00:06, 12. Prosinac 2017

aktualni komentar...

Hrvatska EDEN odredišta nude mnoštvo privlačnosti

Objavljeno: 01.11.2016 u 13:56
Pregledano 308 puta

Autor: Hina
  Hrvatska  EDEN odredišta nude mnoštvo privlačnosti

Zagreb, 1. studenoga 2016. (Hina) - Pet hrvatskih dobitnika priznanja Europskog odredišta izvrsnosti (EDEN) predstavilo je netradicionalna turistički manje razvijena odredišta i potvrdilo bogatstvo u raznolikosti, prirodim ljepotama, povijesnoj baštini, tradicionalnoj kuharskoj vještini te opravdalo naslov odredišta održivog turizma koje nude mnoštvo privlačnosti.

Sv. Martin na Muri sa svojim termomineralnim vodama i wellnes centrom, vinske ceste, restorani s tradicijskom, tematskom i suvremenom kuhinjom čuvenom među sladokuscima, aktivni odmor s, primjerice, biciklističkim stazama dugim oko 750 kilometara ili parkom za zmajarenje, ali i bregi i popevke, duga povijest i tradicija dio je programa koje nudi Međimurje.

 

Međimurje - Cvjetnjak Hrvatske, kuća vinarstva i vinskih cesta

Međimurje je ušlo među 20 odredišta Hrvatske o kojem je tv prilog snimio National Geographic, a prikazivat će se u 90 zemalja svijeta, rekao je voditelj ureda Turističke zajednice Međimurske županije Rudi Grula.

Dodao je da tu živi jedan od posljednjih europskih ispirača zlata Mijo Horvat.

Mura, Drava i Dunav dio su UNESCO-ove mreže biljnog i životinjskog rezervata, a dom su bjeloglavim orlovima, crnim rodama, lastavicama, vidrama, dabrovima, no i rijetkoj jesetri.

Međimurje su stari Rimljani nazivali „Otok između Mure i Drave“, a danas ga nazivamo „Cvjetnjak Hrvatske“, rekao je.

„Jedno od gospodarskih  dobara čuvene obitelji Zrinskih čuvalo se u njihovim podrumima - vino, a drugo je bilo zlato koje se ispiralo na Dravi i Muri, što doznajemo iz zapisa komore Bečkog dvora i iz gospodarskih knjiga“, objasnio je Grula.

U Međimurju je u 17. stoljeću izdana prva kuharica u hrvatskoj povijesti, rekao je Grula ističući važnost tog 'golemog kuharskog blaga koje su sačuvali Zrinski'. Dva je  puta Međimurje odabrano za EDEN odredište izvrsnosti, naslov nosi Sveti Martin na Muri uz pohvalu  turizmu i mjesnoj vještini priređivanja dobrih jela u Gornjem Međimurju.

Međimurje potiče OPG-ove te se u restoranima nude svježe mjesne namirnice, a "Cestom črnog ulja" žele povezati desetak proizvođača tradicijskog bučinog ulja. Restoran Mala hiža s ponudom osnovanom na izvornoj međimurskoj kuhinji, i višestruko nagrađivanom, na suvremen način nudi tradicionalna vrlo ukusna i fina jela. Tamo se primjerice, osim bučine juhe na 100 načina, može kušati i ukusni sladoled od buče.

U Centru dr. Rudolfa Steinera promiče se njegova filozofija osnovana na pravilima organske arhitekture, euritmije, biodinamičke poljoprivrede, antropozofije i waldorfske pedagogije.



Grad Zrinskih


Dvorac u Čakovcu - Stari grad Zrinskih, okružen gradskim perivojem, spomenik je nulte kategorije i kulturno dobro u kojem se nalazi zavičajni Muzej Međimurja s bogatom arheološkom zbirkom i galerijom. Kule, zvonik, palača i zidine predstavljaju skladnu arhitektonsku cjelinu.

„Nikola Šubić Zrinski utvrdu je pretvorio u renesansni dvor okružen jezerima, a utvrda Čakov toranj, po kojoj je Čakovec dobio ime, se spominje već u XIII. stoljeću“, rekao je Grula.

