02:03, 21. Studeni 2017

aktualni komentar...

Izašao novi broj Kupe

Objavljeno: 28.10.2017 u 11:54
Pregledano 83 puta

Autor: Branka Hlevnjak

Zagreb, 28. listopada 2017. (Icom) - Na 160 stranica novi dvobroj Kupe (7-8) urednika Borisa Vrga, kao i obično donosi različite povijesne i aktualne priloge iz pokupskog kraja. Počinje Ex librisom. Ta mala informativno grafička forma privlači sakupljače od davnina, a pojavila se kao pečat identiteta vlasnika / posjedovatelja određene knjige. Zato su knjižnice najveći čuvari ex librisa, a osobite Rare, zbirke starih i vrijednih knjiga.

Da nismo nikada dovoljno pametni i koncentrirani pokazuje prilog Radovana Radovinovića koji je svoj tekst „Komentari i dopune Karlovačkom leksikonu“ namijenio onima koji će (ako će) raditi drugo izdanje! Dovoljno je prisjetiti se pritom propusta koji se dogodio Likovnoj enciklopediji Hrvatske, kad je izostavljen pojam ILUSTRACIJE.

Ivan Enc nuđa stenogramski standard brzog pisanja. Kada, pogledamo dječje bilježnice u osnovnim školama, možemo samo pomisliti tko bi to pročitao kada bi djeca usvojila brzo pismo. I sa sporim imamo nečitke šrakopise. No svakako, zanimljivo kako se grafičkim znakovima i pojedinim standardiziranim pojmovima možemo približiti egzotičnim istočnjačkim pismima.

Uz pjesničke priloge tu su i osvrti na nova izdanja knjiga: Danka Plevnika „Onaj kojipiše“,  Adama Pavlovića „Naša knjiga“, „Biciklisti“ Borisa Vrge, te osvrti na izložbe koje su se održale u Galeriji Vjekoslav Karas u Gradskom muzeju Karlovac , u galeriji Krsto Hegedušić u Petrinji, u galeriji  „Striegl“ u Sisku, itd.

Poseban je prilog posvećen fotografiji Ivana Posavca, a rastali smo se i s vrhunskim majstorom grafike Danijelom Butalom (Karlovac 26.4. 1943. – Zagreb 18. srpnja 2017.).

Zgodno je unutar ovakvog časopisa, pronaći koju crticu koju rijetko gdje možete pročitati. Primjerice, tko bi rekao da je Petrinja, poput Zagreba 1891. zauzimanjem prof. Ivana Zocha postavila top na zgradu realke i preparandije koji se oglašavao u podne. Razlika u zagrebačkom i petrinjskom vremenu iznosila je minutu i 12 sekundi. Petrinjski top poslužio je i kao vatrogasni  “alarm“, a i kao navjestitelj Nove godine! Godine 1935. je obnovljen. Posao topdžije dobrovoljno je obavljao do kraja Drugog svjetskog rata podvornik škole Đuro Zadrović. Onda su petrinjski top ukinuli i tako je zagrebački ostao jedini u ovom dijelu Europe.

 

← Povratak

Komentari

comments powered by Disqus