01:58, 21. Studeni 2017

aktualni komentar...

Slom navijačke demokracije

Objavljeno: 10.11.2017 u 01:54
Pregledano 39 puta

Autor: Josip Jović

Zagreb, 10. studenoga 2017. (Icom) - Poraz Hajduka na Poljudu od posljednje momčadi na tablici odjeknuo je kao senzacija, mada je to samo logična posljedica stanja u kojemu se slavni splitski prvoligaš nalazi. Po oprobanom starom receptu smijenjen je trener, pronađen je krivac i sada su kao svi mirni i zadovoljni, iznova se kreće u svijetlu budućnost. Torcida je tražila smjenu uprave, ali taj film neće vidjeti.

Nekim predmetima navijači su gađali igrače, na koje se nema smisla ljutiti. Nije u pitanju „hajdučko srce“, volja ili htijenje, već ti momci što trče po travnjaku jednostavno ne mogu i ne znaju bolje.

Na utakmici protiv Dinama sav je bijes bio okrenut prema sucu koji je previdio jedan ofsajd iz kojega je Hajduk primio gol. Ali slabašni Dinamo je bio potpuno nadmoćan. Hajduk gubi od Rijeke, Osijeka, Lokomotive i realno, on je trenutno tek četvrta, peta, čak možda i šesta momčad po vrijednosti.

U današnjoj postavi Hajduka igra tek nekolicina poniklih u omladinskoj školi, koju Grad skupo plaća. One koji vode klub, dojam je, čak i ne zanimaju nikakve sportske ambicije.

Njihova je jedina ambicija, i u tome se nimalo ne razlikuju od Dinama i Zdravka Mamića, kupiti trećerazredne nogometaše i prodati sve koje se može prodati pa i na jednima i na drugima ostvariti što bolju zaradu, nešto za klub, a nešto za sebe.

Paralelno s tim ide sijanje iluzija o novoj perspektivnoj momčadi koja se rađa, o osloncu na vlastite snage, o „dalmatinskoj dici“, o dugoročnim ciljevima i planovima i tako svake godine ispočetka. Do sada se dosta uspješno ljutnja navijača preusmjeravala na vanjske faktore. Sada su i navijači konačno progledali. Zato je i poraz protiv Rudeša dobrodošao.

Primarni problem Hajduka nisu ni igrači ni treneri ni uprava već model vlasništva. Kao velika i originalna stvar prije nekoliko godina uspostavljen je neki čudni model navijačke demokracije ili navijačkog kvazivlasništva.

Navijači u Nadzorni odbor biraju ljude o kojima pojma nemaju. Budući da je riječ o amorfnoj masi međusobno nepovezanih pojedinaca, realnu kontrolu nad nadzornim odborom nema nitko.

Nadzorni odbor i vodstvo „Našeg Hajduka“ dogovaraju upravu iz svog kruga, u kojemu se svi međusobno podržavaju i održavaju. Stvara se otuđena, koncentrirana moć uskog kruga, koji jeftinom demagogijom o nepravdama i o vanjskom neprijatelju te povlađivanjem najnižim strastima osigurava potporu navijača i umiruje njihovo nezadovoljstva. Sve do Rudeša.

Pred silnim revolucionarnim naletom mase predvođene samozvanim vođama svojevremeno se iz Hajduka povukao najveći dioničar Tomislav Mamić, vlasnik Tommyja, ne želeći probleme. Ruke je digao i formalni vlasnik Grad Split, jer političari računaju na glasove navijačkog puka. Tako Hajduk zapravo nema vlasnika, a klub bez vlasnika, kao i poduzeće, osuđen je na propadanje.

← Povratak

Komentari

comments powered by Disqus