Među zidinama dvorca smještena je mala kušaona vina Shamper i restoran koji spaja tradiciju i suvremenost. „Vlasnik restorana je uložio znatna sredstva u restauraciju, te mu je omogućeno korištenje prostora “, rekao je Grula. Tvrdi da država nije ulagala mnogo u njihov dvorac, no da imaju projekt za obnovu bedema koju bi trebalo podržati Ministarstvo regionalnog razvoja.



Putem vina


„Domaća se vina mogu kušati u podrumima i vinskim kušaonicama međimurske vinske ceste, a njegovanje vinove loze potječe još od rimskih vremena“, ustvrdio je Grula. Dodaje kako je u preko tisuću hektara međimurskih vinograda očuvana izuzetna bioraznolikost.

Vinar Branimir Jakopić nabrojio je vrste vina koje se uzgajaju u Međimurju - sauvignon, chardonnay graševina, rajnski rizling, pinot, traminac, silvanac, muškat, rose, i rekao da mjesno stanovništvo stvara razne mješavine. Rekao je da su svojstvena ledena vina, te da su ponosni na autohtoni pušipel.

Ponuda je raznolika, rekao je, imamo preko 250 različitih vina, koja se prave od dvadesetak sorti grožđa. Od kućnih vina tzv. kupaža, sortnih, do vrhunskih berbi ili ledenih vina za koje se grožđe ostavlja za ledenu berbu a još se proizvodi u Iloku i u Kutjevu. „Vinogradi su ovdje među pašnjacima i šumama, time su osobiti, a proizvodnja je održiva“, dodaje Jakopić.

Kušaonica vina obitelji Lovrec ima mali vinski muzej u kojemu se može vidjeti jedna od najvećih preša za grožđe u Hrvatskoj, obelisk iz doba Napoleonovih ratova, kamena ploča na staronjemačkom jeziku...

U Međimurju se također mnogo radi na promicanju aktivnog turizma, počevši od adrenalinskog parka, zmajarenja, biciklizma, trčanja, šetnji, do golfa. Postaje za odmor su vidikovci ali se mogu posjetiti i rudarske zbirke, medeni vrtovi, stari mlin na Muri za preradu pšenice i sl.

„Turistička zajednica Međimurje s drugim zajednicama je od 2009. do 2016. godine iskoristila oko dva milijuna eura iz EU fondova kako bi unaprijedila ponudu“, rekao je Grula. Upozoravajući na izraženu sezonalnost u turizmu, rekao je da preko 30.000 turista u Međimurju ostvari oko 110.000 noćenja godišnje.



Hrvatska Sahara i grad "Legende o Picokima"


Nagradu EDEN odredišta Đurđevac je dobio za očuvanje nematerijalne kulturne baštine. Jedno od najsačuvanijih gotičko-renesansnih obilježja u sjevernom dijelu Hrvatske,  utvrda iz 16. stoljeća i spomenik kulture, skriva zadivljujuću galeriju Stari grad u Đurđevcu, istaknuo je Mario Fuček iz Turističke zajednice Grada Đurđevca.

U stalnom postavu slika i skulptura hrvatskih umjetnika iz 19. i 20 stoljeća, koji je dio darovnice Ivana Lackovića, čuvaju se djela Bukovca, Clementa Crnčića,  Babića, Murtića, Hermana, Šebalja, Šuteja, Lipovca, Demura, Milenkovića... i ponos su Đurđevca.

Više od 2000 predmeta, radova brojnih autora iz dvadesetak zemalja govori o multikulturalnom pristupu umjetnosti.

Fuček je istaknuo kako je utvrda sa kulama i zidinama za vrijeme Turaka bila okružena močvarom, što je bila dodatna zaštita. Đurđevac ima projekt za obnovu utvrde, koja bi imala tematsko selo za prodaju mjesnih posebnosti, konjičke staze i druge programe za odmor i zabavu.

