15:12, 17. Prosinac 2017

aktualni komentar...

Rukomet i dvije gospe

Objavljeno: 31.01.2016 u 12:44
Pregledano 447 puta

Autor: Josip Jović

Dok su se svi mediji raspisali o stanovitom Miji Crnoji, o kojemu su cijeli bogovetni dan raspravljali predsjednik Vlade i dvojica potpredsjednika, hrvatski su rukometaši na neviđen način pobijedili domaćine Poljake s četrnaest golova razlike, plasiravši se u polufinale Europskog prvenstva.

Nije bilo malo onih u nas koji su u prvom poluvremenu, sve dok se iznenađenje nije počelo naslućivati, navijali za Poljake, kako zbog samog „bratskog naroda“, tako i zbog priželjkivanog pada Francuza, koji su nam tako često stavljali barijeru na put, koju nismo bili u stanju preskočiti. Jedino je Božo Sušec očajavao nad „senzacionalnim“ porazom Karabatića, Omeyera i Narcissea, kriveći sveudilj lošu sreću, sudbinu i suce.


Snaga vjere

U reprezentaciji koja je apsolutno naš najuspješniji športski kolektiv ima više Metkovaca nego u novoj Vladi. Je li to dobar znak za Oreškovićev kabinet, tek ćemo vidjeti. Jedan od njih, izbornik Željko Babić nakon pobjede zahvaljivao je Gospi, i to onoj iz Međugorja, i samom Isusu, moleći ga za oprost što nije imao dovoljno vjere, što nije pravedno u odnosu na Poljake koji su još veći katolici od nas i koji su dali jednog velikog papu. Možda je u našim igračima progovorio duh pradjedova, koji baš negdje s ovoga područja oko Krakowa, gdje se igrala utakmica, doseliše na Jadran.

Ima nečega presudnog u toj vjeri, ali u vjeri prvenstveno u sebe, u motiviranosti, borbenosti, fanatizmu i hrabrosti.

Zato smo ovaj put pobijedili, a zato smo, jer ništa od toga nije bilo, izgubili prethodnu utakmicu od momčadi koja nam je ulila strah u kosti, koja izaziva prevelik respekt i stvara kompleks manje vrijednosti.

Ta momčad, nadajmo se, uza sve poštovanje, odlazi u povijest. Hrvatskoj su sada širom otvorena vrata potpunog trijumfa. Samo da opet ne padnemo pod teškim križem odgovornosti: Jer mi smo ipak najbolji kad se od nas najmanje očekuje.

Možda u pobjedi određene zasluge pripadaju i jednoj drugoj gospi, gospi s Pantovčaka, koja se pojavila na tribinama nakon posjeta Auschwitzu i dodatno nadahnula Duvnjaka i ekipu. Ona ne sjedi u ložama predviđenim za visoke goste, već u dresu silazi među obične navijače, pjeva njihove pjesme i vatreno navija bez diplomatske suzdržanosti, ne bojeći se jeftinog etiketiranja političkih egzorcista.


Više od sporta

Predsjednicu nije omela ni informacije iz domovine o tome kako je njezine razgovore sa Zdravkom Mamićem, što joj doista ne služi na čast, prisluškivao šef obavještajne službe, prenoseći svoje spoznaje Zoranu Milanoviću.

Nakon ove informacije sada postaje jasno zašto je bivši premijer od nje okrenuo glavo jedva se s njom u trku rukujući.

Ovaj športski meč bijaše jedan od onih koji su zaista više od športa, koji vraćaju nadu u naše ukupne mogućnosti i koji objedinjuju naciju nasuprot marljivom radu brojnih pojedinaca i skupina na obje strane raspolućene nacije, koji se trude kopati rovove.

← Povratak

Komentari

comments powered by Disqus