo dok postignem spontanost, kompozicijsku cjelinu, ritam, proporciju, sklad boje i harmonije. Teško stvaram lake slike", zaključio je Trostmann.

Pomoćnik intendantice Dubrovačkih ljetnih igara za dramski program Saša Božić iskazao je zahvalnost što su baš Igre organizirale ovu izložbu.
"Trostmann je jedan od najvećih hrvatskih slikara i drago mi je što predstavljamo dio njegovog opusa. Trostmann je djelima zadužio hrvatsku kulturi, ali je i izniman pedagog koji je odgojio niz slikara", istaknuo je Božić.

Povjesničar umjetnosti Andrija Seifried izjavio je kako Trostmannove slike nude jedinstven mediteranski kolorit bilja, raslinja i mora.
„Njegove slike privlače pažnju pa Trostmann nije htio izlagati više od trinaest slika sa samo jednom temom“, rekao je Seifried.

Josip Pino Trostmann rođen je 1938. godine u Dubrovniku, gdje i danas živi i stvara. Kao desetogodišnjak pohađao je večernju školu portreta Iva Dulčića. Diplomirao je 1963. godine na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti u klasi prof. Đura Tiljka i Iva Režeka, a od 1968. godine do umirovljenja bavi se pedagoškim radom tijekom kojega je odgojio mnoge danas afirmirane umjetnike. Smatra se jednim od najstarijih živućih te 'najdubrovačkijih slikara'. Grad Dubrovnik je njegov prepoznatljiv motiv.

Dobitnik je nagrada Grada Dubrovnika i Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za najveća dostignuća na području umjetnosti u Republici Hrvatskoj, a odlikovan je i Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića za postignuća u kulturi.

Izložba, koja je organizirana u sklopu novog programa 69. Dubrovačkih ljetnih igara „Ključevi od Grada“, bit će otvorena do 4. kolovoza.


Gradsko kazalište lutaka Rijeka na scenu postavlja "Avanture maloga Juju"

RIJEKA - Gradsko kazalište lutaka Rijeka za prvu premijernu izvedbu u sljedećoj sezoni odabralo je "Avanture maloga Juju", prvu predstavu temeljenu na istoimenoj dječjoj pjesmi, po tekstu Ivane Đule i Milice Sinkauz i u režiji Renate Carole Gatice, najavljeno je na konferenciji za novinstvo u petak.

Ta premijera na programu je u rujnu, a sljedeći premijerni naslov, planiran za veljaču 2019. godine, "Tajna starog ormara" autorski je projekt Ksenije Zec i Saše Božića, koji se priprema u koprodukciji s Kazališnom družinom Pinklec iz Čakovca, najavila je ravnateljica GKL Rijeka Magdalena Lupi Alvir. U ovoj predstavi kombinira se tehnika animacije odjeće, klaunerije i mimske igre, prepoznatljivim elementima rada Božića i Zec.  

"Lutkolab" je treći premijerni projekt GKL Rijeka sljedeće sezone. Riječ je o dijelu pripremnog programa programskog pravca Dječja kuća projekta Europske prijestolnice kulture u Rijeci 2020. godine. Riječko Gradsko kazalište lutaka je u travnju 2018. godine raspisalo otvoreni poziv mladim umjetnicima - lutkarima, redateljima, dramaturzima da predlažu svoje autorske projekte za produkciju u ovom kazalištu. U uži izbor su odabrani projekti koje su predložili Matea Kokol iz Slovenije, Tea Puharić iz Srbije i Vanja Jovanović iz Hrvatske. Konačnu odluku o odabiru projekta će donijeti stručni žiri u satudenom ove godine nakon održane radinice na kojoj će se teorijski i praktično, u suradnji s glumcima - lutkarima riječkoga kazališta, predstaviti projekte.

Sljedeće sezone će se obnoviti popularna predstava "Šuma Striborova" u režiji Larryja Zappije, a izvest će se dvadesetak repriznih naslova, najavljeno je

Moto sljedeće kazališne sezone GKL Rijeka je "Odrastamo hrabro - u kazalištu!", jer je odrastanje bitna tema za djecu i roditelje, kazala je Lupi Allvir. To danas nije lako zbog brojnih strahova i neizvjesnosti, ali zato želimo preispitati što znači odrastati danas i publici dati podršku i oslonac u surazumijevanju ovog važnog životnog procesa, navela je.