Rekao je da se arheološkim iskapanjem otkrio prvi keltski srebrni novčić u Hrvatskoj. Taj novčić je nazvan "Đurđevački tip"  novca na kojemu je na jednoj strani prikazana stilizirana Apolonova glava a na drugoj konj“.

Podno zidina Staroga grada u lipnju se upriličuje "Legenda o Picokima", opis dugotrajne opsade turske vojske iz 1552., nakon koje su građani izgladnjeli.

Legenda govori o starici koja je mudro predložila da se na Turke topom baci picok, ili pijetao, nakon čega su oni, pomislivši da branitelji žive u tolikom obilju da ih gađaju picokima, u strahu napustili Podravinu.

Osim što se Đurđevčani ponose tim imenom, to je i jedna od rijetkih hrvatskih legendi o Turcima koja nije završila u krvi. Legenda živi pet stoljeća, a već pola stoljeća održava se manifestacija Picokijada.

Nematerijalno kulturno dobro "Legenda o Picokima", umijeće izrade i sviranja cimbala, vještinu tkanja „Ivanečkog veza“ i ocrtavanja pisanica, te tradicionalna „Podravska naiva“, tzv. naopake slikanja na staklu, dio je tamošnje kulturne baštine.

Etnografska zbirka Ljubice Cestar preko radionica keramike, promidžba knjiga, etno glazbe i predmeta koji obuhvaćaju različita područja ljudskog djelovanja, a koja izumiru, čuva povijest tog kraja. Tu je između ostalog potpuno funkcionalni tkalački stan, jedan od rijetkih takvih u Hrvatskoj.



Hrvatska Sahara


Đurđevački peski ili Hrvatska Sahara proglašeni su posebnim zemljopisno-biljnim rezervatom. Rezervat površine oko 20 hektara i biljno blago, jedino je takvo u Hrvatskoj. Nastali su nanošenjem taloga s ledenjaka, a zemljopisni i klimatski uvjeti pogodovali su zadržavanju pijeska. Danas su ugroženi od prodornih vrsta biljaka.

Pesci su ostatak nekad prostranog 12 kilometara dugog pojasa dina s kojeg je vjetar raznosio čestice pijeska i uništavao usjeve, pa su nazvani i „Krvavi peski“. Izmjena pješčanih dina i udubljenja u visini od oko 6 metara odražava se na posebnost raslinja.

„Drava i Eol - bog vjetra, donijeli su peske ovdje gdje im je moć oslabila, a prije 100 godina borovom šumom i grmom zečjakom, pijesak se počeo krotiti. Te vrste danas ugrožavaju opstanak posebnih vrsta,“ rekao je Fučak.

Do kraja 19. stoljeća peski su bili „živi“. Kako bi ih učvrstili stanovnici su sadili grm zečjak, bagrem, kupine i druge nepješčarske vrste što je počelo potiskivati pješčarsku vegetaciju. Uvršteni su i u zaštićena područja NATURA 2000.

Endemično bilje Panonske kotline je gladica, vlasulja bradica ili rukavičasta vlasulja, raste i majčina dušica pješčarka, trputac vuzlika, poljski pelin, a tu je i veliki broj životinjskih vrsta kao što su cjevasti pauk ili 500 vrsta leptira.

“Dijelom je rezervat obrastao autohtonom vegetacijom. Ivan Soklić je g. 1943. zabilježio oko 200 vrsta biljaka. Zarastanje je sa znanstvene strane prirodni proces, zbog šuma i humusa koji nastaje odumiranjem biljaka i životinja“, rekao je Fuček.
Rekao je da se na pescima, zbog osobina, održala vinova loza za vrijeme bolesti filoksere, koja je u drugim dijelovima Hrvatske prouzročila veliki iseljenički val.

Projekt EDEN (European Destinations of Excellence) pokrenula je g. 2006. Europska komisija. Hrvatski pobjednici bili su Đurđevac, Gornje Međimurje, Nacionalni park Sjeverni Velebit, Pustara Višnjica, Nin i Svetvinčent u Istri.






← Povratak

Komentari

comments powered by Disqus