11:16, 23. Lipanj 2018

aktualni komentar...

Dosada u informacijskom dobu

Objavljeno: 26.02.2018 u 02:31
Pregledano 210 puta

Autor: Icom, Hina
 Dosada u informacijskom dobu

Zagreb, 18. veljače 2018. (Icom, Hina) - U informacijskom dobu stalno smo povezani s tehnologijom i imamo toliko raznovrsnih načina provođenja slobodnog vremena da nikada ne bismo trebali znati što je dosada, no usprkos tome, radi se o osjećaju koji pogađa sve više ljudi, a najnovije studije pokazuju da može prinijeti stvaralaštvu, te da ga ne treba odbaciti, već mu se prilagoditi.

"S toliko toga što nas može zaokupiti ovih dana, dosada bi trebala biti ostatak prošlih doba - doba bez interneta, društvenih medija, TV-a s tisuću programa, 24-satnog shoppinga, multipleks kina, igraćih konzola, dopisivanja i ostalih bezbrojnih mogućnosti koje su dostupne da nas zabavljaju", napisala je Sandi Mann, psihologinja na britanskom Sveučilištu Central Lancashire u članku za The Guardian pod naslovom "Zašto nam je tako dosadno".


Mann: Ljudima je dosadno i kod kuće i u školi, a posebno na poslu

Mann navodi da je polovici ljudi često dosadno doma ili u školi, dok je dvjema trećinama ljudi kroničo dosadno na poslu.

"Dosadna nam je papirologija, putovanje na posao i sastanci. TV je dosadan, facebook i ostale društvene mreže. Provodimo vikende na dosadnim zabavama, gledajući dosadne filmove ili slušajući naše supružnike koji raspredaju o svom danu. Našoj djeci je dosadno u školi, dosadne su im domaće zadaće, pa čak i školski praznici", ističe psihologinja.

Napominje da postoje brojna objašnjenja za našu dosadu te kao problem ističe to što smo previše poticani.

"Što smo više zabavljeni, to više zabave trebamo kako bismo bili zadovoljni. Što više ispunjavamo naš svijet s brzim poticajima visoke jačine, tim se više na to navikavamo te postajemo manje snošljivi na niže razine poticaja", napominje.

Zbog toga što smo navikli na brze zabavne aktivnosti, sporije aktivnosti poput čitanja izvješća, sjedenja na sastancima, pohađanja nastave ili učenja za ispit nam dosađuju.


Naša pozornost manja od one zlatne ribice

"Sada se misli da je naša pozornost manja od one zlatne ribice - osam sekundi", piše Mann, koja ističe da dio krivnje za osjećaj dosade snosi sve više provođenja vremena ispred ekrana.

"Iako izgleda da živimo u raznolikom i uzbudljivom svijetu s bogatstvom zabave na dohvat ruke, to je zapravo problem. Sva ta zabava djeluje na sličan način - preko naših prstiju. U prosjeku svagdan provodimo šest do sedam sati ispred našeg telefona, tableta, računala i TV ekrana. Sve to jednostavno postaje dosadno. Ironija je da, iako bi naši mobilni uređaji trebali omogućiti da popunimo svaki trenutak, naša sredstva za dobivanje te zabave postala su ponavljajuća i rutinska da su postala izvor dosade u sebi".

Istraživanja, upozorava, naznačuju da je kronična dosada odgovorna za obilje negativnih ishoda kao što su prejedanje, kockanje, protudruštveno ponašanje, uporabu droga, nesreće, rizik i još mnogo toga.

"Trebamo manje, a ne više poticaja i novosti. Čini se naopakim, ali osjećati dosadu u kratkom razdoblju, smanjit će dosadu dugoročno", poručuje Mann.


Iako je dosada često potiskivana na poslu, ona može povećati stvaralaštvo.

Ista autorica provela je istraživanje koje je pokazalo da dosada na poslu može povećati stvaralaštvo. Kaže kako je nakon ljutnje dosada drugi najčešće potiskivan osjećaj na radnom mjestu.

Iako se u kolumni "Savjetovanje na poslu" bavila cijenom dosade na poslu koja, kako je objasnila, uključuje loše radne rezultate, nesreće, odsutnost, pogrješke, stres, pospanost, zdravstvene probleme povezane sa stresom, poput srčanog udara, nezadovoljstvo na poslu pa čak i oštećenja imovine, istraživanje koje je provela zajedno s predavačicom na Sveučilištu Central Lancashire Rebekah Cadman pokazalo je da dosada na poslu može potaknuti stvaralaštvo.

"Istraživanje pokazuje da bi sanjarenje na poslu moglo biti korisno na radnom mjestu, jer dopušta bočno razmišljanje, a to je postupak koji nam omogućuje preustrojiti naše obrasce, otvoriti um i izbjegavati razmišljanje na uobičajeno utvrđene načine", istaknula je Mann.

U studiji je dijelu dobrovoljaca namjerno dodijeljen dosadni zadatak. Nakon toga im je dodijeljen još jedan zadatak za mjerenje njihovog stvaralaštva u kojem su postigli bolje rezultate od onih ispitanika koji prethodno nisu izvršavali dosadnu zadaću.

Mann je ustvrdila da bi poticajan posao koji nikada ne dopušta mozgu da "ode na pašu" mogao biti kontraproduktivan. "Dosada na poslu uvijek se doživljavala kao nešto što treba ukloniti, ali možda bismo je trebali prihvatiti kako bismo poboljšali stvaralaštvo", rekla je.

Ipak, Mann je za potrebe članka "Uzbudljiva strana dosade" na internetskoj stranici Britanskog psihloškog društva zaključila: "Previše dosade nije dobro za nas. Proizvodi mnogo loših posljedica. Konačno nije u interesu poslodavca da dopusti svojim zaposlenicima da se previše dosađuju. No ima svojih pozitivnih strana".


