00:12, 12. Prosinac 2017

aktualni komentar...

Hrvatski mljekar: "Ovo su naše tri godine"

Objavljeno: 03.07.2016 u 11:29
Pregledano 216 puta

Autor: Hina
 Hrvatski mljekar: "Ovo su naše tri godine"

Zagreb, 3. srpnja 2016. (Icom, Euro-milk) - U petak se navršilo tri godine od ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Prije tri godine većina poljoprivrednika je na referendumu glasovala PROTIV ulaska u EU jer smo znali da će nam biti loše, ali nitko nije mogao ni slutiti da će biti toliko loše kao što je danas. Posao nam je prerađivati mlijeko i proizvoditi sireve i druge mliječne proizvode i do prije tri godine smo rasli, zapošljavali nove radnike, ulagali, razvijali nove proizvode, jednom riječju uspješno poslovali. Tada je stigla „dama EU“ koju u karikaturama često prikazuju kao debelu kraljicu u plavoj haljini s krunom od 12 zvjezdica, a za hrvatske poljoprivrednike je ispala ružna vještica na metli.

Koji su argumenti za ovakvo stajalište? Do prije tri godine cijena mlijeka i mliječnih proizvoda bila je prihvatljiva i za proizvođače i za prerađivače i za potrošače. Unazad 15 godina inspekcije su ustrojile prerađivačku industriju tako da podliježe najvišim standardima koji se primjenjuju u proizvodnji hrane bez obzira na veličinu objekta, tako da smo mi mali morali podići velike zajmove uz visoke kamate kako bi u EU ušli spremni.

Proizvođačima mlijeka je govoreno kako trebaju graditi velike farme, zapravo apartmane za krave, koje su stajale i dvostruko i trostruko više od stvarne vrijednosti jer je tada građevinski lobi bio u punom zamahu, a i cijena mlijeka je bila pristojna, optimalna. Danas su ostali zajmovi koji se reprogramiraju u nedogled, a banke žive od kamata.

Potrošači možda misle da su na dobitku jer danas mogu kupiti mlijeko i sir jeftinije nego prije 15 godina, ali zaboravljaju da to NIJE hrvatsko mlijeko, da smo sada zajedničko tržište, a Hrvatska je postala jedina zemlja u EU u kojoj je dopušten damping, odnosno prodaja proizvoda po nižim cijenama od proizvođačke cijene.

Posljedice trogodišnjeg bivanja u EU su prepolovljen stočni fond, smanjena proizvodnja mlijeka, nebrojeno mnogo ovršenih farmi koje stoje prazne, poljoprivrednici na rubu egzistencije, a mi koji još radimo, podižemo nove zajmove da bi vraćali stare, prodajemo našu robu u bescjenje jer ne možemo konkurirati megalomanskoj proizvodnji iz zemalja EU. Standard je nizak i potrošači gledaju samo na cijenu i rijetki si mogu priuštiti kupovinu proizvoda proizvedenih u Hrvatskoj od hrvatskog mlijeka.

U Hrvatskoj je mlijeko proizvođaču plaćeno najviše u EU (među prvih 5 zemalja), porezi, doprinosi i ostali parafiskalni nameti su među najvišima u EU, a pomoć države poljoprivrednicima je među najnižima u EU. Kako se boriti s velikima, kako zauzeti svoje mjesto na polici, kad su vlasnici većine trgovačkih lanaca stranci koji daju prednost proizvodima iz matičnih zemalja, koji su k tome i jeftiniji jer ipak su oni u Hrvatsku došli zaraditi, a ne živjeti ovdje.

U Hrvatskoj ne postoji Zakon o poštenoj trgovačkoj praksi koji bi propisao odnose između proizvođača, odnosno prerađivača i trgovaca. Donošenje zakona je u planu, ali se još ne zna kad će to biti. U Zakonu o poštenoj trgovačkoj praksi treba biti naveden minimalan postotak hrvatske robe koju su trgovci dužni imati u svojim trgovinama, kao što je to primjerice u Sloveniji, Mađarskoj, Austriji, Rumunjskoj koje traže da se na policama nalazi između 60 i 80 posto domaće robe. Omjer domaće i strane robe je u hrvatskim trgovinama 20:80 u korist stranih proizvoda.

Na kraju možemo samo istaknuti da smo prepušteni sami sebi pa tako i pomoći možemo samo jedni drugima kupujući hrvatske proizvode od hrvatskog mlijeka, odnosno iz hrvatskog stočnog fonda jer tako pomažemo velik broj poduzeća i pojedinaca koji u Hrvatskoj plaćaju poreze i prinose boljitku Lijepe naše. Nadamo se samo da će se trgnuti, osvijestiti, probuditi naši demokratski izabrani predstavnici vlasti i odlučnije se u Brusselsu zauzeti kako i ovo malo hrvatskih poljoprivrednika ne bi nestalo.

← Povratak

Komentari

comments powered by Disqus