Protekle sezone izveden je u GKL Rijeka 381 program a gledatelja je bilo gotovo 38.000, rekla je ravnateljica. Ostvaren je rekordan broj gostovanja, na 10 festivala u Hrvatskoj i četiri u iznozemstvu, te još 36 gostovanja u Hrvatskoj izvan festivalskih programa.

Ovom prigodom je najavljeno sudjelovanje na međunarodnom festivalu lutkarskih kazališta Mobarak u Teheranu s predstavom "Wanda Lavanda". Festival se održava od 23. do 29. kolovoza.


Objavljena knjiga izabranih djela Josipa Pupačića "Pjesme, ogledi i zapisi"

ZAGREB - Knjigu izabranih djela Josipa Pupačića "Pjesme, ogledi i zapisi", koju je priredio Nedjeljko Mihanović, objavila je u svom nizu "Stoljeća hrvatske književnosti" Matica hrvatska.

Pupačića u pjesničkoj dikciji, ističe Mihanović, resi jednostavnost poetskih percepcija, što je odlika koja je na cijeni od iskona umjetničkog stva­ranja, od prapočetaka poezije.

"Klonio se prazne forme, bezlič­ne metaformanije, ispraznog fraziranja i sterilne apstrakcije", napominje priređivač i dodaje kako je Pupačićeva ekspresija težila da bude precizna, odgovorna, od­govarajuća.

Ocjenjuje kako je iz njegovih brojnih rukopisnih koncepata, skica, fragmenata i definitivnih verzija koje su ostale u književnoj ostavštini vidljivo koliko je savjesnosti i napora ulagao u po­stupak individualnog ostvarivanja pjesničkog izražaja.

U svojim je prvim zbirkama pjesama, naglašava, funkcionalno u precioznosti lirske slike stapao čiste impresionističke emocije s elementima me­taforike moderne poezije.

Smatra kako Pupačićeve kritičke refleksije nisu rezultat neke katedar­ske neoborive dogme i strogo prihvaćene morfologije, nego plod umjetničkoga doživljavanja svijeta i prosuđivanja stilskih vertikala izražaja.

Pišući o hrvatskim književnicima nije se povo­dio za već uspostavljenim obrascima i kanonima već je nasto­jao osmisliti stvaralačke impulse umjetničkoga fenomena i re­akcije senzibiliteta, napominje.

U knjigu izabranih djela Josipa Pupačića uvrštene su zbirke pjesama koje je za života objavio, a također i knjiga pjesama "Moj križ svejedno gori", objavljena 1971. posmrtno.

Tu je knjigu autor osobno za života priredio, a njezino objavljiva­nje predusrela je tragična smrt.

U ovo izdanje ušle su i pjesme koje je Pupačić objavljivao u periodici, ali ih nije uvrstio ni u jednu svoju zbirku, a načinjen je i izbor iz pjesama objavlje­nih nakon njegove smrti u "Sabranim pjesmama" 1978, koje je prema ostavštini priredio Miroslav Vaupotić.

U "Ogledima" je donesen izbor iz Pupačićevih književnopo­vijesnih radova, objavljenih u periodici, koji predstavljaju pje­snika kao sveučilišnog nastavnika, znanstvenika i kritičara u hrvatskoj suvremenoj znanosti o književnosti, u kojoj je izno­sio formulu nove moderne književne metodologije.

U Autobiografskim zapisima, nalaze se dva autobiografska teksta: Životopis i Politička autobiografija.

U knjizi "Pjesme, ogledi i zapisi", (384 str.) objavljena je uvodna studija priređivača s ljetopisom, bibliografijom autorovih djela i izabranom bibliografijom radova o autoru, tekstološka napomena, redaktura i izrada Rječnika te Tumača imena i izraza.

Josip Pupačić (Slime kraj Omiša, 1928. – otok Krk,  1971.), je klasik hrvatskoga pjesništva, povjesničar hrvatske književnosti i književni kritičar. Radio je kao urednik, lektor i predavač za hrvatski jezik u Lyonu i Londonu. Sa suprugom i kćeri poginuo u zrakoplovnoj nesreći.


