22:59, 18. Kolovoz 2018

aktualni komentar...

Monografija Antuna Kapora

Objavljeno: 24.01.2018 u 14:28
Pregledano 202 puta

Autor: Branka Hlevnjak

Zagreb, 24. siječnja 2018. (Icom) - Preko Kanade posredstvom Antona Cetìna stigla je do mene monografija, Parižanina, naše gore lista, Antuna Kapora. Njih dvojica su svojedobno  (1967.) dijelili atelijer u Parisu, nakon što su odlučili iseliti iz domovine. Monografija obuhvaća ciklus crteža i slika nastao u razdoblju od 1958. do 1967. Antun Kapor rođen je 1938. u Korčuli, Školu primijenjenih umjetnosti završio je u Zagrebu, i prvu samostalnu izložbu imao je u Studentskom centru u Zagrebu, da bi 1964. Iselio u Paris gdje i danas živi.

U monografiji su i tekstovi s prijevodima autora koji su interpretirali ovaj ciklus: to su Petar Šegedin, Josip Depolo, Damir Perinić i Đana Mujadžić. Svi oni prepoznaju i potvrđuju autentičnost i originalnost ranih radova ovog ciklusa Antuna Kapora. Zapravo ne čudi da se mladi Kapor odlučio na ovaj način interpretirati figure, jer je kontekst u kojem je stasao bio upravo u duhu istraživanja novih iskustava, ili novih tendencija.

Zagreb je već od 1951. kretao u tom smjeru,  te potom od 1961. postao centar  međunarodnog avangardnog pokret a pod nazivom Nove tendencije. To je potrajalo do 1967., te se nastavljalo do 1973. Istraživale su se mogućnosti modernog konstruktivizma, kinetizam, računalo u službi likovnosti. Težilo se univerzalnom jeziku oblika koji bi se mogli usustaviti i preoblikovati za brojne potrebe vizualnih komunikacija. Ivan Picelj i Juraj Dobrović bili su vodeće ličnosti na području grafičkog dizajna odnosno geometrijske apstrakcije novih tendencija. U taj kontekst simboličnog likovnog jezika koji sintetizira geometrijske oblike u slobodne forme i stvara neku vrstu kolorističkih i oblikovnih kodova kojim se postiže sklad i red uključio se na svoj individualan način i Kapor. U čistom obrisnom crtežu dvostrukog reda (u kojem se ostavlja praznina za moguću boju) zatvara se oblik koji geometrijskim standardima (nekog nadnaravnog postkubizma) oblikuje ribu-čudovište, raka, muškarca, ženu, novorođenče. U tom crtežu, apsorbirana je boja i ornament  orijentalnih (i bugarsko-hrvatskih) ćilima i zagonetna kadriranost hijeroglifa davne civilizacije Maya. U vrlo rafinirano probranim bojama i dekorativnom ritmu arabeski  Kapor donosi simbolično predočene individualne karakteristike portretiranih. Naime svojim slikarskim rebusima nadjeva imena poticajnih motiva. Mogli bismo ga uvesti u trag sljedbenika francuskog slikara  Fernanda Lègera, koji je na sličan način stvarao svoj sustav pisma i gramatike, koju je dosljedno provodio. Na svaki način, monografija svjedoči individualan iskorak Antuna Kapora u nove umjetničke prakse tih ranih (post)avangardnih godina.


← Povratak

Komentari

comments powered by Disqus