00:14, 12. Prosinac 2017

aktualni komentar...

Spaljena zemlja

Objavljeno: 16.09.2015 u 09:19
Pregledano 512 puta

Autor: Josip Jović

Zagreb, 16. rujna 2015. (Icom,Jović) - Nakon dva slaba rezultata, ali s još uvijek dobrim izgledima za plasman na završnicu Europskog prvenstva, naprasno je smijenjen izbornik Niko Kovač, uzoran sportaš i čovjek, kojemu eto nije bilo dano dovršiti dobro započeti posao. Naravno, nema nikakve dvojbe, odlučio nije Izvršni odbor HNS-a, nego osobno potpredsjednik Zdravko Mamić.



Smjena prije smjene


Smjena Nike Kovača nema baš nikakve veze sa slabim izdanjima reprezentacije u susretu s Azerbajdžanom i Norveškom. Puno prije tih utakmica u jednom intervjuu Mamić se, naizgled ničim izazvan, obrušio na sada već bivšeg izbornika. Nazvao ga je egotripom, kojemu je on pomogao doći na položaj selektora, a sada s njim jedva komunicira. Jako mu je zamjerio što nije, i u tom grmu leži zec, uvrštavao u momčad dvojicu njegovih igrača koji se zovu Ademi i Pjaca.

Nakon tih oštrih zamjerki, Kovač je, na svoju nesreću, uvrstio ovoga posljednjeg, ali milosti nije bilo. I u obrazloženju smjene istaknuto je kako Kovač nije dovoljno surađivao s Izvršnim odborom, čitaj Mamićem.

Dobro upućeni izvori bliski vrhu HNS-a, gdje inače nitko tko drži do svoga kakvog takvog položaja ne smije mrdnuti mokrom glavom, uvjeravaju nas kako je Kovač u dvije spomenute utakmice bio bojkotiran od nekoliko Mamićevih pulena. Kovač je sam primijetio kako se njegovi igrači nisu dovoljno zalagali. Modrić, Rakitić, Mandžukić i ostali nisu ni nalikovali na sebe, kretali su se poput rekreativaca. Ista ta momčad nadigrala je jednu Italiju na njezinu terenu, a protiv drugorazredne, odnosno trećerazredne europske reprezentacije, igrali su sasvim podređenu ulogu.

Nacija nestrpljivo čeka ime novoga izbornika. To će zacijelo biti osoba od Mamićeva najvećeg povjerenja, a ponajveće šanse daju se Anti Čačiću, čovjeku bez značajnijeg trenerskog staža i renomea. Ali, bit će dobar, bit će poslušan. Na klupi uz njega, to je već odlučeno, sjedit će stanoviti Jozak, tehnički direktor reprezentacija u svim uzrastima, produžena ruka moćnog maksimirskog demijurga. Puna koordinacija sa selektorom bit će ostvarena. Selektor će samo sastavljati ekipu onako kako gazda kaže. Vjerojatno na takvu ulogu ne bi pristao nitko s imenom, nitko tko drži do sebe.



Veliki uzurpator


Zdravko Mamić najprije je uzurpirao NK Dinamo, pretvorio ga u svoje trgovačko poduzeće, vjerojatno u dogovoru s utemeljiteljima kluba. Ostvario je velike transfere kao vlasnik pojedinih nogometaša i ujedno glavni čovjek u Dinamu. Taj isti oprobani recept prenio je i na izabranu hrvatsku momčad, pretvorivši je u dućan za prodaju nogometaša za vlastiti račun. Svojom razornom ulogom, prisvajajući ono što nije njegovo, bacajući u blato ideale i svetinje običnog puka, sve radi moći i novca, uspio je rastjerati najvjernije naviječe zagrebačkog kluba i čak okrenuti ih protiv njega, sada je najodanije navijače okrenuo i protiv reprezentacije. U tome je tajna kukastog križa na Poljudu, a ne u nekakvom izrazu fašizma. Iza njega, nakon što pobere sve plodove, ostaje samo spaljena zemlja.

Predsjednik Dinama Barišić to je samo formalno, na isti način kao što i predsjednik HNS-a Davor Šuker tu funkciju obnaša samo formalno. Oni, kao i sva struktura u tim organizacijama, samo su marionete moćnog Mamića. Članove njihovih tijela postavlja opet on sam.

Alfa i omega cjelokupnog nogometa vrlo je utjecajna osoba i u političkim, policijskim, pravosudnim, bankarskim, medijskim i inim strukturama. Financira izborne kampanje, organizira rođendanska slavlja visokih političara, ortak je zagrebačkoga gradonačelnika, prijateljstvom s njim hvali se sudac Turudić, bivši ministar Šuker bio je s njim na ti, na televizijama i u najčitanijim novinama nastupa kad poželi. Nakon što je bio ipak uhićen pa pritvoren, iza njega je stala glavna oporbena stranka ne bojeći se vlastite kompromitacije.



Tajna moći


U čemu je tajna ove besprizorne, neograničene, beskrupulozne moći koja iritira, ali kojoj kao da nitko ne može stati na kraj? Tako moćan kao Zdravko Mamić, a on se može promatrati i kao metafora, kao uzorak jednoga novog sloja koji se izdigao iznad naroda i koji taj narod u biti prezire, može biti samo egocentričan i drzak čovjek s određenim sposobnostima, koji nema moralnih obzira i koji ne preza ni od čega da bi ostvario svoje ciljeve.

Ciljevi se ostvaruju različitim sredstvima, od pukog nasilja, preko ulizivanja i ortačenja do novca. Mamić je odavno shvatio kako je ulaganje u ljude puno unosnije od ulaganja u dionice.

Ovakvi karakteri ne mogu uspjeti baš u svakom vremenu i u svakom društvu. Netko je rekao da je Hitler mogao uspjeti samo u Njemačkoj onoga vremana, a da bi u Americi bio ismijan. Milje u kojemu mi živimo u vremenu tzv. tranzicije, neizgrađenih sistemskih okvira, s autoritarnom kulturom i naširoko razvijenom korupcijom upravo je idealan za patologiju mamićevskog tipa. Kad Mamić, Vidošević, Sanader, Bandić ili Linić dođu pod udar zakona i institucija, jer ipak je svaka sila za vremea, naći će se na stotine političara, novinara, analitičara itd. koji će stupiti u obranu ljudskih prava i sloboda, koji će stvar protumačati u kontekstu nekakvih političkih obračuna, koji će u konačnici odlučno stati u obranu kriminala. Jer, svatko u svojim redovima ima nekoga takvoga.

Na koncu i sama policija, tužitelji i suci moraju ustuknuti, pa od istrage do suđenja, ako ga i bude, prođe čitava vječnost. Ljudi koji su otimanjem stekli ogromne količine novca mogu posve zakonito i kupiti svoju slobodu ili oproštenje grijeha. A mislili smo kako indulgencija pripada tek mračnom srednjem vijeku.



← Povratak

Komentari

comments powered by Disqus