10:43, 25. Travanj 2019

aktualni komentar...

Lupino i lupinizam u Novoj Gradiški

Objavljeno: 07.02.2019 u 02:21
Pregledano 176 puta

Autor: Branka Hlevnjak

Zagreb, 7. veljače 2019. (Icom) - Noć muzeja u Gradskom muzeju Nova Gradiška prošla je u razdraganosti brojne publike, čijem je raspoloženju prinjeo i glazbeni nastup Sandija. Vladalo je veliko zanimanje i za izložbu Stephana Lupina koja se prostire na dva kata lijepo obnovljenog muzeja. Osim izložbe, projekcije dokumentarnog filma o Lupinovom stvaralaštvu, Lupino je u suradnji s Udrugom za djecu s invaliditetom „Sunce“ dogovorio uz NAZOČNOST njihovih roditelja fotografiranje , ali sve one druge zdrave mališane, u kontekstu njegovih eksponata. To su činili i roditelji samostalno sa svojim digitalnim fotokamerama. Njegova fotografska kolekcija „Moji anđeli“ jedna je od najpotresnijih.

Kada je Lupino poželio neposrednije izraziti svoja osjećanja kroz rad vlastitih ruku bio je to dizajn. Dizajn s teškim i starim hrastovim drvom i metalnim okovima. Oblikovao je stolice, stolice-prijestolja; i sarkofage, te kroz dizajn ispričao kratku povijest čovječanstva: od Kleopatre preko razrušenih ideala svoje mladosti do suvremene globalizacije. Potom se počeo izražavati oprostorenim znakovima. Motivi su bili figure u raznim složenim odnosima. Stvorio je neku vrstu kiparske abecede koja je u plosnatim trodimenzionalnim oblicima poprimila različita i određena značenja. Izrađena uglavnom u metalu te su figure nosile apokaliptične naznake. Svojim je šifriranim pismom Lupino počeo slikati to jest oblikovati plitke reljefe uokvirene teškim u robustnim drvenim okvirima. Tehniku rada mijenjao je i usavršavao od prve do današnje najnovije reljefne slike, a dojam je ostao moćan. To su radovi koji prizivaju sjećanja na srednjevjekovna i renesansna teška drvena vrata okovana ukrasnim bakrenim reljefima. Lupinovi „metalni“ reljefi spoj su slikovitosti i dekorativnosti, ali je motiv, kao i u kiparskim radovima vječna čovjekova borba između dobra i zla. Istim zanosom počeo je oblikovati svoje vitke visoke fugure, suvremenu viziju ljudi-anđela, koji su počeli koračati gradskim trgovima (Varaždin) u potrazi za  - čovjekom.

Poseban je ciklus Lupino posvetio ženama, točnije djevojkama, mladim stasitim stvorenjima, koje je sve više svodio na toteme. Nijedna skulptura nije ista sprijeda i straga, već je rađena u duhu dualizma, u kojem funkcinira ovaj svijet. Ništa nije ni crno ni bijelo, ni potpuno dobro ni potpuno zlo, svaki čovjek u sebi nosi pomirenje i pobunu. Što je u svemu tome lupinizam? Originalno, srčano i snažno simboliziranje života kroz oblike koji se ne žele i ne mogu svrstati ni pod koji pravac ili stil, niti modu, niti trend. U stalnom preispitivanju međuljudskih odnosa Lupino oblikuje složene ljudske osobine i prepušta gledateljima da biraju što će vidjeti, što će svojim gledanjem „osloboditi“ iz Lupinovih djela, čemu se prepustiti i kako iz ove uzbudljive  stvaralačke magije i iskrene duhovne potrebe za umjetnošću, dosegnuti vizualni i taktilni užitak.
Branka Hlevnjak

← Povratak

Komentari

comments powered by Disqus