IZ SVIJETA - (KULTURA - ZNANOST - ZANIMLJIVOSTI)


Kotor: Otvoreni 17. Don Brankovi dani muzike

KOTOR - U sklopu obilježavanja Dana državnosti Crne Gore u petak navečer svečano su ispred katedrale svetog Tripuna u Kotoru otvoreni 17. Don Brankovi dani muzike, glazbeni segment festivala KotorArt.

"Ove godine festival se održava pod motom 'Stavi prst u more i bit ćeš povezan s cijelim svijetom'. U kontekstu festivala naše more je umjetnost. Kroz prepletanje muzike i ekološke svijesti te priče o održivom razvoju, za trajanja festivala glazbenici i stručnjaci iz područja ekologije ukazat će na stupanj zagađenosti okoline te istodobno Bokokotorskog zaljeva", rekako je Ratimir Martinović, ravnatelj Festivala.

Manifestacija je otvorena glazbenim djelom "Pasija po Steli" koju je skladao multimedijalni umjetnik i glazbenik Rambo Amadeus, i sam jedan od sudionika dijela u ulozi naratora.

Uz zvona s katedrale svetog Tripuna 17. Don Brankove dane muzike otvorio je ministar kulture Crne Gore Aleksandar Bogdanović.

U glazbenom dijelu izvedena je "Iskra besamrtna", kompozicija Ivana Marovića nakon čega je premijerno prikazan autorski film Dušana Vulekovića na temu Kotora i očuvanja njegova prirodnog bogatstva.

"Don Brankovi dani muzike" trajat će od 13. srpnja do 13. kolovoza kroz 22 glavna i 150 pratećih programa uz sudjelovanje brojnih umjetnika iz regije i svijeta.

Don Branko Sbutega (1952.−2006.) bio je župnik crkve svetog Eustahija u Dobroti. Rođen je 8. travnja 1952. godine u Kotoru gdje je završio osnovnu školu, gimnaziju i glazbenu školu. Najprije je studirao medicinu u Beogradu, a nakon toga filozofiju u Beču i teologiju u Zagrebu i Rimu. Za svećenika je zaređen 15. srpnja 1979. godine na otoku Gospe od Škrpjela.

Nakon potresa 1979. radio je na obnovi sakralnoga i kulturnog patrimonijuma Kotorske biskupije. Početkom devedesetih godina osnovao je Centar za pomoć izbjeglicama s prostora bivše Jugoslavije u talijanskoj Padovi. Po povratku u Kotor, 1996. godine nastavio je s humanitarnim radom u Caritasu Kotorske Biskupije.

Kao erudit, poliglot i ljubitelj umjetnosti dao je veliki doprinos kulturi. Organizirao je i podržavao brojne lokalne i međunarodne kulturne manifestacije i inicijative među kojima je i Grupa književnika 99. Utemeljio je glazbeni festival KotorArt.

U javnosti je prepoznat po mirotvornom angažmanu, toleranciji i promociji suživota tijekom godina jugoslavenske krize. Bio je veliki zagovornik zaštite čovjekove okoline i obnove crnogorske neovisnosti. Koautor je knjige "Stara književnost Boke", a knjiga "Kurosavin nemir svijeta" objavljena je neposredno pred njegovu smrt 27. travnja 2006. godine kao zbornik njegovih tekstova i intervjua.
 

Scarlett Johansson odustala od uloge u filmu o transrodnoj osobi

SAN FRANCISCO - Gumica Scarlett Johansson odustala je od suradnje s redateljem Rupertom Sanderson s kojim je trebala snimati film "Rub & Tug" o transrodnoj osobi, nakon negodovanja aktivista koji smatraju da bi glavnu ulogu trebalo povjeriti transrodnoj osobi, piše časopis "Out".

Glumicu su kritizirali zbog toga što je prihvatila glavnu ulogu u biografskoj drami o transrodnom muškarcu, gangsteru po imenu Dante Tex Gill.

Odabir cis rodne osobe (osobe koja nije transrodna) za ulogu transrodne osobe podigla je prašinu među transrodnim glumicama koje smatraju da je riječ o još jednoj vrsti diskriminacije. Pobunile su se jer ne dobivaju iste prilike kao cis rodne glumice.