Križanić: Prolazno stanje snažnog nedostatka zanimanja za trenutnu aktivnost

Docentica na na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta J.J. Strossmayera u Osijeku Valerija Križanić koja se u svom radu "Kada nam je dosadno? Studija uzorkovanja doživljaja" bavi tom temom, istaknula je za Hinu da su stručne definicije dosade koje nalazimo u literaturi dosta raznolike. No, dodala je, dio koji im je zajednički uključuje opis dosade kao "nezadovoljavajućeg, prolaznog stanja (raspoloženja) u kojem osoba osjeća snažan nedostatak interesa za trenutnu aktivnost, kao i poteškoće u koncentriranju na nju".

Neki je nazivaju "neispunjenom težnjom za zadovoljavajućom aktivnošću", napominje Križanić.

Ističe da je više pristupa objašnjenju uzroka dosade. Neki se, dodaje, usmjeravaju na situacijske uzroke i takve studije nalaze kako se dosada češće javlja uslijed monotonih, ponavljajućih i predvidivih zadataka, dok druga objašnjenja naglašavaju unutarnje uzroke (poput npr. kapaciteta za samoregulaciju pažnje; neosvještavanja nekih osobnih težnji; ili poteškoća u pronalaženju osjećaja smisla) koji osobu čine podložnijom osjećaju dosade u nizu različitih situacija.

"Ipak, niti opisane okolnosti ne izazivaju kod svih ljudi dosadu u istoj mjeri, niti se za sklonost dosadi pokazalo da je ona trajna kroz cijeli život."

Stoga, ističe Križanić, noviji pristupi traže uzroke dosadi u međudjelovanju okolnosti i karakteristika osobe. Primjerice, ljudi se razlikuju u tome što je za koga "optimalna razina uzbuđenja" pa se u tom smislu dosada može javiti kada određena situacija nije dovoljno poticajna u odnosu na to što je za osobu "optimalno". Ili, dosadu češće osjećamo u onim okolnostima koje ni na koji način ne "dotiču" naše osobno važne ciljeve ili vrijednosti.

"Sve više nalaza upućuje na to da do osjećaja dosade dovode subjektivni čimbenici, odnosno način na koji osoba gleda na situaciju", istaknula je Križanić.


Hromadžić i Čačinović: Rezultat otuđenja i cijena temeljne slobode

Hajrudin Hromadžić, izvanredni profesor na Odsjeku za kulturalne studije Filozofskog fakulteta u Rijeci, rekao je za Hinu da se u okolnostima suvremene sociologije svagdanjeg života i kulturalnim studijima pojava dosade povezuje s iskustvima zapadne modernosti, tehničko-mehaničkog odnosa prema vremenu.

Radi se, kaže taj sociolog, o mehaničkom mjerenju protoka vremena putem sata od 14. stoljeća nadalje i s tim povezanim vidovima organizacije života na radno vrijeme i slobodno vrijeme, potom pojave poput dnevne kolotečine, ponavljajuće svagdašnjice koja podsjeća na tvorničku tekuću traku i tome slično.

"Za kritičke neomarksističke autore, dosada je rezultat otuđenja do kojeg dolazi u sklopu kapitalističkog sustava, konkretnije svijeta spektakla i socijalne pasivnosti koja je posljedica tog procesa", napominje Hromadžić.

Profesorica filozofije na Katedri za estetiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu Nadežda Čačinović osobno smatra da je dosada cijena koju plaćamo za temeljnu slobodu koju kao ljudska bića imamo.

"Živimo tako da odabiremo, ali bez izvjesnosti rezultata pa ulazimo u trenutke praznine, čekanja, neizvjesnosti i nesigurnosti. To je tzv.životna dosada koja nije ona trivijalna kada čekate na vlak koji kasni ili u redu pred šalterom", rekla je za Hinu.


Eastwood: Trebamo naučiti sjediti u tišini, a da nam ne bude dosadno

John Eastwood, istraživač na kanadskom Sveučilištu York koji se više od 15 godina bavi istraživanjem dosade, u interviewu za kanadski magazin Maclean's ustvrdio je da je potiskivanje dosade nezdrava zamisao. Ističe, također, da se radi o temi koja je neistražena, zapostavljena te daleko od trivijalne.

"Trebamo nastojati da se produktivno suočimo s dosadom - pronaći načine da se angažiramo u svijetu oko nas, bez potrebe da se obratimo aplikaciji na mobitelu za rješavanje tog problema. Ono što želite je pronaći način da se osjećate dobro, čak i kada niste previše potaknuti. Trebamo naučiti sjediti u tišini bez previše vanjskih poticaja, a da nam ne bude dosadno", poručio je Eastwood.

Često kada nam je dosadno, krivimo, kaže Eastwood, vanjsko okruženje za izvor naše teškoće. Neka okruženja su, dodaje, dosadna, no ono što je poznato iz istraživanja je da je sklonost dosadi više ovisi o karakteristikama osobe, a ne o okolini.

"Znamo da ljudi koji traže najveće zadovoljstvo - tražitelji uzbuđenja koji žele skočiti iz zrakoplova - imaju veću vjerojatnost da će doživjeti dosadu. Također ljude koji su visoko motivirani da umanje bol - ljudi koji su skloni povlačiti se iz svijeta da bi se zaštitili - imaju veću vjerojatnost da će doživjeti dosadu. Trebamo razmotriti što bi bio dugoročni odgovor na dosadu, a ne kako se odmah osloboditi ovog osjećaja", zaključuje Eastwood.





← Povratak

Komentari

comments powered by Disqus