13:33, 23. Lipanj 2017

aktualni komentar...

Boris Vrga autor monografije o ikonografiji suvremene umjetnosti

Objavljeno: 09.01.2013 u 09:52
Pregledano 1421 puta

Autor: Branka Hlevnjak
Zagreb, 9. siječnja 2013. (Icom, H.slovo) - Krajem prošle 2012. objavljena je monografija Borisa Vrge "Tuberkuloza i likovnost". Povezujući dvije struke liječnika pulmologa i povjesničara umjetnosti u vlastitoj ličnosti, autor se dotakao specifične ikonografske teme. Naime, interpretacija motivike i ikonografije pojedinih autora koji su u povijest suvremene umjetnosti unosili u tom smislu inovacije nije nepoznata. Poznati su primjeri odjeka stvarnosti na ikonografiju djela i valorizaciju koja u tom smislu daje prednosti angažiranom autoru. Boris Vrga, kao ugledni pulmolog i zaljubljenik u umjetnost istraživao je povezanost između plućno oboljelih umjetnika i načina kako se to odrazilo na njihovu "ispovjednu" ikonografiju. Tuberkuloza kao opaka bolest  koja je osobito u predpelicilinskom razdoblju odnijela mnoge živote, česta je tema književnih napisa, manifestacije te bolesti opisane su u brojnim romanima i pripovjetkama. Boris Vrga donosi na početku ove monografije poveći popis likovnih umjetnika koji su umrli ili samo bolovali od  tuberkuloze, među kojima su, Ferdo Quiquerez, Ljubo Babić, Julije Knifer, Nikola Mašić, Nasta Rojc , Vilim Svečnjak i tako dalje. Uz osvrt na likovnu djelatnost Vrga stavlja i povijest bolesti  te poglavlje "Utjecaj bolesti na likovno stvaralaštvo". Za knjigu je odabrao nekoliko umjetnika, reproducirajući djela koja dokumentiraju ovaj utjecaj. To su Slava Raškaj, Miroslav Kraljević, Milan Steiner, Juraj Plančić, Ignjat Job, Antun Mezdjić, Ivo Šebalj, Ljubo Ivančić, Gašpar Bolković Pik, Hrvoje Šercar i drugi.  Taj je utjecaj negdje ikonografski  izražajan kao kod Hrvoja Šercara ili Gašpara Bolkovića, koji smrt i bolest obrađuju kao motive slika, ili kod Ljube Ivančića koji indirektno figurama na bijelim plahtama, raspelom ili bolničkim triptihom dotiče tu temu. Najdrastičniji je "Autoportret"  Ive Šebalja iz 1998. u kojem se naslikao, u svojoj maniri, kako bljuje krv. Na svaki način ovaj je specijalistički pogled u ikonografiju suvremene umjetnosti Borisa Vrge više nego zanimljiv i pokazuje da sondiranje u tkivo povijesti umjetnosti donosi na površinu nove spoznaje. Dodatno još treba pohvaliti autora što je iznjedrio na površinu i djela nekih zaboravljenih, ali ne manje zanimljivih autora kao što su Tomislav Kolombar, Kornelije Tomljenović,  Ivan Ettore, te osobito Gabro Rajčević.

← Povratak

Komentari

comments powered by Disqus