"Divim se transrodnoj zajednici i zahvalna sam što se priča o njihovoj uključenosti u društvo nastavlja u Hollywoodu", rekla je Johansson u ekskluzivnoj izjavi za časopis Out.

"Premda bih neizmjerno voljela utjeloviti Dantea, potpuno mi je jasno zbog čega mnogi smatraju da bi ga trebala glumiti transrodna osoba. Zahvalna sam što je ova rasprava o glumačkoj postavi potaknula širu priču o različitostima u našem društvu i o prenošenju takve teme na film", kazala je glumica.

U biografskoj drami o gangsteru po imenu Dante Tex Gill, koji je kontrolirao mrežu bordela tijekom sedamdesetih godina prošlog stoljeća i na tome zarađivao milijune dolara, gledatelje će zaintrigirati priča o transrodnom muškarcu koji je ratovao sa zakonom, mafijom i na kraju skončao u zatvoru zbog utaje poreza.

Veliki šef Dante zapravo je bio žena Lois Jean Gill koja se predstavljala kao muškarac.


Stogodišnjica rođenja Ingmara Bergmana, slikara unutarnjih demona

ZAGREB - Ingmar Bergman, jedan od najcjenjenijih filmaša svoje generacije čija se melankolična djela obasipaju hvalospjevima iako su katkad teško probavljiva, rođen je na današnji dan prije sto godina u švedskoj Uppsali.

Bergman je između 1946. i 2003. režirao preko 60 filmova, uključujući "Krike i šaputanja" (1972), "Prizore iz jednog braka" (1974), "Jesenju sonatu" (1978) i svoj zaštitni znak - film "Fanny i Alexander" (1982).

Bergman je umro 2007. u dobi od 89 godina u svom domu na Faru, malom otočiću u Baltičkom moru, gdje je i snimio svoj kultni i uznemirujući film "Persona".

Sin luteranskog svećenika, Bergman sve do današnjih dana ostaje najistaknutiji portretist patnji, maštarija, ludila i bračne nevjere.

"Suština našeg obrazovanja temelji se grijehu, ispovijedi, kazni, iskupljenju i oprostu", zapisao je Bergman u svojoj autobiografiji "Čarobna svjetiljka".  

Cijelu je karijeru, od debitantske "Krize" do zadnjeg filma "Sarabanda", daroviti režiser bio poznat po ljubavnim vezama sa svojim glumicama koje je maestralno snimao.

Bergman je zazirao od smrti i oslikavao ju je bolno, stvarajući napetu metafizičku atmosferu u kojoj je Bog moćan, ali odsutan, ostavljajući filmske likove same, nemirne savjesti između krikova i šaputanja.

"Ingmar je crpio inspiraciju iz svoje prošlosti… na neki način, on je zastao u prvih 10 godina svoga života“, kazala je AFP-u Anna Bergman, kostimografkinja i Bergmanova bivša snaha.


"Skandinavska egzotika"

Bergmanov međunarodni proboj započeo je 1950-ih kada je svjetsku publiku zaveo "skandinavskom egzotikom" - prostačkim jezikom, iskrenim ženama, divljim krajolicima i realnim prikazima golotinje.

"U inozemstvu ga često povezuju s njegovim mračnim, crno-bijelim filmovima spora ritma i krupnih kadrova, ali to je samo dio istine", rekla je Anna Bergman.

Ona kaže da Šveđani rado gledaju "Fanny i Alexander", film koji oslikava tragični život obitelji iz perspektive dvoje djece i prikazuje se svake večeri na Božić na švedskoj televiziji.

Njegove mračne teme nisu se uvijek uklapale u društvene promjene u njegovoj zemlji.

"Bergmanova se karijera preklapa s razvojem švedske socijalne države… Švedska u 1940-ima, pedesetima i šezdesetima, ostvaruje izniman politički, društveni i ekonomski uspon", rekao je AFP-u Jan Holmberg, prvi čovjek Zaklade Ingmara Bergmana.

"I onda dobijemo režisera koji nas podsjeća na to da i mi također možemo biti anksiozni, da se i mi možemo razvesti ili imati teške odnose s roditeljima, da smo bezbožnici i da o tome ne želimo slušati", dodao je Holmberg.


Zasut Oscarima

Bergman je uzastopno stvarao simbolička djela najprije u crno-bijelom, a poslije i u boji.

"Sedmi pečat", "Ljeto s Monikom", "Prizori iz bračnog života", "Jesenja sonata", "Krici i šaputanja“ i "Fanny i Alexander" ostaju i do danas klasični primjeri filmskih remek-djela.

Bergman je također napisao desetke predstava i adaptacija Molierea, Williama Shakespearea, Norvežanina Henrika Ibsena te švedskog književnika Augusta Strindberga.

Od 1963. do 1966. Bergman je ravnatelj Kraljevskog dramskog kazališta u Stockholmu, koje je ove godine najavilo specijalan program kako bi obilježilo njegov stoti rođendan.

Kao strastveni ljubitelj glazbe koji je svojedobno ponizno tvrdio da nije darovit u umjetnosti, Bergman je ujedinio kazalište i kino kada je 1975. režirao Mozartovu komičnu operu "Čarobna frula".

Bergman je osvojio Oscara za najbolji film na stranom jeziku za "Djevičanski izvor" 1960., iduće godine za film "Kroz tamno ogledalo" i treći put za "Fanny i Alexandera“ 1983. godine.

Woody Allen nazvao ga je "najbolji režiserom" u povijesti filma i jedini je koji je u Cannesu počašćen nagradom "Palma nad palmama".

I Bergman je imao svoje uzore.

"Za mene je Tarkovski najveći, onaj koji je osmislio novi jezik, vjeran naravi filma, koji život prikazuje kao refleksiju, život kao san", kazao je Bergman.

Također je rekao da i drugi filmski režiseri, poput Federica Fellinija iz Italije, Akira Kurosawe iz Japana i Luisa Bunela iz Španjolske "jedre u istim vodama" kao i Tarkovski.

Njegove najveće glumačke muze bile su Harriet Andersson i Liv Ullmann. Ženio se pet puta i imao devetero djece.
 

Sretni konji češće ržu, kažu znanstvenici

LONDON - Znanstvenici dosad nisu puno pozornosti pridavali tome zašto konji ržu, a ispuhivanje zraka kroz nos povezivalo se s čišćenjem od sluzi, mušica i drugih stvari koje iritiraju nosnu šupljinu.

No, francuski stručnjaci zaključili su da je rzanje ključni pokazatelj onoga što se događa u mozgu tih životinja. Ustanovili su da konji koji žive opuštenije puno češće ržu od onih u stresnim situacijama, piše u subotu BBC.

U studiji su pratili trkače konje u školama jahanja i one koji su živjeli u prirodnim uvjetima. Trkači konji su živjeli u malim boksevima i trenirani četiri do dvanaest sati tjedno, a na travu su izlazili tek kraće vrijeme.

Za razliku od njih, konji na otvorenom živjeli su u manjim skupinama i korišteni su samo za kraće, rekreativno jahanje.

Stručnjaci su ih pažljivo promatrali pet minuta te snimali koliko često ržu i što rade s ušima - položaj unatrag povezuje se s negativnim, a prema naprijed s pozitivnim osjećajima.

Konji su puno češće rzali na ispaši nego u štali - trkači konji rzali su oko pet puta na sat, upola manje od onih na otvorenom, utvrdili su znanstvenici.

Učestalost rzanja povezano je s pozitivnim osjećajima, kao što je položaj ušiju prema naprijed. Kada su stručnjaci analizirali ostale pokazatelje ugode i stresa, zaključili su da je "rzanje češće kada su konji u dobrom stanju".

Autori studije stoga smatraju da je rzanje puno više od čišćenja nosa. "Rzanje je povezano s pozitivnim kontekstom (na ispaši, prilikom hranjenja)", rekla je dr. Mathilde Stomp sa sveučilišta u Rennesu.

"Ono je rjeđe u konja koji se ne osjećaju dobro. Rzanje je dakle mogući pouzdani pokazatelj pozitivnih emocija koji bi nam mogao pomoći da shvatimo koje su to situacije koje konji vole", dodala je.






← Povratak

Komentari

comments powered by Disqus